![\"\"](\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/Savjetnik.jpg\")
<\/p>\nNovinarstvo je nekad bila ugledna profesija. Ve\u0107ina novinara su i onda pisali po zadatku, ali su znali iznijeti svoj li\u010dni stav i pogled, koliko god on bio nedopadljiv ideologiji koja je vladala. Izvje\u0161tavali su sa terena, bili pripremljeni za temu koju obra\u0111uju, senzacionalizam im je bio stran, a komunisti\u010dku partiju su uglavnom hvalili po kli\u0161eu koji je bio dosadan, tako da je \u010ditalac znao da je to forme radi. Novinari su bili uglavnom ugledni ljudi, obrazovani, po\u0161tovani i cjenjeni u zajednici. Promovisali su vrlinu i moral, kritikovali ki\u010d i neukus, dr\u017eali do li\u010dnog dostojanstva.<\/p>\n
Ratova je uvijek bilo, a sa svih ve\u0107ih rati\u0161ta u svijetu izvje\u0161tavali su sa lica mjesta, iznosili prije svega li\u010dni utisak sa terena, a onda uzimali izjave, poglede i stavove zara\u0107anih strana. Sarajevsko \u201eOslobo\u0111enje\u201c je na primjer, nekad imalo osam stalnih dopisnika iz inostranstva, koji bi bili anga\u017eovani poslije adekvatnih priprema, doobuka i prethodnih provjera znanja o regionu u koji bi bili poslati kao izvje\u0161ta\u010di. Tako su se formirali novinari kalibra Zlatka Dizdarevi\u0107 i sli\u010dnih. Dana\u0161nje novinarstvo je uglavnom amatersko, senzacialisti\u010dko, polupismeno, u slu\u017ebi interesa privatnih vlasnika medija – a ne javnom.\u00a0 Sve vi\u0161e partija direktno ili indirektno osniva medije, a \u201ekontroverznim\u201c biznisminima ja vlasni\u0161tvo nad nekim medijem postala obaveza i pitanje presti\u017ea, kao nekad posjedovanje jahte.<\/p>\n
Dana\u0161nji novinari znaju da ne smiju pisati kriti\u010dke tekstove ili priloge protiv korporacija i preduze\u0107a koji su im glavni ogla\u0161iva\u010di, partija i interesnih grupa koje su bliske vlasniku, izvje\u0161tavati suprotno interesima i politici donatora koji ih finansiraju \u2013 a to nije novinarstvo. Izme\u0111u selektivnog novinarstva i selektivne pravde nema razlike.<\/p>\n
Pojava interneta i mre\u017ea je tek unio haos u ovoj oblasti. Portali ni\u010du kao pe\u010durke, otvaraju se za jednokratnu upotrebu, nerijetko sa anonimnim \u201euredni\u0161tvom\u201c, sa nepotpisanim tekstovima, bez impressuma. U moru informacija, tj.poluinformacija i la\u017ei, te\u0161ko se vi\u0161e iko mo\u017ee sna\u0107i. Uz sve to, i\u00a0 vlasnici \u00a0mre\u017ea su cenzori, oni najgore vrste. Tako je preno\u0161enje informacija o okupaciji Palestine i aparhejdu nad palestinskim narodom jedna od zabranjenih tema, zbog koje budete blokirani od strane fejsbuka.<\/p>\n
Odavno zga\u0111en politi\u010dkim de\u0161avanjima kod nas i temama koje nam se name\u0107u kao dominantne, a to su nacija, vjera, crkva – to jest govor mr\u017enje i podsticanje na nju, moje objave i komentari na fejsbuku su ve\u0107 du\u017ei period isklju\u010divo ironi\u010dni. U njima prozivam sebe Tur\u010dinom \u2013 umjesto drugih, kaurima nazivam pravoslavce, Albanci su mi \u0160iptari… Svakodnevne budala\u0161tine, izjave i teme koje nam name\u0107u aktuelne politi\u010dke elite, kojim nas zamajavaju a koje nemaju veze sa realnim \u017eivotom, obavezno \u201ehvalim\u201c na specifi\u010dan na\u010din. To je postao moj na\u010din borbe i \u201eizdu\u0161ivanja\u201c nad neposivom lako\u0107om kojom nas \u00a0izlu\u0111uju i hu\u0161kaju jedne protiv drugih.<\/p>\n
Prije par dana sam tako, u ve\u0107, od fb prijatelja prepoznatljivom stilu, napisao post u kome pi\u0161em kako me kao pozvao premijer Abazovi\u0107 da mu budem savjetnik \u2013 \u0161to \u00a0sam odbio, a onda smo izvrije\u0111ali jedan drugog – na nacionalnoj osnovi, normalno. Ironija \u201evidljiva iz aviona\u201c, gdje sam pored ostalog napisao i slede\u0107e \u201eE sino\u0107 me je zva\u2019 Driton, najzad, reka\u2019 mi je da sam u pravu sve \u0161to pi\u0161em, ne samo povodom ovoga, ve\u0107 uop\u0161te, te da bi \u017eelio da mu budem savjetnik. Plata bi mi bila 1800\u20ac, veli. Odbio sam. Reka\u2019 sam mu da \u0107e premijer biti jo\u0161 par mjeseci, a \u0161to \u0107u onda? Tra\u017eio sam mu da se Ugovorom precizira da primam platu jo\u0161 godinu dana po\u0161to ga smjene – ka\u2019 svi, plus obe\u0161te\u0107enje od 30 000\u20ac, kao i da me uba\u010di u dva-tri Borda direktora, jer o\u0107u i ja malo da se napunim. Ne mo\u017ee, veli. Bi, ali se boji poslije ovoga sa Kurtijem da \u0107e ga gra\u0111ani, \u0161tampa i (o)pozicija di\u0107 u vazduh, gore no \u0161to planiraju Lazovi\u0107i.\u201d<\/p>\n
Objava je napisana na profilu koji nije javan ve\u0107 za prijatelje, ali to jednom portalu nije smetalo da je preuzme, bez moje saglasnosti, \u00a0kao top informaciju. U \u0161oku i nevjerici buljio sam u ekran, ne mogav\u0161i da vjerujem u ono \u0161to vidim \u2013 da je sve to prenijeto kao ozbiljna vijest.<\/p>\n
Ubrzo poslije moje intervencije, tekst je uklonjen.<\/p>\n
<\/p>\n
Jedna od udarnih informacija na portalima prethodnih dana je bila kako je na primorju i\u0161amaran novinar ili \u201enovinar\u201c Milomir Mari\u0107. Naslovi i podnaslovi su bili takvi, da je indirektno podr\u017ean takav na\u010din \u201eregulacije novinarskog kodeksa\u201c od strane gra\u0111ana. Uslijedile su salve komentara podr\u0161ke \u0161amaranju, tipa: \u201eruke mu se pozlatile, ja bih mu pridao, svaku \u010dast tome ko ga je nau\u010dio pameti…\u201c. Takvi komentari, \u010dak oni koji su otvoreno pozivali na lin\u010d Mari\u0107a, adminsitracija portala nije brisala, niti se uredni\u0161tvo ogradilo od njih.<\/p>\n
Iako Milomir Mari\u0107 za mene nije novinar ve\u0107 sve suprotno od onog \u0161to nala\u017ee profesija i novinarski kodeks, dakle, obi\u010dan sija\u010d mr\u017enje, primitivizma i najrigididnijeg nacionalizma, odobravanje i likovanje nad njegovim \u0161amaranjem je svo\u0111enje novinarstva upravo na standarde i grane \u010diji je Milomir Mari\u0107 jedan od prepoznatljivih promotera. Da je sprovedena lustracija nad ratnim hu\u0161ka\u010dima devedesetih, milomira u novinarstvu danas ne bi bilo. Ovako, milomiri postaju standard.<\/p>\n
Od kada je Rusija napala Ukrajinu \u2013 i tu se vra\u0107am na Dizdarevi\u0107a sa po\u010detka teksta, glavni reporter sa rati\u0161ta je predsjednik napadnute dr\u017eave Zelenski. Kada god gledam dnevnik, Zelenski je u prvom planu. Izvje\u0161tava nas o doga\u0111ajima sa rati\u0161ta: gdje i kako se vode borbe, koliko ima \u017ertava na koju stranu, koji su ciljevi Rusije a koji Ukrajine, usput daju\u0107i instrukcije cijelom svijetu \u0161to treba koja dr\u017eava da radi i kako da se ponese u datoj situaciji. Za mene izvje\u0161taji i opisi predsjednika napadnute dr\u017eave \u2013 ma o kojoj dr\u017eavi i predsjedniku bilo rije\u010d, oprostite, ne mogu biti objektivne i relevantne informacije, ve\u0107 ratna propaganda. Samo mogu biti bar donekle relevantni izvje\u0161taji profesionalnih i nepristasnih novinara sa terena – ako takvih vi\u0161e uop\u0161te ima.<\/p>\n
Novinar, po meni, treba da otkriva ono \u0161to mo\u0107nici i vlade poku\u0161avaju sakriti, a od javnog je interesa. Novinar je zatvoreni i na specifi\u010dan na\u010din mu\u010deni Asan\u017e, godinama gonjen kao zvijer – \u017eiv ubijen, nao\u010digled cijelog svijeta i kolega mu. Odnos prema njemu, ne samo vlade SAD, ve\u0107 i ve\u0107ine zemalja Zapada, kao i \u00a0glasna \u0161utnja ve\u0107ine mu kolega u svijetu, pokazatelj je da novinarstvo u izvornom i esnafskom smislu vi\u0161e prakti\u010dno ne postoji, ubijeno je. Posljedice \u00a0su, slu\u010daj kao u filmovima strave i u\u017easa, \u00a0raskomadani D\u017eamal Ka\u0161ogi, sa svima poznatim a neka\u017enjenim nalogodavcem njegovog monstruoznog ubistva, ili pre\u0107utno odobreno ubistvo palestinske novinarke Shireen Abu Akleh. Perifereno novinarstvo u perifernim zemljama poput na\u0161e, samo je posljedica \u2013 posljedica op\u0161te degradacije novinarstva kao nekad jedne od najuglednijih profesija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":286086,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-350978","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350978","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=350978"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350978\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":351063,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350978\/revisions\/351063"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286086"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=350978"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=350978"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=350978"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}