Podsje\u0107amo, prije 27 godina, napadom na Knin, u zoru 4. avgusta 1995. godine, po\u010deo je dugo pripremani egzodus Srba iz Krajine. U vojno-policijskoj operaciji hrvatskih jedinica \u201cOluja\u201d, izvr\u0161eni su sistemski zlo\u010dini prema civilnom stanovni\u0161tvu srpske nacionalnosti i njihovoj imovini. Za nekoliko dana protjerano je oko 250.000 ljudi, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ostale zemlje nekada\u0161nje Jugoslavije, a hiljade ku\u0107a i ostalih objekata je spaljeno. Do danas se veliki broj izbjeglih nije vratio u podru\u010dja iz kojih su prognani. Prema podacima Hrvatskog helskin\u0161kog odbora za ljudska prava, do kraja 1995.godine, ubijeno je oko 400 Srba koji su odlu\u010dili da ostanu u svojim ku\u0107ama.<\/p>\n
Na\u017ealost, i danas svjedo\u010dimo novim sukobima kroz sprovo\u0111enje komemorativnih politika sje\u0107anja, \u0161to nikako ne doprinosi procesu pomirenja, ve\u0107 dodatno produbljuje tenzije. Izostanak neka\u017enjivosti zlo\u010dinaca u okviru akcije \u201cOluja\u201d je izraz izostanka politi\u010dke volje \u0161to smanjuju prostor za samokriti\u010dko preispitivanje pro\u0161losti i priznavanje \u017ertava, bez obzira na vjeru i etni\u010dku pripadnost.<\/p>\n
Zabrinjavaju\u0107e je da \u017ertve ratova 90-tih, me\u0111u kojima i stradali u akciji \u201eOluja\u201c nijesu popisane i da me\u0111u liderima postjugoslovenskih zemalja nema politi\u010dki zrelih i odgovornih da se okupe oko te civilizacijske i istorijske obaveze. Proces tra\u017eenja nestalih lica je prakti\u010dno zaustavljen, dok porodice nestalih i dalje nose teret bolne neizvjesnosti.<\/p>\n
Podsje\u0107amo da su u dosada\u0161njim sudskim postupcima, jedino pred Me\u0111unarodnim krivi\u010dnim sudom za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ) 2008. godine za zlo\u010dine nad srpskim stanovni\u0161tvom u \u201eOluji\u201c optu\u017eeni Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog podru\u010dja Hrvatske vojske Split i glavni operativni zapovjednik operacije \u201cOluja\u201d u ju\u017enom dijelu podru\u010dja Krajina, zatim Ivan \u010cermak, zapovjednik Zbornog mjesta Knin i Mladen Marka\u010d, zapovjednik Specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske. Prvostepenom presudom, iz 2011. godine, Gotovina i Marka\u010d su osu\u0111eni na 24 i 18 godina zatvora za ratni zlo\u010din i zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti, dok je \u010cermak oslobo\u0111en, da bi nakon \u017ealbe, naredne godine, Gotovina i Marka\u010d bili oslobo\u0111eni od krivi\u010dne odgovornosti. Ova presuda je izazvala dosta kontraverzi jer su Raspravno i \u017dalbeno vije\u0107e MKSJ \u2013 na osnovu istih \u010dinjenica i istog prava \u2013 do\u0161li do dijametralno suprotnih zaklju\u010daka o klju\u010dnim pitanjima o kojima su se na su\u0111enju sporili optu\u017eba i obrana. Me\u0111utim, va\u017eno je naglasiti da ti zaklju\u010dci ne dovode u pitanje utvr\u0111ene \u010dinjenice o tome \u0161ta se, zapravo, dogodilo tokom i nakon operacije \u201cOluja\u201d.<\/p>\n
\u017drtve, pre\u017eivjeli i porodice ubijenih i nestalih tokom \u201eOluje\u201c nevidljive su \u017ertve za institucije svih zemalja u regionu. Bilo da danas \u017eive u Hrvatskoj, Srbiji ili Crnoj Gori oni nemaju nikakvu materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podr\u0161ku institucija. Za efikasno procesuiranje ovakvih slu\u010dajeva potrebne su jake institucije, politi\u010dka volja i odva\u017eni lideri koji bi stali na kraj politikama mr\u017enje i progona, a koji i uprkos politi\u010dkim promjenama u regionu ne pokazuju taj kapacitet.<\/p>\n
Tamara Mila\u0161<\/strong>
\nkoordinatorka programa Ljudska prava<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Centar za gra\u0111ansko obrazovanje (CGO) odaje po\u010dast nevinim \u017ertvama zlo\u010dina tokom operacije \u201eOluja\u201c, koja je sprovedena od 4. do 7.avgusta 1995. godine, i koristi priliku da uka\u017ee na zna\u010daj i obaveznost otkrivanja istine o nestalima, procesuiranja ratnih zlo\u010dina i pravde za \u017ertve kao trajne du\u017enosti svih vlada u regionu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":298842,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-351883","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/351883","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=351883"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/351883\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":351884,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/351883\/revisions\/351884"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/298842"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=351883"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=351883"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=351883"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}