{"id":354403,"date":"2022-09-04T06:44:20","date_gmt":"2022-09-04T04:44:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=354403"},"modified":"2022-09-04T06:44:20","modified_gmt":"2022-09-04T04:44:20","slug":"sakralna-geografija-dinamicka-veza-izmedu-neba-i-zemlje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/09\/04\/sakralna-geografija-dinamicka-veza-izmedu-neba-i-zemlje\/","title":{"rendered":"Sakralna geografija – dinami\u010dka veza izme\u0111u neba i zemlje"},"content":{"rendered":"

Autor: Fernand Schwarz<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u201cNovi antropolo\u0161ki duh\u201d, rezultat istra\u017eivanja u domeni znanosti o \u010dovjeku, otkriva da su sve funkcije koje animiraju ljudsko bi\u0107e, mada se ponekad \u010dine kontradiktornim, poput razuma i imaginarnog, svetog i profanog, svjesnog i nesvjesnog, u stvarnosti komplementarno integrirane u svijesti \u010dovjeka. Tako suvremeni \u010dovjek nije samo proizvo\u0111a\u010d oru\u0111a i racionalnog konceptualnog jezika (Homo sapiens sapiens), ve\u0107 je on, tako\u0111er, Homo symbolicus, tj. umije se izra\u017eavati simbolima. \u0160to zna\u010di da mo\u017ee razraditi metalingvisti\u010dki jezik, jezik mitova.<\/p>\n

S psiholo\u0161kog stajali\u0161ta, na\u0161a vrsta nije evoluirala ve\u0107 40000 godina i, usprkos o\u010ditim razlikama u boji ko\u017ee, o\u010diju i kosi, \u010dovje\u010danstvo \u010dini jedna jedina vrsta (Homo Sapiens ili Homo Religiosus) nastala razli\u010ditim mutacijama zapo\u010detim prije vi\u0161e milijuna godina. Bitno je svojstvo ovog Homo sapiensa da svjesno \u010dini aktualnim postojanje svetog; ustvari, zahvaljuju\u0107i bu\u0111enju njegove sakralne funkcije \u2013 jedine funkcije sposobne za percipiranje vi\u0161ih razina stvarnosti \u2013 \u010dovjek je postao sapiens i mogao se osloboditi materijalne ili zamjetljive ravnine. Zahvaljuju\u0107i tome \u0161to mu je svijest postala vertikalna, \u010dovjek je mogao povezati do tada razdvojene razine stvarnosti i dati smisao onome \u0161to je opa\u017eao. Stekao je svijest o postojanju jedne dimenzije \u201cposve druk\u010dije\u201d od one zamjetljive. Dakle, mo\u017ee se re\u0107i da Homo sapiens ima mi\u0161ljenje religioznog karaktera u smislu u kojem Leroi-Gourhan shva\u0107a religiju, naime, kao \u201cskup zaokupljenosti koje, \u010dini se, nadilaze materijalni poredak\u201d.<\/p>\n

Homo sapiens ili Homo religiosus rezultat je, dakle, pojave novog stanja svijesti, onog koje mo\u017ee spoznati sveto.<\/p>\n

Ovo traganje svojstveno \u010dovjeku potreba je za razumijevanjem stvari iznutra, s one strane prividnog. Budu\u0107i da \u010dovjek pretvara svijet u slike, mo\u017ee se utvrditi, s Gilbertom Durandom, da je simboli\u010dka imaginacija \u201czlatna podloga o\u010dovje\u010denja (hominizacije)\u201d.<\/p>\n

\n

Homo Sapiens Ili Homo Religiosus<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Funkcija koja u ljudskoj svijesti omogu\u0107uje izra\u017eavanje svetog je aktivna imaginacija, matrica (pramjera) simboli\u010dkog jezika i cjelokupnog umjetni\u010dkog stvaranja.<\/p>\n

Aktualiziranje simboli\u010dke imaginacije uvodi \u010dovjeka u novi univerzum predod\u017ebi u kojem je unaprijed mogu\u0107e pristupiti jednom cjelovitom ili globalnom vi\u0111enju svijeta. Makrokozmi\u010dka iskustva nisu za njega vi\u0161e vanjska niti \u201cstrana\u201d, ve\u0107 predstavljaju iskustvo onih koji su se ponovno prona\u0161li usred jedne cjeline. Tako magijsko-religijsko iskustvo omogu\u0107uje pretvorbu samog \u010dovjeka u simbol.<\/p>\n

Prema Mirceu Eliadeu, za \u010dovjeka drevnih dru\u0161tava \u201csama \u010dinjenica da \u017eivi u svijetu ima vrijednost religije. To zna\u010di da on \u017eivi u svijetu koji su stvorila nadnaravna bi\u0107a i da su njegovo selo ili njegova ku\u0107a slike kozmosa.\u201d On je mitskom geografijom povezan sa samim porijeklom svijeta. Za drevnu ontologiju, \u201crealno\u201d se identificira prije svega sa snagom, sa \u017eivotom, s plodno\u0161\u0107u, izobiljem, ali tako\u0111er i sa svime \u0161to je neobi\u010dno, jedinstveno, drugim rije\u010dima, sa svime \u0161to postoji na jedan autenti\u010dan na\u010din ili \u0161to predstavlja svijet izuzetne egzistencije, jer sakralnost nosi smisao, ona je, prije svega, glavni izraz realnog.<\/p>\n

Usvajanje svijesti o vertikalnosti ne ogleda se samo u materijalnim promjenama, ve\u0107 naro\u010dito u jednoj novoj percepciji svijeta. Vertikalna dimenzija dopu\u0161ta aktualiziranje osi svijeta, te niti \u017eivota koja povezuje razine stvarnosti i ozna\u010dava \u201csredi\u0161te\u201d. Ona postaje, dakle, su\u0161tinska preokupacija za \u010dovjeka. Sveti\u0161ta, gradovi ili ku\u0107e bili su gra\u0111eni u odre\u0111enom odnosu prema sredi\u0161tu koje ih povezuje, jer bez takvog sredi\u0161ta, bez orijentacije, ni prostor ni vrijeme nisu \u201cnastanjivi\u201d. Prostor orijentiran oko nekog sredi\u0161ta postaje umanjeni model univerzuma. Zvijezde i godi\u0161nja doba okre\u0107u se i oplo\u0111uju mjesto koje je postalo \u017eivu\u0107i univerzum.<\/p>\n

Prema tradicionalnom vi\u0111enju, \u010dovjek pro\u017eivljava iskustvo svetog i povezuje se s univerzumom uz pomo\u0107 sakralne geografije koja ujedinjuje prostor i vrijeme i kojoj je cilj na zemlji reproducirati konfiguracije nebeskog svijeta. Te veze neba i zemlje slavljene su na geografski to\u010dno odre\u0111enim mjestima gdje su zajedno \u010dinile istinski posve\u0107eni prostor.<\/p>\n

Taj prostor mo\u017ee se usporediti s jednom beskona\u010dnom mre\u017eom \u010diji su \u010dvorovi veze, to\u010dke sjedinjenja ili \u201chijerogamije\u201d (svetog braka) izme\u0111u neba i zemlje. Tako je svaki stari grad bio jedan od magi\u010dnih \u010dvorova, jedna od tih veza i \u010dinio je jedan strukturni element sakralne geografije.<\/p>\n

Taj brak izme\u0111u razli\u010ditih ravnina postojanja slavljen je u odre\u0111enim povla\u0161tenim trenucima koji su bili utvr\u0111eni uspostavom kalendara. Cilj kalendara bio je dati \u017eivot i pokret prostoru povezuju\u0107i ga s kozmi\u010dkim ritmom. Tako je, tako\u0111er, i vrijeme postalo sveto i omogu\u0107ilo ponovno sjedinjenje \u010dovjeka s univerzumom.<\/p>\n

Sakralna geografija je, prema tome, sveti prostor-vrije\u00adme koji djeluje poput nekog me\u0111usvijeta omogu\u0107uju\u0107i pristup razli\u010ditim planovima kozmi\u010dke egzistencije.<\/p>\n

Uz pomo\u0107 sakralne geografije tradicionalna su dru\u0161tva pokretala niz korespondencija omogu\u0107uju\u0107i vezivanje svijesti zemaljskog \u017eivota s nebeskim.<\/p>\n

\u010citava sakralna geografija sastoji se od \u201cslike svije\u00adta\u201d, sadr\u017eane u mitskom otkrivenju koje \u010dini jezgru vjerovanja tradicionalnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Usprkos njihovoj raznovrsnosti, sve mitske pri\u010de prenose jednu konvergentnu sliku univerzuma. Kako je to veoma dobro utvrdio Mircea Eliade, svaka pri\u010da nosi u sebi sliku sredi\u0161ta svijeta, sredi\u0161ta koje povezuje ono \u0161to je gore s onim \u0161to je dolje, poput osi svijeta zahvaljuju\u0107i kojoj sve \u017eivi i sve je povezano.<\/p>\n

U mitskoj geografiji, sveti prostor jeste stvarni prostor par excellence. Za drevni svijet mit je stvaran jer pripovijeda o manifestacijama istinske stvarnosti. U jednom takvom prostoru mogu\u0107 je izravan doticaj sa svetim koje se materijaliziralo u odre\u0111enim predmetima, ili se javlja u hijerokozmi\u010dkim simbolima (Stup Svijeta, Kozmi\u010dko Drvo itd.). U kulturama koje poznaju koncepciju triju kozmi\u010dkih podru\u010dja \u2013 Nebo, Zemlja, Podzemni svijet \u2013 \u201csredi\u0161te\u201d je mjesto presjeka ovih podru\u010dja. Upravo ovdje mogu\u0107 je proboj razina i, istodobno, komunikacija izme\u0111u ova tri podru\u010dja.<\/p>\n

To je, dakle, slika koju, zahvaljuju\u0107i svom multivalentnom karakteru Homo religiosus koristi da bi proniknuo u kona\u010dnu stvarnost. To je zato jer se ta realnost manifestira na kontradiktoran na\u010din, u formi paradoksa, izmi\u010du\u0107i linearnosti koncepta koji ka\u017ee da je simboli\u010dki jezik, tj. jezik aktivne imaginacije, postao oru\u0111em operativnog izraza cijele sakralne geografije.<\/p>\n

Imaginacija, kao kreativna snaga koja stvara oblike i predod\u017ebe stvarnosti, dakle aktualne, ima zadatak upoznati nas s podru\u010djem bitka, koje je s one strane osjetila, i s apstraktnim, kako nas podsje\u0107a Henry Corbin.<\/p>\n

Aktivna imaginacija omogu\u0107uje nam pristup u me\u0111usvijet izme\u0111u osjetilne i inteligibilne ravnine, tj. na samo mjesto njihove interakcije. Bez tog me\u0111usvijeta, artikulacija izme\u0111u osjetilnog i inteligibilnog definitivno je blokirana i njegov nestanak uzrokuje katastrofu duha koji li\u0161en svog paradoksalnog mjesta aktivne snage svijesti, gubi sposobnost da se konkretno manifestira. On, dakle, ostaje pasivni agens i manifestira se isklju\u010divo na jedan od dva na\u010dina, bilo osjetilno bilo apstraktno.<\/p>\n

Imaginarni svijet, sjedi\u0161te aktivne imaginacije, izgledao bi kao svijet u kojem se realiziraju korespondencije i simboli. To je sjedi\u0161te sredi\u0161ta svijeta koji povezuje razli\u010dite razine stvarnosti. On je mjesto coincidentia oppositorum, kao novo stanje razumijevanja, ni alegorijsko ni fantomsko, ve\u0107 prili\u010dno konkretno. To stanje bitka opisali su poznavaoci izvanjskog svijeta i u Egiptu se simboli\u010dki predstavljalo likom Ozirisa, \u010dudesnog Bi\u0107a, boga mrtvih i uskrsnu\u0107a.<\/p>\n

Imaginarni svijet ima kontradiktorno svojstvo da dematerijalizira osjetne forme i da daje formu, ali ne materijalnu, inteligibilnoj stvarnosti kojoj daje oblik i dimenziju.<\/p>\n

Tradicionalna dru\u0161tva su oduvijek poznavala trodijelnu organizaciju svijeta koju je ponovno u\u010dinio aktualnom Henry Corbin i koja se mo\u017ee prikazali na sljede\u0107i na\u010din:<\/p>\n

    \n
  1. Inteligibilni svijet: \u010dista inteligencija inteligibilnih formi (koje se ne mogu predstaviti), Nous kod Grka, Nun kod Egip\u0107ana.<\/li>\n<\/ol>\n
      \n
    1. Imaginarni svijet: svijet du\u0161e, formi koje se mogu zamislili, vidljivih, ali ne materijalnih, Psyche kod Grka; svijet bo\u017eanstava-simbola; mjesto paradoksa.<\/li>\n<\/ol>\n
        \n
      1. Osjetilni svijet: podru\u010dje materijalnih stvari, konkretnih formi, Soma kod Grka; ljudski svijet.<\/li>\n<\/ol>\n

        Prema sakralnoj geografiji, materijalni teritorij tradicionalnih dru\u0161tava bio je ure\u0111en po uzoru na imaginarni svijet i njihova zemaljska domovina postala su istinska vrata ka vje\u010dnosti, zrcalo izme\u0111u neba i zemlje, tj. novo mjesto paradoksa, mjesto slika.<\/p>\n

        Sakralna geografija ima hermeneuti\u010dku ulogu, \u201cta\u2019wil\u201d iranske filozofije 13. stolje\u0107a: \u201cvratiti neku stvar njenom izvoru\u201d, njenoj istinskoj stvarnosti, njenoj nebeskoj zemlji.<\/p>\n

        Prema sakralnoj geografiji, konkretno i privremeno mjesto postaje sposobno uklju\u010diti se u sakralni prostor-vrijeme, omogu\u0107uju\u0107i pojavu inteligibilnog u ovome svijetu. Sakralna geografija je veza, ona je artikulacija, \u201czglob\u201d koji povezuje \u010dovjeka s nebom i zemljom i omogu\u0107uje mu svjesno komuniciranje s razli\u010ditim razinama stvarnosti.<\/p>\n

        Mitska pri\u010da izgleda kao povla\u0161teno sredstvo za izra\u017eavanje jednog vi\u0111enja svijeta u kojem svi njegovi dijelovi rade sinkronizirano.<\/p>\n

        \u201c\u010covjek tradicionalnih dru\u0161tava mitom pripovijeda kako su stvari postale, on ih \u2018obja\u0161njava\u2019 i neizravno odgovara na jedno drugo pitanje: za\u0161to su one postale i za\u0161to sam ja do\u0161ao na svijet?\u201d Tako su pri\u010de koje govore o stvaranju svijeta i ljudskog bi\u0107a, kozmogonijski mitovi, oduvijek, za sva ljudska dru\u0161tva bili ne\u0161to na \u0161to su se pozivali, neka vrsta modela.<\/p>\n

        Kozmogonijski mit obja\u0161njava kako su stvari pre\u0161le iz jednog virtualnog stanja u aktualnu stvarnost. On je, dakle, postao model \u010ditavog procesa stvaranja i pretvorbe, a tako\u0111er i cijele formalne strukture aktualizacije temeljnih mo\u0107i \u017eivota. Kozmogonijski mitovi obja\u0161njavaju kako je stvoren prvotni prostor, omogu\u0107uju\u0107i ostatku manifestacije da se ispuni od prvotnih vremena naovamo.<\/p>\n

        Kozmogonijski mitovi tako\u0111er su nosioci jedne sakralne geografije, drugim rije\u010dima, jedne slike svijeta imago mundi. Sakralna geografija ustanovljava se jer je imago mundi izgra\u0111ena na zemlji. Konkretna realizacija jedne slike svijeta izgradnjom ku\u0107a, hramova ili gradova aktualizira prvotne strukture ovdje i sada. Ona povezuje \u010dovjeka s arhetipom ponavljanjem jednog mitsko-obrednog uzora koji probija profani prostor-vrijeme i \u010dini ga svetim.<\/p>\n

        Svako prou\u010davanje sakralne geografije jednog dru\u0161tva mora se oslanjati na temeljni kozmogonijski mit, na obrede orijentacije koji svoju kozmi\u010dnost prenose na prostor, na kalendar koji linearno vrijeme pretvara u sveto vrijeme, na projekciju njihove mitske geografije u fizi\u010dkoj geografiji, ne zaboravljaju\u0107i obrede prijelaza ili inicijacije koji trebaju \u010dovjeka i zajednicu povezati s duhovnim arhetipom.<\/p>\n

        Nova Akropola<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

        Prema sakralnoj geografiji, materijalni teritorij tradicionalnih dru\u0161tava bio je ure\u0111en po uzoru na imaginarni svijet i njihova zemaljska domovina postala su istinska vrata ka vje\u010dnosti, zrcalo izme\u0111u neba i zemlje, tj. novo mjesto paradoksa, mjesto slika.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":313898,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-354403","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354403","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=354403"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354403\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":354404,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/354403\/revisions\/354404"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/313898"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=354403"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=354403"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=354403"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}