{"id":358018,"date":"2022-11-02T07:37:06","date_gmt":"2022-11-02T06:37:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=358018"},"modified":"2022-11-02T07:37:06","modified_gmt":"2022-11-02T06:37:06","slug":"zagonetno-lice-fasizma-i-kako-ga-prepoznati","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/11\/02\/zagonetno-lice-fasizma-i-kako-ga-prepoznati\/","title":{"rendered":"Zagonetno lice fa\u0161izma i kako ga prepoznati"},"content":{"rendered":"

Autor: Ahmed Isanovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rastko Mo\u010dnik u knjizi \u201eKoliko fa\u0161izma\u201c pi\u0161e: \u201eKraj drugog svjetskog rata bio je samo vojna pobjeda. Pobije\u0111ene su bile fa\u0161isti\u010dke dr\u017eave i njihove vojske. Ali nije bio pobije\u0111en fa\u0161izam kao povijesna praksa, politi\u010dka metoda, ideolo\u0161ka mre\u017ea i misaoni obrazac\u201c.<\/p>\n

Ovdje primarno ne govorim o fa\u0161izmu kao politi\u010dkoj ideologiji ili dru\u0161tveno-politi\u010dkom ure\u0111enju, ve\u0107 o fa\u0161izmu kao stanju svijesti ili mentalnom sklopu ili sistemu vjerovanja, ideja i mi\u0161ljenja koji se tek naknadno oformljuju u odre\u0111eno dru\u0161tveno-politi\u010dko ure\u0111enje ili poredak. U nekim rudimentarnim oblicima fa\u0161izam se javlja tamo gdje ga uop\u0107e ne o\u010dekujemo, obu\u010den u civilnu odoru, nose\u0107i nevinu masku.<\/p>\n

Umberto Eko u eseju \u201eVje\u010dni fa\u0161izam\u201c pi\u0161e o mnogobrojnim kontradiktornostima fa\u0161izma na filozofskom planu, politi\u010dkoj i ideolo\u0161koj neuravnote\u017eenosti, razjedinjenosti i konfuziji, posebice kada je rije\u010d o italijanskom fa\u0161izmu. Takva nekoherentnost fa\u0161izmu omogu\u0107ava da se odr\u017ei, \u0161iri i manifestira u razli\u010ditim oblicima i po\u010diva na razli\u010ditim pretpostavkama.<\/p>\n

\u201eFa\u0161izam ima zagonetno lice zato \u0161to se u njemu pojavljuju najopre\u010dniji sadr\u017eaji. On proklamira autoritarnost, a organizira pobunu. On se bori protiv suvremene demokracije, a s druge strane ne vjeruje u obnovu bilo koje vladavine iz pro\u0161losti. On, \u010dini se, nastupa kao talionica jake dr\u017eave, a koristi sredstva koja najvi\u0161e doprinose njenom rastakanju, kao kakva destruktivna frakcija ili tajno dru\u0161tvo. Na koji god na\u010din da pri\u0111emo fa\u0161izmu, nalazimo da je on istodobno jedna stvar i njena suprotnost, on je i A i ne-A…\u201c (Hose Ortega i Gaset). Ovaj citat Kevin Pasmore komentira pitanjima: \u201eKako da nam bude jasna ideologija koja se obra\u0107a i skinheadsima i intelektualcima; javno prijekorava bur\u017eoaziju dok formira alijanse sa konzervativcima; usvaja ma\u010do stil a ipak privla\u010di mnoge \u017eene; poziva na povratak tradiciji a fascinira ga tehnologija; idealizira narod a prezire masovno dru\u0161tvo; i propovijeda nasilje u ime reda\u201c (Kevin Passmore, \u201eFa\u0161izam\u201c).<\/p>\n

Zbog ovakve konceptualne zbrke i nekonzistentnosti, Umberto Eko fa\u0161izam dovodi u vezu sa konceptom igre, jer igra trpi mnoge varijacije i promjene uslijed kojih ne\u0107e dovesti u pitanje ili izgubiti vlastiti karakter. Ovdje Eko pravi analogiju izme\u0111u fa\u0161izma i Witgen\u0161tajnovog razumijevanja igre. U djelu \u201eFilozofska istra\u017eivanja\u201c, Witgen\u0161tajn pi\u0161e kako igre nemaju zajedni\u010dko jedno, ne mo\u017eemo im na\u0107i zajedni\u010dki osnov, ali mo\u017eemo re\u0107i da su sve igre na izvjestan na\u010din srodne i sli\u010dne.<\/p>\n

\u201ePogledaj npr. igre na plo\u010di s njihovim mnogostrukim srodnostima. Prije\u0111i sad na igre kartama: ovdje nalazi\u0161 mnoge podudarnosti s onom prvom skupinom, ali mnoge zajedni\u010dke zna\u010dajke nestaju, druge se pojavljuju. Ako prije\u0111emo sad na igre loptom, pone\u0161to zajedni\u010dkog ostaje o\u010duvano, ali mnogo toga se gubi. \u2013 Jesu li sve \u2018zabavne\u2019? Usporedi \u0161ah s mlinom. Ili u svima ima pobje\u0111ivanja i gubljenja, ili konkurencije igra\u010da? Pomisli na pasijans. U igrama loptom ima pobje\u0111ivanja i gubljenja; ali kad dijete baca loptu na zid pa je opet hvata, ta je zna\u010dajka nestala. Pogledaj koju ulogu imaju umje\u0161nost i sre\u0107a. I koliko je razli\u010dita umje\u0161nost u \u0161ahovskoj igri i umje\u0161nost u tenisu. Pomisli sad na igre u kolu: ovdje je element zabave, ali koliko je drugih karakteristika nestalo! I tako mo\u017eemo pro\u0107i kroz mnoge, mnoge druge skupine igara, vidjeti kako se sli\u010dnosti pojavljuju i nestaju\u201c (L. Witgen\u0161tajn \u201eFilozofska istra\u017eivanja\u201c).<\/p>\n

Ove sli\u010dnosti me\u0111u igrama koje po\u010divaju na logici ili odnosima: abc-bcd-cde-def… (igra 1 je abc, igra 2 je bcd, igra 3 je cde, igra 4 je def), Witgen\u0161tajn naziva \u201eporodi\u010dne sli\u010dnosti\u201c jer se prelamaju i kri\u017eaju razli\u010dite sli\u010dnosti \u010dlanova jedne porodice: rast, crte lica, boja o\u010diju, hod, temperament itd.<\/p>\n

Istu logiku, odnose ili srodstvo Eko primje\u0107uje u fa\u0161izmu jer se iz fa\u0161izma mogu ukloniti odre\u0111eni elementi, a on \u0107e i dalje ostati prepoznatljiv kao fa\u0161izam. Dakle, Eko smatra da fa\u0161izam kao jasno struktuiran filozofski koncept nije postojao, ali je emocionalno i simboli\u010dki bio \u010dvrsto vezan za odre\u0111ene arhetipske ideje zbog \u010dega je mogu\u0107e izdvojiti odre\u0111ene tipi\u010dne elemente fa\u0161izma. Eko sa\u010dinjava listu od \u010detrnaest elemenata fa\u0161izma ili onoga \u0161to on naziva vje\u010dnim fa\u0161izmom ili \u201eur-fa\u0161izmom\u201c. Va\u017eno je naglasiti kako je dovoljna samo jedana od navedenih karakteristika da se otvori prostor fa\u0161izmu koji \u0107e se oko tog elementa razvijati.<\/p>\n

\u010cetrnaest Ekovih elemenata fa\u0161izma slobodno interpretiram i pro\u0161irujem vlastitim shvatanjima, ali ona se, naravno, najprije temelje na Ekovom razumijevanju.<\/p>\n

    \n
  1. \n

    Kult tradicije<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

    Su\u0161tina fa\u0161isti\u010dke idealizacije tradicije jeste nastojanje da se sprije\u010di bilo kakav vid relativizacije vlastitiog. Mi po\u010divamo na istinama koje su apsolutne i ne dovode se u pitanje, jer zanemarivanje ili problematiziranje \u201eistina\u201c na kojima po\u010divamo zna\u010di kolebljivost po pitanju na\u0161e izabranosti, posebnosti, moralne\/rasne\/etni\u010dke ili neke druge superiornosti. Tradicija je tako\u0111er nepresu\u0161na simboli\u010dka riznica, a bez simbolizacije nema ni ideolo\u0161kih sistema. Da bi ostvarivali svoju funkciju, simboli koji izviru iz tradicije moraju ozna\u010davati ili predstavljati neporecive istine koje se putem simbola slave. Kult tradicije predstavlja na\u010din da se opravda i uzdigne sada\u0161nje postojanje. Okrenutost prema tradiciji \u2013 a tradicija se, kako nam je pokazao Erik Hobsbaum u knjizi \u201eIzmi\u0161ljanje tradicija\u201c, uvijek najve\u0107im dijelom izmi\u0161lja, a posebice se izmi\u0161lja vrijednost tradicije koja biva filtrirana od svega \u0161to na\u0161oj slici o nama ne prili\u010di \u2013 jeste u funkciji potvrde da mi ne\u0161to zna\u010dimo i da imamo neku vrijednost. Tako je i sa ljudima na pojedina\u010dnom planu. Oni koji se nemaju pohvaliti bogzna \u010dime, izmislit \u0107e ne\u0161to i sebe uvjeriti u tu izmi\u0161ljotinu kako bi osjetili da su po ne\u010demu zna\u010dajni. \u010cini mi se da je sli\u010dna stvar i sa kolektivima. Jer posebice kolektivi koji imaju kompleks inferiornosti i neostvarenosti, kopaju po tradiciji, ali ne radi saznanja o vlastitoj pro\u0161losti ili tradiciji, nego radi toga da ka\u017eu: evo koliko smo mi va\u017eni.<\/p>\n

    Dakle, da se vratimo Ekovim rije\u010dima kada govori o kultu tradicije: \u201eIstina je izre\u010dena jednom za svagda, a mi tek mo\u017eemo interpretirati njenu zakukuljenu i neshvatljivu poruku\u201c.<\/p>\n

      \n
    1. \n

      Odbacivanje modernizma<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

      Novo se odbacuje jer je uvijek potencijalna prijetnja da se status quo ili postoje\u0107i poredak na neki na\u010din uzdrma. Novo se odbacuje jer se novim te\u017ee manipuli\u0161e nego starim. Novo je potencijalna zebnja jer nije posve jasno, dok je pro\u0161lost jasna, posebice ako smo je mi konstruirali. Novo nije izvjesno i nikad ne znamo kakve \u0107e istine donijeti, dok je pro\u0161lost izvjesna i korijenita u smislu da predstavlja ishodi\u0161te i sigurno uto\u010di\u0161te. Odbacivanje modernosti ne zna\u010di odbacivanje razvoja zajednice, ali zna\u010di strah pred novim te zna\u010di da novo uvijek moramo interpretirati na temeljima starog ili ve\u0107 poznatog. To je uvijek pogre\u0161an put. Svaka pojava se mora interpretirati u skladu sa onim \u0161to ta pojava predstavlja u svojoj autonomnosti, a ne na temeljima nekih drugih ili univerzalnih interpretativnih obrazaca. To je pristup po kojem se stvari procjenjuju ne prema onome kakve jestu, ve\u0107 prema onome koliko odgovaraju mome svjetonazoru. Dakle, svjetonazor se stavlja ispred objektivne istine o ne\u010demu. Ne postoje univerzalna na\u010dela prosu\u0111ivanja. Suprotno tome, fa\u0161isti\u010dka svijet podrazumijeva totalni univerzalizam.<\/p>\n

        \n
      1. \n

        Iracionalizam<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

        Racionalizacija, objektivizacija i znanstveno zaklju\u010divanje stvarnosti ne odgovaraju fa\u0161isti\u010dkoj svijesti, jer fa\u0161izam \u017eivi od emocionalnih zanosa koji ne smiju pro\u0107i kroz filter razuma, koji se ne smiju zapitati za\u0161to osje\u0107am ovo \u0161to osje\u0107am ili koliko su moja osje\u0107anja ispravna. Kolektivizam nije mogu\u0107 tamo gdje dominiraju racionalnost i znanstveni pristup stvarnosti. Kolektivizam je mogu\u0107 samo tamo gdje vlada \u010dista emocija koja ne vidi sebe.<\/p>\n

        Hitler je govorio da ukoliko \u017eeli biti istinski efikasna, propaganda mora biti usmjerena na emocije. Mase ne mogu biti pokrenute nekim znanstvenim idejama ili apstraktnim, racionalnim i objektivnim istinama, ve\u0107 \u010distim emocijama koje nisu racionalno filtrirane.<\/p>\n

        Fa\u0161izam po\u010diva na kolektivnim impulsivnim reakcijama, slijepoj volji, iracionalnim odnosima i nagonskim reakcijama. Fa\u0161izam slavi volju ili nagon umjesto razuma i promi\u0161ljenosti. Fa\u0161izam ne tra\u017ei razmi\u0161ljanje jer je razmi\u0161ljanje naj\u010de\u0161\u0107e kolebljiv \u010din. Fa\u0161izam tra\u017ei instinktivno djelovanje pokrenuto kolektivnim duhom ili voljom. Insistiranje fa\u0161izma na kolektivnom duhu jasno je kada se uzme u obzir da masa ili kolektiv nikad ne razmi\u0161lja, ve\u0107 samo osje\u0107a. A manipulacija ili usmjeravanje osje\u0107anja najefikasnije je onda kada pojedinac postane dio grupe. Paradoksalno, mnogo je lak\u0161e upravljati grupom ljudi ili masom nego pojedincima. Prema tome, fa\u0161izam uvijek zloupotrebljava \u010dovjekovu potrebu za pripadanjem. Osje\u0107aj sigurnosti i priznatosti koji omogu\u0107ava kolektiv fa\u0161izam uzdi\u017ee na razinu jedinog i fundamentalnog zakona bivstvovanja. \u010covjek koji se ne podredi kolektivnoj volji jeste ustvari ne-\u010dovjek.<\/p>\n

        Hitler je govorio kako je naju\u010dinkovitije sredstvo pokretanja kolektiva organiziranje masovnih skupova. Masovni skupovi dokidaju osje\u0107aj individualnosti i izolovanosti. Osje\u0107aj povezanosti postaje apsolutan. U tim trenucima istina se \u010dini mnogo jasnijom, bli\u017eom, razumljivijom, jer istinu ne prosu\u0111ujem vi\u0161e samo ja, nego je potvr\u0111uju svi prisutni. Kolektivni zanos je povodljiv. Fa\u0161izam ra\u010duna na apsolutnu snagu kolektiva i zato ga i slavi.<\/p>\n

          \n
        1. \n

          Neslaganje kao izdaja<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

          Tradicionalizam koji se uglavnom temelji na esencijalizmu ne mo\u017ee podnijeti analiti\u010dku kritiku. Fa\u0161izam neslaganje shvata kao izdaju svetih, apsolutnih vrijednosti. Fa\u0161izam ne podnosi razlike u svojim redovima, ve\u0107 tra\u017ei totalnu istost. Fa\u0161izam na razlike gleda s prezirom. Fa\u0161izam uvijek ima predodre\u0111en vrijednosni sud prema razlikama. Fa\u0161izam ne podnosi neslaganje, jer smatra da postoji jedna istina. Postoji jedan pravi put, a svi drugi putevi su krivi.<\/p>\n

            \n
          1. \n

            Strah od razlike<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

            Eko ka\u017ee da je prvi znak fa\u0161izma strah od drugog, dakle ksenofobija. U pitanju je strah od toga da \u0107e drugi ugroziti moj identitet, da ja ne\u0107u biti ja jer dolazim u kontakt sa drugim. To je ustvari strah od toga da postoji vi\u0161e istina o svijetu i stvarnosti, a ne samo jedna, moja ili na\u0161a istina. To je strah od mnogostrukosti, heterogenosti, inkluzivnosti, strah od mogu\u0107nosti da ne postoji jedna ekskluzivna istina, ve\u0107 da je svijet mnogo raznovrsniji, otvoreniji i kompleksniji nego se \u010dini.<\/p>\n

              \n
            1. \n

              Individualna ili socijalna frustracija<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

              U su\u0161tini, uslov ostvarivanja fa\u0161izma jeste neki oblik frustracije ili nezadovoljstva, panike, nemira. Dakle, stanje koje \u0107e izazvati iracionalne, nepromi\u0161ljene reakcije, slijepu povodljivost. To je jedna od pokreta\u010dkih snaga fundamentalizma. Dakle, u pitanju je poku\u0161aj da se uhvati za ne\u0161to \u010dvrsto, ne\u0161to \u0161to \u0107e prividno otkloniti frustraciju ili frustraciji dati poja\u0161njenje. Zato fa\u0161izam najbolje uspjeva u periodima krize, dezorijentacije i nesigurnosti, jer nudi alternativu i prividno \u010dvstu i sigurnu ruku koja \u0107e nas voditi, koja nudi totalna obja\u0161njenje za sve probleme, poput nacista koji su krizu njema\u010dkog dru\u0161tva obja\u0161njavali prisustvom Jevreja.<\/p>\n

                \n
              1. \n

                Opsesija zavjerom<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                Postoji neko ko nam uvijek \u017eeli zlo. Svako zlo se obja\u0161njava time \u0161to postoji neko ko nam uvijek \u017eeli nauditi. Zavjera je prividno najpametniji argument, argument koji se \u010dini da proni\u010de u tajnu. Pri\u010da o zavjeri uvijek djeluje pomalo proro\u010danski pa se \u010dini sna\u017enom i pametnom. Onaj koji zavjeru obznanjuje uvijek djeluje kao da vidi tajnu koju drugi ne vide. Onaj koji obznanjuje zavjeru uvijek djeluje kao da je budan nad problemima, jer govor o zavjeri ostavlja utisak da je onaj koji govori o zavjeri samosvjestan, da je budan i pa\u017eljiv, da bdije nad problemima, da je pronicljiv, posebice onda kada uzrok zla nije posve jasan.<\/p>\n

                  \n
                1. \n

                  Osje\u0107aj poni\u017eenja zbog mo\u0107i neprijatelja<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                  Pravda nije zadovoljena. Neprijatelji nepravedno u\u017eivaju u ne\u010demu \u0161to je nama uskra\u0107eno i \u0161to bi nama trebalo pripadati. Poni\u017eeni od drugog je ne\u0161to na \u010demu fa\u0161izam insistira jer je osje\u0107aj poni\u017eenosti, posebice one nepravedne, efikasan instrument mobilizacije i opravdavanja mr\u017enje, netrpeljivosti i zlobnih aspiracija prema drugom.<\/p>\n

                    \n
                  1. \n

                    \u017divot je permanentno ratovanje<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                    Ratna retorika i militantna svijest fa\u0161izmu osiguravaju stalnu mobilisanost. Rat je najefikasnije sredstvo grupisanja i homogeniziranja. Opasnost koja nam permanentno prijeti ne dozvoljava nam da se odmaramo, da budemo nepa\u017eljivi, ve\u0107 uvijek moramo biti spremni na borbu koja je konstantno prisutna, bilo kao oru\u017eani rat, bilo kao specijalni rat. Generalno, fa\u0161izam na sam \u017eivot gleda kao stalnu borbu ili rat, vode\u0107i se idejom da je definicija \u017eivota surova borba za opstanak u kojoj ja\u010di pobje\u0111uju.<\/p>\n

                      \n
                    1. \n

                      Prezir prema slabijem<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                      Fa\u0161izam njeguje elitizam po krvi ili po ro\u0111enju, elitizam u smislu osje\u0107aja posebnosti i bilo koje vrste superiornosti ili vi\u0161e vrijednosti na osnovu biolo\u0161kih ili nekih drugih determinanti u odnosu na druge biolo\u0161ke ili determiniraju\u0107e razlike. Slabiji ovdje treba staviti pod navodnike jer fa\u0161izam konstrui\u0161e narativ o superiornosti i inferiornosti prema vlastitim fikcionalnim mjerilima.<\/p>\n

                      Za svaki fa\u0161izam su odre\u0111ene pripadnosti, posebice one nacionalne, etni\u010dke i religijske, odre\u0111ene biolo\u0161ki, dakle nepromjenjive kategorije genetski determinisane. Uz to, ove kategorije nose nepromjenjive i jednom zauvijek zadate pozitivne (ja\u010di) ili negativne (slabiji) vrijednosti.<\/p>\n

                        \n
                      1. \n

                        Kult heroizma i herojska smrt<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                        Fa\u0161izam je opsjednut izuzetno\u0161\u0107u pa podsti\u010de duh herojstva koji gine za vlastitu zajednicu. Herojska smrt je velika vrijednost, heroj \u017eudi za smr\u0107u, on je priziva, nestrpljiv je da umre, jer je smrt, kao grani\u010dna pojava, dokaz pravog herojstva koje je bezrezervno i nepromi\u0161ljeno. Smrt je nagrada za herojski \u017eivot.<\/p>\n

                          \n
                        1. \n

                          Ma\u010dizam<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                          Fa\u0161isti\u010dka svijest strogo izvodi iz spolnih razlika odre\u0111ene apsolutne vrijednosti. Mu\u0161karci su ja\u010di i oni prirodno imaju ve\u0107a prava. \u017dene su slabije i one se moraju podrediti zakonu ja\u010deg kao primarnom prirodnom zakonu i redu. Primarna funkcija \u017eene, prema fa\u0161isti\u010dkoj svijesti, jeste vo\u0111enje doma\u0107instva i reprodukcija.<\/p>\n

                            \n
                          1. \n

                            Selektivni\/kvalitativni populizam<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                            Vo\u0111a je tuma\u010d volje naroda i on je jedini u stanju da prepozna \u0161ta narod \u017eeli. Vo\u0111i za takvo ne\u0161to ne treba demokratija, ve\u0107 je dovoljna njegova predodre\u0111enost. Narod ne bira vo\u0111u, vo\u0111a je predodre\u0111en sam od sebe. Narod ne zna \u0161ta \u017eeli, ali ima volju koju samo vo\u0111a mo\u017ee prepoznati. Fa\u0161izam suzbija i obezvrije\u0111uje svaku individualnost. Pojedinac u fa\u0161izmu nema prava. Pravo ima samo kao dio kolektiva, odnosno postoji samo kolektivno pravo i kolektiva volja. Ali ovdje nema kvantitativne demokratske volje gdje se pojedinac priklanja odluci ve\u0107ine, ve\u0107 je rije\u010d o kvalitativnom populizmu gdje se narod poima kao kvalitet koji izra\u017eava odre\u0111enu volju koju vo\u0111a prepoznaje. Gdje god se pridaje veliki zna\u010daj vo\u0111ama, odnosno gdje god postoji idolizacija vo\u0111e, fa\u0161izam je blizu.<\/p>\n

                            Fa\u0161izam posebno njeguje kult vo\u0111e koji personificira istine, vrijednosti i snagu kolektiva. Fa\u0161isti\u010dki kolektiv uvijek je kruto hijerarhijski postavljen i organiziran na principu karizmatsko-personalisti\u010dkog aparata na \u010dijem \u010delu stoji vo\u0111a koji je izvor znanja i istine. Dakle, fa\u0161isti\u010dki sistem je strogo autoritaran i fa\u0161isti\u010dka svijest se uvijek slijepo okre\u0107e prema rije\u010dima i pona\u0161anju vo\u0111e kao neporecivoj vrijednosti. Fa\u0161isti\u010dka svijest uvijek tra\u017ei odgovore koji su centrirani na vrhu strogog hijerarhijskog sistema. Fa\u0161isti\u010dka svijest zabranjuje slobodu mi\u0161ljenja i nala\u017ee da se odgovori tra\u017ee isklju\u010divo na osnovu jasno zadatih, univerzalnih i transcendiraju\u0107ih principa i ideja sistema. Priznati zaklju\u010dci ili odgovori samo su oni koji odgovaraju ve\u0107 zadatim osnovama.<\/p>\n

                              \n
                            1. \n

                              Ur-fa\u0161izam reducira jezik<\/h2>\n<\/li>\n<\/ol>\n

                              Fa\u0161izam, primje\u0107uje Eko, osiroma\u0161uje vokabular i pojednostavljuje jezik s ciljem da ograni\u010di sredstva za kompleksno kriti\u010dko razmi\u0161ljanje. Zna\u010denje treba u\u010diniti \u0161to vi\u0161e monosemi\u010dnim kako bi i razumijevanje stvarnosti postalo zatvorenije, monolitnije i jednozna\u010dnije. Jezik je sredstvo da se svijet razumije. Bogatiji jezik nudi vi\u0161e mogu\u0107nosti za obuhvatnije razumijevanje stvarnosti. Siroma\u0161an jezik amputira ogroman dio stvarnosti i tako ograni\u010dava razumijevanje velikog dijela stvarnosti. Pored \u010dula, jezik je osnovno sredstvo spoznavanja stvarnosti.<\/p>\n

                              Mislim da je Eko me\u0111u pomenutim elementima trebao izdvojiti i kolektivizam kao poseban element. O va\u017enosti kolektivizma za fa\u0161isti\u010dku ideologiju sam ve\u0107 pisao u okviru nekih elemenata, ali ovdje bih, za kraj, \u017eelio istaknuti posebnu va\u017enost kolektivizma.<\/p>\n

                              \u010cini se da je kolektivizam vrhunaravna vrijednost fa\u0161izma i njegov esencijalan i primordijalan nomos postojanja. Fa\u0161isti\u010dka svijest dr\u017eavu poima kao apsolutnu kategoriju pred kojom su pojedinci kao relativna kategorija pot\u010dinjeni. Fa\u0161isti\u010dka svijest ne gleda dr\u017eavu kao socijalnu pojavu, ve\u0107 kao metafizi\u010dku manifestaciju duha i volje odre\u0111enog naroda. Ideal fa\u0161isti\u010dke dr\u017eave jeste etni\u010dka dr\u017eava gdje vlada etnocentri\u010dni koncept po kojem jedan narod ima izvorno pravo da gospodari, dok se ostali pot\u010divanju volji gospodara. Pojedinci se moraju identificirati sa dr\u017eavom. Dr\u017eava je sve, pojedinac je ni\u0161ta. To je koncept radikalne dr\u017eavotvornosti.<\/p>\n

                              Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                              Fa\u0161isti\u010dka svijest ne gleda dr\u017eavu kao socijalnu pojavu, ve\u0107 kao metafizi\u010dku manifestaciju duha i volje odre\u0111enog naroda. Pojedinci se moraju identificirati sa dr\u017eavom. To je koncept radikalne dr\u017eavotvornosti <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":358019,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1079],"class_list":["post-358018","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-fasizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358018","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=358018"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358018\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":358020,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/358018\/revisions\/358020"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/358019"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=358018"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=358018"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=358018"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}