{"id":352529,"date":"2022-08-13T07:01:53","date_gmt":"2022-08-13T05:01:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=352529"},"modified":"2022-08-13T07:01:53","modified_gmt":"2022-08-13T05:01:53","slug":"kriptovalute-su-beskorisne-za-drustvene-potrebe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/08\/13\/kriptovalute-su-beskorisne-za-drustvene-potrebe\/","title":{"rendered":"Kriptovalute su beskorisne za dru\u0161tvene potrebe"},"content":{"rendered":"

Va\u0161a knjiga Marx 200 \u2013 a review of Marx\u2019s economics 200 years after his birth objavljena je 2018. godine. Jedan od temeljnih marksisti\u010dkih uvida jest da je za razumijevanje bilo kojeg dru\u0161tva potrebno objasniti na koji na\u010din ono organizira proizvodnju i alokaciju sredstava za \u017eivot. Koji su nu\u017eni preduvjeti za odr\u017eanje kapitalizma kao globalnog sistema proizvodnje?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U toj sam knjizi poku\u0161ao na \u0161to bolji i jednostavniji na\u010din objasniti ono \u0161to je Marx tvrdio jo\u0161 1860-ih. U naslovu se spominje dvjesto godina jer je ro\u0111en 1818., ali su njegova glavna, zrela djela zapravo napisana 1860-ih, posebice Kapital.<\/p>\n

Osnova Marxove ekonomske analize jest uvid da kapitalisti\u010dki sistem funkcionira na temelju proizvodnje za profit. To je njegova fundamentalna uloga. U svijetu postoji mala skupina vlasnika kapitala, odnosno sredstava za proizvodnju, kako ih Marx naziva, i financijska mo\u0107 koja stoji iza njih. Ovi ljudi i njihove tvrtke te drugi poslovni subjekti kontroliraju veliku ve\u0107inu cjelokupne globalne imovine, dok svi mi ostali radimo za njih.<\/p>\n

Oni \u0107e nas zapo\u0161ljavati, ulagati i proizvoditi samo ako mogu profitirati tako \u0161to \u0107e na tr\u017ei\u0161tu prodavati dobra i usluge koje za njih stvaramo. Prema Marxu, kapitalizam je u su\u0161tini sistem kojega pokre\u0107e profit. Takav sistem nije postojao prije kapitalizma. Ranije je to bio sistem potro\u0161nje \u2013 feudalni zemljoposjednici naprosto su konzumirali ono \u0161to su im seljaci proizvodili. Nisu uprezali sve tehni\u010dke i proizvodne snage kako bi pogonili ekonomiju u svrhu stvaranja \u0161to ve\u0107eg profita.<\/p>\n

Dakle, ovo je sistem akumuliranja profita, kojega Marx naziva kapitalom. Taj se taj kapital potom iznova ula\u017ee u zapo\u0161ljavanje dodatnih radnika i radnica, dodatnih sredstava za proizvodnju, tehnologije itd., kako bi se proizveo jo\u0161 ve\u0107i profit. Radi se o akumulaciji bez prestanka. To je temelj kapitalisti\u010dkog sistema proizvodnje i glavni argument Marxove ekonomske analize.<\/p>\n

U Kritici Gotskog programa Socijaldemokratske radni\u010dke partije Njema\u010dke, Marx napominje kako rad nije izvor svog bogatstva, ve\u0107 da je za to prije svega potrebno zemlji\u0161te (a prema toj logici i donekle zdravi planet). Me\u0111utim, profitni motiv, koji je povezan s imperativom rasta, zna\u010di da kombinirani rast sve br\u017ee \u010dini planetu ekolo\u0161ki neodr\u017eivom, te da su resursi dostupni za proizvodnju ograni\u010deni. Mo\u017ee li kapitalizam pomiriti ovu kontradikciju u okviru planetarnih granica?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Marx pravi razliku izme\u0111u onoga \u0161to naziva bogatstvom i vrijedno\u0161\u0107u. Zanimljivo je da povla\u010di tu distinkciju u uvodnim recima svoje najpoznatije knjige, Kapitala. Bogatstvo o\u010digledno ne uklju\u010duje samo plodove ljudskih aktivnosti, ve\u0107 i prirodu, planet, sve vrste, i tako dalje. To je bogatstvo naizgled svima dostupno, ali kapitalizam zapravo vodi ra\u010duna da se ono mo\u017ee iskoristiti u interesu \u010ditave planete jedino ako se od toga mo\u017ee profitirati ili izvu\u0107i neku vrijednost. Tu se pojavljuje razlika izme\u0111u vrijednosti i bogatstva.<\/p>\n

Proizvodi li zemlji\u0161te vrijednost? Samo ako ljudska bi\u0107a na njemu provode aktivnosti iz kojih kapitalisti potom mogu prisvojiti vrijednost. Ako svi prestanemo raditi, staje proizvodnja i nema vrijednosti \u2013 to je temeljni argument Marxove teorije vrijednosti. Ni\u0161ta nema vrijednost, osim kada se ljudska bi\u0107a bave odre\u0111enim aktivnostima i ne\u0161to proizvode. Tu vrijednost kapitalist mo\u017ee prisvojiti u obliku profita.<\/p>\n

Danas, u 21. stolje\u0107u, dolazi do ogromne ekspanzije nekontroliranog ulaganja u svim dijelovima svijeta, puke te\u017enje za profitom bez poku\u0161aja da se uzme u obzir okoli\u0161, zdravlje planeta ili opstanak ljudske vrste. Suo\u010davamo se s globalnim zatopljenjem, prijetnjom klimatskih promjena koje bi mogle dovesti do su\u0161a, poplava i izumiranja ne samo biljnih i \u017eivotinjskih vrsta, ve\u0107 i do nestajanja osnovnih uvjeta za ljudski \u017eivot diljem svijeta.<\/p>\n

Istovremeno dolazi i do porasta pandemija, koje su rezultat nekontrolirane ekspanzije industrijskog kapitalizma diljem svijeta, sve do najudaljenijih zakutaka. Sve su to ogromni problemi s kojima se jo\u0161 uvijek suo\u010davamo zbog nekontrolirane kapitalisti\u010dke eksploatacije prirode i bogatstva.<\/p>\n

U raspravama o akumulaciji kapitala naglasak se \u010desto stavlja na sferu proizvodnje, dok se o sferi cirkulacije, koja je njezin integralni dio, rje\u0111e govori. Mo\u017eete li objasniti ulogu sfere cirkulacije za kapitalisti\u010dku robnu proizvodnju i realizaciju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U Marxovoj ekonomiji kre\u0107emo s proizvodnjom. Nema cirkulacije bilo kakve vrijednosti, bilo kakve robe, ako se ona ne proizvede. Dakle, u tom kru\u017enom kretanju robe, njezina je proizvodnja prvi dio, prva stvar koju moramo uzeti u obzir.<\/p>\n

Me\u0111utim, kada radnici proizvode stvari u posjedu kapitalista (bilo da su to robe ili usluge), koji ih poku\u0161avaju prodati na tr\u017ei\u0161tu, onda to postaje pitanje cirkulacije. U osnovi, zamjena te robe za novac, kako bi se isti recirkulirao u novi ciklus proizvodnje. Dakle, postoji neprestano kru\u017eenje izme\u0111u proizvodnje i cirkulacije robe u novac. Novac se akumulira u kapital, kako bi se potom ponovno stavio u upotrebu kao novac, i da bi se njime pribavilo jo\u0161 robe i uposlilo dodatne radne ljude. Kontinuirani krug.<\/p>\n

Do prekida u ovome krugu mo\u017ee do\u0107i na razli\u010ditim mjestima. Upravo na to ukazuje Marx \u2013 to kru\u017eenje nije harmoni\u010dno, ne nastavlja se u neodr\u017eivim uvjetima, mo\u017ee do\u0107i do sloma. Osobito u proizvodnji \u2013 ako profit nije dovoljno visok, kapitalisti \u0107e prestati ulagati i proizvoditi. Dakle, do sloma mo\u017ee do\u0107i u proizvodnji.<\/p>\n

Do sloma mo\u017ee do\u0107i i u cirkulaciji. Kapitalisti proizvedu stvari, da bi potom uvidjeli da ih ne mogu prodati onima kojima su to namjeravali \u2013 mo\u017eda nama, kao potro\u0161a\u010dima, ali i drugim poduze\u0107ima (to je veliki dio tr\u017ei\u0161ta). Tako\u0111er, mo\u017eda shvate da ne mogu osigurati financijska sredstva za provedbu tog procesa ulaganja i proizvodnje.<\/p>\n

Dakle, prema Marxu, na svim mjestima u kru\u017eenju kapitala postoji mogu\u0107nost sloma. Zapo\u010dinjemo s proizvodnjom, koja vodi u cirkulaciju, a potom se postavlja pitanje dolazi li do tzv. realizacije tih dobara, odnosno njihove prodaje, kako bi kapitalisti vratili ulo\u017eeno.<\/p>\n

Ako tupa prisila ekonomskih odnosa nagoni radnice i radnike da se pojave na mjestu zaposlenja, intenzitet rada regulira se kroz druge mehanizme. \u0160to je dru\u0161tveno potrebno radno vrijeme i kako utje\u010de na sferu odnosa mo\u0107i na kapitalisti\u010dkom radnom mjestu odnosno na tehnolo\u0161ki napredak u dru\u0161tvu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sintagmom \u201edru\u0161tveno potrebno radno vrijeme\u201c ukazuje se na to da je za proizvodnju svih roba (dobara i usluga) potrebno da ljudi u to utro\u0161e odre\u0111enu koli\u010dinu radnog vremena. Koliko je sati, dana, tjedana ili godina potrebno za proizvodnju odre\u0111ene robe? To je vrijeme unutar kojega je jedan kapitalist uspio posti\u0107i da njegovi radnici proizvedu odre\u0111enu robu. Primjerice, deset sati. Drugi kapitalist uspio je u tome da njegovi radnici proizvedu istu robu za \u0161est sati. Dakle, za vjerovati je kako \u0107e svi odlaziti onome kojemu je potrebno samo \u0161est sati jer bi to, naravno, bilo jeftinije.<\/p>\n

Me\u0111utim, s vremenom dolazi do uprosje\u010divanja razli\u010ditih koli\u010dina vremena koje su potrebne da se ne\u0161to proizvede, naspram potra\u017enje za nekom robom. Kada bismo svi htjeli Rolls-Roycove, i samo proizvodili njih i druge luksuzne automobile, njihova bi cijena pala jer bismo bismo posvetili puno pa\u017enje smanjivanju radnih sati potrebnih za njihovu proizvodnju.<\/p>\n

O\u010digledno je da ne mo\u017eemo \u017eivjeti od Cadillaca, Rolls-Royceova, itsl. Svima nam je potrebna hrana i osnovne potrep\u0161tine. Uprosje\u010divanjem svih roba koje su nam neophodne, i uprosje\u010divanjem vremena koje je potrebno da bi ih se proizvelo (izme\u0111u kapitalista i radnika), dolazimo do mjere dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena za svaku pojedinu robu. Koliko je vremena potrebno za njezinu proizvodnju, \u0161to je zapravo i mjera njezine vrijednosti, cijene koju kapitalisti za nju mogu ostvariti na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Naravno, \u0161to vi\u0161e tehnologije koristimo, to \u0107emo biti bli\u017ee smanjivanju vremena potrebnog za proizvodnju odre\u0111ene robe, i pove\u0107anju produktivnosti kori\u0161tene radne snage, tako da se radno vrijeme po\u010dinje smanjivati paralelno s tehnolo\u0161kim pobolj\u0161anjima, i posljedi\u010dno postepeno do\u0111emo do ni\u017eeg dru\u0161tveno potrebnog radnog vremena.<\/p>\n

Dakle, ako je, primjerice, za proizvodnju prvog ra\u010dunala bilo potrebno utro\u0161iti stotinu sati, danas je za to potrebno utro\u0161iti tek jedan sat. Do\u0161lo je do dramati\u010dnog smanjenja radnog vremena koje je dru\u0161tveno potrebno za proizvodnju ra\u010dunala, i to zbog promjene u kori\u0161tenoj tehnologiji i radnicima uklju\u010denima u proces proizvodnje.<\/p>\n

U \u010demu le\u017ee problemi s neoklasi\u010dnom ekonomijom kao kognitivnim resursom za razumijevanje ekonomije? Postoje li ikakve osnove za kori\u0161tenje pojma homo economicus, kako ga artikuliraju neoklasi\u010dari, kao i za njihov popratni metodolo\u0161ki individualizam?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Prema argumentaciji neoklasi\u010dnih ekonomista, mogu\u0107e je identificirati neku vrst racionalnog pojedinca, koji \u0107e nam pru\u017eiti potpuno jasnu predod\u017ebu postupaka svakog potro\u0161a\u010da i proizvo\u0111a\u010da na planeti. Iako smo svi razli\u010diti, \u017eivimo u razli\u010ditim zemljama, uprihodujemo razli\u010dite svote novca, i provodimo razli\u010dite koli\u010dine vremena rade\u0107i, navodno postoji jedan racionalni pojedinac koji nam mo\u017ee poslu\u017eiti kao mjera idealne situacije.<\/p>\n

Ovakvi pojedinci baratat \u0107e punim znanjem o svim aktualnim doga\u0111anjima i biti u stanju me\u0111usobno se natjecati i trgovati, te odr\u017eavati ekonomiju u potpuno harmoni\u010dnom stanju ekvilibrija.<\/p>\n

Ovo su glavni postulati neoklasi\u010dne teorije: kapitalizam je zapravo potpuno harmoni\u010dan, ne postoje nejednakosti, ne postoji opasnost kolapsa, a ako i do\u0111e do kakvog trenja ili diferencijacije, sve \u0107e to s vremenom zagladiti tr\u017ei\u0161na kompeticija.<\/p>\n

Neki od neoklasi\u010dara znali bi re\u0107i \u201eZamislite da ste u jezerce bacili kamen i zatalasali ga. Me\u0111utim, s vremenom se talasanje primiri, a povr\u0161ina jezerceta ponovno postane mirna.\u201c Dakle, sve te\u017ei ekvilibriju jer imamo posla s racionalnim pojedina\u010dnim potro\u0161a\u010dima koji pristupaju kupovini potpuno racionalno, te s proizvo\u0111a\u010dima koji automatski udovoljavaju njihovim zahtjevima.<\/p>\n

O\u010digledno je kako ovo nema nikakve veze sa stvarno\u0161\u0107u, pa ipak predstavlja dobar dio kurikuluma ekonomske teorije na sveu\u010dili\u0161tima i fakultetima, koji se po svoj prilici primjenjuju dr\u017eave i monetarne vlasti u pogledu ekonomske politike. Rije\u010d je o potpuno farsi\u010dnom prikazu dana\u0161nje globalne stvarnosti.<\/p>\n

U knjizi The Long Depression, Marxism and the Global Crisis of Capital iz 2016, tvrdite da je, iz pozicije kapitala, za potpuni oporavak i povratak prosperitetnijim uvjetima, prvo potrebna jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107a depresija, na\u0161iroko obilje\u017eena bankrotima poduze\u0107a i porastom nezaposlenosti, \u0161to bi devaluiralo kapital, povratilo stope profitabilnosti i poni\u0161tilo ve\u0107inu dugova. Iako je ovo standardni na\u010din na koji se kapitalizam nosi s kriznim ciklusima, dru\u0161tvena cijena takvog manevra je ogromna. Mo\u017eete li komentirati ovu strategiju i spekulirati o njezinoj potencijalnoj lijevoj alternativi, koja bi ubla\u017eila patnju radne populacije i subalternih skupina?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Marxov temeljni argument jest da se kapitalizam razvija kroz niz uspona i padova, odnosno kriza. Ne razvija se harmoni\u010dno, kao \u0161to tvrdi srednjostruja\u0161ka ekonomija, ve\u0107 zapada u krize. Znamo da tijekom na\u0161ih \u017eivota dolazi do redovitih ekonomskih kriza i recesija. Ve\u0107ina ljudi pro\u017eivjela je barem dvije i tri ozbiljne krize. U 21. stolje\u0107u ve\u0107 smo pro\u0161li dvije ozbiljne \u2013 onu iz 2008-9, koju se naziva i Velikom recesijom, i COVID-krizu iz 2020. godine, koja je tako\u0111er bila iznimno te\u0161ka.<\/p>\n

Ljudi ostaju bez posla, ili bez sredstava za \u017eivot, ili im smanjuju nadnice; poduze\u0107a se zatvaraju ili propadaju; banke krahiraju. To su situacije u kojima globalna radna populacija pro\u017eivljava ozbiljan udar na svoj \u017eivotni standard. Ovo se doga\u0111a opetovano i redovito, a Marxova ekonomska analiza nudi za to obja\u0161njenje.<\/p>\n

Marx tvrdi sljede\u0107e: kako se kapitalisti me\u0111usobno nadme\u0107u, u pravilu ula\u017eu sve vi\u0161e u strojeve, opremu i tvornice, kako bi smanjili koli\u010dinu novca koju ula\u017eu u radnike. Posljedi\u010dno, vrijednost koju izvla\u010de iz procesa proizvodnje po\u010dinje opadati. Dakle, po\u010dinje se smanjivati profitabilnost njihovih ulaganja, a krize su jedini na\u010din na koji je mogu\u0107e preokrenuti ovu tendenciju pada profitabilnosti.<\/p>\n

Kriza omogu\u0107ava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prola\u017eenje kroz niz bankrota; otpu\u0161tanje radnika kako ih ne biste morali pla\u0107ati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji pre\u017eive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz vi\u0161u profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje \u2013 ne ide u korist obi\u010dnih ljudi. U ovakvoj se, prili\u010dno te\u0161koj situaciji, nalazimo trenutno.<\/p>\n

Dakle, redovito prolazimo kroz ovaj proces uspona i padova, kako to opisuje Marx. Austrijski ekonomist Joseph Schumpeter na ovu je dinamiku ukazao sintagmom \u201ekreativna destrukcija\u201c. U su\u0161tini, tijekom pada dolazi do uni\u0161tenja postoje\u0107ih ekonomskih kapaciteta, \u010dime se dospijeva u poziciju da se kreiraju novi, i tako uvijek iznova. Ovo nije na\u010din na koji bismo trebali upravljati svijetom.<\/p>\n

Mo\u017eemo li to razrije\u0161iti i kako? Kao prvo, kapitalizam to ne mo\u017ee razrije\u0161iti. Iz kriza u koje zapada mo\u017ee se izvla\u010diti jedino na na\u0161u \u0161tetu. Jedino uz na\u0161u nezaposlenost, gubitak na\u0161ih sredstava za \u017eivot, gubitak investicija, potpuno rasipanje resursa itd., prije negoli nastavi dalje.<\/p>\n

Ne treba nam sistem koji \u0107e se temeljiti na profitabilnim ulaganjima i kompeticiji za profit na tr\u017ei\u0161tu, sukladno odlukama malog broja kompanija koje upravljaju svijetom, ve\u0107 planski sistem, u kojem mo\u017eemo iskoristiti sve resurse svoje zemlje i svijeta, te ih kroz kooperaciju koordinirati u plan koji \u0107e zadovoljavati dru\u0161tvene potrebe najve\u0107eg dijela globalne populacije.<\/p>\n

Potrebna nam je promjena na\u010dina proizvodnje, da se poslu\u017eim Marxovom terminologijom. Kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje treba zamijeniti na\u010dinom proizvodnje koji \u0107e biti utemeljen na dru\u0161tvenim potrebama, odnosno socijalizmom.<\/p>\n

Koje su alternative aktualnom divljanju globalne zdravstvene, ekolo\u0161ke, geopoliti\u010dke i ekonomske krize? Kako mobilizirati fragmentirano radni\u0161tvo koje se ne smatra radni\u010dkom klasom i koje sve vi\u0161e gubi mogu\u0107nost da se pravno subjektivira kroz ugovore o radu, nego iz individualne, pseudo-poduzetni\u010dke pozicije sklapa gra\u0111anske ugovore s pravim poduzetnicima, uz o\u010diti disbalans mo\u0107i? \u0160to da se radi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U marksisti\u010dkoj teoriji, radni\u010dka klasa su oni ljudi koji moraju raditi za \u017eivot. Definicija je prili\u010dno jednostavna. 99,9 posto radno aktivnog stanovni\u0161tva mora raditi za \u017eivot.<\/p>\n

Postoji iznimno si\u0107u\u0161an postotak ljudi koji ne moraju raditi za \u017eivot. Oni ubiru profite i kamate, izvla\u010de novac iz dionica i obveznica, imaju zemlju i nekretnine koje mogu iznajmljivati, i brdo imovine, te mogu ostvarivati prihode bez da svakodnevno odlaze na posao ili obavljaju neki rad tijekom odre\u0111enog perioda. Postoje ljudi koji tako\u0111er posjeduju neke od tih stvari, ali i dalje moraju raditi za \u017eivot. Velika ve\u0107ina ljudi, \u010dak i ako posjeduje dionice i obveznice ili mirovinski fond, mora raditi.<\/p>\n

Mogli biste re\u0107i: \u201ePrema ovome \u0161to govorite, 99,9 posto odraslih ljudi na planeti pripada radni\u010dkoj klasi.\u201c U toj definiciji, odgovor je \u201eda\u201c. Me\u0111utim, u pogledu toga da imaju svijest kako su druga\u010diji od sitnih 0,1 posto globalne odrasle populacije koja ne mora raditi, odgovor je \u201ene\u201c. Naime, velika ve\u0107ina radnih ljudi ne smatra sebe radni\u010dkom klasom.<\/p>\n

Naprosto to ne smatraju klasnim pitanjem odnosno poimaju klasu na druga\u010diji na\u010din, osobito ako na radnom mjestu nose odijelo ili op\u0107enito ako rade u uredu, za razliku od ljudi koji na posao dolaze u radnom kombinezonu ili prazne kante za sme\u0107e. Smatraju se druga\u010dijima od pripadnika radni\u010dke klase i naj\u010de\u0161\u0107e za sebe koriste sintagmu \u201esrednja klasa\u201c.<\/p>\n

O\u010digledno ima neke istine u toj razlici, ali njihovi se interesi u su\u0161tini ne poklapaju s interesima ovih si\u0107u\u0161nih 0,1 posto. \u010citava srednja klasa morala bi osvijestiti da ima zajedni\u010dki interes s ostatkom radni\u010dke klase.<\/p>\n

Kako dovesti do takve promjene svijesti? Postojali su periodi kada bi do\u0161lo do takve promjene \u2013 kada je postojala dovoljna svijest me\u0111u radnim ljudima da se po\u010dnu smatrati dijelom iste radni\u010dke klase, te promijene na\u010din proizvodnje i na\u010din na koje stvari funkcioniraju u dru\u0161tvu. To nije bila toliko \u010desta pojava. Takve velike preokrete nazivamo revolucijama, dramati\u010dnim promjenama situacije, kada diktaturu ili truli re\u017eim zamijeni demokrati\u010dniji ili \u010dak socijalisti\u010dki orijentirani re\u017eim.<\/p>\n

Koliko je izgledno da \u0107e se takvo \u0161to ponovno dogoditi? Mogli bismo re\u0107i da je tijekom proteklih 40 godina svijest radni\u010dke klase oslabjela. Nemamo mo\u0107ne sindikate, niti perspektivu da mo\u017eemo promijeniti svijet u nekom konkretnom pogledu. Bilo je to razdoblje niske svijesti radni\u010dke klase.<\/p>\n

Ipak, radni\u010dka klasa, kako sam je netom definirao, predstavlja najve\u0107i broj ljudi u povijesti \u010dovje\u010danstva. Ve\u0107ina ljudi danas nisu seljaci, nego \u017eive u gradovima i rade za \u017eivot, a ne obra\u0111uju zemlju. Pitanje je ho\u0107e li se u nekom trenutku ujediniti i organizirati kako bi promijenili dru\u0161tvo, \u0161to im je u interesu. U interesu nam je da organiziramo dru\u0161tvo na druga\u010diji na\u010din. Radi se o planiranju za dru\u0161tvene potrebe, umjesto prepu\u0161tanja maloj grupi ljudi da odlu\u010duje o na\u0161im \u017eivotima u interesu svojih profita te uz posljedicu ogromnih nejednakosti.<\/p>\n

Iako radni\u010dka klasa kolektivno ima interes osloboditi se izrabljivanja i ugnjetavanja, svaki pojedini radnik i radnica ima opciju okretanja vlastitoj individualnoj strategiji pre\u017eivljavanja, koja ne mora imati veze sa sindikalnim djelovanjem ili revolucionarnim prevratima, nego \u010desto podrazumijeva obranu poslovanja firme, globalnog rejtinga doma\u0107e ekonomije i geopoliti\u010dke pozicije nacionalne dr\u017eave, a u kona\u010dnici i kapitalisti\u010dkog statusa quo? Kako postaviti radni\u010dku borbu unutar ovih gabarita?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u010cesto se tvrdi da \u0107e radnici, ako se organiziraju kako bi unaprijedili svoje radne uvjete, izbore vi\u0161e nadnice ili poku\u0161aju ostvariti ve\u0107i utjecaj nad firmom u kojoj rade, na\u0161tetiti toj firmi, koja \u0107e zbog toga propasti. U takvim bi situacijama \u0161efovi \u010desto zaprijetili da \u0107e radije survati firmu u ponor nego dopustiti radnicima da ostvare vi\u0161e nadnice, bolje radne uvjete ili \u010dak kontrolu nad firmom. Radi se o ucjenjiva\u010dkoj prijetnji \u0161efova.<\/p>\n

O\u010digledno u tome ima ne\u0161to istine, jer ako nadnice previ\u0161e porastu, kapitalisti u \u010dijem je vlasni\u0161tvu firma mo\u017eda ne\u0107e uspjeti uprihoditi dovoljno profita te je mo\u017eda zatvore. To se ve\u0107 znalo doga\u0111ati. Ili \u0107e je relocirati iz Europe u Aziju ili Latinsku Ameriku ili negdje drugdje, kao tijekom 80-ih i 90-ih. Dakle, razumljivo je da mnogi radnici nisu skloni poduzimanju uistinu radikalnih poteza, \u010dak i ako bi to htjeli, jer strahuju od gubitka zaposlenja.<\/p>\n

Ovdje dolaze do izra\u017eaja ograni\u010denja isklju\u010divo sindikalnog djelovanja na radnom mjestu. Potreban je obuhvatniji anga\u017eman, kooperacija i borba onkraj vlastite firme, u sklopu \u0161ireg pokreta za politi\u010dku promjenu, jer time politi\u010dko djelovanje i borba postaju dio procesa. Treba promijeniti realnu dru\u0161tvenu i politi\u010dku strukturu pojedine zemlje ili odre\u0111enog podru\u010dja, kako ovakvi ucjenjiva\u010dki zahtjevi ne bi imali isti u\u010dinak.<\/p>\n

Jedno vodi drugome. Od borbe za bolje uvjete na radnom mjestu, do borbe za odr\u017eivu promjenu \u010ditave ekonomije i dru\u0161tva, \u0161to \u0107e biti od koristi svima.<\/p>\n

Koji problemi nastupaju pojavom kriptovaluta? Jesu li kriptovalute odr\u017eiva zamjena za fiducijarni novac, mo\u017eda \u010dak i faktor u progresivnim borbama ili su bli\u017ee nekoj vrsti piramidalne sheme? Kakve bismo paralele mogli povu\u0107i s obzirom na povijesni primjer tulipomanije i posljedi\u010dne tulipanske krize, te postoji li opasnost od krize kriptovaluta?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kriptovalute, od kojih je najpoznatija Bitcoin, posti\u017eu odre\u0111enu vrijednost posredstvom odluka hrpe ljudi koja ih rudari. Oni ne kopaju rupe u zemlji, ve\u0107 izvode slo\u017eeni algoritam i druge kodove na ra\u010dunalima kako bi do\u0161li do pretpostavljenog rezultata, a kao naknadu za provjeru transakcija uklju\u010denih u proces dobiju bitcoin ili neku drugu kriptovalutu.<\/p>\n

Ideja je da nam nisu potrebne papirnate, dr\u017eavne valute poput dolara, eura, jena i sli\u010dnih postoje\u0107ih valuta. Ne trebaju nam jer ih kontrolira dr\u017eava, a uspijemo li se otrgnuti dr\u017eavnoj kontroli, sistem \u0107e biti puno slobodniji i otvoreniji.<\/p>\n

Dakle, vlade i monetarne institucije vi\u0161e ne bi kontrolirale novac, \u0161to je zasigurno bolje za ljude. Jest i nije. Ideja zvu\u010di dobro, ali u ve\u0107ini slu\u010dajeva sve je \u010de\u0161\u0107a praksa da ove kriptovalute rudari ili kontrolira prili\u010dno malen broj ljudi, a njihova vrijednost raste ili pada sukladno njihovim odlukama o ovim transakcijama.<\/p>\n

Kriptovalute zapravo nisu valute jer su iznimno nestabilne \u2013 vrijednost im raste i pada u ogromnim amplitudama. Primjerice, uzmimo da jedan bitcoin vrijedi 40 000 ameri\u010dkih dolara. Idu\u0107eg dana mo\u017ee vrijediti 8 000 dolara. Nemogu\u0107e je zamisliti da vas iz tjedna u tjedan pla\u0107aju u bitcoinovima jer ne znate mo\u017eete li o\u010dekivati odre\u0111eni dohodak, ili polovinu toga, ili duplo. Radi se o nemogu\u0107oj, nestabilnoj situaciji.<\/p>\n

Ove su valute beskorisne za svakodnevne \u017eivotne potrebe. One u tom smislu nisu novac \u2013 nije ih mogu\u0107e zamijeniti za dobra i robu na odr\u017eivoj, vjerodostojnoj osnovi. One su \u0161pekulativna imovina, poput dionica i obveznica, i drugih vrijednosnih papira kojima uglavnom \u0161pekuliraju bogata\u0161i i banke.<\/p>\n

Mo\u017eda pojedinci s velikim ra\u010dunalima u nekim dijelovima svijeta misle da mogu namaknuti brdo novca, i mo\u017eda im to nakratko po\u0111e za rukom, no generalno govore\u0107i, nama ostalima kriptovalute ne donose ni\u0161ta. Prava opasnost je u tome \u0161to ako krenu gubiti ogromne koli\u010dine novca koje posu\u0111uju kako bi pogonili \u010ditavi proces, to mo\u017ee udariti na op\u0107i financijski sustav kao takav. Centralne banke i vlade prili\u010dno su zabrinute oko toga jer \u010ditava pri\u010da s kriptovalutama donekle izmi\u010de kontroli.<\/p>\n

Samo su u proteklih nekoliko tjedana dvije velike kriptovalute propale doslovce preko no\u0107i, uz gubitak od 40 milijardi dolara za ljude koji su u njih ulo\u017eili. Mi to nismo primijetili u na\u0161im svakodnevnim \u017eivotima, ali takve stvari mogu se pro\u0161iriti na financijski sustav u cjelini, \u0161to je uistinu zabrinjavaju\u0107e.<\/p>\n

Koliko su relevantni doprinosi teorije socijalne reprodukcije, koja tvrdi da u analizu kapitalizma i rasprave o njegovom nadila\u017eenju moramo uvesti varijablu socijalno-reproduktivnog rada, neovisno o tome odvija li se on u ku\u0107anstvu, javnom sektoru ili na tr\u017ei\u0161tu, odnosno, da treba govoriti o svim razli\u010ditim oblicima rada i aran\u017emanima koji sudjeluju u stvaranju radne snage kao robe koja ima sposobnost stvaranja vi\u0161ka vrijednosti.<\/p>\n

Nepregledna koli\u010dina rada u svijetu obavlja se nepla\u0107eno, kroz ku\u0107anski rad u doma\u0107instvima, brigu o djeci, o djedovima i bakama, i drugima. Ovaj ogroman globalni rad uglavnom nije pla\u0107en, a obavlja se unutar srodni\u010dkih zajednica.<\/p>\n

Kapitalisti ne pla\u0107aju ovaj rad, ali im je od koristi. Njihovi radnici i radnice moraju i\u0107i na posao, a oni sami ne moraju pla\u0107ati dje\u010dju skrb, skrb o starijima i sav ostali ku\u0107anski rad koji je nu\u017eno obaviti kako bi oba supru\u017enika, i otac i majka, mogli raditi za kapitalizam. Sve \u0161to moraju platiti su radni sati koje radnice i radnici provedu na mjestu zaposlenja, zbog \u010dega su na izvanrednom dobitku.<\/p>\n

Kada bi sistem bio ure\u0111en oko dru\u0161tvenih potreba, sva proizvedena vrijednost bila bi upregnuta u proces njihova namirivanja. Po\u010deli bismo planirati obnovu kolektivne podr\u0161ke za ku\u0107anski rad, socijalnu skrb, dje\u010dju skrb.<\/p>\n

Dje\u010dja skrb trebala bi biti besplatna za sve. Osnovna i srednja \u0161kola su manje-vi\u0161e besplatne, ali dje\u010dja skrb koja im prethodi nije. Ni skrb za starije nije besplatna za krajnjeg korisnika. Stariji ljudi primorani su \u017eivjeti s vrlo niskim primanjima, a pristup potrebnoj skrbi nije zadovoljavaju\u0107i, osobito ako su bolesni. Takvom socijalnom skrbi po\u010deli bismo uzimati u obzir sav taj nepla\u0107eni rad, i to na socijalisti\u010dkom tragu.<\/p>\n

Kapitalisti\u010dki sistem ne brine o mnogo drugih stvari. Primjerice, ne mari za okoli\u0161 i ne gubi novac kako bi ga odr\u017eavao \u010distim, ve\u0107 odla\u017ee svoj otpad posvuda. Sve ove takozvane eksterne tro\u0161kove u dru\u0161tvu, poput socijalne reprodukcije, trebalo bi u socijalisti\u010dkom sistemu pretvoriti u blagodati. U kapitalizmu to nisu blagodati, nego tro\u0161kovi koje kapitalisti ne namiruju.<\/p>\n

Dakle, od klju\u010dne je va\u017enosti da uvidimo kako \u0107e se za socijalnu reprodukciju pobrinuti jedino socijalisti\u010dki sistem. Kapitalizam ne\u0107e.<\/p>\n

Pitanja pripremile\/i: Martin Bero\u0161 i Karolina Hrga<\/p>\n

S engleskog transkripta preveo Martin Bero\u0161<\/p>\n

Razgovor je obavljen krajem svibnja 2022. godine, tijekom gostovanja Michaela Robertsa na 15. Subversive festivalu<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni Filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Michael Roberts: \u00a0“Kriza omogu\u0107ava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prola\u017eenje kroz niz bankrota; otpu\u0161tanje radnika kako ih ne biste morali pla\u0107ati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji pre\u017eive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz vi\u0161u profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje \u2013 ne ide u korist obi\u010dnih ljudi. U ovakvoj se, prili\u010dno te\u0161koj situaciji, nalazimo trenutno.”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":352530,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[672,2278,2277],"class_list":["post-352529","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-kapitalizam","tag-kriptovalute","tag-michael-roberts"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/352529","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=352529"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/352529\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":352537,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/352529\/revisions\/352537"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/352530"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=352529"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=352529"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=352529"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}