{"id":353256,"date":"2022-08-21T08:21:37","date_gmt":"2022-08-21T06:21:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=353256"},"modified":"2022-08-21T08:21:37","modified_gmt":"2022-08-21T06:21:37","slug":"tvrdokorne-hulje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/08\/21\/tvrdokorne-hulje\/","title":{"rendered":"Tvrdokorne hulje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kada je po\u010detkom srpnja Evropski parlament u sklopu svoje klimatske i energetske politike izglasao novu taksonomiju energenata, u kategoriji onih \u010distih, odnosno zelenih na\u0161li su se i plin i nuklearna energija. Nova taksonomija za cilj bi trebala imati sprje\u010davanje greenwashinga, prakse kojom se ekolo\u0161ki \u0161tetni projekti podvaljuju pod zelene kako bi dobili pristup milijardama eura povoljnih kredita i subvencija koje \u0107e biti dostupne u narednim desetlje\u0107ima, sve u sklopu energetske tranzicije Evropske unije.<\/p>\n

Upu\u0107eni kriti\u010dari tada su upozorili da ve\u0107 i samo svrstavanje plina i nuklearne energije u “\u010diste” predstavlja “\u010din institucionalnog greenwashinga” te da \u0107e se ovime evropska ovisnost o fosilnim gorivima zapravo produ\u017eiti umjesto dokinuti. Oni koje je to zanimalo i koji su imali strpljenja probijati se kroz d\u017eunglu evropske legislative mogli su saznati i da je dva mjeseca ranije Evropska komisija donijela dokument pod nazivom RePowerEU, \u010diji je glavni cilj smanjivanje ovisnosti o ruskim energentima ali se u njemu kriju i projekti koji bi Ukrajinu mogli transformirati u svojevrsnu energetsku koloniju Evropske unije.<\/p>\n

U tom dokumentu sadr\u017ean je, naime, i plan da se Ukrajina, zajedno s jo\u0161 nekoliko zemalja sjeverne Afrike, evropskim investicijama pretvori u mjesto na kojemu se \u0107e proizvoditi, a zatim i u Evropsku uniju izvoziti vodik, kemijski element koji se za potrebe proizvodnje energije dobiva iz plina, dakle fosilnog goriva. Plan je predstavljen kao dio poslijeratne obnove Ukrajine, a Evropska komisija trenutno vodi pregovore o strate\u0161kom partnerstvu s ukrajinskom vladom. Pritom se u \u0161iroj javnosti promovira teza da \u0107e se u Ukrajini proizvoditi takozvani zeleni vodik koji se dobiva iz obnovljivih izvora energije, dok upu\u0107eni tvrde da je najizvjesniji scenarij onaj prema kojem \u0107e se ova navodna energetska bajka pretvoriti u klimatski horor.<\/p>\n

Plan evropskog investiranja u proizvodnju vodika u Ukrajini sporan je, naime, na svim razinama, a mnogi su ga kriti\u010dari nazvali neokolonijalnim jer podrazumijeva \u2013 u slu\u010daju proizvodnje zelenog vodika \u2013 crpljenje ukrajinskih prirodnih resursa za namirivanje energetskih potreba EU-a, a u izvjesnijem slu\u010daju sivog, odnosno vodika dobivenog iz plina, pogodovanje industrijama fosilnih goriva i nastavak praksi koje uzrokuju globalno zatopljenje.<\/p>\n

Vodik je kemijski spoj koji se nalazi svugdje u prirodi, ali se za potrebe industrijskih procesa dobiva iz plina. Mo\u017ee se proizvoditi i uz pomo\u0107 obnovljivih izvora energije i tada se smatra “zelenim”, no trenutno ga se u EU-u iz obnovljivih izvora dobiva manje od 0,1 posto. No \u010dak i u tom slu\u010daju proizvodnja je sporna jer je energetski izrazito intenzivna, pa je krajnji u\u010dinak tako\u0111er \u0161tetan. S druge strane, vi\u0161e od 98 posto dana\u0161nje proizvodnje otpada na sivi, odnosno vodik dobiven iz fosilnih goriva. Nusproizvod ugljik u zraku se formira u stakleni\u010dki plin uglji\u010dni dioksid, a ukupni uglji\u010dni otisak takve proizvodnje vodika gotovo je istovjetan onome sektora avijacije.<\/p>\n

Industrija je zbog toga predstavila i dobila zeleno svjetlo za ulaganje u tehnologije za izdvajanje i spremanje uglji\u010dnog dioksida prilikom proizvodnje vodika, \u010dime bi se dobivao takozvani plavi vodik, tako\u0111er navodno \u010dist. S tehnologijom izdvajanja i spremanja uglji\u010dnog dioksida, me\u0111utim, ve\u0107 se desetlje\u0107ima bezuspje\u0161no eksperimentira, dok je i sama Unija u vi\u0161e navrata obustavljala takve projekte koje je sama financirala, uz obrazlo\u017eenje da se radi o bacanju novca zbog neefikasnosti iz ekolo\u0161ke perspektive.<\/p>\n

Unato\u010d tome, Evropska komisija ove, prakti\u010dki jo\u0161 uvijek tek teoretske oblike proizvodnje, predstavlja kao univerzalno rje\u0161enje za sve klimatske probleme, na\u010din da se dekarboniziraju industrija, transport, proizvodnja energije i grijanje zgrada, iako je jasno da je potpuno nemogu\u0107 plan prema kojemu \u0107e Evropska unija do 2050. godine, kada bi trebala dosegnuti cilj od “nula emisije” stakleni\u010dkih plinova, raspolagati s dovoljno zelenog vodika za potrebe \u010ditave evropske ekonomije. Tom bi problemu trebala dosko\u010diti evropska ulaganja u Ukrajinu, Maroko, Al\u017eir i Egipat, a koliko su planovi za Ukrajinu ozbiljni svjedo\u010de ishodi konferencije o obnovi Ukrajine koja se pro\u0161li mjesec odr\u017eala u Luganu, a na kojoj je predlo\u017eeno da se od ukupno 114 milijardi dolara za energetsku tranziciju te zemlje \u010dak 40 milijardi investira u proizvodnju vodika.<\/p>\n

Stvar postaje jasnija kada se u pri\u010du uvede nimalo sporedan lik \u2013 lobiji fosilnih industrija, koji su u nju uklju\u010deni ve\u0107 dvije godine, koliko se razmatra ideja uvoza vodika u EU, a koju je ruska invazija na Ukrajinu ubrzala do te mjere da je plan RePowerEU razra\u0111en i usvojen u manje od dva mjeseca.<\/p>\n

Naime, jo\u0161 u prosincu 2020. godine nevladina organizacija Corporate Europe Observatory (CEO), koja se bavi nadzorom lobiranja u evropskim institucijama, objavila je istra\u017eivanje o lobisti\u010dkoj kampanji industrija fosilnih goriva da se osigura institucionalna podr\u0161ka za proizvodnju vodika iz fosilnih goriva. U pitanju je strategija pre\u017eivljavanja fosilnih industrija i osiguravanje vlastite lukrativne budu\u0107nosti na period od barem jo\u0161 nekoliko desetlje\u0107a. Prelazak na istinski zelenu proizvodnju energije industriju plina ostavio bi bez posla, pa je ona predlo\u017eila svojevrsnu prijelaznu fazu \u2013 proizvodnju vodika iz plina, za \u0161to je, prema nalazima CEO-a, jo\u0161 u 2019. godini prijavila gotovo 60 milijuna eura utro\u0161enih na lobiranje u briselskim institucijama.<\/p>\n

Izme\u0111u prosinca 2019. i rujna 2020. godine predstavnici industrije vodika, koju zapravo \u010dine kompanije fosilnih goriva, ukupno su se 163 puta sastali s Fransom Timmermansom, potpredsjednikom Komisije i prvim \u010dovjekom Evropskog green deala, povjerenicom za energiju Kadri Simson i povjerenikom za unutarnje tr\u017ei\u0161te Thierryjem Bretonom, a CEO je zabilje\u017eio i vrlo \u017eivahnu aktivnost “rotiraju\u0107ih vrata”. Najve\u0107i kapitalac koji je pre\u0161ao iz politike u biznis biv\u0161i je zamjenik glavnog direktora za energiju Klaus-Dieter Borchardt, jedan od najutjecajnijih ljudi Evropske komisije za pitanja plina i hidrogena. Borchardt je bio i arhitekt evropske strategije za plin do 2050, a potkraj 2020. pre\u0161ao je u ameri\u010dku odvjetni\u010dku tvrtku Baker McKenzie, \u010dija se cijela jedna divizija bavi upravo industrijom vodika. Na stranicama tvrtke mo\u017ee se pro\u010ditati i da su upravo njezini odvjetnici imali ulogu savjetnika u pregovorima izme\u0111u ameri\u010dke vlade i privatnog konzorcija koji \u0107e u saveznoj dr\u017eavi Utah izgraditi “najve\u0107e industrijsko postrojenje za proizvodnju zelenog vodika na svijetu”. Kredit te\u017eak vi\u0161e od 500 milijuna dolara ispregovaran je s ameri\u010dkim Ministarstvom energije i dogovoren u lipnju ove godine, a klju\u010dnu ulogu odigrala je upravo ta odvjetni\u010dka firma, \u010diji je vi\u0161i savjetnik za energiju i evropsko pravo Borchardt, \u010dovjek koji je 33 godine radio u Evropskoj komisiji, a \u010detiri u Evropskom sudu pravde.<\/p>\n

Za stvaranje lobija vodika u Evropi zaslu\u017ena je i ameri\u010dka PR tvrtka FTI Consulting, koja stoji iza organizacije Hydrogen Europe, najutjecajnijeg lobija vodika u Evropi. Glavni tajnik te organizacije biv\u0161i je njema\u010dki europarlamentarac i \u010dlan izvr\u0161nog odbora grupe liberala u Evropskom parlamentu ALDE Jorgo Chatzimarkakis. Prema analizi CEO-a, ura\u0111enoj na temelju dokumenata dobivenih putem prava na pristup informacijama, Evropska strategija za vodik istovjetna je zahtjevima koje je Hydrogen Europe ranije odaslao Evropskoj komisiji, a koja predvi\u0111a ukupna ulaganja u industriju vodika od 430 milijardi eura u periodu od deset godina. Hydrogen Europe je lobisti\u010dka platforma koja se sastoji od gotovo 200 predstavnika industrije i 80-ak istra\u017eiva\u010dkih organizacija. Ujedno je i \u010dlanica javno-privatnog partnerstva koje je formirala sama Evropska komisija, u kojoj ona sada lobira u ime industrije, pa je u pitanju evidentan sukob interesa institucionalne razine.<\/p>\n

Druga utjecajna organizacija je Hydrogen Council \u010dije su \u010dlanice stotinjak kompanija fosilnih goriva, te avionska i automobilska industrija, a koja je 2019. godine potpisala ugovor s Evropskom investicijskom bankom za financiranje projekata proizvodnje vodika. Te godine Hydrogen Council u evropskom Registru transparentnosti prijavio je manje od 10 tisu\u0107a eura potro\u0161enih na aktivnosti lobiranja, ali zato izme\u0111u 700 i 800 tisu\u0107a eura za usluge “savjetovanja” spomenutoj PR agenciji FTI Consulting.<\/p>\n

Lobiranje industrije za institucionalnu podr\u0161ku za proizvodnju vodika intenzivno je zapo\u010delo u vrijeme krize izazvane pandemijom Covida-19, kada je Hydrogen Europe pripremio prijedlog za industriju vodika u okviru evropskog Plana ekonomskog oporavka. Proizvodnja plavog i zelenog vodika integrirana je i u Mehanizam za oporavak i otpornost Evropske unije, koji je te\u017eak gotovo 724 milijarde eura, a Hydrogen Europe prije predstavljanja Evropske strategije za vodik svoje je \u010dlanice obavijestio da se pripreme na “nikad vi\u0111ene” iznose novca, navodi CEO u svom izvje\u0161taju.<\/p>\n

\u0160to se pak Ukrajine ti\u010de, njema\u010dki Institut za sisteme i inovativna istra\u017eivanja Fraunhofer jo\u0161 je prije dvije godine upozorio da je ideja o proizvodnji i izvozu vodika rizi\u010dna za tehnolo\u0161ki i energetski suverenitet zemalja izvoznica i time potencijalno \u0161tetna za njihov razvoj. Nije slu\u010dajnost, pi\u0161e pak u izvje\u0161taju CEO-a, referiraju\u0107i se na Ukrajinu i dr\u017eave sjeverne Afrike, “da je industrija u potrazi ba\u0161 za autoritarnim re\u017eimima da s njima sklapa dilove kojima \u0107e ove regije biti eksploatirane kako bi slu\u017eile energetskom modelu EU-a”.<\/p>\n

Njema\u010dka agencija za energiju upozorila je pak da infrastruktura za proizvodnju \u010distog vodika ne\u0107e biti dostupna jo\u0161 desetlje\u0107ima, \u0161to zna\u010di da \u0107e vodik u navodno \u010distim energentima sudjelovati u vrlo malom postotku, dok \u0107e ve\u0107inu i dalje \u010diniti plin. Drugim rije\u010dima, bombasti\u010dni evropski plan za ekolo\u0161ki prihvatljivu proizvodnju vodika u stvarnosti se svodi na jo\u0161 jednu priliku za greenwashing pogonjen stotinama milijardi eura javnog novca od kojeg \u0107e profitirati industrije fosilnih goriva, dok \u0107e smanjenje emisija stakleni\u010dkih plinova biti zanemarivo ili nikakvo.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dokument RePowerEU koji je Evropska komisija donijela u svibnju zbog smanjenja ovisnosti o ruskim energentima, krije i projekte koji bi Ukrajinu mogli transformirati u svojevrsnu energetsku koloniju Evropske unije, a kriti\u010dari upozoravaju i da je plan ulaganja u proizvodnju vodika u Ukrajini sporan na svim razinama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":318611,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-353256","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353256","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=353256"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353256\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":353257,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/353256\/revisions\/353257"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/318611"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=353256"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=353256"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=353256"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}