Modernu olovku je 1795. godine izmislio Nikolas-Jackues Conte, nau\u010dnik koji je slu\u017eio u vojsci Napoleona Bonaparte. Magi\u010dni materijal koji je bio tako prikladan za tu svrhu bio je oblik \u010distog ugljenika koji nazivamo danas grafit.<\/p>\n
Prvi put je otkriven u Evropi, u Bavarskoj po\u010detkom petnaestog veka; iako su ga Asteci koristili kao obele\u017eje nekoliko stotina godina ranije.<\/p>\n
U po\u010detku se verovalo da je to oblik olova i nazvano je \u201cplumbago\u201c ili crno olovo tako da je ovo pogre\u0161an naziv koji jo\u0161 uvek odjekuje u na\u0161em govoru o \u201colovkama\u201c. Nazvan je grafit tek 1789. godine, koristec\u0301i gr\u010dku re\u010d \u201cgrafein\u201c \u0161to zna\u010di \u201episati\u201c.<\/p>\n
Olovka je stara re\u010d, izvedena od latinskog \u201cpencillus\u201c, \u0161to zna\u010di \u201cmali rep\u201c, za opis malih \u010detkica za mastilo koje su se koristile za pisanje u srednjem veku.<\/p>\n
Ali istorija olovke, kao i istorija mnogih su\u0161tinskih inovacija, ima mra\u010dnu stranu:<\/p>\n
Naj\u010distije naslage grudvastog grafita prona\u0111ene su u Boroudejlu blizu Kesvika u Engleskoj u Lake Districtu 1564. godine i izazvale su prili\u010dnu industriju krijum\u010darenja i povezanu crnu ekonomiju u tom podru\u010dju. Tokom devetnaestog veka velika industrija proizvodnje olovaka razvila se oko Kesvicka kako bi se iskoristio visok kvalitet grafita.<\/p>\n
Prva fabrika drvenih olovaka\u00a0 je otvorena 1832. godine, a kompanija Cumberland Pencil Company upravo je proslavila svoju 175. godi\u0161njicu; iako su lokalni rudnici odavno zatvoreni i zalihe grafita koji se sada koriste dolaze iz \u0160ri Lanke i drugih udaljenih mesta. Cumberland olovke su bile najkvalitetnije jer kori\u0161c\u0301eni grafit ne baca pra\u0161inu i odli\u010dno obele\u017eava papir.<\/p>\n
Me\u0111utim, olovka kakva je nekad bila je zna\u010dajno evoluirala od svog pronalaska\u2026.<\/p>\n
Konteov originalni proces za proizvodnju olovaka uklju\u010divao je pe\u010denje me\u0161avine vode, gline i grafita u pec\u0301i na 1,037.78 stepeni Celzijusa ( 1.900 \u00b0F) nego \u0161to se dobijena meka \u010dvrsta masa stavi u drveni okvir.<\/p>\n
Oblik olovke mo\u017ee biti razli\u010dit kvadratan, poligonalni ili okrugao, u zavisnosti od predvi\u0111ene upotrebe olovke \u2013 stolari ne \u017eele okrugle olovke koje c\u0301e se otkotrljati sa radnog stola. Tvrdoc\u0301a ili mekoc\u0301a kona\u010dne \u201eolovke\u201c olovke mo\u017ee se odrediti pode\u0161avanjem relativnih frakcija gline i grafita u me\u0161avini za pe\u010denje.<\/p>\n
Komercijalni proizvo\u0111a\u010di olovaka obi\u010dno prodaju 20 razreda olovaka, od najmek\u0161e, 9B, do najtvr\u0111e 9H, sa najpopularnijom srednjom vredno\u0161c\u0301u, HB, koja se nalazi na sredini izme\u0111u H i B. \u201eH\u201c zna\u010di tvrda, a \u201eB\u201c zna\u010di crna. \u0160to je vec\u0301i B broj, vi\u0161e grafita ostaje na papiru. Tu je i \u2018F\u2019, ili fina ta\u010dka, \u0161to je tvrda olovka za pisanje, a ne za crtanje.<\/p>\n
Fabrika olovaka \u0160tadtler vlasnika Johanna Staedtlera 1662. godine stvorila je prve masovno proizvedene olovke u Nirnbergu, Nema\u010dka Njihove jednostavne drvene olovke na kraju su se pro\u0161irile \u0161irom Evrope i jo\u0161 uvek su popularne do danas. Dok je Eberhard Faber je otvorio prvu fabriku olovaka u SAD 1861. godine, oko 100 godina nakon ove u Nema\u010dkoj.<\/p>\n
Na kraju da dodamo malu zanimljivost za vas \u2026 Neobi\u010dna stvar kod grafita je da je to oblik \u010distog ugljenika koji je jedna od najmek\u0161ih poznatih \u010dvrstih materija.Tako\u0111e i jedno od najboljih maziva jer \u0161est atoma ugljenika koji se povezuju da formiraju prsten mogu lako da klize preko susednih prstenova. Ipak, ako se struktura atoma promeni, postoji jo\u0161 jedan kristalni oblik \u010distog ugljenika, dijamant, koji je jedna od najtvr\u0111ih poznatih \u010dvrstih materija. (Izvor:Zanimljivosti dana)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Iako je 21 vijek drvene grafitne olovke jo\u0161 uvijek se upotrebljavaju!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":359124,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-359123","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359123","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=359123"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359123\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":359125,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/359123\/revisions\/359125"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/359124"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=359123"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=359123"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=359123"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}