Premijer Abazovi\u0107 je nekoliko puta optu\u017eio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i \u0161ire nacionalnu mr\u017enju. Jednom je zaprijetio i ga\u0161enjem medija, \u0161to je nedopustivo u demokratskom dru\u0161tvu, posebno jer to nije u nadle\u017enosti premijera.<\/p>\n
Umjesto zapaljivih izjava, koje kr\u0161e pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se o\u010dekuje da eventualne dokaze o krivi\u010dnim djelima koja su izvr\u0161ili novinari posreduje dr\u017eavnom tu\u017eila\u0161tvu putem ministarstva unutra\u0161njih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadle\u017enosti, umjesto da saop\u0161tava optu\u017ebe bez dokaza putem medija. Premijer je odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, \u010dak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Svaki premijer ima na raspolaganju sve uslove da svaku neosnovanu optu\u017ebu demantuje i objasni stvarno stanje stvari.<\/p>\n
Reporteri bez granica daju zna\u010dajno mjesto politi\u010dkim pritiscima pri odre\u0111ivanju stepena slobode medija u jednoj zemlji. \u201ePoliti\u010dki kontekst\u201c je jedan od pet indikatora kojima se procjenjuje stepen slobode medija, pored pravnog okvira, ekonomskog i sociokulturnog konteksta i bezbjednosti novinara. Njihov zaklju\u010dak je da \u201eneprijateljski stavovi prema novinarima, koje u brojnim zemljama iskazuju politi\u010dki lideri, podsti\u010du na nasilje prema novinarima i pove\u0107avaju nivo straha i opasnosti u kojima rade\u201c.<\/p>\n
Na\u017ealost, poslednja Vlada nije i jedina koja je ugro\u017eavala slobodu medija.<\/p>\n
Predsjednik politi\u010dke partije koja se skoro tri decenije nalazila na \u010delu izvr\u0161ne i zakonodavne vlasti, Milo \u0110ukanovi\u0107, samo par dana prije nego \u0161to je izabran za predsjednika dr\u017eave, kriti\u010dke medije, posebno Vijesti, nazvao je \u201efa\u0161istima\u201c i \u201eopasnim centrima maskiranim u medije\u201c. Na\u017ealost, to nije bio izolovan slu\u010daj \u2013 godinama je iznosio optu\u017ebe na ra\u010dun nezavisnih novinara i medija koji su kritikovali rad tada\u0161nje Vlade, navode\u0107i da su dio \u201emedijske mafije\u201c koja je uklju\u010dena u organizovani kriminal, a novinare je nazivao \u201emonstrumima\u201c i \u201eneprijateljima dr\u017eave\u201c. Za vrijeme vladavine DPS-a i njihovih koalicionih partnera, dogodili su se najte\u017ei napadi na novinare, uklju\u010duju\u0107i ubistvo novinara, poku\u0161aji ubistva, fizi\u010dki napadi, ranjavanje iz vatrenog oru\u017eja, paljenje vozila, prijetnje i uvrede.<\/p>\n
Ni ova posljednja, kao ni prethodne vlade, nijesu rasvijetlile ubistvo novinara i glavnog urednika dnevnog lista DAN Du\u0161ka Jovanovi\u0107a iz 2004. godine, a ni poku\u0161aj ubistva novinara Tufika Softi\u0107a i ranjavanje novinarke Olivere Laki\u0107, koja ve\u0107 godinama \u017eivi i radi pod policijskom za\u0161titom.<\/p>\n
Ni jedna od posljednje tri Vlade, na \u010delu sa premijerima Abazovi\u0107em, Krivokapi\u0107em i Markovi\u0107em, nije obezbijedila pomo\u0107 iz inostranstva za analizu istrage ubistva Jovanovi\u0107a, koju je jo\u0161 2018. godine tra\u017eila Komisija za pra\u0107enje istraga napada na novinare.<\/p>\n
Ako Crna Gora \u017eeli da poka\u017ee stvarni napredak u dostizanju evropskih standarda, na najvi\u0161e funkcije treba da istakne osobe koje mogu da obezbijede povoljno okru\u017eenje za rad medija.<\/p>\n
NVO Akcija za ljudska prava<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Akcija za ljudska prava osu\u0111uje optu\u017ebe i prijetnje koje premijer u tehni\u010dkom mandatu Dritan Abazovi\u0107 u kontinuitetu usmjerava protiv nekoliko medija, portala CdM, Analitika, M, Gradske TV i Pobjede. Time se s najvi\u0161eg nivoa dr\u017eavne vlasti ugro\u017eava sloboda medija i nastavlja praksa koja je karakterisala biv\u0161u vi\u0161edecenijsku vlast DPS-a.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":283016,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-354809","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354809","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=354809"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354809\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":354812,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354809\/revisions\/354812"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/283016"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=354809"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=354809"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=354809"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}