{"id":358534,"date":"2022-11-09T06:26:35","date_gmt":"2022-11-09T05:26:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=358534"},"modified":"2022-11-09T06:28:33","modified_gmt":"2022-11-09T05:28:33","slug":"na-zapadu-nista-novo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/11\/09\/na-zapadu-nista-novo\/","title":{"rendered":"Na Zapadu ni\u0161ta novo"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Svakog oktobra, na po\u010detku prvog semestra, kada po\u017eelim dobrodo\u0161licu novim studentima na predmetu Politi\u010dki sistem, postavljam im nekoliko jednostavnih pitanja. Prate li vijesti? \u010citaju li novine? Da li ih zanimaju TV debate ili kolumne?<\/p>\n

To je na\u010din da im se opipa puls koliko su zainteresovani za politi\u010dku realnost u kojoj \u017eive ili da li imaju neprobu\u0111eni gra\u0111anski potencijal. Ali uhvatim sebe kako mjesecima ne gledam ni jedne TV vijesti, prelistavam samo naslove iz novina i selektivno \u010ditam, pratim mali milion kanala na Telegramu ili YouTubeu gdje se informi\u0161em uglavnom o situaciji na ” zapadnom frontu” u Ukrajini. Postepeno osje\u0107am da i sama postajem idiot: nakon \u0161to zavr\u0161im svoje profesionalne obaveze, okre\u0107em se \u0161etnji u prirodi, \u010ditanju knjiga, gledanju filmova i fudbalu. \u010cak po\u010dinjem da gubim interesovanje za razvoj doga\u0111aja u vezi sa ratom ili \u010dak prijetnjom nuklearnog Armagedona.<\/p>\n

Ovo je klasi\u010dan primjer bijega, bje\u017eanja od surove stvarnosti i zatvaranja u privatni balon prividne sigurnosti. To je i rezultat o\u010daja, osje\u0107aja poraza i bespomo\u0107nosti pred ludilom koje se pro\u017eima bukvalno posvuda. Osje\u0107am se kao Remarkov junak iz “Crnog obeliska”, koji pronalazi mir usred du\u0161evne bolnice – jer ludilo nacizma i militarizma vladaju izvan te ba\u0161te ogra\u0111ene zidom.<\/p>\n

Posvetila sam mnoge kolumne temi uljudnih (aktivnih gra\u0111ana) i idiota (onih koji se ne zamaraju politikom, po na\u0161em \u017eargonu), ali su oni prvi netragom nestali. Poku\u0161avam da razgovaram sa mladima o razlici izme\u0111u \u201egra\u0111anina polisa\u201c koji u\u010destvuje u politi\u010dkom vo\u0111enju zajednice i onih koji vide samo svoj posao i zadovoljstvo. Na sam pomen rije\u010di idioti, po pravilu, nastaje glasan smijeh. Prvo \u0161to mi pada na pamet je svakodnevno zna\u010denje sa pogrdnim znakom za ljude koji nemaju mentalne sposobnosti, koji su glupi, bolesni, nerazumni. Ali kada objasnim razliku i pitam ih da li je svako od nas idiot kada dopu\u0161tamo da politi\u010dke odluke od vitalnog zna\u010daja za na\u0161 opstanak donose navodni ugla\u0111eni, odnosno “politi\u010dari idioti” (u smislu drevne terminologije), nastaje neugodna ti\u0161ina. Stvar je u tome da je gra\u0111anski legitimitet pre\u0161ao u ruke ljudi koji su u politiku u\u0161li radi vlastitog interesa i dobrobiti, koji nikome ne odgovaraju \u010dak ni za kriminal i zlo\u010dine, a prema ve\u0107ini se pona\u0161aju kao da je grupa idiota (bukvalno ), koji ne vide dalje od nosa. Da bude jo\u0161 gore, govorim o globalnoj situaciji, a ne o Makedoniji.<\/p>\n

Ah, Remark! Moji u\u010denici jedva da su \u010duli za Orwella ili Huxleya, pa ih nudim kao “subverzivnu” literaturu kako bi lak\u0161e razumjeli vrijeme u kojem (\u0107e) \u017eivjeti. Sre\u0107om, me\u0111u njima ima i radoznalih, misle\u0107ih i aktivnih bi\u0107a, kojima vojni\u010dki pasulj u kasarni nije profesionalni izazov niti radost. Moji ro\u0111aci mi, kad sam o\u010dajna, ka\u017eu: ne tra\u017ei puno, dovoljno je da se (u sokratovskom smislu) “razmazi\u0161” barem nekoliko ljudi u generaciji! Dozvolite mi da se vratim na Remarka- koji tako\u0111e nije zastupljen u lektiri novih generacija. (Nisu oni krivi \u0161to \u017eive u vremenu kada se pacifisti poput ovog njema\u010dkog pisca smatraju Putinistima.) Nedavno je iza\u0161la filmska verzija romana “Na Zapadu ni\u0161ta novo” koju sam jednog popodneva gledala kao stra\u0161nu vijest sa novog fronta. Gledate film o golobradim dje\u010dacima koji veselo obla\u010de vojne uniforme i odlaze u blatnjave rovove i krvava polja i ne mo\u017eete a da ne pomislite da se upravo sada, u ovom trenutku, ovo de\u0161ava hiljadama mladih ljudi \u2013 i to ne samo u Ukrajini! Iako sam roman \u010ditala kao tinejd\u017eerka, gledanje filma mi je izazvalo nevjerovatnu mu\u010dninu i na kraju se pretvorilo u poplavu suza koju nisam mogla zaustaviti pred scenama apsurda rata (iz kojeg \u010dovje\u010danstvo ni\u0161ta nije nau\u010dilo). Film sam preporu\u010dila studentima (zajedno sa romanom), bez obzira na to “mi smo NATO”. Jer NATO, po mom mi\u0161ljenju i onima poput mene, nikada nije bio sila mira. Kako danas ka\u017eu i stari realisti poput Kisind\u017eera i Mir\u0161ajmera, Rusija je zapo\u010dela vojnu invaziju, ali je NATO radio na takvom scenariju da bi se sukobio sa rivalom na stranoj teritoriji (proxy rat).<\/p>\n

Ovdje nemam prostora za \u0161iru razradu, jer mislim da je kratki zaklju\u010dak sadr\u017ean na kraju romana (glavni lik umire u trenutku stupanja na snagu primirja\/kraja rata), ali i u najavi filma: \u201eUbrzo nakon po\u010detka neprijateljstava u oktobru 1914,. Zapadni front se u\u010dvrstio u pozicionom ratu. Do kraja rata u novembru 1918. linija fronta se jedva pomjerala. Vi\u0161e od 3 miliona vojnika je ovdje poginulo, uglavnom u borbi za nekoliko stotina metara. U Prvom svjetskom ratu \u017eivot je izgubilo oko 17 miliona ljudi.” Ako se potrudite da pro\u010ditate jedan od najve\u0107ih svjetskih antiratnih romana, u prvim redovima \u0107e vas susresti Remarkove rije\u010di: \u201eOva knjiga nije ni optu\u017eba ni priznanje, a najmanje avantura, jer smrt nije avantura onima koji je gledaju u o\u010di. To je jednostavan poku\u0161aj da se ispri\u010da pri\u010da o generaciji koja je, \u010dak i ako je izbjegla granate, uni\u0161tena ratom.\u201d<\/p>\n

Veliki filozof mira Bertrand Russell bi rekao: rat ne odre\u0111uje ko je u pravu, ve\u0107 ko pre\u017eivljava. U sli\u010dnom duhu, pjesnik Grigor Vitez \u0107e napisati pjesmu pod nazivom “Epitaf vojniku koji je pao u trenutku potpisivanja primirja”. Dozvolite mi da poku\u0161am da prevedem nekoliko stihova koji se odnose na sve za koje zvona zvone i tada i sada: \u201eVijest je letjela br\u017ee od ptice, br\u017ee od vjetra, br\u017ee od munje. Zadovoljno je gugutala u zraku. I bilo je prekasno. Uvijek je kasno za one koji su pali… Vijest je trebalo poslati mnogo, mnogo ranije, prije nego \u0161to su po\u010deli da padaju mrtvi.\u201d<\/p>\n

A davno, prije svih ovih ratova, Platon je tako\u0111e znao da samo mrtvi vide kraj rata. Svi \u017eivimo sa ratom, sa traumama koje on donosi ne samo na bojnom polju, ve\u0107 i daleko izvan njega. Svi smo mi o\u0161te\u0107ene generacije, \u010dak i ako u \u017eivotu nismo do\u017eivjeli vojni sukob, jer \u017eivimo u militaristi\u010dkoj kulturi koja njeguje narative o herojima, o herojima na bojnom polju, iako su i oni vjerovatno bili \u017ertve igre u kojoj se debeli generali i fina gospoda koja se poznaju igraju \u017eivotima mladih i uglavnom siroma\u0161nijih ljudi koji se uop\u0161te ne poznaju.<\/p>\n

Jeste li primijetili da je danas najve\u0107a hrabrost biti protiv rata i zahtijevati hitne pregovore, ma koliko oni bili “fer”? To je slu\u010daj od SAD-a do Njema\u010dke i Japana, na\u017ealost. Ova “filozofija” prodire i na univerzitete, pa me ne bi iznenadilo da nakon ukusnog vojnog pasulja iz \u0161kolskih klupa krene agitacija i regrutacija, \u010demu je svjedo\u010dio Hauard Zin tokom Vijetnamskog rata. Kada je stao na stranu studenata koji su tra\u017eili da vojska napusti univerzitet, ne samo da je dobio batine, ve\u0107 je rizikovao i da izgubi posao.<\/p>\n

Za nekoliko dana, ta\u010dnije 11. novembra u 11 sati, nekoliko evropskih naroda oda\u0107e po\u010dast poginulima u Prvom svjetskom ratu minutom \u0107utanja ili crvenim reverima – obele\u017eavaju\u0107i Dan primirja, koji potom vodi do Ugovora o kapitulaciji Njema\u010dke. A onda \u0107e se vratiti astronomskim vojnim bud\u017eetima i planovima da “brane” zapadne vrijednosti pod komandom Imperije koja im prodaje oru\u017eje. Ako mislite da je Prvi svjetski rat gotov, a drugi svjetski rat zavr\u0161en, varate se. U toku je “zagrijavanje” za Tre\u0107i… Na \u0161ahovskoj tabli svoja mjesta zauzimaju idiotski politi\u010dari, vatreni (Bo\u017ee aktivni) gra\u0111ani i politi\u010dki idioti. Neki novi klinci ne znaju da su im \u0161injeli ve\u0107 sa\u0161iveni…<\/p>\n

Prevod PCNEN<\/p>\n

Nova Makedonija<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jeste li primijetili da je danas najve\u0107a hrabrost biti protiv rata i zahtijevati hitne pregovore, ma koliko oni bili “fer”? To je slu\u010daj od SAD-a do Njema\u010dke i Japana, na\u017ealost.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":301354,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-358534","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358534","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=358534"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358534\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":358544,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358534\/revisions\/358544"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/301354"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=358534"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=358534"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=358534"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}