{"id":357116,"date":"2022-10-15T09:11:01","date_gmt":"2022-10-15T07:11:01","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=357116"},"modified":"2022-10-15T20:56:56","modified_gmt":"2022-10-15T18:56:56","slug":"mi-i-oni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/10\/15\/mi-i-oni\/","title":{"rendered":"Mi i oni"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Chantal Mouffe<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Odli\u010dan rezultat Jean-Luc M\u00e9lenchona u prvom krugu ovogodi\u0161njih francuskih predsedni\u010dkih izbora pokazao je da levi populizam nije prolazni momenat koji \u0107e pratiti povratak tradicionalnijem obliku klasne politike. Naravno, \u201evruc\u0301i\u201c populisti\u010dki trenutak kojem smo bili svedoci u poslednjoj deceniji u Zapadnoj Evropi je pro\u0161ao, a nekoliko njegovih stegono\u0161a \u2013 Syriza, Podemos i Corbyn \u2013 pretrpeli su neuspehe. Ali to ne zna\u010di da je levi populizam zastareo.<\/p>\n<p>Bilo bi pogre\u0161no odbaciti politi\u010dku strategiju samo zato \u0161to neki od njenih pristalica nisu postigli svoje ciljeve u prvom poku\u0161aju. Politika je, kako nas podsec\u0301a Max Weber, \u201esna\u017eno i sporo bu\u0161enje tvrdih dasaka\u201c.<\/p>\n<p>Naravno, M\u00e9lenchon je pora\u017een na predsedni\u010dkim izborima 10. aprila, ali je popravio svoj rezultat iz 2017. godine, osvojiv\u0161i 21,95 posto glasova u odnosu na Marine Le Pen koja je dobila 23,15 posto. Nedostajalo mu je samo 420.000 glasova da se kvalifikuje za drugi krug. Da Parti communiste francais nije insistirala na kandidovanju sopstvenog kandidata, M\u00e9lenchon bi mogao da prebrodi ovaj uski jaz. Naravno, moglo bi se tvrditi da je on postigao ovako dobar rezltat jer je odustao od svoje prethodne populisti\u010dke strategije u korist klasi\u010dne platforme levog jedinstva. Iz ove perspektive, stvaranje Nouvelle Union Populaire Ecologikue et Sociale (NUPES), izbornog saveza koji je okupio M\u00e9lenchonovu La France Insoumise (LFI), socijaliste (PS), Zelene (EELV) i komuniste (PCF), mo\u017ee se posmatrati kao dokaz da on vi\u0161e ne te\u017ei populisti\u010dkom proboju.<\/p>\n<p>Da bismo procenili valjanost ove tvrdnje, neophodno je razjasniti zna\u010denje \u201elevog populizma\u201c. Mogli bismo po\u010deti sa formalnim pristupom koji je razvio Ernesto Laclau u knjizi \u201eO populisti\u010dkom umu\u201d (2005). Populizam je, pi\u0161e on, strategija izgradnje politi\u010dke granice koja deli dru\u0161tvo na dva tabora, \u201enas\u201c i \u201enjih\u201c, i poziva na mobilizaciju \u201egubitnika\u201c protiv \u201emoc\u0301nih\u201c. Ideolo\u0161ki i institucionalni sadr\u017eaj ove borbe je veoma kontingentan. Zavisi od toga kako je granica uspostavljena, kao i od dru\u0161tveno-ekonomskih struktura i istorijsko-geografskih obrazaca u koje je upisana. Ne postoji jednostavna opozicija izme\u0111u pravednog \u201enaroda\u201c i korumpiranih slojeva \u201eelita\u201c, zami\u0161ljenih kao vec\u0301 postojec\u0301i empirijski entiteti. Umesto toga, ova binarnost se mo\u017ee konstruisati na razli\u010dite na\u010dine \u2013 \u0161to je ono \u0161to generi\u0161e bezbroj razlika izme\u0111u levog i desnog populizma.<\/p>\n<p>Levo-populisti\u010dka strategija priznaje da je dru\u0161tvo inherentno podeljeno i insistira na partijskoj prirodi politike. U tom smislu je u skladu sa marksisti\u010dkim pristupom, ali se razlikuje po na\u010dinu na koji je granica izgra\u0111ena. Prema ortodoksnom marksizmu, ova granica je zasnovana na proizvodnim odnosima i suprotstavlja proletarijat bur\u017eoaziji. Za levi populizam, me\u0111utim, dru\u0161tveni agent se posmatra kao lokus vi\u0161e\u00a0 \u201esubjektivnih pozicija\u201e koje odgovaraju razli\u010ditim dru\u0161tvenim odnosima u koje je on ili ona umetnuta, i nema razloga da se a priori pripisuje klasnom polo\u017eaju. Zbog toga, iako ima klasnu dimenziju, populisti\u010dka granica nije konstruisana na klasnoj osnovi.<\/p>\n<p>Konstitucija autsajdera, \u201enaroda\u201d, oslanja se na uspostavljanje \u201clanca ekvivalencije\u201d koji artikuli\u0161e razli\u010dite borbe protiv dominacije, eksploatacije i diskriminacije. Ova artikulacija je obezbe\u0111ena \u201ehegemonisti\u010dkim ozna\u010diteljem\u201c \u2013 na primer, harizmati\u010dnim vo\u0111om ili kolektivnim pokretom oko koga se mogu iskristalisati zajedni\u010dki afekti. Po\u0161to dru\u0161tveni akteri imaju vi\u0161estruke subjektivne pozicije, \u201emi\u201c ili \u201ekolektivna volja\u201c mogu nastati samo kroz takav lanac ekvivalencije, koji omoguc\u0301ava da se jedinstvo pojavi iz razlike. Ne radi se o homogenizovanju razli\u010ditih politi\u010dkih zahteva, vec\u0301 o njihovoj \u201eekvivalentnosti\u201c koja nastaje iz protivljenja zajedni\u010dkom protivniku i zajedni\u010dkoj uklju\u010denosti u kolektivni projekat. \u0160tavi\u0161e, leva populisti\u010dka strategija ne zahteva radikalan raskid sa politi\u010dkim institucijama pluralisti\u010dke liberalne demokratije i stvaranje potpuno novog politi\u010dkog poretka. Ona se anga\u017euje unutar postojec\u0301ih politi\u010dkih institucija kako bi ih temeljno transformisala kroz demokratske procedure. To je strategija \u201eradikalnog reformizma\u201c koja se razlikuje i od platforme revolucionarne levice i od sterilnog reformizma socijalnih liberala.<\/p>\n<p>S obzirom na ovaj op\u0161ti okvir, mo\u017ee li se strategija LFI-ja na poslednjim izborima definisati kao \u201elevopopulisti\u010dka\u201d? Da li je ona uklju\u010divala izgradnju lanca ekvivalencije? Razmotrimo razli\u010dite aspekte kampanje 2022. \u0160to se ti\u010de klju\u010dnog poteza, povla\u010denja politi\u010dke granice koja deli \u201enas\u201c od \u201enjih\u201c, nije bilo dvosmislenosti. U programu LFI-ja otvoreno je afirmisan koncpept radikalnih dru\u0161tvenih podela i jasno je nazna\u010den njegov glavni protivnik: neoliberalni sistem i blok makronisti\u010dkih snaga koji je sa njim povezan. \u0160to se ti\u010de konstrukcije \u201enas\u201c, LFI je, nastupaju\u0107i pod zastavom Parlement de Union Populaire, nazna\u010dio da je njegov cilj stvaranje\u00a0 \u201enaroda\u201e izvan okvira tradicionalne levce. Cilj Union Populaire, kojim je predsedavala Aurelle Trouve, bio je da pove\u017ee stranku sa pokretima koji postoje u razli\u010ditim sferama dru\u0161tva. S tim ciljem, M\u00e9lenchonov program L \u201eavenir en commun bavio se ne samo socio-ekonomskim odnosima eksploatacije vec\u0301 i antagonizmima u oblastima roda, rase i drugih oblika diskriminacije. Bio je posebno sna\u017ean u pogledu ekolo\u0161kih pitanja, zala\u017euc\u0301i se za radikalni program dekarbonizacije, kao i za ambicioznu zelenu tranziciju koju vodi dr\u017eava. Iako je zahtevao demokratizaciju francuskih politi\u010dkih institucija i inauguraciju \u0160este republike, program LFI nije odbacio republikanski institucionalni okvir. Na ovom nivou, mejnstrim ocena LFI-ja kao \u201eekstremne levice\u201c bila je potpuno neta\u010dna.<\/p>\n<p>Ako ovim razmatranjima dodamo i \u010dinjenicu da su M\u00e9lenchonove kampanje oduvek bile pra\u0107ne sna\u017enim naglaskom na ulozi afekta i va\u017enosti njihovog mobilisanja za stvaranje kolektivne volje, mo\u017eemo sa sigurno\u0161c\u0301u tvrditi da je strategija koju je LFI primenio na francuskim izborima bila ponvaljanje levog populizma. Dalje, pretpostavka da je NUPES jednostavno socijaldemokratska koalicija, u kojoj svaki u\u010desnik ima svoj specifi\u010dan program, mo\u017ee se lako opovrgnuti. U stvari, NUPES je predstavio izbornu platformu organizovanu pod hegemonijom LFI-ja, koja je uspela da obezbedi sporazum o glavnim stubovima svoje agende: minimalnoj zaradi, starosnoj dobi za odlazak u penziju, ekolo\u0161kom planiranju i porezu na bogatstvo. PS i EELV su \u010dak bili prinu\u0111eni da prihvate moguc\u0301nost nepo\u0161tivanja evropskih ugovora koji bi mo\u017eda ometali realizaciju takvih mera. Ovako uspostavljen savez ne zna\u010di su\u0161tinsku promenu cilja. To pre ukazuje na poku\u0161aj da se povec\u0301aju \u0161anse za dobijanje izborne vec\u0301ine tako \u0161to c\u0301e se obezbediti da progresivni glasovi ne budu rasuti.<\/p>\n<p>Avaj, nije i\u0161lo. Ali, ipak, zahvaljujuc\u0301i postojanju NUPES-a i energiji njegovih aktivista, Macron je izgubio apsolutnu vec\u0301inu u Narodnoj skup\u0161tini. NUPES je postao druga najvec\u0301a grupacija, sa 151 mestom u odnosu na 245 koliko je dobio Ensamble. LFI je dobio glasove razo\u010daranih pristalica Macrona u urbanim sredinama, kao i imigrantskih zajednica i na prekomorskim teritorijama, povec\u0301av\u0161i svoju zastupljenost sa 17 na 75 poslanika; odli\u010dan rezultat. Ipak, on je pomra\u010den neo\u010dekivanim prodorom Le Penove, \u010dija partija Rassemblement National je osvojilo 89 mesta, probijajuc\u0301i se u nekada\u0161nja komunisti\u010dka upori\u0161ta. Ishod izbora pokrenuo je debatu unutar LFI-ja o \u201eonima koji nedostaju\u201c iz levog bloka. Kao \u0161to je priznao menad\u017eer M\u00e9lenchonove kampanje Manuel Bompard, rezultati su mogli da prenesu la\u017ean utisak da je LFI usvojio strategiju Terra Nova: istra\u017eiva\u010dkog centra bliskog Socijalisti\u010dkoj partiji, koji je 2011. preporu\u010dio fokusiranje levice na pridobijanje obrazovanih, mladih i etni\u010dkih manjina dok je belu radni\u010dku klasu prepustio Nacionalnom frontu (Front National). Tuma\u010de\u0107i rezultate izbora, zamenik u LFI-ju Francois Ruffin izrazio je zabrinutost da, iako je partija ostvarila uspehe me\u0111u mladima, srednjom klasom i u radni\u010dkim sredinama u predgra\u0111ima, ona nije uspela da ostvari nikakav napredak u la France p\u00e9riph\u00e9rique: malim gradovima, ruralnim op\u0161tinama i biv\u0161im industrijskim pojasevima koji su u opadanju \u2013 \u201cFrancuska \u017eutih prsluka\u201d.<\/p>\n<p>U tim sredinama Le Pen je ostvarila najbolje rezultate, upravo zato \u0161to je ponudila diskurs koji je odgovarao zahtevima za bezbednost i za\u0161titu u delovima Francuske koji su najvi\u0161e \u0161tete pretpeli od posledica tr\u017ei\u0161ne globalizacije. Po\u0161to su prihvatile mantru \u201cNema alternative\u201d, snage \u201eprogresivnog neoliberalizma\u201c uo\u010dljivo nisu bile u stanju da odgovore ovim zahtevima, vec\u0301 su ih posmatrale kao prepreke modernizaciji. To je otvorilo prostor da ih Rassemblement National uobli\u010di u nacionalisti\u010dko-ksenofobi\u010dne termine i predstavi se kao \u201eglas naroda\u201c. Da bi povratila ove delove naroda \u2013 koji smatraju da je partija Le Penove jedina koja brine o njima \u2013 levica mora shvatiti da mnogi zahtevi koji se trenutno izra\u017eavaju u nacionalisti\u010dkom diskursu imaju demokratsko jezgro koje bi moglo da se povrati. Takvi zahtevi ne podrazumevaju usvajanje gledi\u0161ta o suverenitetu zasnovanom na isklju\u010divom nacionalizmu. Povla\u010denjem granice mi\/oni na na\u010din koji ne suprotstavlja \u201eprave dr\u017eavljane\u201c migrantima, ovim zahtevima bi se moglo odgovoriti na egalitaran na\u010din koji ima za cilj da za\u0161titi ljude od destruktivne vladavine kapitala.<\/p>\n<p>Na\u017ealost, postoji tendencija me\u0111u nekima na levici da zauzmu stav superiornosti prema onima koji glasaju za Marine Le Pen. Umesto da poku\u0161aju da razumeju slo\u017eene razloge njihove privr\u017eenosti njenoj partiji, oni ih potpuno odbacuju i moralno osu\u0111uju. Takvi levi\u010dari optu\u017euju bira\u010de Rassemblement National da \u010dine inherentno rasisti\u010dki, seksisti\u010dki i homofobi\u010dni blok koji predstavlja \u201epovratak fa\u0161izma\u201c. Me\u0111utim, bilo bi potpuno kontraproduktivno reagovati na izborne rezultate pozivanjem na stvaranje \u201eNarodnog fronta\u201c protiv krajnje desnice. Ovo bi imalo katastrofalne posledice uspostavljanja politi\u010dke granice na na\u010din koji LFI stavlja u isti tabor sa Macronom i neoliberalnim blokom, suprotstavljenom Le Penovim takozvanim snagama fa\u0161izma. Takva strategija bi isklju\u010dila svaku moguc\u0301nost oporavka tih odlu\u010dujuc\u0301ih delova radni\u010dke klase. Izazov za LFI je pre da izgradi \u201enarod\u201c koji je izraz istinskog populisti\u010dkog bloka, sposobnog da formira dru\u0161tvenu vec\u0301inu. To zahteva konsolidaciju i pro\u0161irenje podr\u0161ke koju je LFI vec\u0301 stekla, kao i dopiranje do onih koji su izgubili veru u politi\u010dko delovanje i povukli se u apstinenciju. Tako\u0111e, imperativ je ne zanemariti deolove naroda \u201ekoji nedostaju\u201c ili ih odbaciti kao \u201enedostupne\u201c.<\/p>\n<p>U sada\u0161njoj konjunkturi klimatske vanredne situacije, tako\u0111e je klju\u010dno za levi\u010darsko-populisti\u010dku strategiju da se pozabavi pitanjem opstanka i nastanjivosti planete. Ekolo\u0161ka bifurkacija koju zagovara LFI mogla bi delovati kao hegemonisti\u010dki princip neophodan za artikulisanje dru\u0161tvenih borbi pored ekolo\u0161kih. Me\u0111utim, da bi odigrao tu ulogu, ekolo\u0161ki projekat se ne mo\u017ee zamisliti samo kao skup politika. Da bi ideje ili politike imale snagu, one moraju mobilizirati afekte koji su povezani sa dominantnom dru\u0161tvenom imaginacijom. Politike same po sebi nemaju kapacitet da generi\u0161u kolektivnu volju neophodnu za sprovo\u0111enje zelene tranzicije. Zbog toga, u mojoj narednoj knjizi, predla\u017eem da ekolo\u0161koj bifurkaciji dam afektivnu snagu tako \u0161to c\u0301u je zamisliti u terminima \u201eZelene demokratske revolucije\u201c: to jest, kao novi front u radikalizaciji demokratije. Aktiviranjem demokratske imaginacije, zeleni program bi mogao da podstakne afekte koji su moc\u0301niji od konkurentskih liberalnih diskursa. Taj program imao bi ulogu \u201emita\u201c u Sorelovom smislu: ideje \u010dija moc\u0301 predvi\u0111anja buduc\u0301nosti daje novo zna\u010denje sada\u0161njosti.<\/p>\n<p>Zelena demokratska revolucija bi branila dru\u0161tvo i njegove materijalne uslove postojanja na na\u010din koji osna\u017euje ljude, umesto da ih ohrabruje da se povuku u odbrambeni nacionalizam ili pasivno prihvatanje algoritamskih oblika upravljanja. Po\u0161to neoliberali poku\u0161avaju da iskoriste socio-ekonomske i klimatske krize da nametnu autoritarna tehnolo\u0161ka re\u0161enja, takva vizija bi mogla da se preklopi sa \u0161irokim spektrom demokratskih zahteva i povec\u0301a privla\u010dnost programa LFI-ija.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/h-alter.org\/europa\/mi-i-oni\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n<p>Sa engleskog preveo <strong>Miroslav Samard\u017ei\u0107.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ne postoji jednostavna opozicija izme\u0111u pravednog \u201enaroda\u201c i korumpiranih slojeva \u201eelita\u201c, zami\u0161ljenih kao vec\u0301 postojec\u0301i empirijski entiteti. Umesto toga, ova binarnost se mo\u017ee konstruisati na razli\u010dite na\u010dine \u2013 \u0161to je ono \u0161to generi\u0161e bezbroj razlika izme\u0111u levog i desnog populizma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":288586,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-357116","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357116","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=357116"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357116\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":357158,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357116\/revisions\/357158"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/288586"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=357116"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=357116"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=357116"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}