{"id":356238,"date":"2022-09-30T06:46:37","date_gmt":"2022-09-30T04:46:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=356238"},"modified":"2022-09-30T06:46:37","modified_gmt":"2022-09-30T04:46:37","slug":"pamcenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/09\/30\/pamcenje\/","title":{"rendered":"Pam\u0107enje"},"content":{"rendered":"

Autorka: Marijana Vukajlovi\u0107-Star\u010devi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Drevna u\u010denja definiraju pam\u0107enje kao pokazatelj na\u0161e vjernosti sebi samima. I zaista, pam\u0107enje nam omogu\u0107uje pohranjivanje iskustava te njihovo obnavljanje i prepoznavanje kao dijela na\u0161eg vlastitog postojanja i identiteta kroz sje\u0107anje. Ono je \u010duvar cjelokupnog iskustva, svega \u0161to prepoznajemo kao vlastitu osobnost.<\/p>\n

Nije potrebno posebno nagla\u0161avati koliko nam je pam\u0107enje va\u017eno. Ako ne pohranimo pro\u017eivljena iskustva \u2013 kao da ih nikada i nismo imali. Bez pam\u0107enja ne bi bilo mogu\u0107e u\u010denje, razmi\u0161ljanje, svijest o sebi, svijest o kontinuitetu vlastitog postojanja, ne bismo imali pro\u0161lost, a samim time ni viziju budu\u0107nosti. \u017divot bi bio samo sada\u0161nji trenutak, ili to\u010dnije, dugi niz sada\u0161njih trenutaka, uvijek istih ili uvijek novih. Bili bismo kao tek ro\u0111eno dijete koje sve vidi prvi put. Ako znamo da se \u010dovjek razvija u\u010denjem i prikupljanjem iskustava, lako je zaklju\u010diti da je pam\u0107enje preduvjet na\u0161eg razvoja kao ljudskih bi\u0107a.<\/p>\n

Brojna su istra\u017eivanja u kojima su psihologija i druge znanosti nastojale upoznati mehanizme i procese zapam\u0107ivanja. Veliki je dio ovih istra\u017eivanja usmjeren na upoznavanje fiziolo\u0161kih i neurolo\u0161kih aktivnosti mozga pri procesu pam\u0107enja, no do danas nije do kraja obja\u0161njeno kako pamtimo. Zanimljivi su rezultati koji pokazuju da u mozgu ne postoji izdvojeni centar ili podru\u010dje odgovorno za pam\u0107enje. Mogli bismo re\u0107i da je pam\u0107enje ra\u0161ireno cijelim mozgom. S obzirom na to da \u010dovjek koristi samo manji dio \u017eiv\u010danih stanica mozga, mogu\u0107nosti su ljudskog pam\u0107enja goleme.<\/p>\n

Va\u017enije od toga kakvi se tjelesni procesi odvijaju pri pam\u0107enju jest \u0161to pamtimo, koje sadr\u017eaje pohranjujemo u svoju svijest kako bi postali dio na\u0161eg iskustva. \u010covjek koji svoju sudbinu uzima u svoje ruke, nastoji svjesno birati vlastito iskustvo, a to zna\u010di i kontrolirati \u0161to pamti. Kao \u0161to pazimo da svoje tijelo hranimo zdravom hranom, jo\u0161 bismo vi\u0161e trebali paziti kakvim sadr\u017eajima hranimo svoju psihu.<\/p>\n

\n

Cijela priroda pamti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Pam\u0107enje nije samo povlastica \u010dovjeka. Bilo na razini pojedinca ili vrste, svako se \u017eivo bi\u0107e razvija, tj. na temelju akumuliranih iskustava usvaja nova. Dakle, svakom je \u017eivom bi\u0107u potrebno pam\u0107enje. Kod razvijenijih \u017eivotinja ovo je lako uo\u010diti. Pas u\u010di naredbe gospodara i savladava vje\u0161tine pomo\u0107u pam\u0107enja. Jednako je tako sa svim drugim \u017eivotinjama koje mo\u017eemo dresirati, tj. stvoriti naviku odre\u0111enog pona\u0161anja.<\/p>\n

No, pam\u0107enje koje omogu\u0107uje stjecanje novih iskustava imaju i jednostavnije \u017eivotinje. Pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a izveden je pokus s crvima u kojem su pomo\u0107u svjetla i elektri\u010dne struje crve nau\u010dili da svjetlost zna\u010di bol. Nakon toga su ih razrezali na dvije polovice od kojih se svaka razvila u novu zasebnu jedinku, a svaka je na svjetlost reagirala jednako kao i crv \u201croditelj\u201d. Iskustvo boli je zapam\u0107eno i preneseno na nova bi\u0107a.<\/p>\n

Kao rezultat pam\u0107enja na razini vrste mogu se objasniti instinktivna pona\u0161anja \u017eivotinja koja uvijek na iste na\u010dine grade gnijezda, lete u istim formacijama, pronalaze put ka mrjestili\u0161tima, brane se od opasnosti. U naj\u0161irem smislu, rezultat pam\u0107enja je rast i razvoj sjemenke, fotosinteza biljaka i gradnja kristalnih struktura minerala. \u0160tovi\u0161e, svaka stanica ima neku vrstu vlastite svijesti pa \u010dak i mogu\u0107nost preno\u0161enja informacija, komunikacije na daljinu.<\/p>\n

Cijela priroda pamti. Naravno, ne na isti na\u010din. Kompleksnost pam\u0107enja ovisi o zahtjevima razvoja pojedine vrste. \u010covjek je na vrhu evolucijske ljestvice \u017eivih bi\u0107a na Zemlji, posjeduje svijest o sebi pa je i njegova sposobnost pam\u0107enja najrazvijenija. Mo\u017eda je najva\u017enija razlika izme\u0111u pam\u0107enja \u010dovjeka i drugih \u017eivih bi\u0107a ljudska sposobnost voljnog pam\u0107enja. Jedino \u010dovjek mo\u017ee birati \u0161to \u0107e upamtiti.<\/p>\n

\n

Dva na\u010dina pam\u0107enja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Od svih podjela pam\u0107enja koje se danas spominju izdvojit \u0107emo jednu koja nam se \u010dini najva\u017enija za ovu temu. \u010covjek mo\u017ee pamtiti tako da ponavljanjem \u201cutiskuje\u201d odre\u0111eni sadr\u017eaj u svoju svijest i tako oblikuje naviku. Dijete puno puta pro\u010dita i napi\u0161e neko slovo dok ga ne zapamti i nau\u010di automatski reproducirati. Na isti ovakav na\u010din pamtili smo pjesmice, tablicu mno\u017eenja, gramati\u010dka pravila, stjecali socijalne i profesionalne vje\u0161tine. Karakteristi\u010dno za ovakvo pam\u0107enje jest da nije nu\u017eno razumijevanje ni svjesna namjera da ne\u0161to upamtimo, dovoljno je ponavljanje.<\/p>\n

Vrijednost je i svrha ovog pam\u0107enja to \u0161to nam olak\u0161ava funkcioniranje u materijalnoj stvarnosti. No, problem nastaje kad na ovakav na\u010din stvaramo stavove, prihva\u0107amo ideje i sustav vrijednosti, tj. formiramo navike na podru\u010dju osje\u0107anja i mi\u0161ljenja. Naviknuto misliti i osje\u0107ati zna\u010di uvijek biti isti, ne u\u010diti i ne mijenjati se. Sve \u0161to nam se doga\u0111a promatramo kroz jedne te iste vrijednosne nao\u010dale svode\u0107i na zajedni\u010dki poznati nazivnik svako novo iskustvo. Tada nam se uvijek iste stvari svi\u0111aju ili ne svi\u0111aju, uvijek se istih bojimo, uvijek isto \u017eelimo ne razmi\u0161ljaju\u0107i koliko sve to skupa ima smisla. Vrtimo se u krugu starih, uhodanih obrazaca do\u017eivljavanja i pona\u0161anja, zatvoreni prema mogu\u0107nosti druga\u010dije percepcije stvarnosti.<\/p>\n

Mo\u017eemo pamtiti i na druga\u010diji na\u010din. Neki doga\u0111aji ure\u017eu nam se u pam\u0107enje iako smo ih do\u017eivjeli samo jedanput. Dovoljno je jednom vidjeti neki film i zapamtiti neke dirljive scene, jednom vidjeti prekrasan zalazak sunca, jednom pro\u010ditati knjigu ili \u010duti zanosnu glazbu. Nije potrebno ponavljanje da bismo ne\u0161to zapamtili, pamtimo zbog snage samog do\u017eivljaja. U jednom trenutku osvijestimo ne\u0161to nakon \u010dega vi\u0161e nismo isti i \u0161to neizbrisivo ostaje u sje\u0107anju kao dio na\u0161eg iskustva. Kao kod malog djeteta koje svijet gleda \u0161irom otvorenih o\u010diju, upijaju\u0107i iz svake situacije nove spoznaje, ovakvo nam pam\u0107enje omogu\u0107uje izlazak iz uhodanih \u0161ablona, neprestano u\u010denje i promjenu.<\/p>\n

Oba se na\u010dina pam\u0107enja nadopunjuju i u istoj ih je situaciji te\u0161ko strogo odijeliti. Sadr\u017eaj neke knjige mo\u017eemo zapamtiti zbog sna\u017enog do\u017eivljaja, a istovremeno, \u010ditaju\u0107i vi\u0161e puta neke dijelove, pamtiti ih ponavljanjem. Isto tako, oba su na\u010dina pam\u0107enja potrebna \u010dovjeku, no ne na isti na\u010din. Ponavljanjem utvr\u0111ujemo staro, poznato gradivo. Za usvajanje novog iskustva potrebna je snaga neposrednog do\u017eivljaja.<\/p>\n

\n

Uloga pam\u0107enja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Slikovito re\u010deno, priroda ni\u0161ta ne daje bez razloga. I tjelesni organi i svi mehanizmi na\u0161e psihe, pa tako i pam\u0107enje, imaju odre\u0111eni zadatak. Kako na\u0161e ruke mogu \u010diniti najplemenitija djela, ali i potpuno besmislene i nekorisne radnje, tako i \u201cpsihi\u010dke ruke\u201d mogu biti potpuno nekorisne ukoliko ih ne upotrebljavamo kako treba. Za \u010dovjeka koji osvje\u0161tava vlastitu ljudsku prirodu, oba na\u010dina pam\u0107enja mogu biti nekorisna. Memoriranjem puno podataka mo\u017eemo postati dobra enciklopedija, ali ne i bolji \u010dovjek. Isto tako, sna\u017ean do\u017eivljaj mogu izazvati potpuno banalni sadr\u017eaji nakon kojih nam u sje\u0107anju ne ostaje nikakvo vrijedno iskustvo.<\/p>\n

Tradicionalna u\u010denja govore da je \u010dovjekov \u017eivot putovanje od zemlje do neba u kojem se on, korak po korak, ostvaruje kao cjelovito ljudsko bi\u0107e. Stepenice ovog puta prolazimo osvje\u0161tavanjem svega onoga \u0161to pripada ljudskoj prirodi, a \u0161to jednostavno mo\u017eemo nazvati ljudskim vrlinama. I upravo je u tome va\u017ena uloga pam\u0107enja. Pam\u0107enje je pohranjivanje iskustva koja kasnije sje\u0107anjem obnavljamo i koristimo u svom \u017eivotu. \u017divotno je va\u017eno kakva su to iskustva, \u0161to smo iz njih nau\u010dili, jesmo li i koje elemente svoje ljudske prirode osvijestili.<\/p>\n

Nesvjesno pam\u0107enje kao posljedica slu\u010dajnih do\u017eivljaja jednako je nekorisno kao da nesvjesno i slu\u010dajno koristimo vlastite ruke. Tu i tamo mo\u017eda bismo i uspjeli u\u010diniti ne\u0161to smisleno, no rezultat nas sigurno ne bi zadovoljio. Jednako je s pam\u0107enjem: za pam\u0107enje korisnih iskustava potreban je napor volje koja \u0107e nam pa\u017enju usmjeravati prema onom \u0161to je za na\u0161 razvoj vrijedno i korisno. To zna\u010di paziti kako provodimo vrijeme, u kakvoj se okolini kre\u0107emo, o \u010demu razmi\u0161ljamo, kakve si do\u017eivljaje omogu\u0107ujemo, ukratko, svjesno birati i kontrolirati \u0161to primamo i pamtimo. Tako postajemo kreatori vlastite sudbine jer sutra \u0107emo se sje\u0107ati onoga \u0161to danas zapamtimo.<\/p>\n

\n

Zaborav \u2013 bolest dana\u0161njeg svijeta<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nije dovoljno samo pamtiti, potrebno je i sje\u0107ati se upam\u0107enog, ne zaboravljati. \u017divjeti i razvijati se kao ljudsko bi\u0107e zna\u010di neprekidno rasti na temelju vlastitih iskustava. Zaborav je umiranje iskustva uslijed njegovog nekori\u0161tenja i stoga odraz na\u0161e nezainteresiranosti za same sebe.<\/p>\n

Danas smo uvjereni u to kako posjedujemo vi\u0161e znanja od bilo koje druge civilizacije prije nas. Sigurno je da smo puna toga nau\u010dili \u0161to ljudi prije nas nisu znali, prije svega o materijalnom svijetu, no \u010dini se da na\u0161e prethodnike i nije ba\u0161 previ\u0161e zanimalo upoznavanje fizi\u010dkog svijeta. Pisani i materijalni spomenici drevnih kultura pokazuju da ih je vi\u0161e interesirala duhovna nego fizi\u010dka stvarnost i sukladno tome u\u010dili su \u010dovjeka kako da ostvari svoju istinsku prirodu, kako da smisleno \u017eivi i razvija se. Za nas su to zaboravljena znanja, toliko zaboravljena da ih zbog nerazumijevanja podcjenjujemo i odbacujemo kao suvi\u0161na.<\/p>\n

Na\u0161a civilizacija boluje od zaborava. Ne prepoznajemo mudrost u iskustvima pro\u0161losti i ne koristimo ih. Posljedica je ta da suvremeni \u010dovjek ne razumije sam sebe, ne zna tko je, ne zna kako treba \u017eivjeti da zaista bude sretan, ne zna za\u0161to uop\u0107e postoji. Vrijednosni sustav koji nam se name\u0107e jest materijalisti\u010dki, toliko udaljen od humanog i moralnog da izaziva apatiju.<\/p>\n

Danas nam je potrebna nova renesansa u kojoj \u0107e \u010dovjek probuditi stara sje\u0107anja i obnoviti zaboravljena znanja kako bi ponovno prepoznao samoga sebe. Jer treba i\u0107i dalje, usvajati nova iskustva, u\u010diniti jedan korak vi\u0161e u ostvarenju samih sebe. Tada \u0107e, kako drevna u\u010denja govore, pam\u0107enje zaista odra\u017eavati na\u0161u vjernost sebi i svojoj ljudskoj prirodi.<\/p>\n

Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Memoriranjem puno podataka mo\u017eemo postati dobra enciklopedija, ali ne i bolji \u010dovjek<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":356239,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2371,2372],"class_list":["post-356238","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-pamcenje","tag-zaborav"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356238","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=356238"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356238\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":356240,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356238\/revisions\/356240"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/356239"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=356238"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=356238"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=356238"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}