Krajem 19. vijeka u mnogim \u010dasopisima o psihologiji mogle su da se na\u0111u brojne teorije o tome \u0161ta izaziva osje\u0107aj poznat pod nazivom de\u017ea vi. Mnogi stru\u010dnjaci su tada pretpostavljali da osje\u0107aj ve\u0107 vi\u0111enog, \u0161to de\u017ea vi zna\u010di u prevodu s francuskog jezika, nastaje kao posljedica mentalne disfunkcije ili neke vrste problema s mozgom. Prema mi\u0161ljenju pojedinaca, to je bilo privremeno iskakanje u ina\u010de normalnom funkcionisanju ljudskog pam\u0107enja.<\/p>\n
Iako je ovaj fenomen dugo prisutan, ozbilnija nau\u010dna istra\u017eivanja po\u010dela su da se vr\u0161e tek nedavno, ka\u017ee dr En Kliri, profesorka kognitivne psihologije s Univerziteta u Koloradu.<\/p>\n
Od paranormalnog do nau\u010dnog<\/p>\n
Po\u010detkom ovog milenijuma nau\u010dnik Alan Braun odlu\u010dio je da izvr\u0161i pregled svega \u0161to su istra\u017eiva\u010di dosad pisali o de\u017ea vi efektu. Ve\u0107ina tekstova do kojih je do\u0161ao imala je prizvuk paranormalnog, ne\u010deg \u0161to je imalo veze s natprirodnim – poput sje\u0107anja na doga\u0111aje iz prethodnog \u017eivota ili neobja\u0161njivih ljudskih sposobnosti. Zajedno s iskazima prosje\u010dnih ljudi koji su govorili o svom iskustvu, Braun je uspio da izvu\u010de neke osnovne zaklju\u010dke o ovom fenomenu.<\/p>\n
Na primjer, Braun je ustanovio da otprilike dvije tre\u0107ine ljudi do\u017eivi de\u017ea vi u nekom trenutku svog \u017eivota. Utvrdio je da su naj\u010de\u0161\u0107i okida\u010di scene ili mjesta, dok se na tre\u0107em mjestu nalazi razgovor. U medicinskoj literaturi, pak, prona\u0161ao je navode o mogu\u0107oj povezanosti de\u017ea vi efekta i s nekim vrstama napada u mozgu.<\/p>\n
Rad Alana Brauna poslu\u017eio je kao podsticaj nau\u010dnicima da osmisle eksperimente za istra\u017eivanje efekta ve\u0107 vi\u0111enog.<\/p>\n
Testiranje u psiholo\u0161koj laboratoriji<\/p>\n
Podstaknuta Braunovim radom, profesorka Kliri i njen istra\u017eiva\u010dki tim po\u010deli su sa sprovo\u0111enjem eksperimenata kako bi testirali odre\u0111ene hipoteze o mogu\u0107im mehanizmima koji izazivaju de\u017ea vi efekat. Istra\u017eili su vijekovima staru hipotezu da se de\u017ea vi javlja kada postoji prostorna sli\u010dnost izme\u0111u trenutne scene i scene koja je ve\u0107 do\u017eivljena, ali zaboravljena. Psiholozi su ovo nazvali hipotezom ge\u0161talt familijarnosti.<\/p>\n
Na primjer, zamislite da prolazite pored jedinice za intenzivnu njegu dok idete da posjetite bolesnog prijatelja. Iako nikada ranije niste bili u ovoj bolnici, zate\u010deni ste osje\u0107ajem koji imate. Osnovni uzrok za ovo iskustvo ve\u0107 vi\u0111enog mogao bi da bude taj \u0161to postavka scena, uklju\u010duju\u0107i izgled namje\u0161taja i odre\u0111enih predmeta unutar tog prostora, ima isti raspored kao neka druga prostorija u kojoj ste bili u pro\u0161losti.<\/p>\n
Mo\u017eda je na\u010din na koji je bolni\u010dka jedinica opremljena – namje\u0161taj, stvari na pultu, na\u010din na koji se ulazi u hodnik – isti kao \u0161to su bili postavljeni stolovi i namje\u0161taj u hodniku \u0161kole u kojoj ste bili na priredbi godinu dana ranije. Prema hipotezi o ge\u0161talt familijarnosti, ako vam ne padne na pamet ta prethodna situacija sa sli\u010dnim rasporedom kao sada\u0161nja, mo\u017eda \u0107ete imati jak osje\u0107aj bliskosti s trenutnom situacijom.<\/p>\n
Virtuelna stvarnost za testiranje hipoteze<\/p>\n
Da bi istra\u017eio ovu ideju u laboratoriji, tim profesorke Kliri je koristio virtuelnu stvarnost da postavi ispitanike u odre\u0111ene scene. Ovo im je omogu\u0107ilo da manipuli\u0161u okru\u017eenjima u kojima su se ispitanici na\u0161li – pojedine scene su imale isti prostorni raspored, ali su situacije bile potpuno razli\u010dite.<\/p>\n
Kao \u0161to su i pretpostavili, postojala je ve\u0107a vjerovatno\u0107a da se efekat ve\u0107 vi\u0111enog pojavi onda kada su ispitanicima prikazane scene s istim prostornim rasporedom elemenata kao u ranijim scenama koje su gledali, ali ih se nisu sje\u0107ali.<\/p>\n
Ovo istra\u017eivanje upu\u0107uje na zaklju\u010dak da jedan od faktora koji doprinosi efektu de\u017ea vi mo\u017ee biti prostorna sli\u010dnost nove scene s onom u sje\u0107anju koja se u ovom trenutku ne mo\u017ee svjesno prizvati.<\/p>\n
Me\u0111utim, to ne zna\u010di da je prostorna sli\u010dnost jedini uzrok. Vrlo je vjerovatno da mnogi faktori mogu doprinijeti onome \u0161to scenu ili situaciju \u010dini poznatim. U toku su dodatna istra\u017eivanja kako bi se istra\u017eili dodatni mogu\u0107i faktori koji su u igri u ovom misterioznom fenomenu. (Izbor:RTS)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sigurno vam je poznat osje\u0107aj da ste neku situaciju ve\u0107 do\u017eivjeli ili da ste na odre\u0111enom mjestu ve\u0107 bili. Fenomen de\u017ea vi ve\u0107 decenijama mu\u010di psihologe, a sada poku\u0161avaju da ga odgonetnu pomo\u0107u novih tehnologija.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":302156,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-357827","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357827","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=357827"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357827\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":357828,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357827\/revisions\/357828"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/302156"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=357827"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=357827"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=357827"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}