{"id":358248,"date":"2022-11-04T08:22:33","date_gmt":"2022-11-04T07:22:33","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=358248"},"modified":"2022-11-04T15:05:14","modified_gmt":"2022-11-04T14:05:14","slug":"u-britaniji-se-otvara-perspektiva-za-novu-levicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/11\/04\/u-britaniji-se-otvara-perspektiva-za-novu-levicu\/","title":{"rendered":"U Britaniji se otvara perspektiva za novu levicu"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p><em><strong>Kako biste opisali trenuta\u010dnu politi\u010dku situaciju u Velikoj Britaniji?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Ne\u0161to je trulo u dr\u017eavi Britaniji. U protekle tri godine Britanija je smenila tri premijera. U proteklih \u0161est godina imala ih je \u010detvero. A u 37 godina, izme\u0111u 1979. i 2016., bilo ih je petero na \u010delu vlade. Ne postoji jedan, jednostavan uzrok koji mo\u017ee da objasni tu naglu promenu u politi\u010dkoj stabilnosti jedne od vode\u0107ih svetskih dr\u017eava. Ipak, jasno je da je odluka na referendumu u junu 2016. da se napusti Evropska unija neka vrsta prelomnog trenutka, bez kog ne mo\u017eemo da razumemo sve \u0161to se zbiva u Londonu u proteklih nekoliko godina.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>Ustvari je referendumski rezultat iz 2016. bio veliko iznena\u0111enje?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Sam referendum je odr\u017ean jer je tada\u0161nji britanski premijer Dejvid Kameron, nakon neo\u010dekivane, ali ubedljive pobede nad laburistima na izborima prethodne godine, odlu\u010dio da u\u010dvrsti svoj autoritet nad Konzervativnom partijom. Godinama je rasla podr\u0161ka desnih populista iz UKIP-a, Partije za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva. Oni su na izborima 2015. bili tre\u0107a partija po broju osvojenih glasova, sa 12,6 odsto. Njihovo ja\u010danje na politi\u010dkoj sceni sve je vi\u0161e cepalo same konzervativce, \u0161to je \u010dinilo vladavinu dominantnije, &#8220;globalisti\u010dke&#8221; struje partije te\u017eom za Kamerona. On je predstavljao dominantno krilo britanskog kapitalizma, koje je bilo zadovoljno u Evropskoj uniji. Kameron je na vlast do\u0161ao 2010. nakon du\u017ee od decenije vladavine levog centra. Primoran da deli vlast sa Liberalnim demokratama prvih pet godina, Kameron je tek uspeo da vrati konzervativce na vlast bez koalicionih partnera na izborima 2015. On je bio siguran, nakon poraza pobornika nezavisnosti na referendumu u \u0160kotskoj 2014. i laburista na izborima 2015., da ima jedinstvenu priliku da predstavi evroskeptike kao politi\u010dku marginu ukoliko uspe ih porazi na referendumu 2016. Do\u017eiveo je \u0161ok. Na njegovoj strani bili su \u010ditav britanski establi\u0161ment, osim ve\u0107ine medijskih barona i najekstremnijih predstavnika finansijskog kapitala, ve\u0107ina vladaju\u0107ih konzervativnih parlamentaraca, \u010ditava zvani\u010dna opozicija u parlamentu, kao i zapadni dr\u017eavnici poput ameri\u010dkog predsednika Baraka Obame. Ali je ujutro 24. juna saznao da je prethodnog dana izgubio podr\u0161ku naroda. Istog jutra je dao ostavku i prepustio partiju doju\u010dera\u0161njim autsajderima.<\/p>\n<h2>Snaga establi\u0161menta<\/h2>\n<blockquote><p><strong><em>\u0160to se de\u0161avalo poslije toga?<\/em><\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Od tada je Britanijom vladala konzervativna partija koja se svakim korakom, sve do pada premijerke Liz Tras 20. oktobra, politi\u010dki udaljavala od establi\u0161menta u Britaniji. Nakon Kamerona red je bio na Terezi Mej, koja je vladala od 2016. do 2019. Nju su, kao biv\u0161u pristalicu ostanka u Evropskoj uniji, izabrali evrofilski raspolo\u017eeni torijevci da postigne dogovor koji bi zadr\u017eao prisne veze Britanije sa EU-om i nakon Bregzita. Me\u0111utim, njen gubitak proste ve\u0107ine na izborima 2017., protiv laburista predvo\u0111enih radikalnim levi\u010darem D\u017eeremijem Korbinom, naterao je torijevce da izaberu desnog populistu Borisa D\u017eonsona, jednog od glavnih glasnogovornika sa referenduma za izlazak iz EU-a. D\u017eonson je o\u010distio otvorenije evrofile iz parlamentarne partije, prihvatio skoro identi\u010dan, mada po Britaniju malo manje povoljan, dogovor o Bregzitu sa EU-om koji je prisvojila Tereza Mej, a onda je na izborima ubedljivo porazio laburiste koji su bili podeljeni po pitanju Bregzita. Njegovi torijevci preuzeli su od laburista &#8220;crveni zid&#8221; na severu zemlje i delovali kao neprikosnovena vlast koja bi mogla jo\u0161 decenijama da dominira politikom. D\u017eonson se uspe\u0161no predstavio kao konzervativac koji napu\u0161ta tr\u017ei\u0161ni fundamentalizam i tra\u017ei intervencionisti\u010dku politiku, koja bi pomogla deindustrijalizovanim delovima zemlje da se oporave. Plan nije bio jasan, po svemu sude\u0107i, bio je vi\u0161e propagandni trik nego razvijen program.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>Pandemija koronavirusa ubrzo je bacila svjetlo na realnost odnosa mo\u0107i u Britaniji i sru\u0161ila D\u017eonsona?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Njegova vlast primorana je da odreaguje na pucanje po \u0161avovima neoliberalne globalizacije. Od haosa u globalnim lancima snabdevanja do otkri\u0107a &#8220;klju\u010dnih&#8221; radnica i radnika bez kojih dru\u0161tvo ne mo\u017ee da opstaje, od kraha iluzije o &#8220;servisnoj&#8221; ekonomiji do nove realnosti dr\u017eave koja neposredno subvencioni\u0161e plate, postajalo je svima jasno da je neoliberalna era bila osnovana na la\u017eima i da je veliki neuspeh. \u0160tavi\u0161e, nespremnost dru\u0161tva, a pogotovo zdravstvenog sektora da se nosi sa pandemijom, primorala je dr\u017eavu na drasti\u010dne mere protiv pandemije, poput lockdowna, mere koje je narod stoi\u010dki trpeo, dok ih je sam premijer D\u017eonson pritajno ignorisao. Otkri\u0107e da je on \u010desto odr\u017eavao protivzakonite \u017eurke, dok je javnost trpela situaciju u kojoj nije mogla da poseti voljene na samrti u bolnici, pokazalo je do koje mere vladaju\u0107i britanski krugovi nisu u dodiru sa \u017eivotima obi\u010dnih ljudi. D\u017eonson nije dugo izdr\u017eao, ali na njegovo mesto nije odmah pristigao favorit establi\u0161menta, D\u017eonsonov ministar finansija Ri\u0161i Sunak, nego jo\u0161 ekstremnija Liz Tras. Tras je zapravo bila protiv Bregzita, \u0161to govori u prilog tome da je Bregzit bio simptom, a ne uzrok mnogih problema u politici. Njen se ekstremizam ogledao u pristupu i re\u0161enjima koje je predlagala na sve dublju svetsku ekonomsku krizu, koja se pogor\u0161ala nakon ruskog napada na Ukrajinu u februaru ove godine.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>\u0160to je Liz Tras ponudila?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Ona je su\u0161tinski nudila verziju reganizma, mislila je da mo\u017ee da pozajmljuje novac i da istovremeno re\u017ee poreze, kako bi omek\u0161ala udar krize na javne servise i narod, ali je istovremeno podr\u017eala rast ekonomije. Problem je bio kontekst inflacije i rastu\u0107ih kamatnih stopa. Funta je odmah krenula da pada u odnosu na dolar, dok je cena vladinih dugova astronomski poskupela. Ukratko, &#8220;tr\u017ei\u0161te&#8221; nije dobro reagovalo na njen plan i ona je oborena nakon samo 45 dana. Konzervativna partija postala je toliko omra\u017eena da je u istra\u017eivanjima javnog mnenja otpadala kao ozbiljan igra\u010d na politi\u010dkoj sceni, sa procenom da \u0107e na izborima, kada bi bili odr\u017eani odmah, torijevci imati samo pet sedi\u0161ta u novom parlamentu.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>Nakon \u0161to je ona oti\u0161la izabran je Sunak&#8230;<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Njen poraz i izbor Sunaka, njenog glavnog rivala tokom leta, ozna\u010dava kraj jedne ere u britanskoj politici tokom koje je do\u0161lo do leve i desne polarizacije na zvani\u010dnoj politi\u010dkoj sceni. Povratak &#8220;ekstremnog centra&#8221; me\u0111u konzervativcima veoma je zna\u010dajan trenutak. Sunak je proizvod finansijskog sektora i biv\u0161i pobornik Bregzita, ali je ipak \u010dovek kome je vladaju\u0107a klasa zahvalna jer predstavlja povratak na poku\u0161aj podre\u0111ivanja politike ekonomskim centrima mo\u0107i. Period izme\u0111u 2016. i 2022. se okon\u010dava, barem nakratko.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>Kako tuma\u010dite taj period?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>On je bio rezultat neuspeha neoliberalizma i pogotovo kraha 2008., na koji su vladaju\u0107e partije \u0161irom razvijenog kapitalisti\u010dkog sveta sli\u010dno reagovale: rezanjem javnog sektora, pumpanjem jeftinog novca u sistem i odr\u017eavanjem niskih plata. Dok su bogata\u0161i tokom tog perioda postali sve bogatiji, osiroma\u0161enje \u0161irokih narodnih masa polarizovalo je politiku, kako u Britaniji, tako i u svetu. Ako su konzervativci i\u0161li sve desnije u poku\u0161aju da izna\u0111u neku vrstu popularne baze, i laburisti su pod Korbinom izme\u0111u 2015. i 2019. po\u0161li ulevo. Me\u0111utim, u oba slu\u010daja snaga establi\u0161menta u obe partije donekle je opstala. Konzervativci su ipak &#8220;prirodna&#8221; partija vlasti ve\u0107 vi\u0161e od jednog stole\u0107a, sa dubokim vezama sa vladaju\u0107om klasom u Britaniji. Njihov &#8220;povratak&#8221; posle relativno kratkog perioda nestabilnosti dogodio se veoma naglo, pod pritiskom &#8220;tr\u017ei\u0161ta&#8221; i uz pomo\u0107 parlamentarne partije. Ipak, dugove\u010dnost te partije sada je u pitanju. Sunak \u0107e po svemu sude\u0107i da se manje oslanja na dugove nego Tras, bi\u0107e spremniji da odr\u017eava vi\u0161e poreze i nada\u0107e se da \u0107e mo\u0107i sporije da re\u017ee javni sektor, kako bi povratio poverenje bira\u010dkog tela. Pred njim se nalazi veliki izazov jer on to poku\u0161ava u kontekstu najdublje krize \u017eivotnog standarda nakon vi\u0161e decenija i uz \u010dinjenicu da je odluka centara mo\u0107i u razvijenom kapitalisti\u010dkom svetu da uvedu svet u recesiju kako bi smanjili inflaciju.<\/p>\n<h2>Oporavak laburista<\/h2>\n<blockquote><p><em><strong>Zna\u010di li to da su laburisti do\u017eivjeli oporavak nakon debakla 2019. godine?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Laburisti trenutno ne predstavljaju uzbudljivu alternativu torijevcima. Naprotiv, njihov povratak &#8220;ekstremnom centru&#8221; tako\u0111e je zapo\u010deo nakon Korbinovog poraza 2019. Zapravo, parlamentarna partija nikada se nije pomirila sa Korbinovim izborom za partijskog lidera 2015. \u010cak je radila na tome da mu spre\u010di pobedu 2017. i podrivala ga sve do poslednjeg kraha 2019. Napadali su ga la\u017enim optu\u017ebama da potpiruje antisemitizam u partiji i pokopali mu kredibilitet borbom da se napusti ideja &#8220;narodnog Bregzita&#8221; u korist &#8220;drugog referenduma&#8221;. Taj zahtev se u mnogim tradicionalnim laburisti\u010dkim izbornim jedinicama na severu tuma\u010dio kao poslednja kap koja je prelila \u010da\u0161u u dugom nizu izdaja radni\u010dke klase, koji su po\u010deli jo\u0161 osamdesetih, kada se partija sve vi\u0161e kretala ka centru, a pogotovo devedesetih i dvehiljaditih nakon uspona centriste Tonija Blera. Blerov napad na Irak 2003. svakako je ne\u0161to \u0161to je okarakterisalo njegov period na vlasti, u negativnom smislu u o\u010dima naroda. Nakon Korbina je na kormilo izabran Kir Starmer, advokat i, kako se predstavio, levi\u010dar, koji je obe\u0107ao da \u0107e da odr\u017ei korbinizam. Ubrzo se to ispostavilo kao la\u017e. Starmer je bio jedan od glavnih zaverenika protiv Korbina i krenuo je da napu\u0161ta ekonomske zahteve iz Korbinovog vremena, a ubrzo je odstranio i samog Korbina iz parlamentarne partije. Zapo\u010deo je nekoliko talasa \u010di\u0161\u0107enja partije od levi\u010dara, a na stotine hiljada ih je napustilo partiju. On je parlamentarnoj levici zabranio da govori na platformama inicijative Stop the War Coalition, posle izbijanja rata u Ukrajini, tako postaviv\u0161i novi uslov da je \u010dlanstvo u parlamentarnoj partiji nespojivo sa kritikom NATO-a. Tokom leta, kada su sindikati krenuli da di\u017eu glas protiv rastu\u0107ih cena \u017eivota, vode\u0107i ozbiljne \u0161trajkove u raznim sektorima, od \u017eeleznice do po\u0161tanske slu\u017ebe, Starmer je odstranio ministra u senci Sema Terija kada je ovaj oti\u0161ao da podr\u017ei radnike u \u0161trajku. Teriju je od tada poni\u0161ten izbor kao parlamentarnom kandidatu partije na narednim izborima.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>Hajka protiv ljevice i sindikata je dakle na visokom nivou u Starmerovoj Laburisti\u010dkoj partiji?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>On je partiju poku\u0161ao da oblikuje kao pouzdanu vladu u senci, privr\u017eenu britanskom nacionalnom interesu, fiskalnoj disciplini, pa \u010dak i monarhiji. Partija je stoga dugo ostala iza konzervativaca u istra\u017eivanju javnog mnenja, ali se definitivno oporavila u proteklim mesecima, pogotovo nakon kratkog perioda vladavine Tras. Laburisti su sada veoma uvereni da \u0107e biti vlast nakon narednih izbora, bilo to sada ili nakon kraja mandata ovog parlamenta, dakle krajem 2024. Me\u0111utim, laburisti \u0107e skoro sigurno naslediti ekonomski veoma te\u0161ku situaciju, \u0161to zna\u010di da \u0107e njihov odnos sa potencijalnim bira\u010dima u radni\u010dkoj klasi, koji ih podr\u017eavaju bez entuzijazma, ostati svadljiv. Zvani\u010dnici nekih ve\u0107ih sindikata, poput Unite the Union, ve\u0107 du\u017ee vreme pri\u010daju da \u0107e sve vi\u0161e uslovljavati laburiste za nov\u010danu i politi\u010dku podr\u0161ku, pa je biv\u0161i \u010delnik tog sindikata Len Meklaski \u010dak izjavio da \u0107e mo\u017eda trebati oformiti novu partiju levice, ako Laburisti\u010dka partija nastavi trenutnom putanjom.<\/p>\n<blockquote><p><em><strong>\u0160to sada radi prava ljevica?<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Ozbiljne snage oko koalicije People's Assembly against Austerity, u kojoj Unite the Union ima jak uticaj, a u kojoj su jake snage korbinisti\u010dke levice i u kojoj su i levlje snage, poput Komunisti\u010dke partije Britanije i revolucionarne grupe Counterfire, organizuju protest 5. novembra sa zahtevom za nove izbore. I druge leve snage su se pojavile. Koalicija Enough is Enough! koju su\u0161tinski \u010dine najmilitantniji sindikati transportnih radnika, po\u0161tanskih radnika i radnika u visokom obrazovanju, skupila je potpise 400 hiljada ljudi i pro\u0161log meseca izvela vi\u0161e od 100 hiljada na ulice \u0161irom zemlje. Ona ostaje privr\u017eena levom centru u Laburisti\u010dkoj partiji, pogotovo Endiju Burnamu i jo\u0161 uvek nije odlu\u010dno odgovorila na napad poslodavaca na po\u0161tanske radnike, odnosno na to da su najavili otpu\u0161tanje deset hiljada po\u0161tanskih radnika tokom talasa \u0161trajkova. Ukoliko te koalicije i pokreti uspeju da bolje koordini\u0161u akcije u narednom periodu, otvara se perspektiva i za novu levicu van laburista u Britaniji.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/vladimir-unkovski-korica-u-britaniji-se-otvara-perspektiva-za-novu-levicu\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na\u0161 sugovornik Vladimir Unkovski-Korica vi\u0161i je predava\u010d u \u0160koli dru\u0161tvenih i politi\u010dkih nauka na Sveu\u010dili\u0161tu u Glasgowu. \u010clan je organizacija Counterfire u Velikoj Britaniji i Marks21 u Srbiji.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":358249,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-358248","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358248","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=358248"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358248\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":358250,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358248\/revisions\/358250"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/358249"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=358248"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=358248"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=358248"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}