{"id":357776,"date":"2022-10-26T07:34:55","date_gmt":"2022-10-26T05:34:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=357776"},"modified":"2022-10-26T07:35:22","modified_gmt":"2022-10-26T05:35:22","slug":"zamke-postfasizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/10\/26\/zamke-postfasizma\/","title":{"rendered":"Zamke postfa\u0161izma"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Kako opisati politi\u010dku situaciju u Italiji nakon izbora Giorgije Meloni za premijerku te zemlje? Je li to fa\u0161izam, populizam ili desni autoritarizam? Imamo li mi uop\u0107e izraz za novonastalu situaciju?<\/p>\n<p>\u010citamo kako se Meloni jo\u0161 u srednjoj \u0161koli pridru\u017eila omladinskoj organizaciji Nacionalna alijansa i kako je smatrala da je Mussolini u\u010dinio mnogo toga dobrog za Italiju. Samo je pogrije\u0161io u dono\u0161enju rasnih zakona i time \u0161to je u\u0161ao u rat. Meloni danas vodi tipi\u010dnu desni\u010darsku politiku. U neoliberalnu globalizaciju ne dira. Ogovara Bruxelles, zauzima se za Evropu suverenih nacija, a ne ovu navodno federalisti\u010dku. Napada migrante, zabranila bi abortus, njen je slogan &#8220;Bog, domovina, obitelj&#8221;, a za sebe govori da je &#8220;\u017eena, majka i kr\u0161\u0107anka&#8221;. Na meti su joj LGBT zajednica i istospolni brakovi, koje ne\u0107e dozvoliti. No ve\u0107 ovdje nalazimo prvu razliku u odnosu na povijesni fa\u0161izam. Fa\u0161isti, naime, nisu isticali da su kr\u0161\u0107ani, iako su imali ideja o tome \u0161to u\u010diniti s Vatikanom, koji se, primijetimo i to, nije distancirao od Mussolinija kada je trebalo.<\/p>\n<p>Da bismo odgovorili na pitanje koje su sli\u010dnosti i razlike povijesnog fa\u0161izma i ovoga koji uvodi Meloni, prvo \u0161to opa\u017eamo jest da ona izravno ne napada parlamentarnu demokraciju. Iako ih smatra protivnikom, ona ne bi ukidala lijeve ni liberalne stranke. Ni njena anti-EU retorika ne pripada onoj vrsti koja se zala\u017ee za ukidanje te naddr\u017eavne organizacije. \u010cak ni u slu\u010daju da predla\u017ee izlazak Italije iz EU-a.<\/p>\n<p>O\u010dito, mnogo se toga promijenilo od vremena Drugog svjetskog rata, iako nam ratova ni danas ne nedostaje. Nakon 1989. razmontirane su socijalisti\u010dke dr\u017eave, a sve u ime neoliberalnog svjetskog poretka kao kona\u010dno prona\u0111enog odgovora na zagonetku povijesti. Meloni dakle nema pred sobom nikakav SSSR, a pitanje Kine ovdje \u0107emo ostaviti po strani. Nakon sloma socijalizma imamo posla s novom vrstom fa\u0161izacije. Povijesni fa\u0161isti ne samo da nisu tvrdili da je povijest stala s navodnim trijumfalnim povratkom liberalne demokracije i slobodnog tr\u017ei\u0161ta, oni su te pojave i negirali. U ime &#8220;fa\u0161isti\u010dke demokracije&#8221; tendirali su ukidanju one parlamentarne. Danas se u ime &#8220;liberalne demokracije&#8221; socijalizam prokazuje kao stranputica povijesti, kao jedan od dva povijesna totalitarizma i doga\u0111a se veliki &#8220;povratak&#8221; na stanje prije njega. Tu su i druge popratne pojave, kao \u0161to je kulturalizacija politike i to da se svaka nacija poziva na svoje &#8220;stolje\u0107e sedmo&#8221;.<\/p>\n<p>Kako nazvati nove pojave nacionalizma, \u0161ovinizma i rasizma, ako nam povijesni pojam fa\u0161izma nije dovoljan? U nedostatku boljeg posegnulo se za pojmom postfa\u0161izma. To je neki fa\u0161izam nakon fa\u0161izma, koji ima neka njegova obilje\u017eja, ali se po ne\u010demu i razlikuje. Zna\u010di li to da su na djelu samo stanovita fa\u0161istoidnost ili autoritarnost, koji nas ipak ne bi trebali toliko brinuti? Ili pak mo\u017eemo govoriti o dru\u0161tvima koja su u nekim elementima, na primjer identitetskim politikama kako ka\u017ee Boris Buden, mo\u017eda i gora od fa\u0161izma, samo mi za tu situaciju jo\u0161 nemamo novi naziv?<\/p>\n<p>Kada se nekome prika\u010di oznaka fa\u0161izma, to jo\u0161 uvijek izaziva stigmu. Mi fa\u0161izam ponovo ne mo\u017eemo dozvoliti. I predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen prije talijanskih izbora rekla je da u slu\u010daju pobjede populista i suverenista EU ima sredstva da ih onemogu\u0107i. Na koja je sredstva mislila? Fa\u0161izam budi sje\u0107anje na antifa\u0161izam, ma koliko taj pojam bio potisnut &#8220;teorijom&#8221; o dva totalitarizma. No na Zapadu povijesni fa\u0161izam nije odmah prepoznat kao &#8220;apsolutno zlo&#8221;. On je to postao tek u trenutku kada su dr\u017eave angloameri\u010dkog svijeta stupile u otvoreni rat s njime. Prije toga je smatran luckastom, ali ipak obi\u010dnom konzervativnom gra\u0111anskom politikom, prihvatljivom jer za razliku od SSSR-a ne izlazi iz koncepta dru\u0161tva proizvodnje vi\u0161ka vrijednosti.<\/p>\n<p>Tu dolazimo do sli\u010dnosti povijesnog fa\u0161izma i suvremene situacije. Obje su na\u010din i odgovor na pitanje spa\u0161avanja kapitalizma u krizi. A ako je tako u centrima svjetske kapitalske mo\u0107i, kako je onda na periferiji? Neko bi mogao primijetiti da Italija primjerice i ne spada u centar, kao \u0161to ni u vrijeme Mussolinija nije, no to otvara i kompleksno pitanje gdje je danas EU? Neke njene \u010dlanice jo\u0161 uvijek spadaju u najbogatije dr\u017eave svijeta, no cijeli kontinent, u usporedbi s dijelovima Azije, tone u periferiju. U tome je sli\u010dnost s povijesnim fa\u0161izmom, jer Njema\u010dka i Italija toga vremena nisu bile centralne dr\u017eave svijeta. To su tada bile Sjedinjene Dr\u017eave. A \u0161to je s njima danas? I one silaze sa svog samoprogla\u0161enog trona, Trumpu usprkos, s pozicije da je Amerika prva.<\/p>\n<p>\u017divimo u vremenu, da upotrijebimo stari Habermasov izraz za postmodernu, nove nepreglednosti. Nitko ne zna \u0161to \u0107e se dalje doga\u0111ati, iako su neki trendovi nepobitno uo\u010dljivi. Pa tako i onaj da smo mi na Balkanu gurnuti u situaciju da budemo periferija svjetske poluperiferije. Ako Italija nema bog zna kakav prostor za politi\u010dke manevre, kakav tek prostor imamo mi? Postali smo unutra\u0161njom kolonizacijom EU-a &#8220;dru\u0161tva za druga dru\u0161tva&#8221;. \u0160to mo\u017ee na\u0161 antifa\u0161izam u situaciji u kojoj bismo ozbiljno shvatili posezanje Melonijeve za Istrom i Dalmacijom, pa onda i revidiranjem Osimskih sporazuma? Ona ka\u017ee da je hrvatska gre\u0161kom primljena u EU, i to ponajvi\u0161e zbog politike prema esulima. Naime, Italija odbija, a pisao je o tome u Novostima i Damir Grubi\u0161a, da joj Hrvatska isplati svoj dio naknade za konfisciranu i nacionaliziranu imovinu poslije Drugog svjetskog rata. A postavlja se i pitanje za\u0161to bi, ako je nacionalizacija bila dijelom tada legitimne dr\u017eavne politike? Uostalom vidjeli smo \u0161to je proizvela kontrarevolucionarna politika ukidanja dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva i koliko dobra nam je donijela privreda u rukama privatnika.<\/p>\n<p>Zato valja ponoviti. Fa\u0161isti nikada nisu napadali krupnu industriju u rukama privatnika, nego su uvijek gledali da s njim sklope kompromis. Tako ni dana\u0161nja postfa\u0161isti\u010dka Italija ne\u0107e dirati u svetost privatnog vlasni\u0161tva i biznisa. \u0160tovi\u0161e, poslovni ljudi, poput naizgled neuni\u0161tivog Berlusconija, vjerojatno \u0107e sudjelovati u novoj vlasti koja \u0107e se formirati u Italiji. Takva sprega biznisa i politike gotovo da nije vi\u0111ena ni u povijesnom fa\u0161izmu, u kojem su kapitalisti i politi\u010dari usprkos savezu uglavnom ostali svatko u svom polju interesa.<\/p>\n<p>\u0160to nam je onda \u010diniti? Jedan &#8220;slabi antifa\u0161izam&#8221;, kakav je onaj nacionalizirani, komemorativni i obljetni\u010darski, sigurno ne\u0107e biti dovoljan. Jer d\u017eabe se mi sje\u0107amo osnivanja raznih partizanskih odreda i komemoriramo \u017ertve povijesnih fa\u0161izama, ako nemamo snage zaustaviti ovaj dana\u0161nji postfa\u0161izam. U Italiji i drugdje. Ako je fa\u0161izam novi, za to bi nam trebala i velika obnova antifa\u0161izma. Jednog koji ne bi obuhva\u0107ao samo nacionalno-oslobodila\u010dku komponentu, nego i pitanje socijalne revolucije. Jest, treba nam nova revolucija, jer ni\u0161ta drugo nije dovoljno. Drugo je pitanje kakva bi ona trebala biti? Ili, specifi\u010dnije, kakva bi ona trebala biti u Italiji? Odmah uvi\u0111amo da je s\u00e2mo pitanje, u doba neoliberalne globalizacije, nedovoljno. Jer na globalne izazove odgovor mo\u017ee biti samo globalan. Pa ako se nekome zazivanje svjetske revolucije \u010dini utopisti\u010dkim, upitajmo se kakva je alternativa? \u0160utnja i nemo\u0107 pred nadiru\u0107im postfa\u0161izmom?<\/p>\n<blockquote><p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/zamke-postfasizma\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Na globalne izazove odgovor mo\u017ee biti samo globalan. Pa ako se nekome zazivanje svjetske revolucije \u010dini utopisti\u010dkim, upitajmo se kakva je alternativa?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":285856,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[2448,1907,2449,2447],"class_list":["post-357776","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana","tag-antifasizam","tag-neofasizam","tag-postfasizam","tag-svjetska-revolucija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=357776"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357776\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":357777,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357776\/revisions\/357777"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/285856"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=357776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=357776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=357776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}