{"id":356097,"date":"2022-09-28T07:11:54","date_gmt":"2022-09-28T05:11:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=356097"},"modified":"2022-09-28T07:11:54","modified_gmt":"2022-09-28T05:11:54","slug":"skidanje-ketmana-pozadina-zenske-pobune-u-iranu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/09\/28\/skidanje-ketmana-pozadina-zenske-pobune-u-iranu\/","title":{"rendered":"Skidanje ketmana: Pozadina \u017eenske pobune u Iranu"},"content":{"rendered":"

Autor: Harun Dinarevi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Iran je u plamenu. Zaratustrine vatre opet su zapaljene u dolinama Alborza i Zagrosa. Ubistvo dvadesetdvogodi\u0161nje Kurdkinje Mahse Amini u Teheranu, poslije hap\u0161enja koje je uslijedilo dok je s porodicom obilazila prijestolnicu, bilo je okida\u010d za sveop\u0161tu pobunu koja je po\u010dela 17. septembra.<\/p>\n

Okolnosti njene smrti jo\u0161 uvijek se propituju, ali ve\u0107 sada, zahvaljuju\u0107i brzom protoku informacija preko interneta, imamo vjerodostojnu sliku o samom doga\u0111aju. Amini je uhapsila policija za moral 13. septembra u prisustvu njene porodice jer je \u201enepropisno nosila maramu\u201c, ona se, prema rije\u010dima svjedokinja koje su zadr\u017eane zajedno sa njom, bunila zbog uvreda i psovki policajaca, pa su pripadnici \u0161erijatske policije odlu\u010dili da je \u201eobuzdaju\u201c, udaraju\u0107i njenom glavom o stranice kombija. Nalazi iz bolnice u kojoj je umrla dva dana kasnije, a koji su procurili preko dru\u0161tvenih mre\u017ea i poslije izbrisani, potvr\u0111uju ove navode. Fraktura lobanje i izljev krvi u mozak, medicinski je opis smrti koja se desila dva dana kasnije, poslije dvodnevne kome u bolnici Kasra, gdje je odvezena, umjesto u pritvor na ispitivanje, kako je re\u010deno njenom bratu Kiare\u0161u. Svjedoci su tako\u0111er primijetili modrice na njenoj glavi i nogama. Iranske sigurnosne snage su saop\u0161tile da je djevojka umrla od sr\u010danog udara, dok je \u201epodu\u010davana o propisnom no\u0161enju hid\u017eaba u pritvoru\u201c. Roditelji su osporili ove tvrdnje jer je njihova k\u0107erka bila savr\u0161eno zdrava. Idu\u0107eg dana buknuli su protesti u vi\u0161e gradova, od prijestolnice dr\u017eave Teherana do Sakeza, glavnog grada zapadne provincije Kurdistan i rodnog mjesta ubijene djevojke. Od tada, protesti su se pro\u0161irili na preko 40 gradova, me\u0111u kojima je i Ma\u0161had, rodno mjesto vrhovnog lidera Alija Hameneija i drugi grad u zemlji po broju stanovnika. Mirne demonstracije protiv iranskog re\u017eima odr\u017eavaju se i u drugim zemljama gdje \u017eive Kurdi, poput Iraka i Turske, te europskim i ameri\u010dkim gradovima. Ne treba posebno isticati da feminizam ima sna\u017eno upori\u0161te u kurdskim zajednicama.<\/p>\n

Informacije koje dobijamo na kapaljku iz Irana u posljednjoj sedmici dolaze sa zaka\u0161njenjem. Vlasti gase internet i blokiraju dru\u0161tvene mre\u017ee, svjesne koji kanal komunikacije je glavna prijetnja za re\u017eim. Sjetimo se da su protesti prije deset godina \u0161irom Bliskog istoka i sjeverne Afrike, poznati kao Arapsko prolje\u0107e, organizovani preko dru\u0161tvenih mre\u017ea. Znamo da su ove proteste povele \u017eene, skidaju\u0107i i pale\u0107i hid\u017eabe na ulicama uz pokli\u010d \u201e\u017dene, \u017eivot, sloboda\u201c. Neke demonstrantice u znak otpora javno re\u017eu kosu. Znamo i da se dr\u017eavni represivni aparat za suzbijanje protesta slu\u017ei vodenim topovima, suzavcima, bojevom municijom i gumenim mecima. Vlasti su do sada potvrdile da je u protestima smrtno stradalo 17 osoba, me\u0111u kojima je i nekoliko pripadnika snaga sigurnosti, dok nevladine organizacije i aktivisti iz Irana navode tri puta ve\u0107u brojku. Najkrvavije je u provinciji Kurdistan, gdje je prema Kurdskoj mre\u017ei za ljudska prava ubijeno 17 ljudi. Isti izvor navodi da je samo u ovoj provinciji ranjeno preko 700 i uhap\u0161eno preko 600 osoba. \u0160irom zemlje uhap\u0161eno je na stotine novinara i aktivista. Zbog brutalnog odnosa prema demonstrantima, aktivisti iz Irana preklinju strane medije da zamagljuju njihova lica, upozoravaju\u0107i da re\u017eim koristi videozapise za identifikaciju. Pobunjenim \u017eenama pridru\u017eili su se i \u0161iri slojevi dru\u0161tva. Bijes je, sude\u0107i prema parolama koje demonstranti uzvikuju, usmjeren protiv klera i sigurnosnih snaga. Zabilje\u017eeni su i povici \u201eSmrt Hameneiju\u201c, paljenja policijskih stanica i patrolnih automobila, ru\u0161enje statua vjerskih velikodostojnika. Sli\u010dan fokus je imala i pro\u0161la pobuna Iranaca iz novembra 2019. godine, kada su izbile demonstracije zbog vrtoglavog poskupljenja goriva. U Krvavom novembru je stradalo preko 1.000 ljudi, stotine banaka i devet vjerskih centara su nestali u plamenu, gorili su i posteri Hameneija i njegovog prethodnika Homeinija, a osnovni zahtjev demonstranata i tada je bio svrgavanje vrhovnog lidera. To su bili najkrvaviji protesti jo\u0161 od Islamske revolucije.<\/p>\n

Da bismo razumjeli otkud ovako silni protesti zbog ubistva jedne djevojke, potrebno je ista\u0107i nekoliko aspekata iranskog dru\u0161tva.<\/p>\n

\n

Osvajanje obrazovanja<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u010cesto na dru\u0161tvenim mre\u017eama pred nas isko\u010de fotografije predrevolucijskog Irana \u2013 nasmijane \u017eene bez hid\u017eaba, u pristojnim suknjama, \u0161etaju se po Teheranu. Drugi put \u0107ete uz takve vidjeti naljepljene savremene fotografije \u017eena u nikabu ili \u010dadoru, koje bi trebale slu\u017eiti kao jukstapozicija dosjetljivom du\u0161ebri\u017eniku kojemu je stalo do prava \u017eena. Takve monta\u017ee bismo mogli uporediti sa slikom nasmijanog lica koje je iskru\u017eeno sa mozaika bojnog polja. Istina je, dakle, mnogo kompleksnija. Ta\u010dno je da je za svoje vladavine \u0161ah Muhamed Reza Pahlavi poku\u0161ao uvesti zapadne trendove u zemlju. \u017dene su nominalno dobile ve\u0107a prava, pa su neke od njih u urbanim centrima mogle hodati obu\u010dene po zapadnoj modi. Dobile su pravo glasa, a nekoliko \u017eena je u\u0161lo i u parlament. U to vrijeme, Iran je dobio i prvu ministarku. No, napredak je u praksi va\u017eio samo za malobrojnu elitu. \u0160ah je bio marioneta SAD-a i Velike Britanije, postavljen nakon \u0161to su obavje\u0161tajne slu\u017ebe ove dvije zemlje orkestrirale dr\u017eavni udar kojim je svrgnut premijer Muhamed Mosadek, koji je pokrenuo proces nacionalizacije naftne industrije u zemlji. Reza Pahlavi je poku\u0161ao modernizovati zemlju, ali to su bile samo kozmeti\u010dke promjene. Korumpirane elite su se enormno bogatile, novac je izvla\u010den iz zemlje, a \u0161iroki slojevi dru\u0161tva su ostajali siroma\u0161ni u zemlji koja je do\u017eivjela naftni bum. Tako je, naprimjer, u posljednjim godinama \u0161ahove vladavine samo 25 posto \u017eena bilo pismeno. U Iranu osnovnu \u0161kolu danas zavr\u0161i 99 posto \u017eena, a preko 80 posto \u017eena je pismeno. Islamska revolucija u svojim povojima nije imala teolo\u0161ku pozadinu, ve\u0107 \u010disto materijalnu. U njoj su sudjelovali i ljevi\u010dari s kojima se Homeini obra\u010dunao nakon \u0161to su zajedno svrgnuli korumpiranog \u0161aha. Ne treba zaboraviti da je za vrijeme mar\u0161a miliona Iranaca 1978. godine, Homeini boravio u izgnanstvu u Parizu i da je kao vo\u0111a iskrsnuo naknadno. \u017dene su \u010dinile zna\u010dajan dio revolucionarnih snaga. Poslije Homeinijevog ustoli\u010denja, blagodati nafte zapljusnule su i djelove dru\u0161tva koji su do tada bili zanemareni. Devetogodi\u0161nji rat protiv Iraka u\u010dvrstio je teokratski re\u017eim i donio nacionalnu koheziju.<\/p>\n

Obrazovni sistem u zemlji je procvjetao, broj pismenih je naglo rastao, a u zemlji su otvarani i fakulteti za prirodne i humanisti\u010dke nauke. \u017dene nisu bile isklju\u010dene iz ovih procesa. Tako danas 60 posto osoba koje diplomiraju na fakultetu \u010dine \u017eene. Broj \u017eena u visokom obrazovanju je od 1976. do danas porastao \u010dak 20 puta. Iranke su polu\u010dile toliko uspjeha u visokom obrazovanju da su mule i tvrdolinija\u0161i poput Ahmedined\u017eada po\u010detkom pro\u0161le dekade pozivali na \u201edefeminizaciju obrazovanja\u201c. Broj studentica na fakultetima prirodnih, tehni\u010dkih i humanisti\u010dkih nauka po\u010deo je prema\u0161ivati broj njihovih mu\u0161kih kolega. Podatak jedne studije iz 2005. godine otkriva da je preko 43 posto \u017eena koje su upisale fakultet diplomiralo, dok je procenat mu\u0161karaca bio samo 29 posto. Univerziteti su doista odgovorili na vapaje klera. Granice teokratije su bile poljuljane.<\/p>\n

Tako je 2010. Iran uveo kvotu za broj \u017eena koje mogu upisati fakultet. Tada je Associated Press prenio da su u zemlji uvedene restrikcije za nekoliko dru\u0161tvenih smjerova, uklju\u010duju\u0107i \u017eenske studije i ljudska prava jer \u201etrenutni sadr\u017eaj ovih smjerova u 12 predmeta nije u harmoniji sa religijskim osnovama i baziran je na zapadnim filozofijama\u201c.<\/p>\n

Restrikcije su pogor\u0161ane idu\u0107ih godina. \u010cak 36 univerziteta 2012. godine je donijelo odluku da 77 odsjeka budu rezervisani samo za mu\u0161ke studente.<\/p>\n

Patrijarhalno iransko dru\u0161tvo \u017eenama je omogu\u0107ilo obrazovanje, ali im nije dozvolilo dru\u0161tvenu ulogu koja prevazilazi okvire tradicionalne porodice. \u010cinjenica je da su s obrazovanjem Iranke izgradile samosvijest i prestale biti tek \u201einkubatori za potomstvo\u201c. Krajem sedamdesetih godina godina pro\u0161log vijeka broj \u017eivoro\u0111ene djece po \u017eeni je iznosio preko \u0161estoro, dok je danas ne\u0161to vi\u0161e od dvoje. No, ve\u0107ina \u017eena i dalje igra ulogu doma\u0107ice. To najbolje ilustrira podatak da je dvostruko vi\u0161e nezaposlenih \u017eena nego mu\u0161karaca, te da \u017eene \u010dine tek 20 posto zaposlene radne snage.<\/p>\n

Ova zemlja generalno ima problem sa inflacijom visokoobrazovanih kadrova, zbog \u010dega trpe odliv mozgova. Tako Amin Mohseni-Cheraghlou, profesor ekonomije sa Ameri\u010dkog univerziteta u Washingtonu D.C., u blogu za Svjetsku banku 2016. godine pi\u0161e da je \u201eu 2015-2016 vi\u0161e od 4,3 miliona studenata studiralo na iranskim univerzitetima. To zna\u010di da je vi\u0161e od pet posto od ukupnog broja stanovnika zemlje ili 7,4 posto odrasle populacije (19 ili vi\u0161e godina) bilo uklju\u010deno u sistem visokog obrazovanja. Da bismo stekli bolji utisak \u0161ta ovi brojevi pokazuju, pogledajmo statistiku u slu\u010daju SAD-a. 2016. godine 20.4 miliona ili ne\u0161to vi\u0161e od \u0161est posto ameri\u010dkog stanovni\u0161tva (ili 8.3 posto odraslih Amerikanaca od 19 ili vi\u0161e godina) poha\u0111alo je koled\u017e. Ameri\u010dka ekonomija je 47 puta ve\u0107a od iranske, a mnogi diplomci na ameri\u010dkim fakultetima su stranci koji \u0107e biti apsorbovani kao radna snaga u svojim mati\u010dnim zemljama. Imaju\u0107i u vidu ove \u010dinjenice, SAD ima taman toliko diplomaca da budu apsorbovani u ovu ekonomiju\u201c.<\/p>\n

Visok procenat visokoobrazovanih Iranaca u zapadnim zemljama takav je upravo zbog toga \u0161to ekonomski sistem mati\u010dne zemlje, pritegnut sankcijama, ne mo\u017ee da odgovori na potrebe stanovnika. Mule su stvorile \u201e\u010dudovi\u0161te\u201c koje vi\u0161e ne mogu kontrolisati.<\/p>\n

Krizu zapo\u0161ljavanja visokoobrazovanih kadrova dodatno je pogor\u0161ala pandemija Covid-19 iz 2020. godine kada je preko milion i po Iranaca i Iranki ostalo bez posla. Pretpostavljate, i ovaj put su najvi\u0161e stradale \u017eene. Milion \u017eena do kraja te godine su postale doma\u0107ice. \u010cak 70 posto nezaposlenih \u017eena danas u Iranu imaju fakultetsku diplomu, podaci su Iranskog centra za statistiku.<\/p>\n

\n

Vanjske prijetnje i unutra\u0161nje neda\u0107e<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Vi\u0161egodi\u0161nje nezadovoljstvo Iranaca teokratijom, manifestovano kroz sijaset protesta u posljednjih petnaestak godina, te recentne socio-ekonomske prilike koje sam izlo\u017eio u tekstu iznad, pozadina su protesta koji su izbili poslije ubistva Mahse Amini. Da bih ilustrirao te\u017enje ve\u0107ine Iranaca iznije\u0107u jedan naizgled proturje\u010dan primjer. U septembru 2020. godine provladina novinska agencija Fars objavila je podatak da se 70 posto Iranaca protivi prisilnom no\u0161enju hid\u017eaba, dok 85 posto \u017eena \u201evjeruje u hid\u017eab\u201c. Uzmemo li potonju tvrdnju s rezervom, iz ova dva podatka se ipak mo\u017ee razlu\u010diti da Iranci i Iranke prosto \u017eele mogu\u0107nost izbora. Nemogu\u0107nost izbora stvara antiklerikalni sentiment.<\/p>\n

S duge strane, kada god se pojavi vanjska prijetnja, Iranci zbiju redove, a antire\u017eimski naboj splasne. Tenzije izme\u0111u Irana s jedne i SAD-a, Izraela i saudijske koalicije s druge strane, periodi\u010dno se zate\u017eu jo\u0161 od Islamske revolucije, pogotovo preko proxy snaga u Jemenu, Siriji, Libanu i Iraku. Sjetimo se samo tzv. \u201erata tankera\u201c koji je eskalirao 2019. godine kada su u Perzijskom zalivu Iranci iz odmazde za zapljenjeni tanker po\u010deli otimati strane tankere. Te godine sam intervjuisao iranskog pisaca Kadera Abdolaha koji je kao komunista i u\u010desnik revolucije morao u egzil u Nizozemsku, gdje pi\u0161e na jeziku zemlje koja ga je primila. Osim pitanja o njegovom djelu, morao sam ga pitati da prokomentari\u0161e aktuelna de\u0161avanja oko Irana. Zakleti antiklerikalac tada mi je rekao: \u201cTrump primjenjuje budalastu politiku. Sa onime \u0161to \u010dini, daje ve\u0107u mo\u0107 iranskom re\u017eimu. Amerika je u\u010dinila ajatolahe mo\u0107nijima nego bi ina\u010de bili.(…) Ako bi samo upro prstom u Iran, cijelo stanovni\u0161tvo bi stalo iza ovog prokletog re\u017eima. Svi bi uzeli pu\u0161ku u ruke, i ja bih u\u010dinio isto. Volim Ameriku, volim ameri\u010dku knji\u017eevnost, ameri\u010dko znanje i ameri\u010dki san. Ali ako Trump zakora\u010di na tlo moje dr\u017eave, uzet \u0107u pu\u0161ku kao stari vojnik.\u201c Zbog toga, najgore \u0161to se mo\u017ee desiti iranskom pokretu za demokratiju jeste da se Zapad otvoreno uplete u proteste.<\/p>\n

\n

Dvojni \u017eivot<\/h2>\n<\/blockquote>\n

\u0160iizam kao posebna denominacija islama kroz vjekove me\u0111usekta\u0161kih ratova u kojima su bili slabija strana i stranih osvajanja (Mongoli) razvio je koncept takije (arap. predostro\u017enost, strah, razboritost). Takija je poznata i kod sunnija, ali u \u0161iizmu je dobila \u0161iru upotrebu. Ona podrazumijeva mogu\u0107nost da musliman zanije\u010de svoju vjeru ako mu se \u017eivot ili \u010dak imetak nalazi u opasnosti. Drugi termin koji se koristi za ovu praksu jeste kitman (pokriti se). Termin je u dvadesetom stolje\u0107u pro\u0161irio poljski pisac Czeslav Milosz u knjizi eseja \u201eZarobljeni um\u201c koju je objavio 1953. godine u Parizu. Pjesnik je tada termin \u201eketman\u201c posudio od devetanestovjekovnog pisca, diplomate i putopisca Arthura de Gobineaua, ina\u010de notornog rasiste i elitiste, koji je ovaj koncept zabilje\u017eio u knjizi \u201eReligije i filozofije Centralne Azije\u201c. Milosz je termin ketman iskoristio da opi\u0161e kolege poljske pjesnike koji su zarad privilegija prigrlili rigidni sovjetski tip komunizma.<\/p>\n

U Iranu, termin se izlio preko teolo\u0161kih okvira. Izme\u0111u privatnog i javnog \u017eivota tamo je podignut u zid. U javnosti, ve\u0107ina se pokorava \u0107udore\u0111u koje je re\u017eim nametnuo, dok su \u010detiri zida sku\u010deni prostor slobode u kojem Iranci, kroz privatne zabave, ispoljavaju sve ono \u0161to ne smiju vani.<\/p>\n

Ta diskrepancija izme\u0111u javnog i privatnog mo\u017ee se nazrijeti kroz prostor kulture koji nikad ne podlije\u017ee apsolutnoj cenzuri. Iranski film je savr\u0161en primjer. Neki od najboljih filmova u ovom stolje\u0107u snimljeni su upravo u ovoj zemlji. Godi\u0161nje se tamo snimi i preko 100 filmova. Zajedni\u010dko im je da su to uglavnom porodi\u010dne drame. Ali filmski majstori poput Farhadija, Kiarostamija ili Panahija uspjeli su suptilno prevazi\u0107i okvire cenzure i probiti ketman sveden na kvadraturu stana.<\/p>\n

D\u017eafar Panahi u julu ove godine ponovo je zatvoren. Prvi put je uhap\u0161en 2010. godine kada je osu\u0111en na \u0161est godina zatvora zbog \u201epropagande protiv sistema\u201c. Uspio se izvu\u0107i poslije dva mjeseca sa uslovnom kaznom koja je zna\u010dila zabranu snimanja filmova i ostajanje u ku\u0107nom pritvoru. Od tada je ilegalno snimio \u0161est filmova me\u0111u kojima su sjajni autobiografski dokumentarac \u201eOvo nije film\u201c i urnebesna satira \u201eTaksi\u201c (pogledajte ako ve\u0107 niste). Re\u017eiser je ovaj put uhap\u0161en nakon \u0161to je do\u0161ao u policijsku stanicu da se raspita za stanje svojih kolega Muhameda Rasulofa i Mustafe Aleahmeda, koji su pritvoreni tri dana ranije. Panahi je ponovo osu\u0111en na \u0161est godina zatvora.<\/p>\n

\n

Ima li poslije?<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Tokom protesta ubijeno je jo\u0161 mladih \u017eena. Sve one su prkosno skinule marame i dale se u borbu. Posljednja nama poznata \u017ertva represije je dvadesetogodi\u0161nja Hadis Nad\u017eafi koja je ubijena u subotu nave\u010der u gradu Karad\u017eu, kada je upucana sa \u0161est hitaca, dok se pripremala da se priklju\u010di protestima. Scene poput ove postaju simboli, bez obzira kakav \u0107e ishod protesta biti i koliko \u0107e krvi \u201e\u010duvari revolucije\u201c proliti. Ibrahim Raisi, predsjednik Islamske republike Iran, naredio je policiji da se \u201eodlu\u010dno obra\u010duna\u201c s demonstrantima. Vlasti su pokrenule kontraproteste. Malo je vjerovatno da \u0107e do\u0107i do nekog kompromisnog rje\u0161enja. Svako popu\u0161tanje zna\u010dilo bi da re\u017eim slabi. Pobunjene Iranke i Iranci mo\u017eda pokleknu ovaj put, ali \u017ear koji ostane ne\u0107e biti te\u0161ko ponovo rasplamsati.<\/p>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tokom protesta ubijeno je jo\u0161 mladih \u017eena. Sve one su prkosno skinule marame i dale se u borbu. Posljednja nama poznata \u017ertva represije je dvadesetogodi\u0161nja Hadis Nad\u017eafi koja je ubijena u subotu nave\u010der u gradu Karad\u017eu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":356098,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-356097","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356097","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=356097"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356097\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":356099,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/356097\/revisions\/356099"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/356098"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=356097"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=356097"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=356097"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}