{"id":350902,"date":"2022-07-27T08:48:05","date_gmt":"2022-07-27T06:48:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=350902"},"modified":"2022-07-27T08:48:05","modified_gmt":"2022-07-27T06:48:05","slug":"umjetnost-u-doba-kasnog-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/07\/27\/umjetnost-u-doba-kasnog-kapitalizma\/","title":{"rendered":"Umjetnost u doba kasnog kapitalizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Lea Vene<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Po\u010detkom godine, uz reklame za alternativne streaming servise i VPN usluge, na monetiziranim YouTube kanalima su se po\u010dele pojavljivati reklame za Masterworks \u2013 platformu za investiranje u visoku umjetnost (engl. high art). U reklami za Masterworks, dobronamjerni autor obja\u0161njava gledatelju da se nalazimo u iznimno financijski volatilnom periodu, gdje prosje\u010dni gra\u0111ani ne znaju kojim financijskim institucijama mogu vjerovati. Neki jo\u0161 uvijek investiraju u dionice, dok drugi eksperimentiraju s NFT-ovima i kriptovalutama. Ali zahvaljuju\u0107i platformi Masterworks<\/a>, malim investitorima se otvara nova prilika, istovremeno financijski sigurna, ali vrlo primamljiva \u2013 za\u0161to ne investirati u umjetnost?<\/p>\n

Graf na Masterworks.com pokazuje rast vrijednosti dionica S&P 500 (500 najve\u0107ih ameri\u010dkih kompanija) u usporedbi s tr\u017ei\u0161tem umjetnina i prema njemu su umjetnine od 1995. u prosjeku rasle 13% godi\u0161nje, u usporedbi sa “samo” 10% rasta S&P 500.<\/p>\n

Primijetiti da je trgovina umjetni\u010dkim djelima narasla u vru\u0107e tr\u017ei\u0161te nije nova stvar. Ve\u0107 desetlje\u0107ima slu\u0161amo o rekordnim iznosima za koje aukcijske ku\u0107e poput Christie\u2019s i Sotheby\u2019s prodaju neke od klasi\u010dnih djela koje znamo iz povijesti umjetnosti \u2013 trenutno rekord dr\u017ei Salvator Mundi Leonarda da Vincija koji je 2017. prodan za 450 milijuna ameri\u010dkih dolara. Ova slika Isusa Krista, za koju se pretpostavlja da je naslikana izme\u0111u 1499. i 1510. godine, prodana je na aukciji ku\u0107e Christie\u2019s u New Yorku, a rekordnu ponudu je dao Saudijski princ Badr bin Abdullah. Iako se govorilo da \u0107e slika biti izlo\u017eena u Louvreu Abu Dhabi, nakon prodaje gubi joj se trag, a glasine kru\u017ee da se slika nalazi na jahti Saudijskog autoritarnog vladara Mohammeda bin Salmana, Badrovog ro\u0111aka.<\/p>\n

Pri\u010de poput ove su uobi\u010dajene u kontekstu visoke umjetnosti, pogotovo kad se radi o rijetkim i iznimno skupim djelima. Dapa\u010de, misterija i sumnjivi bogata\u0161i su u pop kulturi sastavni dio pri\u010da i filmova koje kolokvijalno prepoznajemo kao “art heist” \u017eanr, od Malte\u0161kog sokola do Oceanovih 12. Ono \u0161to im je zajedni\u010dko je da visoku umjetnost tretiraju kao ne\u0161to obavijeno aurom misterije i glamura, odvojenim od svakodnevnog \u017eivota i izvan dosega normalnih ljudi.<\/p>\n

Me\u0111utim, iako u slu\u010daju najskupljih djela poput Salvator Mundija stvarnost mo\u017ee djelovati kao fikcija, tr\u017ei\u0161te umjetninama je uglavnom puno birokratiziranije nego ga obi\u010dno zami\u0161ljamo. Unato\u010d sli\u010dnostima s drugim vrstama tr\u017ei\u0161ta, trgovanje umjetninama se razlikuje od, primjerice, trgovanja dionicama. Na tr\u017ei\u0161tu kapitala investitori o\u010dekuju povrat ulo\u017eenog novca kroz dividende, odnosno ostvarivanje profita, dok umjetnine nemaju inherentnu produktivnu vrijednost. Po tome je umjetni\u010dko tr\u017ei\u0161te zapravo tr\u017ei\u0161te predvi\u0111anja u kojem je vrijednost umjetni\u010dkih djela bazirana na procjeni niza institucija i profesija koje uklju\u010duju muzeje, galerije, kustose, kriti\u010dare, art advisore, korporacije, umjetni\u010dke sajmove (engl. art fair), da ne spominjemo korporacije i fondove koje u umjetnost ula\u017eu ogromna financijska sredstva, \u010dime oblikuju potra\u017enju i u kona\u010dnici podi\u017eu cijenu individualnim djelima.<\/p>\n

Nadalje, cijena prodaje se \u010desto temelji na predvi\u0111enoj budu\u0107oj cijeni \u2013 primjerice, iako je Interchange, slika Willem de Kooninga iz 1955. originalno prodana za samo 4000 dolara, cijena joj je zatim narasla na 20 milijuna 1989. i 300 milijuna 2015. godine. Ho\u0107e li za 20 godina biti prodana za duplo ve\u0107u cifru jo\u0161 ne znamo, ali s obzirom na to da je njen kupac 2015. bio hedge fund menad\u017eer i milijarder Kenneth Griffin, mo\u017eemo pretpostaviti da je njegova ponuda bazirana na procjeni budu\u0107e vrijednosti.<\/p>\n

Da bismo bolje razumjeli dinamiku umjetni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, trebamo razumjeti nekoliko osnovnih motivacija za sudjelovanje u njemu. Prema Matthewu Slotoveru, osniva\u010du Frieze Art Faira, postoje tri vrste motivacije (individualnih) kupaca: “\u010dista” ljubav prema umjetnosti, budu\u0107i profit i dru\u0161tveni kapital. Iako se naizgled ove motivacije mogu \u010diniti me\u0111usobno suprotstavljene, kupci su \u010desto motivirani kombinacijom jednog ili vi\u0161e faktora. Ljubitelji umjetnosti mogu biti eksperti koji dobro poznaju povijest umjetnosti i samo tr\u017ei\u0161te, te tra\u017ee djela koja im pru\u017eaju estetsku i efemernu vrijednost, neovisno o njihovoj budu\u0107oj cijeni. Me\u0111utim, neovisno o originalnoj motivaciji, ukoliko je kupljeno djelo zaista prepoznato kao vrijedno u budu\u0107nosti, ovi benevolentni ljubitelji umjetnosti \u0107e dobrano zaraditi na svojoj ljubavi ako ikad odlu\u010de prodati svoju kolekciju.<\/p>\n

S druge strane, motivirani investitori koji sudjeluju na umjetni\u010dkom tr\u017ei\u0161tu primarno radi ostvarivanja profita \u010desto ne mare previ\u0161e niti za ukus niti za samu estetsku vrijednost djela u koja investiraju. Svoje investicije \u010duvaju u specijaliziranim skladi\u0161tima, \u010desto lociranim u jurisdikcijama s labavim poreznim i financijskim nadzorom. Za takve kolekcionare umjetnost postaje samo jo\u0161 jedno financijsko sredstvo za diverzifikaciju njihovog portfolija.<\/p>\n

Zadnja skupina, prvenstveno motivirana dru\u0161tvenim kapitalom, u sakupljanju umjetnosti vidi priliku za pobolj\u0161anje svog dru\u0161tvenog statusa. Obi\u010dno se radi o svje\u017eim bogata\u0161ima koji nakon \u0161to su akumulirali financijsko bogatstvo \u017eele pokazati da su profinjeni i dobrog ukusa. Ulaganje u umjetnost donosi dru\u0161tvene privilegije i veze, ali za razliku od filantropskog davanja tako\u0111er omogu\u0107uje financijski profit. Ova zadnja skupina se aktivno koristi uslugama art advisora i privatnih kustosa koji im poma\u017eu da svoju kolekciju upotpune djelima koja su ne samo dobra investicija ve\u0107 i umjetni\u010dki relevantna.<\/p>\n

Te\u0161ko je identificirati gdje prestaje benevolentni interes za estetiku i kulturnu vrijednost, a gdje po\u010dinje financijska korist \u2013 zapravo ta granica ne postoji, a vjerojatno nikada niti nije postojala. Ta se tenzija najbolje mo\u017ee vidjeti na sajmovima poput Art Basela ili Friezea, koji su zna\u010dajno narasli kroz zadnjih dvadesetak godina, te sve vi\u0161e postaju korporativne fran\u0161ize na vi\u0161e globalnih lokacija \u2013 New York, Hong Kong, London, Miami, manje je bitno gdje se nalaze, a vi\u0161e tko ih organizira i tko na njima izla\u017ee. Sajmovi okupljaju \u010ditav umjetni\u010dki sektor i postaju obavezni ne samo za “visoke” umjetnike i galerije ve\u0107 i za one koji tek po\u010dinju i koji od svoje umjetni\u010dke prakse \u017eele \u017eivjeti.<\/p>\n

Postoji ne\u0161to gotovo duhovito u formi art faira, koji izgledaju kao bilo koji drugi industrijski sajam s nepreglednim \u0161tandovima i izlaga\u010dima, dok se sam sadr\u017eaj tih \u0161tandova svom silom poku\u0161ava odmaknuti od naizgled prizemne trgovine koja se u njima odvija. I sami umjetnici se bave tom apsurdnom situacijom i tenzijom, poput skandinavskog dua Elmgreen & Dragseta koji su 2016. u Beijingu organizirali The Well Fair, izlo\u017ebu vlastitih radova u formi art faira. Kao i sve ostalo u svijetu visoke umjetnosti, linija izme\u0111u ironije i iskrenosti je i u ovom slu\u010daju bila vrlo tanka, a ovaj potez im je, unato\u010d nesuptilnoj kritici prakse art faira donio veliki interes i materijalnu korist.<\/p>\n

Tenzija izme\u0111u umjetnosti i novca je sveprisutna u visokoj umjetnosti, ali kod najbogatijih \u017eivu\u0107ih autora poput Damiena Hirsta ili Jeffa Koonsa \u010dije se bogatstvo mjeri u stotinama milijuna dolara ona postaje gotovo nebitna \u2013 njihovo bogatstvo i mo\u0107 su sada esencijalni dio njihovog branda, a samim time i radova koje proizvode. Puno je zanimljivije primijetiti kako umjetni\u010dko tr\u017ei\u0161te prati dru\u0161tvene nejednakosti, tako da su i dalje najskuplja djela uglavnom ona zapadnih, mu\u0161kih slikara, a deset najbogatijih umjetnika su svi od reda mu\u0161karci (7 bijelaca i troje porijeklom iz Azije). Unato\u010d tome \u0161to postoji vrlo malo sli\u010dnosti izme\u0111u iskustva Jeffa Koonsa i ve\u0107ine svjetskih umjetnika, pogotovo onih koji nisu bijeli mu\u0161karci, zbog sve manjih dr\u017eavnih potpora umjetnosti, prakti\u010dki svi moraju sudjelovati na istom tr\u017ei\u0161tu kojim dominiraju Hirst i Koons.<\/p>\n

Zadnjih godina, internet i dru\u0161tvene mre\u017ee su postale obavezni dio marketinga za vizualne umjetnike, a platforme poput Patreona su otvorile nove izvore financiranja. S jedne strane, umjetnici ovise o konstantno promjenjivim algoritmima platformi \u2013 kad je Instagram promijenio svoj algoritam tako da gura storije i reelove, umjetnici koji su godinama gradili publiku obi\u010dnim postovima sa slikama odjednom su izgubili pa\u017enju svoje publike koja ve\u0107inom niti nije svjesna da se algoritam promijenio. To konstantno pra\u0107enje algoritama utje\u010de na samu umjetni\u010dku praksu, gdje umjetnici produciraju radove koji su prikladni za oblik posta koji platforma preferira, bilo da se radilo o fotografiji ili videu kratkog formata. S druge strane, platforme poput Patreona daju nam nove mogu\u0107nosti podr\u017eavanja umjetnika koje volimo \u2013 direktno i uz male iznose. Iako obi\u010dno ne razmi\u0161ljamo o mjese\u010dnim donacijama od par eura kao klju\u010dnom djelu umjetni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, sve vi\u0161e umjetnika ovisi upravo o takvoj podr\u0161ci. Zahvaljuju\u0107i tom bliskom odnosu s publikom, neki umjetnici uzimaju direktne narud\u017ebe na platformama poput Etsya. Ni jedan od ovih fenomena nije jednozna\u010dan \u2013 svi su dio \u0161ire kompleksnosti umjetnosti u doba kasnog kapitalizma, a zajedni\u010dka im je sve ve\u0107a financijalizacija neovisno o sferi samog tr\u017ei\u0161ta u kojoj umjetnici djeluju.<\/p>\n

Vratimo se za kraj platformi Masterworks s po\u010detka teksta. Ta platforma funkcionira na temelju sekuritizacije individualnih umjetni\u010dkih djela. Kompanija kupi, primjerice, sliku Jean-Michel Basquiata na umjetni\u010dkom tr\u017ei\u0161tu, zatim sekuritizira samo to djelo pri ameri\u010dkom Securities and Exchange Commission, drugim rije\u010dima “pretvori” umjetni\u010dko djelo u vrstu imovine za koju mo\u017ee izdavati vrijednosne papire, odnosno rastaviti vlasni\u0161tvo individualne umjetnine na dijelove, koje investitori mogu kupiti. Zatim kompanija dr\u017ei (ne prodaje) umjetni\u010dko djelo odre\u0111en broj godina dok mu vrijednost ne naraste, te ga jednog dana prodaje po ve\u0107oj cijeni te tako (teoretski) donosi profit investitorima. Za razliku od visoke umjetnosti koja se prodaje po aukcijskim ku\u0107ama za milijune ili direktnih narud\u017ebi za 20 dolara preko Etsya, ovakva financijalizacija u kombinaciji s tehnologijom \u010dak i najzanimljivija umjetni\u010dka djela u potpunosti odvaja od njihove estetske ili historijske vrijednosti \u2013 jedini relevantan faktor postaje apstraktna tr\u017ei\u0161na procjena njihove monetarne vrijednosti. Sami ulaga\u010di \u010dak niti ne moraju znati koja umjetni\u010dka djela “posjeduju”, ona ionako le\u017ee u skladi\u0161tima i \u010dekaju da ih se jednog dana proda.<\/p>\n

Prerano je da procijenimo je li to budu\u0107nost umjetni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, ali sigurno je da \u0107e se trendovi financijalizacije nastaviti dokle god potra\u017enja za investicijama odvojenim od stvarne ekonomije bude rasla.<\/p>\n

Tekst je dijelom suradni\u010dkog temata Erste Fragmenata i Kulturpunkta o aktualnim temama iz svijeta suvremene umjetnosti.<\/p><\/blockquote>\n

kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tenzija izme\u0111u umjetnosti i novca je sveprisutna u visokoj umjetnosti, ali kod najbogatijih \u017eivu\u0107ih autora poput Damiena Hirsta ili Jeffa Koonsa \u010dije se bogatstvo mjeri u stotinama milijuna dolara ona postaje gotovo nebitna<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":306512,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-350902","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350902","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=350902"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350902\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":350903,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350902\/revisions\/350903"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/306512"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=350902"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=350902"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=350902"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}