“Dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas priti\u0161\u0107e, disciplinira na\u0161e pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagra\u0111uje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosje\u010dne produktivnosti i ka\u017enjava nas kada zaostajemo.”<\/p>\n
\nZakon vrijednosti 5 \u2013 kontradikcije<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Robinson Crusoe na svojem tropskom otoku mo\u017ee sam odlu\u010diti koliko mu je vremena potrebno da izgradi kolibu. Kada proizvodimo za tr\u017ei\u0161nu razmjenu nemamo taj luksuz. Kada Wonder Bread proizvodi kruh, natje\u010de se na tr\u017ei\u0161tu protiv Pepperidge Farma, Arnolda i White Rosea. Ako su njihovi radnici manje produktivni i ako im treba dulje da proizvedu kruh, to ne zna\u010di da ga mogu prodati za vi\u0161e novca. Dru\u0161tvenu vrijednost kruha ne postavljaju pojedinci, ve\u0107 je odre\u0111ena prosje\u010dnom koli\u010dinom vremena koja je potrebna da bi se proizvelo kruh. Ovo nazivamo dru\u0161tveno potrebnim radnim vremenom.<\/p>\n
U neoklasi\u010dnoj ekonomskoj teoriji postoje svakojaki koncepti koji, iako su matemati\u010dki elegantno izvedeni na papiru, imaju vrlo slabu deskriptivnu mo\u0107 u stvarnom svijetu. Kada je to kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo bilo u op\u0107em ekvilibriju? Je li ikada uop\u0107e postojala Paretova optimalnost? Kada su to potro\u0161a\u010di mjerili svoje \u017eelje u utilima?<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0 Sve znanstvene kronolo\u0161ke naprave su strojevi za proizvodnju vremena, alati koji u na\u0161im rukama zna\u010de pobjedu, a na\u0161e ruke moraju biti neumoljive poput kazaljki na\u0161ih satova. Ne mogu si priu\u0161titi da budu i\u0161ta manje. (Izvor: Conquer by the Clock, r: Slavko Vorkapi\u0107, 1943, 10\u2019)<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme nije takvo. Ono je ne\u0161to vrlo stvarno, \u0161to mo\u017eemo svakodnevno opa\u017eati na radnom mjestu. Privatni rad koji se odvija iza tvorni\u010dkih vrata ne zna sa sigurno\u0161\u0107u koja je njegova dru\u0161tvena vrijednost i stoga proizvodi tog rada ulaze na tr\u017ei\u0161te kako bi se usporedili s proizvodima drugih radnika. Na tr\u017ei\u0161tu ovi privatni radovi postaju dru\u0161tveni. Utvr\u0111uje se dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme, koje potom povratno djeluje na proizvodnju, discipliniraju\u0107i ono \u0161to se doga\u0111a u tvornici.<\/p>\n
Tvornice koje su tro\u0161ile vi\u0161e rada nego \u0161to je bilo dru\u0161tveno potrebno smatraju se neu\u010dinkovitima te su primorane promijeniti metode proizvodnje ili zatvoriti svoja vrata. Tvornice koje su proizvodile ispod dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena, koje su bile u\u010dinkovitije od prosjeka, bile su nagra\u0111ivane.<\/p>\n
Pretpostavimo da je za izradu prosje\u010dnog televizora potreban jedan sat. Jedan sat je dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme za televizore. Me\u0111utim, vlasnik ACME tvornice televizora ulo\u017ei u vrhunske nove strojeve koji njegove radnike u\u010dine dvostruko produktivnijima. Oni sada mogu proizvesti televizor za trideset minuta, znatno ispod dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena, \u0161to omogu\u0107uje ACME-u da proizvede dvostruko vi\u0161e televizora u istom vremenskom periodu.<\/p>\n
Kada bi ACME prodavao svoj novi televizor po upola ni\u017eoj cijeni nego ranije, ne bi zaradio ni\u0161ta vi\u0161e novca nego ranije i ulaganje u nove strojeve pokazalo bi se besmislenim. Umjesto da ih prodaje po njihovoj pojedina\u010dnoj vrijednosti od trideset minuta, ACME ih nastavlja prodavati po njihovom dru\u0161tveno potrebnom radnom vremenu od jednog sata, ili \u010dak mo\u017eda malo ispod dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena, kako bi nadma\u0161io svoje konkurente.<\/p>\n
Budu\u0107i da se cijena televizora nije zna\u010dajno promijenila, i dalje postoji ista potra\u017enja potro\u0161a\u010da za televizorima. Me\u0111utim, sada na tr\u017ei\u0161tu postoji ogroman vi\u0161ak televizora, jer ih ACME proizvodi dvostruko vi\u0161e. ACME-ovi konkurenti ne\u0107e uspjeti prodati sve televizore koje proizvedu. Istovremeno \u0107e ACME prodati ve\u0107inu svojih televizora po dru\u0161tveno potrebnom radnom vremenu, ostvaruju\u0107i ne samo svoj uobi\u010dajeni profit, ve\u0107 i dodatni superprofit, jer je prodao svoje televizore iznad njihovih pojedina\u010dnih vrijednosti, prodaju\u0107i ih po ili blizu dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena.<\/p>\n
\nProfit vs. super-profit<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Profit proizlazi iz eksploatacije radnica i radnika. Jedini na\u010din da se novac pretvori u jo\u0161 vi\u0161e novca jest da ga se ulo\u017ei u radnike odnosno, da budemo precizniji, u radnu snagu, jedinu robu koja mo\u017ee proizvesti ve\u0107u vrijednost od onoga kolika joj je cijena. Sve ovo obra\u0111ujem u videu Zakon vrijednosti 5.<\/p>\n
Kada ACME prodaje televizore ispod dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena, on ne ubire samo uobi\u010dajeni profit od eksploatacije radnika, nego i super-profit \u2013 profit prisvojen u razmjeni \u2013 jer se njegovi televizori proizvode ispod dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena. Upravo ova trka za super-profitima u velikom dijelu pokre\u0107e tehnolo\u0161ki dinamizam kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva, u kojem se kapitalisti natje\u010du kako bi kontinuirano skra\u0107ivali dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme. Postupaju\u0107i na taj na\u010din, kapitalisti ne eksploatiraju samo vrijednost od radnika \u2013 oni tako\u0111er prisvajaju vrijednost u razmjeni.<\/p>\n
\nFizi\u010dka produktivnost vs. produktivnost vrijednosti<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Povr\u0161nim pogledom mogli bismo ste\u0107i dojam da tvornica televizora ACME ostvaruje vi\u0161e profita jer stvara ve\u0107u vrijednost, ali to nije slu\u010daj. Jednaki broj radnika obavlja jednaku koli\u010dinu posla kao i prije. Obavlja se ista koli\u010dina radnog vremena, raspore\u0111ena na proizvodnju ve\u0107eg broja roba. Dakle, neto vrijednost koju stvaraju ne pove\u0107ava se samo zato \u0161to raste fizi\u010dki output.<\/p>\n
Iznimno je va\u017eno da razumijemo ovu razliku izme\u0111u fizi\u010dke produktivnosti i produktivnosti vrijednosti. Kako postaje lak\u0161e proizvesti televizore, njihove cijene padaju. Dakle, samo zato \u0161to mo\u017eemo napraviti vi\u0161e ne\u010dega ne zna\u010di da smo stvorili i ve\u0107u vrijednost.<\/p>\n
\nPrisvajanje vrijednosti u razmjeni<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Kada bi druge tvrtke usvojile tehnologiju sli\u010dnu ACME-ovoj, dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme za proizvodnju televizora palo bi na polovinu svoje prija\u0161nje vrijednosti i ACME-ovi bi super-profiti nestali. \u0160to zna\u010di kada ka\u017eemo da ACME ostvaruje super-profit prisvajanjem vrijednosti u razmjeni?<\/p>\n
Kada mijenjate jednu robu za drugu robu ve\u0107e vrijednosti, prisvojili ste vrijednost u razmjeni. Postoji mnogo na\u010dina na koje se mo\u017ee prisvojiti vrijednost u razmjeni. Primjerice, mo\u017eete proizvesti proizvod za manje od dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena, ali ga prodati po dru\u0161tveno potrebnom radnom vremenu. Na taj na\u010din dobivamo vi\u0161e u razmjeni nego \u0161to u nju unosimo. No odakle dolazi ta prisvojena vrijednost?<\/p>\n
Na prvi pogled, \u010dini se da vrijednost dolazi od potro\u0161a\u010da koji kupuju robu. Me\u0111utim, potro\u0161a\u010di kupuju robu po njezinoj vrijednosti, po dru\u0161tveno potrebnom radnom vremenu. Oni ne gube vrijednost u razmjeni \u2013 plate \u0161ezdeset dolara za televizor i dobiju televizor vrijedan \u0161ezdeset dolara. Vrijednost gube svi oni drugi kapitalisti koji jo\u0161 uvijek proizvode po dru\u0161tveno potrebnom radnom vremenu. Oni nisu u mogu\u0107nosti prodati sve svoje proizvode i na gubitku su. ACME uspijeva privu\u0107i velik broj njihovih mu\u0161terija.<\/p>\n
Razmjena je igra nulte sume. Kada god jedna osoba pobijedi, druga mora izgubiti. Postoji ograni\u010den broj ljudi koji su voljni kupiti televizore po dru\u0161tveno potrebnom radnom vremenu. Kada ACME prisvaja vrijednost u razmjeni, to ne zna\u010di da krade novac iz sefova svojih konkurenata. To zna\u010di da otima prodaje svojim konkurentima. Vi\u0161e vrijednosti dolazi u ACME nego \u0161to je zapravo stvorio, a manje ide njegovim suparnicima.<\/p>\n
\nDru\u0161tveno potrebno radno vrijeme i radni proces<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Ovaj se proces odvija svaki dan u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu. Opsjednuti smo vremenom i u\u010dinkovito\u0161\u0107u. Sve, od radnog dana do pokreta koje radnici \u010dine, vremenski je regulirano i racionalizirano. Od trenutka kada budilica zazvoni provjeravamo vozni red vlakova, bu\u0161imo vremenske kartice i radimo \u0161to je mogu\u0107e u\u010dinkovitije. \u010cak i svoje vrijeme odmora tretiramo kao razdoblje u kojem treba maksimizirati rekreaciju i opu\u0161tanje.<\/p>\n
Postoji \u010ditavo polje industrijskog in\u017eenjerstva koje je posve\u0107eno smanjivanju dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena u dru\u0161tvu. Neki od najutjecajnijih umova pro\u0161log stolje\u0107a bili su ljudi poput Henryja Forda i Fredericka Taylora, koji su zna\u010dajno doprinijeli smanjenju dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena, a sve u potrazi za super-profitom.<\/p>\n
Ovaj nagon za stvaranjem super-profita ne zna\u010di da se u dru\u0161tvu odvija sve manje rada. To zna\u010di da ista koli\u010dina rada proizvodi vi\u0161e outputa. \u010cesto se govori da \u0107e nam strojevi olak\u0161ati \u017eivot, smanjuju\u0107i potrebu za radom. No to nikada nije bio slu\u010daj u kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvu. Strojevi samo stvaraju vi\u0161e outputa po satu rada. Nerijetko se strojevi koriste kako bi se izvuklo vi\u0161e rada od radnika, jer stroj mo\u017ee diktirati tempo i intenzitet rada.<\/p>\n
Dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas priti\u0161\u0107e, disciplinira na\u0161e pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagra\u0111uje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosje\u010dne produktivnosti i ka\u017enjava nas kada zaostajemo.<\/p>\n
Kapitalisti se natje\u010du kako bi smanjili dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme ulaganjem u kvalitetniju opremu. \u0160to su strojevi bolji \u2192 to je radni proces u\u010dinkovitiji \u2192 to je ve\u0107i output \u2192 to su ni\u017ee cijene \u2192 to je vi\u0161e super-profita \u2192 to je vi\u0161e novca dostupno za ulaganje u nove strojeve \u2192 to je radni proces u\u010dinkovitiji \u2192 to je ve\u0107i output \u2192 to su ni\u017ee cijene \u2192 to je vi\u0161e super-profita \u2192 to je vi\u0161e novca dostupno za ulaganje u nove strojeve \u2192 to je radni proces u\u010dinkovitiji \u2192 to je ve\u0107i output \u2192 to su ni\u017ee cijene \u2192 to je vi\u0161e super-profita \u2192 to je vi\u0161e novca dostupno za ulaganje u nove strojeve \u2192 to je radni proces u\u010dinkovitiji \u2192 to je ve\u0107i output \u2192 to su ni\u017ee cijene \u2192 to je vi\u0161e super-profita \u2192 to je vi\u0161e novca dostupno za ulaganje u nove strojeve\u2026<\/p>\n
Slobodni Filozofski<\/a><\/p>\n
S engleskog transkripta preveo Martin Bero\u0161<\/p>\n