{"id":353598,"date":"2022-08-25T07:52:05","date_gmt":"2022-08-25T05:52:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=353598"},"modified":"2022-08-25T07:52:05","modified_gmt":"2022-08-25T05:52:05","slug":"italija-sklize-s-neoliberalnog-k-ultraudesnom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/08\/25\/italija-sklize-s-neoliberalnog-k-ultraudesnom\/","title":{"rendered":"Italija skli\u017ee s neoliberalnog k ultraudesnom"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Miroslav Samard\u017ei\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Na predstoje\u0107im talijanskim izborima najvi\u0161e izgleda na pobjedu ima desni\u010darska grupacija koju \u010dine \u201cpostfa\u0161isti\u010dka\u201d Fratelli d\u2019Italia, \u010dija liderka je Giorgia Meloni, Lega Mattea Salvinija i Forza Italia biv\u0161eg premijera Silvija Berlusconija. Budu\u0107i da Fratelli d\u2019Italia u anketama dobijaju oko 24 posto glasova, Meloni ima najvi\u0161e izgleda da na premijerskom mjestu zamijeni Marija Draghija.<\/p>\n<p>Verovatno da nijedna od strana koje u ukrajinskom ratu u\u010destvuju direktno ili indirektno nije ra\u010dunala da \u0107e vojni sukob na istoku Evrope potrajati. Putin je o\u010dkivao pobedu za nekoliko dana, a verovatno ni sami Ukrajinci nisu verovali da \u0107e biti u stanju da pru\u017ee sna\u017ean otpor. O\u010dekivanja zapadnoevropskih vladju\u0107ih krugova najbolje je razumeo sociolog Vladimir Ili\u0107 koji je u jednom \u010dlanku iz aprila napisao: \u201dUveren sam da se vlasnici i mo\u0107nici u Nema\u010dkoj i Francuskoj, u Italiji i \u0160paniji, potajno nadaju \u0161to br\u017eoj ruskoj pobedi.\u201d Fizi\u010dar Karlo Roveli nedavno je primetio da, kad su ratovi u pitanju, nije problem kako ih dobiti, nego kako ih zavr\u0161iti.<\/p>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave ne trpe zna\u010dajnije posledice rata i mogu da \u010dekaju. Ali, Va\u0161ington ima problem da odr\u017ei koheziju zapadnog antiruskog saveza. Jedna od retkih Putinovih prednosti u odnosu na njegove zapadne protivnike je \u0161to on ne mora da se pla\u0161i rezultata izbora. U samim SAD u novembru \u0107e biti odr\u017eani me\u0111uizbori za Kongres na kojima bi Bajden mogao da izgubi tesnu ve\u0107inu u Senatu. Iako demokrate i reublikanci imaju gotovo identi\u010dne stavove o odnosima sa Rusijom, postoji izvensna zabrinutost kod spoljnopoliti\u010dkih jastrebova da ishod izbora mo\u017ee uticati na dinamiku konfrontacije sa Rusijom i da Bajden mo\u017eda ne\u0107e biti u stanju da nastavi dosada\u0161nji agresivni kurs.<\/p>\n<p>Ekonomske posledice rata u Evropi se sve vi\u0161e ose\u0107aju. Cene energenata vrtoglavo rastu. Inflacija je dostigla najve\u0107i nivo u poslednjih nekoliko decenija, a evro je ove godine vec\u0301 pao za 11 odsto u odnosu na dolar. Posle junskih parlamentarnih izbora u Francuskoj oslabljena je pozicija Makrona. Jedan od najagilnijh atlantisti\u010dkih pobornika Ukrajine, britanski premijer Boris D\u017eonson podneo je ostavku 7. jula, a dve nedelje kasnije izbila je politi\u010dka kriza u Italiji. Po\u0161to je vlada Marija Dragija izgubila poverenje parlamentarne ve\u0107ine, premijer je 21. jula podneo ostavku, a vanredni izbori bi\u0107e odr\u017eani 25. septembra. Dragi je doveden na vlast 13. februara 2021, iako nije u\u010destvovao na izborima 2018. niti je njegov program dobio podr\u0161ku ve\u010dine bira\u010da. Tada je Dragijeva vlada dobila \u0161iroku podr\u0161ku u parlamantu, uklju\u010duju\u0107i i populisti\u010dke stranke poput Pokreta 5 zvezdica (Movimento 5 Stelle) i Lige (Lega), koje su na izborima nastupile sa evroskepti\u010dnim programom.<\/p>\n<p>Mediji bliski evropskom neoliberalnom establi\u0161mentu za pad italijanske vlade odmah su optu\u017eili Putina i \u201emaligni uticaj\u201c Rusije u evropskoj politici. Kao dokaz oni navode da je politi\u010dki sistem Italije previ\u0161e haoti\u010dan i prepun amatera i prili\u010dno transparentan. Mnogim strankama i politi\u010darima jednostavno nedostaje disciplina za tajne mahinacije. Zbog toga, sve vi\u0161e detalja o ruskim naporima da podstaknu Dragijevu smenu izac\u0301i \u0107e na videlo. Kao \u0161to se moglo i o\u010dekivati, \u010dinjenice govore suprotno.<\/p>\n<p>Mario Dragi je jedan od najistaknutijih neoliberalnih evrotehnokrata, od 2011. to 2019. bio je predsednik Evropske centralne banke. Vladaju\u0107i evropski krugovi priznaju mu zasluge za \u201ere\u0161avanje\u201d krize evra. U Briselu je stekao veliki ugled i zbog toga \u0161to je bio nemilosredan u likvidaciji gr\u010dkog pokreta protiv mera \u0161tednje koji je 2015.predvodila Siriza. Zbog takvih zasluga dobio je nadimak \u201cSuper Mario\u201d.<\/p>\n<p>Italijanski predsednik Ser\u0111o Matarela poku\u0161ao je da nagovori Dragija da ne podnese ostavku, \u0161to su podr\u017eali i poslovni krugovi, stotine gradona\u010delnika, nevladinih organizacija, akademika i vodec\u0301i sindikat. Njihova parola bila je \u201cako padne Dragi, pa\u0161\u0107e Italija\u201d. Dragi je, u svom stilu, rekao da c\u0301e ostati na funkciji samo ukoliko parlament bez protivljenja u potpunosti prihvati njegov program. Stranke vladaju\u0107e grupacije, koje su po\u010dele da gube popularnost, nisu mogle da prihvate takvu ucenu i uskratile su mu dalje povrenje. Razlog njihove odluke bio je jasan. Dragijeve reforme dodatno bi pogor\u0161ale socijalni polo\u017eaj njihovih bira\u010da, \u0161to bi uiticalo na uspeh ovih partija na redovnim izborima 2023.<\/p>\n<p>Dragi je \u017eeleo da zadr\u017ei premijersku funkciju kako bi dovr\u0161io reforme koje zahteva Evropska komisija, \u0161to je uslov da Italija dobije skoro 200 milijardi evra (68,9 milijardi u grantovima i 122,6 milijardi u zajmovima) iz EU fondova za oporavak od pandemije. Neki ekonomisti smatraju da ta finansijaka podr\u0161ka ne bi imala zna\u010dajan uticaj na italijansku ekonomiju. Tako\u0111e, uslovi za dobijanje finansijske injekcije su veoma strogi i usmereni su na to da pove\u0107aju kontrolu Brisela (tj. nema\u010dko-francuske osovine) nad bud\u017eetima dr\u017eava \u010dlanica i na ja\u010danje re\u017eima tehnokratsko \u2013 autoritarne vladavine u EU.<\/p>\n<p>Dragi je doveden na vlast kako bi sanirao krizu koja je nastupila zbog kovida-19. Neoliberlni evropski establi\u0161ment smatrao je i pre pandemije da Italija zaostaje za evropskim partnerima u ekonomskom razvoju i preko potrebnim reformama. Jedna od najve\u0107ih dr\u017eava \u010dlanica postala je nesiguran partner jer su u politi\u010dkom \u017eivotu po\u010dele da dominiraju evroskepti\u010dne populisti\u010dke stranke i lideri, koje u Briselu sumnji\u010de da \u017eele da oslabe EU i da koketiraju sa Moskvom i Pekingom.<\/p>\n<p>Kad su privredne refome u pitanju, Italija uop\u0161te nije zaostajala. Od ranih 1990-ih reformisano je korporotivino upravljanje, privatizovane su glavne dr\u017eavne banke i preduzec\u0301a, povec\u0301ani su fleksibilnost tr\u017ei\u0161ta rada i konkurencija na tr\u017ei\u0161tu proizvoda. U primeni neoliberalnih mera Italija je prednja\u010dila u odnosu na Nema\u010dku i, posebno, Francusku. Tokom protekle decenije poslovni ambijent je popravljen, tako da je na listi Svetske banke Italija sko\u010dila sa 78. na 58. poziciju, ali bez primetnog uticaja na rast.<\/p>\n<p>Obi\u010dno se isti\u010de kako je prednost italijanske ekonomije u raznovrsnosti preduze\u0107a koje su prete\u017eno mala i srednja, sa kratkim lancima snabdevanja koja zauzimaju tr\u017ei\u0161ne ni\u0161e sa luksuznim proizvodima. Takva preduze\u0107a su sposobna da brzo prelaze sa jednog tr\u017ei\u0161ta na drugo i tako bolje odgovaraju na tr\u017ei\u0161ne turbulencije od transalpskih giganata. Uo\u010dene su i slabosti takvog modela: velike utaje poreza, pribegavanje neprijavljenom radu, mala ulaganja u istra\u017eivanja i razvoj.<\/p>\n<p>Ukupan u\u010dinak Dragijeve vlade bio je suprotan od o\u010dekivanog. Levi publicista Tomas Fazi navodi da 5,6 miliona Italijana, skoro 10 odsto stanovni\u0161tva \u2013 uklju\u010dujuc\u0301i 1,4 miliona maloletnika \u2013 trenutno \u017eivi u apsolutnom siroma\u0161tvu. Realne plate u Italiji nastavljaju da padaju najvec\u0301im tempom u EU, tvrdi Fazi. Italija ima jednu od najbr\u017ee rastuc\u0301ih stopa inflacije u Evropi, 8,6 posto, \u0161to je najvi\u0161i nivo u vi\u0161e od tri decenije. Kamatne stope na italijanske dr\u017eavne obveznice tako\u0111e su u stalnom porastu otkako je Dragi do\u0161ao na vlast. Skoro 100.000 malih i srednjih preduzec\u0301a je u riziku od nelikvidnosti. Fazi isti\u010de da je Dragi u\u010dinio malo ili skoro ni\u0161ta da za\u0161titi radnike, domac\u0301instva i mala preduzec\u0301a od uticaja neoliberalnih reformi. Njegova vlada promovisala je privatizaciju, liberalizaciju, deregulaciju i fiskalnu konsolidaciju. Kao osoba od najve\u0107eg povernja me\u0111unarodnog finansijskog kapitala, Dragi je prebacio teret krize na radni\u010dku klasu. Italijanski javni dug dostigao je 150% BDP-ea, i dalje raste, uprkos svim merama \u0161tednje. Ako poraste za jo\u0161 20 do 30 posto, to c\u0301e biti na nivou Gr\u010dke 2010. Da stvar bude jo\u0161 gora, privatni dug u Italiji iznosi 180 posto BDP-ea.<\/p>\n<p>Institucionalna arhitektura EU jedan je glavnih uzroka italijanske krize. Monetarna unija sa fragmentiranom fiskalnom politikom koristila je posebno Nema\u010dkoj. Evro je slabija valuta od DM, pa je nema\u010dka prvreda zahvaljuju\u0107i evru stekla veliko tr\u017ei\u0161te za svoje viskokvalitetne industrijske proizvode. Manje konkurentne privrede ju\u017ene Evrope trpele su ekonomsku \u0161tetu, budu\u0107i da je za njihove privrede evro bio suvi\u0161e jaka valuta, \u0161to je smanjilo njihov izvoz. U EU ne postoji fiskalna preraspodela koja bi omogu\u0107ila ispravljanje monetarnog disbalansa. Nema\u010dka i njeni saveznici sa bogatijeg severa uporno su se protivili ideji da Unija postane transferna federacija. Rezultat je bio pad italijanske industrijske proizvodnje, rast siroma\u0161tva i pove\u0107anje ionako ogromnog jaza izme\u0111u severa i juga Italije.<\/p>\n<p>Nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem februara, Dragi je odlu\u010dno podr\u017eao sankcije Rusiji i ponudio politi\u010dku, finansijsku i vojnu podr\u0161ku Ukrajini. Italija je ranije odr\u017eavala bliske politi\u010dke i ekonomske veze sa Rusijom, a Dragi ju je odlu\u010dno svrstao uz ratni kurs NATO-a.<\/p>\n<p>Dragi je iza sebe ostavio i duboko podeljeno dru\u0161tvo, isti\u010de Fazi. Sprovodio je kaznenu, diskriminatornu i segregacionu politiku masovne vakcinacije, koja je isklju\u010dila milione nevakcinisanih ljudi, uklju\u010dujuc\u0301i decu, iz dru\u0161tvenog \u017eivota. Tako\u0111e, pomogao je da nevakcinisani postanu meta institucionalnog govora mr\u017enje.<\/p>\n<p>Na predstoje\u0107im izborima najvi\u0161e izgleda na pobedu ima desni\u010darska grupacija koju \u010dine \u201cpostfa\u0161isti\u010dka\u201d Bra\u0107a Italije, \u010dija liderka je \u0110or\u0111a Meloni, Liga Matea Salvinija i Forca Italija biv\u0161eg premijera Silvija Belruskonija. Budu\u0107i da Bra\u0107a Italije u anketama dobijaju oko 24 posto glasova, Melonijeva ima najvi\u0161e izgleda da postane premijerka. Njena stranka nije bila u Dragijevoj kolacionoj vladi. Na izborima 2018. Bra\u0107a su dobila 4,4 posto glasova. Desna koalicija c\u0301e verovatno dobiti 45 odsto ili vi\u0161e glasova. Zbog komplikovanog izbornog sistema to zna\u010di da \u0107e imati oko 60 posto poslanika u parlamentu i mo\u0107i \u0107e komotno da formira vladu. Tako \u0107e, ta\u010dno sto godina posle Muslonijevog dolaska na vlast, Italija verovatno dobiti ultradesnu premijerku. Vladaju\u0107i evropski krugovi nemaju dilemu da se radi o Putinovom \u201cmar\u0161u na Rim\u201d. Na Zapadu mnogi samtraju da bi radiklano desna administracija u Italiji oslabila EU u klju\u010dnom trenutku geopoliti\u010dke konfrontacije. To bi osna\u017eilo evroskepti\u010dne lidere kao \u0161to je Viktor Orban, ili kandidate kao \u0161to je Marin Le Pen, oslabilo konsenzus o Rusiji i ometalo dublju politi\u010dku integraciju Unije ambicioznom zajedni\u010dkom politikom u oblasti odbrane ili energetike.<\/p>\n<p>Meloni predvodi stranku koja ba\u0161tini tradicije Musolinijevog fa\u0161isti\u010dkog pokreta i jo\u0161 uvek koristi njegove simbole. Sa 15 godina priklju\u010dila se omladinskoj organizaciji Italijanskog socijalnog pokreta (MSI), koji je naslednik Musolinijeve stranke. Silvio Berluskoni je 2008. imenovao Melonijevu, koja je tada imala 31 godinu, za ministra omladine i sporta. Ona je 2012. osnovala partiju Bra\u0107a Italije (Fratelli d\u2019Italia \u2013 naziv je preuzet iz teksta himne Italije \u010diji prvi stih glasi: \u201cItalijani bra\u0107o\u201d). Na njenim predizbornim skupovima redovno se koristi \u201erimski pozdrav\u201c, italijanski ekvivalent nacisti\u010dkog sieg heil-a.<\/p>\n<p>Iz takti\u010dkih razloga Melonijeva je odbijala otvoreno da podr\u017eava fa\u0161izma, ali se nije ne ogra\u0111ivala od njega. Tvrdila je da Musolinija treba oceniti u istorijskom kontekstu i da je ne\u0161to radio dobro, a ne\u0161to lo\u0161e. Kako su njeni politi\u010dki izgledi rasli, stav o fa\u0161zmu je postajo sve ambivalentniji. U poslednjim javnim istupima, posle raspisivanja izbora, ona isti\u010de da fa\u0161izam treba prepustiti istoriji i da treba osuditi sve totalirazme. Melonijeva se divi Trampu i Orbanu i odr\u017eava bliske veze sa \u0161panskom ultradesnom strankom Voks. Kao i drugi evropski ultradesni lideri i Melonijeva u svom politi\u010dkom programu kombinuje desni nacionalizam, ksenofobiju i hri\u0161c\u0301anski fundamentalizam. Ona vodi agresivne kampanje protiv \u201emasovne invazije imigranata\u201d, \u201eislamizacije hri\u0161c\u0301anskog identiteta\u201c, \u201eLGBT lobija\u201c, Sorosa i \u201ebirokrata iz Brisela\u201c. U klasi\u010dnom ultradesnom narativu, sebe predstavlja kao majku, hri\u0161c\u0301anku i Italijanku i tvrdi da su ti identiteti ugro\u017eeni masovnom migracijom, rodnom politikom i Evropskom unijom. Ali, Bra\u0107a Italije i njena liderka i dalje podr\u017eavaju \u010dlanstvo Italije u EU i evrozoni, ali se zala\u017eu za \u201cEvropu nacija\u201d.<\/p>\n<p>Melonijeva se odnedavno okru\u017eila brojnim desnim intelektualcima (ne samo ultradesnim) i poslovnim ljudima u o\u010diglednom nastojanju da formira upravlja\u010dki tim koji \u0107e \u010diniti i kadrovi izvan njene partije. Konzervativne ideje kombinuje sa neoliberalnim konceptima kao \u0161to je slobodno preduzetni\u0161tvo. Kapitalizam, naravno, ne dovodi u pitanje, niti ekonomsku politiku Dragijeve vlade.<\/p>\n<p>Meloni je u vi\u0161e navrata o\u0161tro kritikovala rusku invaziju Ukrajine i potvrdila privr\u017eenost Italije Ukrajini. Posle Dragijeve ostavke, izme\u0111u ostalog, istakla je da Italija ne mo\u017ee rizikovati da bude slaba karika u zapadnom savezu. Njena stranka je glasala za \u010dlanstvo Finske i \u0160vedske u NATO. Uprkos vi\u0161egodi\u0161njoj podr\u0161ci Putinu, to su u\u010dinile i Liga i Forca Italija. Melonijeva se, za razliku od Belruskonija i Salvinija, ne protivi isporukama oru\u017eja Ukrajini. Ona bezrezervno podr\u017eava NATO i isti\u010de da je sukob sa Rusijom od najve\u0107eg zna\u010daja za oblikovanje novog me\u0111unarodnog poretka u kome Zapad ne sme da izgubi. Ukoliko to toga do\u0111e, Putinova Rusija i Sijeva Kina su pobednici \u2014 a na Zapadu \u0107e Evropljani platii najvi\u0161u cenu.<\/p>\n<p>Analiti\u010dari, me\u0111utim, isti\u010du da se na osnovu dosa\u0161njih izjava i pona\u0161anja \u0110or\u0111e Meloni ne mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u govoriti o tome kako \u0107e izgledati politika njene vlade. Ona svoj politi\u010dki uspon uglavnom duguje li\u010dnoj harizmi i nejasnoj agendi \u201ebog, porodica i otad\u017ebina\u201c. Skoro ni\u0161ta ne govori o ekonomskoj politici, fa\u0161isti\u010dkim korenima sopstvene stranke ili prijateljskim odnosima sa autoritarnim premijerom Ma\u0111arske Viktorom Orbanom i \u0161panskom neo-frankisti\u010dkom partijom Voks. Smatra se da \u0107e ona biti manje posvec\u0301ena re\u017eimu sankcija nego \u0161to je bio Dragi. Ranije ovog prolec\u0301a, Meloni je izjavila da Italija treba da dobije \u201ekompenzaciju\u201c od EU za tro\u0161kove sankcija, i da Sjedinjene Dr\u017eave ne treba da o\u010dekuju da Italija trpi \u0161tetu zbog smanjenja izvoza u Rusiju. Salvini podr\u017eava takve stavove, budu\u0107i da njegovo naja\u010de upori\u0161te \u010dini severni idustrijski bazen, \u010dija preduze\u0107a su bila sna\u017eno prisutna na ruskom tr\u017ei\u0161tu i sada trpe posledice uvo\u0111enja sankcija. I Salvini i Berluskoni odr\u017eavali su dobre odnose sa Rusijom. Ranijih godina Salvini je \u010desto izra\u017eavao svoje divljenje Putinu, govorec\u0301i da bi mogao da bude premijer Italije, a nosio je i majicu sa Putinovim likom u Evropskom parlamentu. Me\u0111utim, na samom po\u010detku ruske agresije Salvini ju je osudio.<\/p>\n<p>Proameri\u010dki komentatori isti\u010du da bi Sjedinjene Dr\u017eave i njihovi evropski partneri trebalo da budu zabrinuti zbog politi\u010dkih zbivanja u Italiji i da bi morali da razviju strategiju koja bi obezbedila da ona ostane \u010dvrsto usidrena u transatlantskom partnerstvu. Prvi korak je da Va\u0161ington kona\u010dno imenuje ameri\u010dkog ambasadora u Rimu. To mesto je upra\u017enjeno vi\u0161e od godinu i po dana. Sjedinjene Dr\u017eave tako\u0111e treba da razviju sveobuhvatni program za borbu protiv uticaja Rusije u Italiji.<\/p>\n<p>Vladaju\u0107i krugovi na Zapadu, me\u0111utim, ne moraju mnogo da budu zabrinuti. Tomas Fazi ukazuje na dobro poznatu \u010dinjenicu da u dr\u017eavama \u010dlanicama EU parlamenti i politi\u010dke partije nemaju skoro nikakvu moc\u0301, jer vlade nemaju autonomiju u vo\u0111enju ekonomske politike. One su podvrgnute spolja\u0161njim ograni\u010denjima (vincolo externo) i nemaju na raspolaganju instrumente neophodne kako bi bilo \u0161ta u zemlji bitno promenile. Otuda, tvrdi Fazi, one nemaju drugog izbora osim da prihvate mere koje nametnu Brisel i Frankfurt. To obi\u010dno dovodi do toga da se politi\u010dke stranke okrenu tehnokratama koje podr\u017eava EU i povere im mandat da re\u0161e probleme koje je Unija i stvorila. Kako ovi obi\u010dno nisu u stanju da pokrenu ekonomiju i da poprave socijalni polo\u017eaj ve\u0107ine populacije, dolazi do rasta tenzija izme\u0111u zahteva doma\u0107eg stanovni\u0161tva i spoljnih ograni\u010denja. U odre\u0111enom trenutku, obi\u010dno kako se pribli\u017eavaju novi izbori, politi\u010dke stranke otkazuju dalje poverenje tehnokratama u poku\u0161aju da povrate uticaj u svom bira\u010dkom telu, kako bi se potom, posle izbora, ponovo vratile na tehnokratski na\u010din upravljanja. Upravo to se dogodilo izme\u0111u 2018. i Dragijevog svrgavanja. Pokret 5 zvezdica i i Liga napustile su 2021. anti-EU populizam i podr\u017eale Dragija, a osamanest meseci kasnije su mu uskratile povrenje.<\/p>\n<p>Buduc\u0301a desna vlada, smatra Fazi, nec\u0301e u\u010diniti ni\u0161ta da okon\u010da dru\u0161tvenu i ekonomsku krizu koja se pogor\u0161ava. Ako \u017eeli da opstane, mora\u0107e da sledi ekonomske diktate EU. A kad se dru\u0161tvene prilike jo\u0161 vi\u0161e budu pogor\u0161ale, populisti\u010dke stranke ponovo \u0107e oboriti vladu i bi\u0107e odr\u017eani novi izbori. Ali, kako se kriza bude produbljivala, ovakvi ciklusi bi\u0107e sve kra\u0107i, sve dok se ne slome poslednji ostaci demokratskog legitimiteta u zemljama kao \u0161to je Italija. Na kraju krajeva, zaklju\u010duje Fazi, verovatnije je da c\u0301e sledec\u0301a kriza evra izbiti na evropskim ulicama nego na finansijskim tr\u017ei\u0161tima.<\/p>\n<p>Problem italijanske politike je i u tome \u0161to liberalno \u2013 centristi\u010dke partije nisu uspele da osmisle odr\u017eivu alternativu desnici. Lider Demokrtske partija (Partito Democratico) Enriko Leta, ne kritikuje Melonijevu i Salvinija zbog njihovih ekstremisti\u010dkih ispada protiv migranta i zbog ambivalnetnog stava prema Musoliniju, vec\u0301 zato \u0161to nisu dovoljno agresivno podr\u017eavali ratni kurs protiv Rusije. Kada je Meloni, tokom nastupa u italijanskom Senatu, podr\u017eala zapadne isporuke oru\u017eja Ukrajini i posredni\u010dki rat NATO-a protiv Rusije, Leta je to pohvalio. I on i njegova partija slede isti ekonomski kurs kao i Brisel i Mario Dragi. Neoliberalni centristi, koje pogre\u0161no ozna\u010davaju kao levicu, nemaju odgovor na krizu EU i ekonomsku krizu i ne nameravju da se distanciraju od ratne politike NATO-a i Va\u0161ingtona. Oni izbegavaju da defekte instiucionalne arhitekture Unije ozna\u010de kao jedan od uzroka hroni\u010dne italijanske ekonomske krize. To otvara \u0161irok prostor za ja\u010danje ultradesnice. Ali njen evroskepticizam je ograni\u010denog dometa, i slu\u017ei uglavnom samo kao izborna platforma.<\/p>\n<p>Politi\u010darima, posebno ultradesnim, ne treba verovati. Njihova osuda establi\u0161menta ograni\u010dena je na briselsku birokratiju, ali nije usmerna i na vlasni\u010dke slojeve. Neofa\u0161isti, kao i njihovi istorijski predhodnici, tra\u017ee \u017ertvene jarce kako bi na njih usmerili bes \u0161irkih slojeva pogo\u0111enih krizom kapitalizma. Melonijeva u ksenofobiji odavno prednja\u010di. Nedavno je izjavila da Italijani moraju da repatrijaju migrante, a zatim da potope brodove koji su ih spasli.<\/p>\n<p>Briselskoj oligarhiji odgovara da socijalno nezadovljstvo artikuli\u0161e ultradesnica koja ne dovodi u pitanje klasnu dominaciju bur\u017eoazije, ve\u0107 vodi kulturni rat za o\u010duvanje \u201ctradicionalnih vrednosti\u201d, kojih se njeni lideri obi\u010dno ne pridr\u017eavaju. Evropske vladaju\u0107e klase nisu u stanju da re\u0161e krizu postmastrihtske EU i stabilizuju kapitalizam. One ne smeju dozvoliti eskalaciju krize u Italiji, jer bi u tom slu\u010daju opsatnak Unije bio doveden u pitanje. Kad uobi\u010dajni na\u010dini upravljanja vi\u0161e nisu efikasni, savez sa ultradesnicom je za njih prihvatljiv. Otuda ne treba o\u010dekivati da \u0107e dolaziti do velikih nesporazuma izme\u0111u Brisela i nove vlade u Rimu. Uostalom, u prezadu\u017eenim dr\u017eavama ekonomsku politiku odre\u0111uju investiori i finsnsijaka tr\u017ei\u0161ta, a ne bira\u010di.<\/p>\n<p>Bur\u017eoaska klasna valdavina utemeljena je na interesima, a ne na trajnim vrednostima. Od po\u010detka ruske invazije poljski konzervativci prestali su da budu meta kritike. Poljska je zbog svoje geopoliti\u010dke pozicije od klju\u010dnog zna\u010daja za NATO u konfrontaciji sa Rusijom. Sada\u0161nji briselski poverenik za Srbiju Aleksandar Vu\u010di\u0107 devedesetih je u desnom ekstremizmu prevazilazio \u0110or\u0111u Meloni. Ukoliko to evropskoj bur\u017eaziji bude odgovaralo, odbaci\u0107e kvir ideologiju i vratiti se \u201chri\u0161\u010danskim temeljima Evrope\u201d. Ne bi bilo nikakvo \u010dudo da u Briselu skinu zastavu duginih boja i po\u010dnu da se pozivaju na apostola Pavla koji ka\u017ee: \u201cA isto tako i mu\u0161karci ostaviv\u0161i prirodno upotrebljavanje \u017eena, raspali\u0161e se \u017eeljom svojom jedan na drugoga, mu\u0161karci sa mu\u0161karcima \u010dine\u0107i sram, primaju\u0107i na sebi odgovaraju\u0107u platu za svoju zabludu. I kako ne mari\u0161e da poznaju Boga, predade ih Bog u pokvaren um da \u010dine \u0161to je neprili\u010dno\u2026\u201d( Rim I, 27-28).<\/p>\n<blockquote><p>Autor je politikolog iz Zrenjanina.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"https:\/\/h-alter.org\/europa\/italija-sklize-s-neoliberalnog-k-ultraudesnom\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Meloni predvodi stranku koja ba\u0161tini tradicije Musolinijevog fa\u0161isti\u010dkog pokreta i jo\u0161 uvek koristi njegove simbole.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":352271,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-353598","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353598","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=353598"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353598\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":353599,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353598\/revisions\/353599"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/352271"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=353598"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=353598"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=353598"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}