{"id":356433,"date":"2022-10-03T08:12:42","date_gmt":"2022-10-03T06:12:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=356433"},"modified":"2022-10-03T08:12:42","modified_gmt":"2022-10-03T06:12:42","slug":"revitalizacija-beogradskog-duha","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/10\/03\/revitalizacija-beogradskog-duha\/","title":{"rendered":"Revitalizacija beogradskog duha"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Paul Stubbs<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Lekcije za obnovu progresivnog internacionalizma: \u0160to bi moglo sa\u010dinjavati \u201cemancipacijski zagrobni \u017eivot\u201d beogradskog duha nesvrstanosti kojega se mo\u017eemo prisjetiti, u smislu njegove revitalizacije, mada na nov na\u010din, kao osnove za progresivnu internacionalisti\u010dku etiku i praksu u sada\u0161njem trenutku ukrajinske krize?<\/p>\n<p>Mnogi od onih koji su, u kontekstu rata u Ukrajini, pozivali na \u201cnovi pokret nesvrstanih\u201d o\u010dito znaju malo ili ni\u0161ta o povijesti toga pokreta. Svaka potraga za izravnom vezom mora biti posredovana nekim prostorno-vremenskim akrobacijama, ne samo zato \u0161to Pokret nesvrstanih (Non-Aligned Movement, NAM), krezub i razoren unutarnjim podjelama, postoji i danas, barem nazivom. Poziv se, jasno, ne odnosi na njegovu trenutnu iteraciju, ve\u0107 prije na zlatno doba pokreta, otprilike izme\u0111u prvog summita u Beogradu, u Jugoslaviji, u rujnu 1961. i summita u Havani, na Kubi, 1979., na kojem je zadnji put bio prisutan predsjednik socijalisti\u010dke Jugoslavije Josip Broz Tito prije njegove smrti u svibnju 1980. Ta iteracija NAM-a tako\u0111er je davno nestala, kao i sama socijalisti\u010dka Jugoslavija, naravno, uostalom kao i plimni val antikolonijalnog optimizma unutar velikog dijela globalnog Juga, kada se druga\u010diji svijet doista \u010dinio mogu\u0107im.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Razumijevanje Pokreta nesvrstanih<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Pa\u017eljivo povijesno \u010ditanje NAM-a tako\u0111er se mora suo\u010diti s nekim neugodnim, ali neporecivim \u010dinjenicama. \u010cak i tijekom godina najve\u0107ih hladnoratovskih previranja i borbi Sjevera i Juga oko putova razvoja, NAM je ponekad bio vi\u0161e pri\u010daonica koja se suo\u010davala s pote\u0161ko\u0107ama u premo\u0161\u0107ivanju jaza izme\u0111u svojih izjava, koje su eksponencijalno rasle sa svakim summitom, i opipljivih akcija. U tom je kontekstu bitno da su summiti u velikoj mjeri bili utemeljeni na pretpostavci da su najva\u017eniji globalni akteri suverene nacionalne dr\u017eave, odnosno, u slu\u010daju zastupljenosti nacionalno-oslobodila\u010dkih pokreta, suverene nacionalne dr\u017eave koje dolaze. Osim toga, pokret nije bio li\u0161en svojih unutarnjih proturje\u010dja. Doista, motivacija Jugoslavije za sudjelovanje u njemu, i \u0161tovi\u0161e, \u010desto predvo\u0111enje, bila je mje\u0161avina instrumentalizma \u2013 potraga za novim izvoznim tr\u017ei\u0161tima nakon razlaza sa Sovjetskim Savezom \u2013 i idealizma \u2013 podr\u0161ke oslobodila\u010dkim pokretima koja je, u slu\u010daju Al\u017eira, Palestine, Angole i drugdje, bila stvarna i korisna. Glatko odvijanje summita \u010desto se nastojalo osigurati na ra\u010dun radikalnije politike, a sporna pitanja \u010desto su odr\u017eavana podalje od dnevnog reda. Jugoslaveni su, kako mi je rekao biv\u0161i ministar vanjskih poslova Budimir Lon\u010dar, inzistirali na svojevrsnoj eksplicitnoj \u201edeideologizaciji\u201c rasprava koja je, ponekad, rezultirala konsenzualnim izjavama i prividnim duhom sloge, ali bez velike sadr\u017eajnosti.<\/p>\n<p>U kontekstu sada\u0161njeg trenutka, problemati\u010dno je i pogre\u0161no tuma\u010denje uloge, primjerice, Finske, \u0160vedske i Austrije, kao da su i one \u201enesvrstane\u201c. Pogre\u0161ka je razumljiva, i doista, ne umanjuje previ\u0161e od onoga \u0161to se obi\u010dno iznosi, naime da ulazak Finske i \u0160vedske u NATO nije, ni na koji na\u010din, jamstvo njihove vlastite ili \u0161ire globalne sigurnosti. Sve tri zemlje ostale su \u201eneutralne\u201c tijekom godina hladnog rata i, iako su imale status \u201epromatra\u010da\u201c u NAM-u, nikada nisu zatra\u017eile punopravno \u010dlanstvo. Istina je da su od sredine 1970-ih NAM i neutralne zemlje povremeno blisko sura\u0111ivale, i to ne samo u raspravama o evropskoj sigurnosti i suradnji. Me\u0111utim, treba priznati da je, usprkos vlastitim nedostacima i proturje\u010djima, NAM te\u017eio \u201eaktivnoj\u201c ili \u201epozitivnoj\u201c neutralnosti, s uvjerenjem da puka neutralnost nije dovoljna. Poku\u0161avao je konstruktivno raditi na razgradnji bipolarnog svijeta u kojem je manji, siroma\u0161niji dio, ili novonastale neovisne dr\u017eave, uvu\u010den u odnose ovisnosti s jednim ili drugim globalnim hegemonom.<\/p>\n<p>U tom smislu \u201eduh NAM-a\u201c, a mo\u017eda \u010dak i \u201eduh Beograda\u201c, zajedno s \u201eduhom Bandunga\u201c koji odra\u017eava zagrobni \u017eivot afro-azijske konferencije odr\u017eane u Bandungu, u Indoneziji, u travnju 1955., nudi nam neku nadu. Mo\u017ee \u010dak poslu\u017eiti kao svojevrsna inspiracija i katalizator za stazu kojom napu\u0161tamo dva duboko problemati\u010dna obja\u0161njenja rata. Prvo je grubi \u201cljevi\u010darski\u201d determinizam koji, nakon polovi\u010dne, simboli\u010dne osude ruske agresije u Ukrajini prelazi na svoju stvarnu agendu osude NATO-a i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Drugo je neka vrsta liberalnog fundamentalizma koji osu\u0111uje svakoga tko se usudi \u010dak i pomisliti da je daljnje postojanje NATO-a i njegovo isto\u010dno pro\u0161irenje moglo biti relevantan faktor doprinosa sukobu, iako sekundarnog reda.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"YouTube video player\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/vfsjKTj4Qpw\" width=\"560\" height=\"315\" frameborder=\"0\" allowfullscreen=\"allowfullscreen\"><\/iframe><\/p>\n<p>Snimke filmskih \u017eurnala sa summita u Beogradu 1961. govore o \u201cnovoj viziji nade za tjeskobni svijet\u201d i navode sljede\u0107a pitanja kao ona kojima su delegati odlu\u010dili posvetiti svoju neposrednu pa\u017enju: op\u0107a situacija u svijetu; uspostava i ja\u010danje me\u0111unarodnog mira i sigurnosti; po\u0161tivanje prava nacija na samoodre\u0111enje; borba protiv imperijalizma i uklanjanje kolonijalizma i neokolonijalizma; po\u0161tivanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti dr\u017eava i nemije\u0161anje u njihove unutarnje poslove; rasna diskriminacija i politika apartheida; op\u0107e i potpuno razoru\u017eanje, zabrana nuklearnih pokusa i odr\u017eavanje vojnih baza na stranom teritoriju; miran su\u017eivot izme\u0111u dr\u017eava s razli\u010ditim dru\u0161tvenim sustavima; uloga i ustroj organizacije Ujedinjenih nacija i primjena njezinih rezolucija; neravnomjeran ekonomski razvoj; unapre\u0111enje me\u0111unarodne privredne i tehni\u010dke suradnje. Dodavanje klimatskih promjena i ekologije, te rodne ravnopravnosti, u\u010dinilo bi popis dobrom polaznom to\u010dkom za sastavljanje agende konferencije za progresivni internacionalizam \u010dak i danas.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Emancipatorski zagrobni \u017eivot nesvrstanosti<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>\u0160to bi moglo sa\u010dinjavati \u201cemancipacijski zagrobni \u017eivot\u201d beogradskog duha kojega se mo\u017eemo prisjetiti, u smislu njegove revitalizacije, mada na nov na\u010din, kao osnove za progresivnu internacionalisti\u010dku etiku i praksu u sada\u0161njem trenutku krize? Ograni\u010dit \u0107u se na \u010detiri \u0161iroke teme i popratiti ih kratkom bilje\u0161kom o dva \u0161iroka na\u010dela.<\/p>\n<p>Prvo, NAM nas podsje\u0107a na va\u017enost \u201cmirnog su\u017eivota\u201d i \u201cprava na samoodre\u0111enje\u201d kao temelja koje je potrebno osigurati za razvoj me\u0111unarodnih odnosa.<\/p>\n<p>Naravno, i jedno i drugo daleko su od garancije sigurnosti, ne samo zbog konteksta u kojem primat imaju nacionalne dr\u017eave i zbog neminovnosti teritorijalnih zahtjeva i sporova, mada, vjerojatno, ne i neizbje\u017enosti da se ti zahtjevi i sporovi preliju u oru\u017eane sukobe. Nemije\u0161anje u poslove drugih dr\u017eava mo\u017eda je mnogo bolja polazna to\u010dka od prili\u010dno skliskog i kompromitiranog projekta \u201cprava na za\u0161titu\u201d kojim globalni hegemoni, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave i Rusija, opravdavaju oru\u017eane intervencije. \u201cSamoodre\u0111enje\u201d je, \u010dini mi se, klju\u010dni koncept upravo zato \u0161to se mo\u017ee pomaknuti s politi\u010dkog na gospodarsko i dru\u0161tveno podru\u010dje, pa predstavlja \u201cmoralnu snagu\u201d.<\/p>\n<p>Drugo, i neraskidivo povezano s prvim na\u010delom, va\u017enost je \u201cop\u0107eg i potpunog razoru\u017eanja\u201d, pro\u0161irenog izvan domene nuklearnog oru\u017eja. Ono ostaje klju\u010dni zahtjev, povezan s \u201cmirnim rje\u0161avanjem sukoba\u201d, uostalom i s mogu\u0107no\u0161\u0107u smanjenja izdataka za obranu i iskori\u0161tavanje dividendi mira za pobolj\u0161anje \u017eivotnih prilika. Invazija na Ukrajinu i naoru\u017eavanje ukrajinske vlade od strane NATO-saveznika demonstrira nesmanjenu mo\u0107 vojno-industrijskih kompleksa i rast \u201chibridnog rata\u201d na obje strane. Pod ovim mislim na kori\u0161tenje skupog i smrtonosnog oru\u017eja dugog dometa za vo\u0111enje proxy rata, zajedno s proliferacijom i umno\u017eavanjem transnacionalne trgovine oru\u017ejem i porastom lokalnih milicija, transnacionalnih pla\u0107enika i zamagljivanjem razgrani\u010denja izme\u0111u boraca i neboraca. Hibridni rat tako\u0111er kombinira vojna i nevojna sredstva, ne samo kroz cyber-ratovanje. Naravno, NAM je proveo jasnu razliku izme\u0111u vojnog uplitanja u poslove dr\u017eava s jedne strane, i pravednih ratova za nacionalno oslobo\u0111enje s druge. Neka vrsta oru\u017eanog otpora u Ukrajini je apsolutno nu\u017ena i legitimna, ali bitna je njegova priroda i oblik. Ponovno uspostavljanje \u201cmoralnog autoriteta\u201d globalnog upravljanja, smanjenje asimetrije mo\u0107i, mora i\u0107i ruku pod ruku s pove\u0107anom u\u010dinkovito\u0161\u0107u i odgovorno\u0161\u0107u za o\u010duvanje mira, zamjenom u\u017easa takozvanog pametnog rata fleksibilnim oblicima pametne izgradnje mira, uklju\u010duju\u0107i razumijevanje na\u010dina na koje su rat i mir rodni (gendered).<\/p>\n<p>Tre\u0107e, arhitektura globalnog upravljanja koja je \u201cprikladna za moralnu svrhu\u201d sada je potrebna jednako kao i prije \u0161ezdesetak godina kada je, na konferenciji NAM-a u Kairu 1964., vo\u0111a pokreta za neovisnost Guineje-Bissau Amilcar Cabral opisao Ujedinjene nacije kao \u201cdiva vezanih ruku\u201c. Zahtjevi za reformiranim, reprezentativnijim i osjetljivijim sustavom UN-a mogli su biti uo\u010deni \u010dak i prije NAM-a, ali novi poticaj dobili su na njegovim sastancima. Socijalisti\u010dka Jugoslavija je, primjerice, unutar NAM-a odigrala klju\u010dnu ulogu u kodificiranju me\u0111unarodnog humanitarnog i antidiskriminacijskog prava. Primanje Kine u UN, formiranje UNCTAD-a, pove\u0107anje \u010dlanstva ECOSOC-a i ve\u0107a zastupljenost globalnog Juga u svim tijelima i agencijama UN-a, tako\u0111er su konkretna postignu\u0107a pokreta nesvrstanih. Me\u0111utim, ukidanje prava veta u Vije\u0107u sigurnosti i spre\u010davanje da globalni hegemoni prosto ignoriraju rezolucije UN-a i poduzimaju jednostrane akcije, nikada nisu osigurani. Progresivni internacionalisti ne smiju odbaciti UN kao \u201cnepopravljiv\u201d, ve\u0107 trebaju iznova promisliti mogu\u0107nosti revolucionarno-reformisti\u010dkog dugog mar\u0161a kroz najmanje lo\u0161 skup globalnih institucija kojima svijet trenutno raspola\u017ee.<\/p>\n<p>\u010cetvrto, \u010dvrsti temelji zahtjeva za globalnu socio-ekonomsku pravdu mogu se prona\u0107i u Novom me\u0111unarodnom ekonomskom poretku (NIEO).\u00a0 Taj program djelovanja bio je odobren na Posebnoj sjednici Op\u0107e skup\u0161tine UN-a 1. svibnja 1974. i, u velikoj mjeri, rezultat je sna\u017enog zalaganja NAM-a, G-77 i drugih. Bio je rezultat vrlo razli\u010ditih pogleda na svijet, i dovoljno fleksibilan da bude bazen u kojemu svatko mo\u017ee vidjeti samo ono \u0161to \u017eeli. Unato\u010d tome, NIEO je proiza\u0161ao iz osje\u0107aja da nam, nakon \u0161to je kolonijalna politi\u010dka dominacija pora\u017eena u ve\u0107em dijelu svijeta, mada nipo\u0161to ne u cijelom, predstoji suo\u010davanje s \u201cneokolonijalnom\u201d ekonomskom dominacijom. U \u017eari\u0161tu mu je bila radikalna reforma odnosa u podru\u010dju trgovine, financija i tehnologije, kako u kontekstu problema ekonomskog izrabljivanja, tako i zbog osje\u0107aja da \u201czemlje u razvoju\u201d trebaju pre\u0107i na \u201ckolektivno oslanjanje na vlastite snage\u201d u tim podru\u010djima. U smislu svoje dru\u0161tvene dimenzije, NIEO je signalizirao promjenu fokusa i okvira onoga \u0161to bismo sada nazvali \u201cglobalnom socijalnom politikom\u201d, op\u0107enito od \u201cgladi\u201d preko \u201csiroma\u0161tva\u201d do \u201cnejednakosti\u201d, i od svojevrsnog diskursa \u201cokrivljavanje siroma\u0161nih\u201d do strukturnog razumijevanja. U kombinaciji s raspravama o razmjerima \u2013 na primjer o va\u017enosti lokalnih, regionalnih i transnacionalnih dru\u0161tvenih odnosa \u2013 i idejama o \u201cdru\u0161tvenom dobru\u201d, NIEO bi mogao pridonijeti oblikovanju dana\u0161njih zahtjeva za dru\u0161tvenu, ekonomsku i planetarnu pravdu.<\/p>\n<p>Dva manje opipljiva elementa duha Beograda i NAM-a odnose se na va\u017enost mehanizama dekolonijalne solidarnosti i afiniteta, kao i na potrebu nadila\u017eenja eurocentrizma. Oba bi trebala predstavljati temelj za izgradnju novog progresivnog internacionalizma.<\/p>\n<p>Suvremena ljevica na globalnom Sjeveru nije nimalo imuna na neku vrstu eurocentrizma, koji ignorira neprekinutu relevantnost evropske krvave kolonijalne pro\u0161losti.<\/p>\n<p>Predla\u017eem temeljitu kritiku svake konstrukcije kontinenta, prvenstveno Evropske unije, a potom i NATO-a, opsceno\u0161\u0107u \u201ceuroatlantskih integracija\u201d kao otoka liberalne izvrsnosti, ili \u201cepistemi\u010dke moderne\u201d, u moru neliberalizma i zaostalosti. Politi\u010dke elite svih postjugoslavenskih zemalja, osim kada feti\u0161iziraju 60. godi\u0161njicu beogradskog summita \u0161to se dogodilo pro\u0161le godine u Srbiji, aktivno zaboravljaju oblike solidarnosti koji su se razvili izme\u0111u socijalisti\u010dke Jugoslavije i globalnog juga. Potrebno je odbaciti spektakularno mahnite natjecateljske zahtjeve za \u201ceurobijelstvom\u201d, koji onemogu\u0107avaju promatranje invazije na Ukrajinu kroz antikolonijalnu, antiimperijalisti\u010dku i antikapitalisti\u010dku optiku. A shva\u0107anje NAM-ovih lekcija kao njima suprotstavljenih, a ne kroz ru\u017ei\u010daste le\u0107e nostalgije, ponudilo bi nam mnogo toga vrijednoga.<\/p>\n<blockquote><p><em>Zahvale<\/em><\/p>\n<p><em>Engleska verzija ovoga teksta iza\u0107i \u0107e u The Internationalistu, online\u00a0 \u010dasopisu Progresivne internacionale. Zahvaljujem Sre\u0107ku Horvatu na prihva\u0107anju \u010dlanka i na dopu\u0161tenju da bude objavljen na hrvatskom. Zahvaljujem i Toniju Gabri\u0107u na prijevodu. Za izradu prethodnog nacrta \u010dlanka od velike pomo\u0107i bili su komentari Bojana Bili\u0107a, Johna Clarkea, Aide A. Hozi\u0107, Rade Ivekovi\u0107 i Radmile Nakarada. Odgovornost za iznesene stavove je, naravno, isklju\u010divo moja.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>H-alter<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Suvremena ljevica na globalnom Sjeveru nije nimalo imuna na neku vrstu eurocentrizma, koji ignorira neprekinutu relevantnost evropske krvave kolonijalne pro\u0161losti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":356434,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-356433","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356433","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=356433"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356433\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":356436,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356433\/revisions\/356436"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/356434"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=356433"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=356433"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=356433"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}