![\"\"](\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2022\/09\/barovic-ahvalnica-1.jpg\")
<\/p>\nNapisao je da se odlu\u010dio na \u010dasnu smrt \u201ejer se Crnogorci ne mogu boriti i uni\u0161tavati narod koji im nije ni\u0161ta skrivio\u201c.<\/p>\n
Tragi\u010dni postupak Barovi\u0107a svjedo\u010di o tome \u0161ta je te 1991. godine \u010dovjek u njegovoj situaciji jedino mogao u\u010diniti da se suprotstavi bezumlju koje je sa pozicija vlasti odlu\u010divalo o sudbinama miliona ljudi. Posle njegove smrti se ipak odustalo od sumanutog nare\u0111enja o granatiranju dalmatinskih gradova. Ubio se da bi spasio druge, i tako upozorio na \u010dojstvo i \u010dast.<\/p>\n
Ipak, samo par dana kasnije, po\u010dela je agresija JNA na Dubrovnik, u kojoj je u\u010destvovalo vi\u0161e od 7000 mobilisanih gra\u0111ana Socijalisti\u010dke Republike Crne Gore (detaljnije u tekstu \u201eCrna Gora i rat u Hrvatskoj\u201c). Crna Gora bi morala da njeguje sje\u0107anje na admirala Barovi\u0107a bar iz tri razloga: da bi o zna\u010denju \u010dojstva obrazovala nove generacije; da bi ih u\u010dila istoriji i obrazovalaza mir, a ne rat, i da bi razvijala odnose saradnje i prijateljstva izme\u0111u naroda u Crnoj Gori i<\/p>\n
Hrvatskoj, koje je Barovi\u0107 svojim \u017eivotom za\u0161titio. Do danas nema zvani\u010dne inicijative da se sje\u0107anje na Barovi\u0107a u Crnoj Gori trajno sa\u010duva nekim memorijalom. Imaju\u0107i u vidu po\u0161tovanje koje on u\u017eiva u Hrvatskoj, smatramo da bi trebalo da se u znak sje\u0107anja na njega uspostavi doga\u0111aj koji bi trajno povezivao ljude ove dvije dr\u017eave.<\/p>\n
Akcija za ljudska prava pozdravlja va\u017ean doga\u0111aj ove godine, u kojem su zvani\u010dnici Crne Gore prisustvovali zajedno sa zvani\u010dnicima Republike Hrvatske otkrivanju spomen-plo\u010de admiralu Barovi\u0107u 12. septembra na Visu, u Hrvatskoj, gdje je Barovi\u0107 slu\u017ebovao i okon\u010dao \u017eivot. Pro\u0161le godine su dvije dr\u017eave po prvi put zajedni\u010dki obilje\u017eile i mjesto ratnih zlo\u010dina ispred nekada\u0161njeg vojnog logora u Morinju, u Crnoj Gori. To su prvi dobri znaci pomirenja i zajedni\u010dkog suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u poslije izraza \u017ealjenja koje je predsjednik Crne Gore Milo \u0110ukanovi\u0107 2000. godine, u prisustvu predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesi\u0107a, uputio gra\u0111anima Republike Hrvatske \u201eza svu bol, sva stradanja i sve materijalne gubitke koje im je nanio bilo koji predstavnik Crne Gore u sastavu JNA u tim tragi\u010dnim doga\u0111ajima\u201c.<\/p>\n
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanovi\u0107 je tek 2016. godine posthumno odlikovao za hrabrost admirala Barovi\u0107a, na inicijativu NVO Gra\u0111anska alijansa. Njegova porodica nije primila taj orden, ve\u0107 tada\u0161nji komandant mornarice Vojske Crne Gore.<\/p>\n
<\/p>\n
Dodatak u prilogu je fotografija oglasa iz lista \u201eSlobodna Dalmacija\u201c posljednji pozdrav Vladimiru Barovi\u0107u od njegovih susjeda u Splitu. \u017divio je u Vi\u0161koj ulici (!), na Ba\u010dvicama:<\/p>\n
<\/p>\n
Iako si kratko vrijeme stanar na\u0161e zgrade svi smo Te zavoljeli, cijenili smo Tvoje prijateljstvo, Tvoju brigu prema bli\u017enjima i zato neka Ti je laka hrvatska zemlja dragi na\u0161 Vlado, Hrvatska na koju nisi htio ni da puca\u0161 a kamoli da upotrijebi\u0161 svoje vojnike. Uvijek \u0107e\u0161 nam ostati u srcima Iako si kratko vrijeme stanar na\u0161e zgrade svi smo Te zavoljeli, cijenili smo Tvoje prijateljstvo, Tvoju brigu prema bli\u017enjima i zato neka Ti je laka hrvatska zemlja dragi na\u0161 Vlado, Hrvatska na\u2003koju nisi htio ni da puca\u0161 a kamoli da upotrijebi\u0161 svoje vojnike. Uvijek \u0107e\u0161 nam ostati u srcima<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na dana\u0161nji dan prije 31 godinu, admiral Jugoslovenske narodne armije (JNA), Vladimir Barovi\u0107, oduzeo je sebi \u017eivot u znak protesta protiv nare\u0111enja vrhovne komande JNA da sa ostrva Vis granatira primorska naselja u Hrvatskoj 1991. godine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":283016,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-356199","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356199","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=356199"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356199\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":356204,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356199\/revisions\/356204"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/283016"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=356199"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=356199"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=356199"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}