{"id":355823,"date":"2022-09-24T06:40:34","date_gmt":"2022-09-24T04:40:34","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=355823"},"modified":"2022-09-24T06:40:34","modified_gmt":"2022-09-24T04:40:34","slug":"novi-srpski-mit","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/09\/24\/novi-srpski-mit\/","title":{"rendered":"Novi srpski mit"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autorka: Vesna Raki\u0107 Vodineli\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Pre trideset godina veliki, a potisnuti pesnik Miodrag \u2013 Mi\u0161a Stanisavljevi\u0107 (1941-2005) ostao je bez posla u TV Beograd i izi\u0161ao na ulicu da prodaje svoje artefakte. I pre i posle toga pisao je pesme, drame kriti\u010dke eseje i o\u0161tre satire. Me\u0111u pesmama \u2013 u sabranim delima objavljenim posthumno \u2013 one iz devedesetih godina pro\u0161log veka svrstane su u poeziju bunta i otpora. Obi\u010dno se pesnika se\u0107amo o godi\u0161njicama ro\u0111enja ili smrti. Ovaj pesnik je poseban po mnogo \u010demu, a taj \u010dovek je bio poseban po beskompromisnoj hrabrosti. Iza\u0161ao je iz sistema zato \u0161to u njemu nije hteo da \u017eivi. Ove, 2022. godine pro\u0161lo je 30 godina od njegovog izlaska. Duboko verujem da je, posmatraju\u0107i sistem spolja, dobro uo\u010dio za\u0161to je trajno mogu\u0107 u ovoj sredini. Ne toliko zbog vladalaca, koliko zbog nas. Zato nam se ponavlja isti ciklus. Zato nam njegovo delo li\u010di na proricanje. \u201eSve je oko vas privid: va\u0161a nova partija, njeno fantomsko \u010dlanstvo, sablasni projekti burnog razvoja i, povrh svega, vrhunsko kraljevstvo privida \u2013 va\u0161a televizija.\u201c Ovo je samo jedna re\u010denica iz otvorenog pisma Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u. I danas bi mogao napisati isto, samo je ime adresata druga\u010dije.<\/p><\/blockquote>\n<p>Zar nije dosta? Eto i predsednik s\u00e2m usred Skup\u0161tine poziva na napu\u0161tanje mitova. Mitova pro\u0161losti, posebno kosovskog. Ja\u0161u\u0107i na la\u017eima spletenim oko ba\u0161 takvih mitova, do\u0161ao je na vlast, ba\u0161kari se po njoj, zauzima sve \u0161iri prostor, sve du\u017ee vreme.<\/p>\n<p>Najzad \u2013 pomisli\u0107e mlad poslanik, ovo je XXI vek, krajnje je vreme da mitove ostavimo besposli\u010darima, da se vratimo \u017eivotu u realnosti, ma kakva ona bila. Mediji podvla\u010de predsedni\u010dku demitologizaciju, tuma\u010de je predsedni\u010dkom stiskom, zapadnom\/isto\u010dnom iznudicom, sirotinjskom nu\u017edom, sve samim racionalno obra\u0111enim razlozima, svejedno \u0161to su zasnovani na ovakvoj ili onakvoj ideologiji.<\/p>\n<p>Da li je odista razum na velika skup\u0161tinska vrata u\u0161ao u ovda\u0161nji dru\u0161tveni \u017eivot? Bilo bi lepo \u010dak i samo verovati u to. Ali, visoko lete\u0107e re\u010di da se manemo mitova, zna\u010de samo: narode moj, mitovi koje znate su out, jer ja stvaram istoriju, novi mitovi su in.<\/p>\n<p>Tek \u0161to je okon\u010dana rasprava (sa samim sobom i o sebi), ustanovljen je novi mit, za\u010det jo\u0161 2015. filozofskom Babi\u0107evom sintagmom: \u201eZahvali\u0107u se i Vama gospodine Vu\u010di\u0107u, jer danas priznajem, izlazio sam nekoliko puta iz ove sale, svi su izlazili, a vi niste, gospodine Vu\u010di\u0107u. Vi ste bili ovde. Ja Vam se divim, fizi\u010dki i mentalno i bilo kako.\u201c Ponavljanjem predsednikovog stoicizma istog tipa, pa\u017eljivo izmerenim u sate i minute in\u017eenjerskim okom predsedavaju\u0107eg, pre neki dan iskovan je za samo sedam godina (novo vreme, brzi mitovi) nov-novcijat mit. Vu\u010di\u0107 nema fiziolo\u0161ke potrebe! Takvog nad-\u010doveka jo\u0161 nismo imali za vo\u0111u. Ni sli\u010dnog ne\u0107emo na\u0107i, zato \u0161to svi ljudi imaju fiziolo\u0161ke potrebe, a ovaj \u2013 ovaj se do sad nevi\u0111enom skup\u0161tinskom apoteozom ve\u0107 divinizovao, ne mo\u017eemo na\u0107i boljeg! Davna\u0161nji zastareli metodi divinizacije, rezervisani za stvarne ili mitske utemeljiva\u010de zemalja i gradova, ili za ljude herojskih gestova, u modernoj Srbiji vi\u0161e ne va\u017ee. A i nije ovo vreme heroja. Dovoljno je i svakog divljenja vredno da se uzdr\u017ei\u0161 od odlaska tamo gde \u010dak i carevi idu pe\u0161ice.<\/p>\n<p>Ali odista nepravedno bi bilo zaustaviti se samo na ovoj sekvenci nove srpske mitologije. Nije istina da mit po\u010diva samo na uzdr\u017eavanju. Predsednik je i Graditelj. Istina, bilo je i drugih, ali oni su gradili nekako nema\u0161tovito, na \u010dvrstom tlu. Dok na\u0161 novi mitski heroj \u2013 gradi na vodi. Imao je ka\u017ee, viziju, javila se po svemu sude\u0107i dok je \u0161partao, tad jo\u0161 dodu\u0161e u \u010damcu ne hodom po vodi, sa nekada\u0161njim gradona\u010delnikom Njujorka. Bez sna, bez vizije, se\u0107a se predsednik, nema ni stvaranja. To \u0161to je za ostvarenje tog sna pre stvaranja bilo potrebno razaranje, a neka\u017enjeno razaranje tra\u017ei suspenziju dr\u017eave, nije ga brinulo. Ta, on ne krije da je samodr\u017eac koji sanja ulazak u istoriju. Za\u0161to tu ne bi bilo izvesne umetni\u010dke podlosti?<\/p>\n<blockquote><p>\u201eUostalom, u svakom tiraninu<\/p>\n<p>\u010dmava umetnik. Izopa\u010den mo\u017eda malo vi\u0161e<\/p>\n<p>\u017eeljom da odmah sagleda dejstvenost svog ume\u0107a.<\/p>\n<p>I da zate\u010denom publikumu vikne:<\/p>\n<p>ha, \u0161takore, zgrabio sam te,<\/p>\n<p>Moja ars je arsenik za te!\u201c<\/p>\n<p>(Miodrag Stanisavljevi\u0107, Knji\u017eevne novine, 1992).<\/p><\/blockquote>\n<p>Ne mo\u017ee \u010doveka da ne mu\u010di pitanje da li je gotovo zaboravljeni pesnik imao profetske mo\u0107i ili je onaj mitski pacov (\u0161takor), koji istrajno pravi dru\u0161tvo zmiji i narkomanu, rezultat Vu\u010di\u0107eve nastrane apoteoze ili je mo\u017eda \u010ditao ovu pesmu? Ili, \u0161to je mo\u017eda najbli\u017ee realnosti, u Vu\u010di\u0107evoj viziji pacov je simbol svih nas zate\u010denih, zabezeknutih do\u017eivljajem njegove ars kao otrova? Ne\u0107emo saznati. Mitovima se u zube ne gleda.<\/p>\n<p>Svi novomitovi, a ovde su samo neki i to po li\u010dnom \u0161meku (bez nau\u010dno-istra\u017eiva\u010dkog pristupa), naslu\u0107ujem da \u0107e se uliti \u2013 ne, nekako je uzvi\u0161enije napisati sublimirati \u2013 u jedan jedinstveni mit: Vu\u010di\u0107 je tvorac narodnog pokreta. Kome prethodi narodni polet. Svejedno je da li je polet razgoren udvori\u0161tvom dvorjana, koruptivnim sporazumom, strahom od mitskog heroja, strahom od svega. Narodni pokret izbrisa\u0107e barijere izmedju heroja i \u201enaroda\u201c, te glupe i dosadne institucije koje ne mogu bez procedura. Ustav? \u010cemu ako imamo re\u010d predsednika. Prete\u0107u, nestabilnu, neverodostojnu, elasti\u010dnu, lako se menja, nasuprot Ustavu. Sud? \u0160ta \u0107e nam sud, kad imamo \u201eInformer\u201c koji objavljuje presude na naslovnim stranama. Tu\u017eila\u0161tvo? Taman posla, Vulin je tu. Skup\u0161tina? Nikako, ne mo\u017ee se mitski heroj nazivati bebastim stihovima iz turbo-folk registra, daleko je to od uzvi\u0161ene epike. Narodni pokret uve\u0161\u0107e nas u novo, dosad nevi\u0111eno dr\u017eavno i dru\u0161tveno ure\u0111enje. Ni zapad ni istok, ni demokratija ni autokratija, ni republika ni monarhija. Pokret \u0107e gustiozno sa\u017evakati dr\u017eavu adekvatnom mr\u017enjom prema ma kakvom poretku. Razume se, ne o\u010dekuje nas hipi raj, tad je propovedana ljubav, dok pretnja pokretom odi\u0161e mr\u017enjom: ko je u njemu \u017eive\u0107e dugo, pokorno i sretno. A ko je van \u2013 pa ko mu\/joj je kriv? Digitalizovani sistem takve ne prepoznaje. I gotovo.<\/p>\n<p>A kako \u0107e izgledati zemlja pokreta izazvanog poletom? Za to je potrebna poetska imaginacija, te opet moram da posegnem za Miodragom Stanisavljevi\u0107em.<\/p>\n<blockquote><p>\u201eStrepe\u0107 od teatralnog pada,<\/p>\n<p>od banalnog prelaska u ni\u0161ta<\/p>\n<p>opsenar putuje od grada do grada,<\/p>\n<p>menja imanja i kona\u010di\u0161ta.<\/p>\n<p>Dostigao je savr\u0161enstvo ume\u0107a.<\/p>\n<p>Cela zemlja je \u2013 va\u0161arska scena.<\/p>\n<p>Svi veruju u njegove mo\u0107i<\/p>\n<p>i sama od sebe buja opsena.\u201c<\/p><\/blockquote>\n<p>Napisana je pesma davno, 1980. godine. Re\u010d je, jasno, o mar\u0161alu \u2013 opsenaru. Od tada, Srbija gotovo da ne mo\u017ee bez opsenara. Svaka opsena odozgo ima ovde potencijal za mit. Jedan predsednik Vlade koji nije hteo da bude opsenar, rado je govorio: mi, narod.<\/p>\n<p>Danas smo mi, narod, ina\u010de vladaru savr\u0161eno nepotrebni, ipak nu\u017eni za \u010duvanje opredme\u0107ene ili o\u017eivotvorene opsene, zapravo novomita. Samo treba to da odbijemo \u2013 bez velikih re\u010di, bez argumentacije. \u017divot, ma kako teskoban. Ne va\u0161arska scena. Ne \u010duvanje opsene.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/novi-srpski-mit\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Danas smo mi, narod, ina\u010de vladaru savr\u0161eno nepotrebni, ipak nu\u017eni za \u010duvanje opredme\u0107ene ili o\u017eivotvorene opsene, zapravo novomita<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":285245,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-355823","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/355823","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=355823"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/355823\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":355824,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/355823\/revisions\/355824"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/285245"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=355823"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=355823"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=355823"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}