{"id":354464,"date":"2022-09-05T06:35:03","date_gmt":"2022-09-05T04:35:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=354464"},"modified":"2022-09-05T06:35:03","modified_gmt":"2022-09-05T04:35:03","slug":"kejnzijanac-iz-uvjerenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/09\/05\/kejnzijanac-iz-uvjerenja\/","title":{"rendered":"Kejnzijanac iz uvjerenja"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Umro je slovenski i jugoslavenski ekonomist i nekada\u0161nji politi\u010dar, dobro poznat i u ovim krajevima, Jo\u017ee Mencinger. Smrt ga je zatekla u Hrvatskoj, dok je bio na odmoru na poluotoku Pelje\u0161ac i to je bila posljedica kapi. Najprije nekoliko biografskih podataka. Rodio se 5. marta 1941. u Jesenicama, gdje je maturirao godine 1960. Diplomirao je na Pravnom fakultetu ljubljanskog univerziteta 1966. i iste godine magistrirao na Ekonomskom fakultetu Beogradskog univerziteta. Izme\u0111u 1969. i 1971. u Sjedinjenim Dr\u017eavama studirao je ekonometriju, koju je poslije predavao na poslijediplomskim studijima Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Bio je gostuju\u0107i znanstvenik i predava\u010d \u0161irom Evrope, kao i u Kini, Japanu, SAD-u. Sudjelovao je na brojnim me\u0111unarodnim znanstvenim skupovima. Bio je urednik mjese\u010dnika Privredna kretanja Jugoslavije od 1987. do 1991. godine, kao i njegove slovenske ina\u010dice Gospodarska gibanja. U dva mandata bio je rektor Univerziteta u Ljubljani, a za izvanrednog \u010dlana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2011.<\/p>\n

Mencinger politi\u010dar bio je potpredsjednik vlade u Sloveniji nakon prvih vi\u0161estrana\u010dkih izbora u razdoblju od 1990. do 1991. Tada je bio \u010dlan Slovenske socijaldemokratske unije (SDU), a predsjednik vlade bio je Lojze Peterle. Godine 1991. dao je ostavku jer se nije slagao s tada\u0161njim modelom privatizacije. Uskoro je iza\u0161ao i iz SDU-a, ali je kasnije izrazio skepsu prema toj svojoj odluci. Jer, mo\u017eda je trebalo ostati u politici i dalje se zalagati za svoje stavove. Uslijedio je jo\u0161 jedan poku\u0161aj u politici, taj put 1992. u Demokratskoj partiji. Strana\u010dku politiku napustio je 1996. nakon \u0161to stranka na izborima nije uspjela u\u0107i u parlament.<\/p>\n

Zavr\u0161etak politi\u010dke karijere nije zna\u010dio i povla\u010denje iz javnosti. Kasnih 1990-ih i ranih 2000-tih ponovno se javlja, sada kao protivnik slovenskog pristupanja NATO paktu i \u017eestoki kriti\u010dar na\u010dina na koji sudjeluje. Sredinom 2000. upustio se u polemike s nizom “mladih lavova” slovenskog ekonomskog \u017eivota neoliberalne provenijencije. Tako su se na meti njegove kritike na\u0161li Mi\u0107o Mrkai\u0107, Jo\u017ee P. Damijan, Sa\u0161o Polanec, Igor Masten i Janez \u0160u\u0161ter\u0161i\u010d. Izme\u0111u 2004. i 2008. kritizirao je liberalnu politiku vlade desnog centra Janeza Jan\u0161e.<\/p>\n

Uvijek je imao neku funkciju. Tako je bio \u010dlan savjeta Banke Slovenije (1991. \u2013 1997.), direktor Ekonomskog instituta (1992. \u2013 1999.), \u010dlan Dr\u017eavnog savjeta (2002. \u2013 2007.), \u010dlan Fiskalnog savjeta Republike Slovenije (od 2008.). Jo\u0161 1980-ih radio je kao ekspert za Svjetsku banku, a bio je i savjetnik vlada vi\u0161e dr\u017eava u tranziciji. \u010cinjenicu da nije bje\u017eao od funkcija u politici, privredi i obrazovanju, mo\u017ee se razli\u010dito tuma\u010diti. Maliciozno tuma\u010denje bilo bi da je bio vlastohlepan i nikada se nije odrekao dru\u0161tvenih povlastica koje funkcije sobom nose. Benevolentnije tuma\u010denje bilo bi ono, poznato i u nas, da je vjerovao kako dru\u0161tveni utjecaj mo\u017ee imati samo ako govori s pozicije neke funkcije u vlasti, pa je zato potrebno, a ne iz li\u010dnog probitka, tu poziciju i imati.<\/p>\n

Kako bilo i \u0161to god da mislimo o dana\u0161njem pozicioniranju kriti\u010dkog intelektualca, sve vrijeme bavio se makroekonomskom analizom, analizom ekonomskih sistema i ekonomskom politikom te u svojim analizama poku\u0161avao utjecati na privredni sistem. U Sloveniju je donio suvremene ekonometrijske metode, ali i sna\u017eni duh kejnzijanizma. \u0160to to zna\u010di? Pa da se uvijek zalagao za dr\u017eavnu intervenciju u privredni \u017eivot, s obzirom na to da ne vjeruje u samoreguliraju\u0107e tr\u017ei\u0161te. Ali i kada je bio \u017eestok primjerice spram institucija EU-a, ipak nije bio euroskeptik i vjerovao je da Uniju u zadnjoj instanci treba spasiti, jer bi njenim raspadom do\u0161lo do jo\u0161 ve\u0107eg kaosa u privrednom \u017eivotu Evrope. Op\u0107enito, mo\u017ee se re\u0107i da je bio kejnzijanac i u politi\u010dkom smislu, iz uvjerenja da kapitalizam treba spa\u0161avati, prvenstveno od njega samoga. Nije dakle zagovarao socijalnu revoluciju, iako je bio suputnik ljevice i uglavnom naknadno odobravao njene poteze. To vrijedi i za socijalisti\u010dko samoupravljanje u Jugoslaviji, koje je, dok je trajalo kritizirao, da bi poslije govorio kako je u njemu bilo ne\u0161to vrijedno. I privatizaciju nije odbijao u cjelini, ta bio je “ministar privatizacije”, ali mu je svaka njena realna izvedba izgledala preradikalna i pogre\u0161na s obzirom na po\u017eeljni trend postepenosti. Bio je veliki neprijatelj “\u0161ok terapije”, mjera \u0161tednje i sli\u010dnog.<\/p>\n

Njegova najpopularnija teza bila je da se EU raspada poput Jugoslavije i neumorno je davao primjere za tu tvrdnju. Naravno, u namjeri da do raspada ne do\u0111e, kao \u0161to je i raspad Jugoslavije naknadno ocijenio kao \u0161tetan za Sloveniju. Analogiji izme\u0111u EU-a i Jugoslavije mo\u017ee se prigovoriti \u2013 suprotno od \u010destih prigovora da uspore\u0111uje jednu demokratsku tvorevinu (EU), s jednom nedemokratskom (SFRJ) \u2013 da uspore\u0111uje jednu birokratsku tvorevinu, nastalu u kabinetima elita mo\u0107nika, s dr\u017eavom nastalom iz autenti\u010dne socijalne revolucije. Kako bilo, EU ne samo da ne\u0107e potrajati koliko i Habsbur\u0161ko carstvo, nego vjerojatno nema ni par desetlje\u0107a pred sobom za polaganu disoluciju. Ona se mora popraviti odmah ili \u0107e je povijest pomesti sa svjetske pozornice bez previ\u0161e \u010dekanja.<\/p>\n

Mencinger je za krizu 2008. rekao da ona nije po\u010dela te godine, nego da je treba sagledati u tridesetogodi\u0161njoj retrospektivi. On neoliberalno razdoblje i tzv. tranziciju na rubu Evrope vidi kao veliko pomicanje izme\u0111u udjela rada i udjela kapitala u dru\u0161tvenom proizvodu i to u korist kapitala. To je stvorilo veliku razliku izme\u0111u ponude i potra\u017enje. Pogotovo kada se ponuda iz EU-a preselila u Kinu. Kada je za \u010dasopis Borec i njegov tematski broj o dvostrukoj krizi evropskih integracija, napisao prilog “Marx in Keynes ter Evropska komisija in Slovenija\u201c Mencinger se \u010dak pribli\u017eio Marxu, pa se, iznijev\u0161i prijedloge Janisa Varufakisa, Michela Hussona i Kostasa Lapavicasa, kao iznena\u0111uju\u0107e neradikalne, zauzeo za svoju verziju poja\u0161njenja krize, kao kombinaciju elemenata marksisti\u010dke klasne analize i kejnzijanske analize agregatnog potra\u017eivanja. Ameri\u010dka nekretninska kriza, koja se prelila na svijet, bila je samo povod za financijsku i op\u0107u privrednu krizu, koja postaje sve vi\u0161e socijalna. Pritisci su se nakupljali desetlje\u0107ima, a proizlazili su iz preraspodjele dru\u0161tvenog proizvoda od rada prema kapitalu, zaostajanja udjela investicija na uporabnoj strani BDP-a, za udjelom prihoda na raspolo\u017eivoj strani. Razlika je bila upotrijebljena za privatizacije, preuzimanja i \u0161pekulacije. To su omogu\u0107ili novi, sve sofisticiraniji, financijski produkti, vezani za sekuritizaciju, tj. “smanjenje” rizika \u0161pekulanata. Bez globalizacije i financijskih produkata nekretninska bi kriza u SAD-u ostala tamo gdje je i nastala. No financijski produkti i globalizacija su je promijenili u globalnu. Globalizacija je omogu\u0107ila i promjene u raspodjeli dru\u0161tvenog proizvoda izme\u0111u rada i kapitala, pretvaranje radnika u bezimenu “radnu snagu” i nadomje\u0161tanje vlasnika poduze\u0107a s vlasnicima imovine. Burze su se promijenile u mjesta za \u0161pekulaciju. Pomo\u0107u globalizacije bilo je mogu\u0107e nefleksibilnu “radnu snagu” na jednom dijelu svijeta nadomjestiti fleksibilnijom na drugom, tj. seljenje proizvodnje u “Kinu”. Je li ta kriza uistinu bila nepredvidljiv potres, kako je o njoj izvje\u0161tavala Evropska komisija? Za nastanak krize Komisija je bila barem sukrivac, jer nije sprije\u010dila takav privredni razvoj koji vodi u krizu. Upravo suprotno, takav prokrizni razvoj svojom je opsjednuto\u0161\u0107u liberalizacijom, deregulacijom i privatizacijom jo\u0161 podupirala, a sve skupa jo\u0161 i jako birokratizirala.<\/p>\n

Privatizacija i hazardiranje doveli su do krize i u Sloveniji. A u njoj ona nema manevarskog prostora za svoje “skromne prijedloge” izlaska iz krize. Jer, Slovenija, tvrdio je Mencinger, vi\u0161e nije dr\u017eava u ekonomskom zna\u010denju pojma. Ona je samo pokrajina EU-a, pa joj umjesto “visoke” ekonomske politike ostaje samo ona poduzetni\u010dka. To je pisao 2013., a za tada\u0161nju, kao i sljede\u0107u krizu izazvanu pandemijom, ostaje vrijediti Mencingerov zaklju\u010dak da ni\u0161ta ne govori kako je znanje o tome kako iza\u0107i iz krize sada ve\u0107e negoli u pro\u0161losti i da je sposobnost ovladavanja krizama ve\u0107a. O svakoj krizi, njenoj dubini, obliku i trajanju ekonomisti \u0107e znati ne\u0161to vi\u0161e tek kada ona pro\u0111e. A mo\u017eda se zavr\u0161i tako da se na nju naviknemo, pomalo je cini\u010dan bio Mencinger. U svakom slu\u010daju njen kraj ne\u0107e biti mogu\u0107e vremenski odrediti.<\/p>\n

U jednom intervjuu govorio je o manama slovenskog modela tranzicije. To su mane privatizacije i stvaranja dva milijuna “kapitalista” preko no\u0107i. No to su bili samo profiteri, koji brinu samo kako \u0107e svoju imovinu u poduze\u0107ima \u0161to br\u017ee i skuplje prodati i zamijeniti za auto ili stan, a nisu se brinuli za dobrobit poduze\u0107a. Dok je Slovenija i\u0161la svojim putem i nije vjerovala u ono \u0161to joj govore me\u0111unarodne institucije, bilo je makroekonomski govore\u0107i dobro. Ulazak u EU, bio je, po Mencingeru “nu\u017ean izbor”, kao \u0161to je to bio i izlazak iz Jugoslavije. A jednom kad se u\u0111e u EU, u stvaranju privrednog sistema mora se manje-vi\u0161e slu\u0161ati pravila i direktive preuzete od Unije u koju se \u017eeli u\u0107i.<\/p>\n

Jo\u017ee Mencinger bio je skepti\u010dan po pitanju stranih investicija. To je obja\u0161njavao u jednostavnoj slici: ako seljak proda zemlju, ni\u0161ta mu ne ostaje; prodaj \u0161to mora\u0161, a nikad ono \u0161to ti nije nu\u017eda prodavati. Ako zna\u0161 sam upravljati bankarskim sistemom, nema razloga da ga prodaje\u0161.<\/p>\n

Svaka mala zemlja ima problem da je ovisna o tome \u0161to se doga\u0111a u drugim zemljama. Mencinger govori da ako je slovenski izvoz 70 posto BDP-a, onda to zna\u010di da kad izvoz padne nastaju veliki problemi, puno ve\u0107i nego u nekoj velikoj zemlji. 70 posto izvoza ide u zemlje EU, na jedinstveno tr\u017ei\u0161te, pa je Slovenija postala ovisnom o onome \u0161to se doga\u0111a u EU-u, pogotovo u Njema\u010dkoj. Ako postoji puno tvornica koje proizvode sastavne dijelove za njihovu automobilsku industriju, kada je Njema\u010dka u te\u0161ko\u0107ama, u te\u0161ko\u0107ama su i sve te slovenske tvornice.<\/p>\n

Interesantno je i njegovo stajali\u0161te o tzv. dru\u0161tvu znanja koje je EU svojedobno propagirala u na\u010delima Lisabonske strategije. Ako i iselimo proizvodnju u Kinu, ostaje nam proizvodnja znanja, a “znanje je najve\u0107e bogatstvo”, pa \u0107emo njega izvoziti u svijet. No ispostavilo se da je znanje jo\u0161 podlo\u017enije fluktuaciji od proizvodnja robe. Ispostavilo se da Kina izvozi produkte, a mi ne izvozimo znanje, jer Kinezi sve to znanje ve\u0107 imaju. Za Mencingera je jedino rje\u0161enje bilo u opreznoj reindustijalizaciji EU-a.<\/p>\n

Kriza u eurozoni povod je da se ka\u017ee kako je euro od po\u010detka kreiran vi\u0161e kao politi\u010dki simbol negoli kao normalan novac. On je stvoren na podru\u010dju koje nije optimalno monetarno podru\u010dje. U eurozonu su primljene zemlje koje nisu u nju smjele biti primljene. I to ne samo me\u0111u novim \u010dlanicama, nego i primjerice Italija ili Belgija. Dozvoljeno je da se pravila ne po\u0161tuju i ta praksa je nastavljena. No to \u010dak i nije najgore, smatrao je Mencinger jer da se striktno dr\u017ealo pravila euro bi ve\u0107 odavno propao.<\/p>\n

Mogli bismo dalje nabrajati sve stavove koje je Jo\u017ee Mencinger nesebi\u010dno dijelio, kako u svojim znanstvenim radovima, tako i u \u010destim javnim nastupima. Njegovo stalno pribli\u017eavanje marksizmu, donijelo mu je i po\u0161tovanje na ljevici koja ga je, ako ve\u0107 ne svojim, smatrala suputnikom, kojega uvijek vrijedi \u010duti.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mencinger je u Sloveniju donio suvremene ekonometrijske metode i sna\u017ean duh kejnzijanizma. Zalagao se za dr\u017eavnu intervenciju u privredni \u017eivot jer nije vjerovao u samoreguliraju\u0107e tr\u017ei\u0161te. Bio je \u017eestok spram institucija EU-a, ali ne i euroskeptik i vjerovao je da Uniju treba spasiti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":313803,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2335],"class_list":["post-354464","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-joze-mencinger"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354464","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=354464"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354464\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":354465,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354464\/revisions\/354465"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/313803"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=354464"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=354464"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=354464"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}