{"id":350391,"date":"2022-07-21T07:54:07","date_gmt":"2022-07-21T05:54:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=350391"},"modified":"2022-07-22T14:38:07","modified_gmt":"2022-07-22T12:38:07","slug":"moze-li-amerika-izgubiti-od-kine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/07\/21\/moze-li-amerika-izgubiti-od-kine\/","title":{"rendered":"Mo\u017ee li Amerika izgubiti od Kine?"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Kishore Mahbubani<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Demonizacija Kine u politi\u010dkim krugovima u SAD-u sve vi\u0161e uzima maha. Ne pro\u0111e dan a da neka zna\u010dajna li\u010dnost ne upozori na kinesku pretnju. U aprilu je u ameri\u010dkom Kongresu podnet predlog zakona na 281 strane pod nazivom \u201eZakon o strate\u0161koj konkurenciji 2021\u201d. Sva ova kakofonija o Kini mogla bi na slu\u010dajnog posmatra\u010da da ostavi utisak kako Amerika ne potcenjuje kinesku pretnju. U stvari, ba\u0161 o tome se radi. Prava opasnost od demonizacije Kine je u tome \u0161to \u010dak i promi\u0161ljene Amerikance navodi da veruju kako otvoreno dru\u0161tvo, poput Amerike, ima mnogo prirodnih prednosti u odnosu na zatvoreni autokratski sistem, poput kineskog. Razmi\u0161ljaju\u0107i na taj na\u010din Amerikanci ne mogu ni da pomisle na moguc\u0301nost da izgube od Kine.<\/p>\n<p>Ova mentalna nesposobnost da se \u010dak i pomisli na moguc\u0301nost poraza zna\u010di da Amerikanci ozbiljno potcenjuju izazov iz Kine. Proteklih sto godina bile su najbolje u kineskoj istoriji, nakon veka poni\u017eenja koje su zapadne zemlje i Japan nametnuli najmnogoljudnijoj zemlji. Kinezi veruju da je ameri\u010dka agresivnost poslednji poku\u0161aj zapadne sile da obuzda Kinu i spre\u010di je da zauzme prvo mesto u svetu. Najvec\u0301a konceptualna gre\u0161ka koju prave ameri\u010dki kreatori politike je jednostavna. Pretpostavljaju da je njihov strate\u0161ki konkurent Komunisti\u010dka partija Kine. Ovo obja\u0161njava ameri\u010dko uverenje da c\u0301e ameri\u010dka demokratija trijumfovati. Ipak, pravi strate\u0161ki konkurent mlade ameri\u010dke republike je civilizacija stara \u010detiri hiljade godina. Kao prijatelj Amerike, mogu samo da se \u010dudim \u010distom strate\u0161kom samozadovoljstvu sa kojom ona upada u nadmetanje koje bi mogla izgubiti.<\/p>\n<p>Najstarije pravilo u geopolitici, koje su zastupali i Sun Cu i Karl fon Klauzevic, je \u201eupoznaj svog protivnika\u201c. Amerika na\u017ealost ignori\u0161e ovo osnovno pravilo. Evo dobrog primera. Avril Hejns, direktorka nacionalne obave\u0161tajne slu\u017ebe u Bajdenovoj administraciji, rekla je: \u201eKina je izazov na\u0161oj bezbednosti, na\u0161em prosperitetu i na\u0161im vrednostima u nizu oblasti.\u201d Mnogi Amerikanci bi joj aplaudirali \u0161to je otvoreno iznela neke istine. Zapravo, svaki deo njene izjave je fakti\u010dki neta\u010dan.<\/p>\n<p>Prvo, Kina ne osporava ameri\u010dki prosperitet. Kinezi su pametniji, oni vide ameri\u010dki prosperitet kao prednost koja je pomogla, i koja c\u0301e nastaviti da poma\u017ee, da se kineska ekonomija pokrene i da dalje napreduje. Ameri\u010dka ekonomija je bila glavna ekonomska lokomotiva koja je omoguc\u0301ila kineski privredni razvoj. Kineska privreda, mereno paritetom kupovne mo\u0107i, 1980. bila je dest puta manja od ameri\u010dke, a prestigla ju je 2014. Dakle, evo jednostavne \u010dinjenice koja bi mogla \u0161okirati Avril Hains. Ako bi predsednik D\u017eo Bajden predlo\u017eio Kini ekonomski sporazum koji bi koristio ameri\u010dkoj privredi (i ameri\u010dkim radnicima) i tako\u0111e bio koristan za Kinu, Kina bi sa entuzijazmom prihvatila takav dogovor. Ameri\u010dki prosperitet je prednost za Kinu, a ne opasnost.<\/p>\n<p>Drugo, Kina nije pretnja ameri\u010dkoj bezbednosti. Ona ne preti vojnom invazijom na Ameriku (njene oru\u017eane snage su na drugom kraju okeana), ili nuklearnim udarom na Ameriku (njen nuklerani arsenal iznosi jednu petanestinu ameri\u010dkog). Kina tako\u0111e ne ugro\u017eava ameri\u010dku vojnu nadmoc\u0301 u regionima poput Bliskog istoka. Zaista, Kina \u010dak nije ni neprijatelj ameri\u010dkih bud\u017eeta za odbranu. Ministar odbrane Lojd Ostin rekao je nedavno da je u poslednjih dvadeset godina Amerika bila fokusirana na Bliski istok, dok je Kina modernizovala svoju vojsku. \u201eZadr\u017eac\u0301emo prednost\u201c, primetio je, \u201ei povec\u0301ac\u0301emo je u buduc\u0301nosti.\u201c Farid Zakarija je u pavu kad ka\u017ee: \u201cOno \u0161to Ostin naziva ameri\u010dkom predno\u0161\u0107u nad Kinom vi\u0161e li\u010di na provaliju. Sjedinjene Dr\u017eave imaju oko dvadeset puta vec\u0301i broj nuklearnih bojevih glava od Kine; ameri\u010dki ratni brodovi imaju dvostruko vec\u0301u tona\u017eu od kineskih na moru, uklju\u010dujuc\u0301i jedanaest nosa\u010da aviona na nuklearni pogon, u pore\u0111enju sa dva kineska nosa\u010da (koji su mnogo manje napredni). Prema analiti\u010daru za nacionalnu bezbednost Sebastijenu Roblinu, Va\u0161ington ima vi\u0161e od 2.000 modernih borbenih aviona, u pore\u0111enju sa oko 600 kojima rspola\u017eu u Pekingu. Sjedinjene Dr\u017eave raspore\u0111uju ovu silu koristec\u0301i ogromnu mre\u017eu od oko 800 baza u inostranstvu. Kina ima tri. Odbrambeni bud\u017eet Kine iznosi oko 200 milijardi dolara, \u0161to ne dosti\u017ee ni tre\u0107inu vojnog bud\u017eeta Sjedinjenih Dr\u017eava. Majkl O\u2019Henlon iz Instituta Brukings primec\u0301uje \u201eda je Kina u NATO-u, mi bismo joj zamerili zbog neadekvatne podele tro\u0161kova, po\u0161to njeni vojni izdaci padaju znatno ispod minimuma od 2 odsto NATO-a\u201c.<\/p>\n<p>Ako je Hejns u pravu kada ka\u017ee da Kina predstavlja pretnju po bezbednost Amerike, logi\u010dan zaklju\u010dak bi bio da bi Kina bila srec\u0301na da vidi smanjenje ameri\u010dkog bud\u017eeta za odbranu, ameri\u010dkih nosa\u010da aviona, mlaznih lovaca, pomorskih baza. U stvari, Kina bi bila nesrec\u0301na. Kineski strate\u0161ki planeri su apsolutno odu\u0161evljeni \u0161to Amerika tro\u0161i toliko novca na vo\u0111enje nepotrebnih ratova, kao i na odr\u017eavanje ogromnog i naduvanog odbrambenog bud\u017eeta, \u0161to slabi ameri\u010dku konkurentsku prednost u kriti\u010dnijim oblastima, poput obrazovanja, istra\u017eivanja i razvoja. Amerikanci znaju za metaforu \u201cbiti dinosaurus\u201d. Ogroman ameri\u010dki odbrambeni bud\u017eet daje joj onoliku konkurentsku prednost koliko dinosaurus dobija iz svoje mase. Ne mnogo!<\/p>\n<p>Najzad, Hejns ka\u017ee da Kina predstavlja pretnju ameri\u010dkim \u201evrednostima u nizu pitanja\u201c. Ova izjava bi bila ta\u010dna kada bi Kina pretila da c\u0301e izvesti svoju ideologiju u Ameriku ili poku\u0161ala da podriva izborni proces u njoj. Ni jedno ni drugo se ne de\u0161ava. Ipak, neverovatan broj Amerikanaca, \u010dak i promi\u0161ljenih i dobro obave\u0161tenih, veruje da Kina namerava da potkopa ameri\u010dke vrednosti. Ovo verovanje mo\u017ee biti rezultat dve velike zablude o Kini koje su prodrle u podsvesne slojeve ameri\u010dkog uma. Prvo pogre\u0161no shvatanje je da, po\u0161to Kinom upravlja komunisti\u010dka partija, ona mora, poput biv\u0161eg Sovjetskog Saveza, voditi kampanju da doka\u017ee da je komunizam superiorniji od demokratije.<\/p>\n<p>Ipak, Amerikanci tako\u0111e veruju u empirijske dokaze. A \u010dinjenice govore da Kina ve\u0107 decenijama ne podr\u017eava druge komunisti\u010dke partije. Prava misija Kine je da revitalizuje kinesku civilizaciju, a ne da gubi vreme na izvoz komunisti\u010dke ideologije. Druga zabluda je da \u0107e Kina, kada postane ekonomska sila broj jedan u svetu, zamenjujuc\u0301i Ameriku, po\u010deti misiju univerzalizacije i izvoziti kineski \u201emodel\u201c, ba\u0161 kao \u0161to je Amerika izvozila svoj \u201emodel\u201c. Evo savr\u0161enog primera potpunog neznanja Amerike o svom protivniku. Najosnovnija \u010dinjenica koju bi Amerikanci trebalo da znaju o Kinezima je da oni ne veruju da bilo ko mo\u017ee biti Kinez na na\u010din na koji Amerikanci veruju da svako mo\u017ee biti Amerikanac. Kinezi jednostavno misle da samo oni mogu biti Kinezi. I bili bi zbunjeni ako bi neko drugi poku\u0161ao da postane Kinez.<\/p>\n<p>Jo\u0161 jedna fraza koja se \u010desto \u010duje u ameri\u010dkom diskursu je da je cilj Kine da u\u010dini svet bezbednim za autokrate. Bajden je rekao:\u201d Jasno je, potpuno jasno\u2026 ovo je bitka izme\u0111u korisnosti demokratija u XXI veku i autokratija. To je ono \u0161to je ovde u pitanju. Moramo da doka\u017eemo da demokratija funkcioni\u0161e\u2026 [kineski predsednik Si \u0110inping] nema ni d od demokratije u kostima, ali je pametan, pametan momak. On je jedan od momaka, poput [ruskog predsednika Vladimira] Putina, koji misli da autokratijama pripada buduc\u0301nost.\u201d<\/p>\n<p>U stvari, Pekingu je svejedno da li je neka zemlja demokratska ili autokratska. Bitno mu je samo da li mo\u017ee efikasno da sara\u0111uje sa datom zemljom. Stoga, ako rodno mesto zapadne demokratije, Gr\u010dka, odlu\u010di da se pridru\u017ei inicijativi \u201cPojas i put\u201d i prihvati kineske investicije u luku Pirej, Kinu nije briga da li je Gr\u010dka demokratija ili ne. Sara\u0111ivac\u0301e sa bilo kojom zemljom na obostranu korist. Ali budimo iskreni \u2013 to je ono \u0161to i Amerika radi. Sara\u0111uje sa Saudijskom Arabijom, iako je ona daleko od demokratije.<\/p>\n<p>Kako kineska ekonomija bude nastavljala da raste, to c\u0301e dovesti u pitanje status Amerike kao ekonomske sile broj jedan u svetu. Bajden je bio u pravu kada je rekao: \u201eKina ima glavni cilj, i ja je ne kritikujem zbog toga, ali oni imaju cilj da postanu vodec\u0301a zemlja na svetu, najbogatija zemlja na svetu i najmoc\u0301nija zemlja u svetu.\u201d Zapravo, pravi cilj Kine je da pobolj\u0161a \u017eivot svog naroda. Trenutno, prihod po glavi stanovnika od 1,4 milijarde Kineza iznosi oko 10.000 dolara, u pore\u0111enju sa 65.000 dolara U SAD koje imaju 380 miliona stanovnika. Ako Kinezi uspeju da pobolj\u0161aju svoj prihod po glavi stanovnika na 17.000 dolara, \u0161to je \u010detvrtina ameri\u010dkog, njihova ekonomija c\u0301e postati vec\u0301a po\u0161to je njihova populacija \u010detiri puta brojnija.<\/p>\n<p>Pravu prednost \u010dini ekonomska snaga. Ako je to ta\u010dno, postoji nekoliko jednostavnih logi\u010dnih koraka koje Amerika mo\u017ee preduzeti da pobolj\u0161a svoju ekonomsku konkurentnost. Prvi korak bi bio da se prepolovi naduvani bud\u017eet za odbranu i ponovo ulo\u017ei tako u\u0161te\u0111eni novac u istra\u017eivanje i razvoj. Drugi korak bi bio potpuno povla\u010denje svih svojih vojnih snaga sa Bliskog istoka i prestanak vo\u0111enja nepotrebnih ratova, koji su ameri\u010dke poreske obveznike ko\u0161tali 5 triliona dolara nakon 11. septembra. Trec\u0301i korak bi bio da se poni\u0161te sve odluke koje je Trampova administracija donela u okviru trgovinskog rata sa Kinom. Za\u0161to ih treba ukinuti? One nisu oslabile kinesku ekonomiju. Zaista, mo\u017eda su umesto toga na\u0161kodile ameri\u010dkoj ekonomiji.<\/p>\n<p>Evo statistike za razmi\u0161ljanje. U 2009, vrednost kineskog maloprodajnog robnog tr\u017ei\u0161ta iznosila je 1,8 triliona dolara, dok je vrednost ameri\u010dkog bila 4 triliona dolara, vi\u0161e nego dvostruko vi\u0161e od kineskog. U 2019, nakon tri godine ekonomskih napada biv\u0161eg predsednika Donalda Trampa na Kinu, kinesko maloprodajno tr\u017ei\u0161te robe poraslo je na 6 triliona dolara, postajuc\u0301i vec\u0301e od ameri\u010dkog koje je poraslo samo na 5,5 triliona dolara. Osnovno pravilo strategije je da je gre\u0161ka nastaviti borbu na frontu na kome se gubi. \u010cetvrti korak bio bi ponovno pridru\u017eivanje sporazumu o slobodnoj trgovini Trans-pacifi\u010dkog partnerstva koji je biv\u0161i predsednik Barak Obama mudro pokrenuo kako bi se osiguralo da isto\u010dnoazijski ekonomski ekosistem, najvec\u0301i na svetu, ne bude usredsre\u0111en na Kinu. Peti korak bi bio da se parira Kini potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini sa svakom zemljom ili regionom sa kojima ih je ona potpisala. Na primer, jedna va\u017ena arena za ameri\u010dko-kinesko takmi\u010denje bic\u0301e jugoisto\u010dna Azija, gde jo\u0161 uvek postoje veliki rezervoari dobre volje prema Americi me\u0111u njenih 700 miliona ljudi. Asocijacija nacija jugoisto\u010dne Azije (ASEAN) je va\u017ena. Godine 2000. kombinovani bruto nacionalni proizvod Japana bio je osam puta vec\u0301i od kombinovanog BDP-a ASEAN-a. Do 2019. bio je samo 1,6 puta vec\u0301i. Do 2030. ekonomija ASEAN-a c\u0301e biti vec\u0301a od japanske. Dakle, Amerika treba odmah da potpi\u0161e sporazum o slobodnoj trgovini sa ASEAN-om.<\/p>\n<p>Ovih pet koraka bi prestra\u0161ilo Kineze. Odjednom, Kina bi se suo\u010dila sa promi\u0161ljenim i dostojnim geopoliti\u010dkim konkurentom. Me\u0111utim, Kinezi ne moraju da brinu. Tu\u017ena istina je da \u010dak ni jedan od tih razumnih i racionalnih pet koraka nije politi\u010dki izvodljiv u Americi. Kina sprovodi pa\u017eljivo osmi\u0161ljenu, dugoro\u010dnu strategiju koja je istovremeno uspe\u0161na u pobolj\u0161anju \u017eivotnog standarda 1,4 milijarde Kineza ali i u integraciji kineske privrede sa ekonomijama vec\u0301ine zemalja u svetu, kojima omogu\u0107ava da dobiju svoj udeo udeo u prosperitetu Kine. Amerika nema odgovarajuc\u0301u sveobuhvatnu strategiju.<\/p>\n<p>Evo jo\u0161 malo statistike o kojoj treba razmisliti. Brazil je geografski bli\u017ei Americi nego Kini. Brazilu je 2000. godine trebalo godinu dana da izveze milijardu dolara u Kinu. Sada to radi svaka sedamdeset dva sata. Za razliku od donjih pedeset procenata Kineza, koji su upravo do\u017eiveli najboljih \u010detrdeset godina ljudskog razvoja u \u010detiri hiljade godina kineske istorije, donjih 50 procenata ameri\u010dkog stanovni\u0161tva je do\u017eivelo tri decenije ekonomske stagnacije, stvarajuc\u0301i, kao \u0161to je Nobelovac Angus Diton dokumentovao \u201emore o\u010daja\u201c me\u0111u belom radni\u010dkom klasom u Americi, \u0161to dovodi do krac\u0301eg \u017eivotnog veka, povec\u0301ane smrtnosti novoro\u0111en\u010dadi, vec\u0301e zavisnosti od opijata, vec\u0301e stope samoubistava i tako dalje.<\/p>\n<p>To je, verovatno, najva\u017enija ta\u010dka o kojoj bi ameri\u010dki strate\u0161ki planeri trebalo da razmi\u0161ljaju: na kraju krajeva, ishod geopoliti\u010dkog nadmetanja izme\u0111u Amerike i Kine nec\u0301e biti odre\u0111en brojem nosa\u010da aviona ili nuklearnog naoru\u017eanja. Umesto toga, bic\u0301e odlu\u010duju\u0107e koje dru\u0161tvo vi\u0161e radi na brizi o svojih donjih pedeset procenata. Za sada, Kina vodi za milju, ba\u0161 kao \u0161to je Amerika o\u010digledno bila u prednosti u odnosu na sovjetsko dru\u0161tvo u Hladnom ratu. Statisti\u010dki podaci o ljudskom razvoju prestavljali su prvi zanak da Sovjetski Savez gubi: krac\u0301i \u017eivotni vek, povec\u0301ana smrtnost novoro\u0111en\u010dadi, vec\u0301a zavisnost od alkohola, vec\u0301a stopa samoubistava! Danas, nasuprot tome, kao \u0161to je psiholog sa Univerziteta Stanford D\u017ein Fan dokumentovala, \u201eZa razliku od stagnacije Amerike, kineska kultura, samopoimanje i moral se transformi\u0161u brzim tempom \u2013 uglavnom na bolje.\u201d<\/p>\n<p>Postoji jo\u0161 jedan va\u017ean razlog za\u0161to je Amerika pobedila u Hladnom ratu protiv Sovjetskog Saveza. Poslu\u0161ala je savete jednog od svojih najvec\u0301ih strate\u0161kih mislilaca, D\u017eord\u017ea F. Kenana. Iako je Kenan ostao upamc\u0301en uglavnom po svojoj politici \u201eobuzdavanja\u201c (koja ne bi funkcionisala protiv globalno integrisane sile poput Kine), on je zapravo dao veoma promi\u0161ljene savete ameri\u010dkoj politi\u010dkoj klasi. Kenan je isticao da c\u0301e polo\u017eaj Amerike u svetu, u odnosu na Sovjetski Savez, zavisiti od njene sposobnosti da stvara me\u0111u narodima sveta utisak zemlje koja zna \u0161ta hoc\u0301e, koja se uspe\u0161no nosi sa problemima svog unutra\u0161njeg \u017eivota i sa odgovornostima svetske sile, i koja ima duhovnu vitalnost sposobnu da se odr\u017ei me\u0111u glavnim ideolo\u0161kim strujama tog vremena.<\/p>\n<p>\u010cetiri su dela ovog kriti\u010dnog saveta: zemlja koja zna \u0161ta \u017eeli (1), koja se uspe\u0161no nosi sa svojim unutra\u0161njim problemima (2) i globalnim odgovornostima (3) i koja ima duhovnu vitalnost (4). U odnosu na Sovjetski Savez, Amerika je prednja\u010dila u sve \u010detiri ta\u010dke. Danas, u odnosu na Kinu, Amerika zaostaje po sve \u010detiri ta\u010dke. Svet je bio srec\u0301an \u0161to je \u010duo D\u017eoa Bajdena kako ka\u017ee \u201eAmerika se vratila\u201c. Ali koliko dugo? Jedna gre\u0161ka koju \u010dine mnogi ameri\u010dki strate\u0161ki planeri i mislioci je potcenjivanje ostatka sveta. Vec\u0301ina ameri\u010dkih posmatra\u010da zna da Tramp ima barem jednake \u0161anse da postane predsednik 2024. Zaista, ako bi se Tramp kandidovao protiv Kamale Haris 2024, njegove \u0161anse da postane predsednik su vi\u0161e nego jednake. Ako Tramp ponovo postane predsednik, on c\u0301e povuc\u0301i SAD iz multilateralnih sporazuma i institucija (kao \u0161to su Pariski klimatski sporazum i Svetska zdravstvena organizacija), omalova\u017eavac\u0301e saveznike (kao \u0161to su Francuska i Nema\u010dka) ili c\u0301e tra\u017eiti od njih da plate vi\u0161e (poput Ju\u017ene Koreje i Japana), povuc\u0301i \u0107e H1B vize iz prijateljskih zemalja poput Indije. Mo\u017ee li bilo koji Amerikanac ustati i rec\u0301i, bez ustezanja, da se ovo nikada vi\u0161e nec\u0301e ponoviti? I ako Amerikanci to ne mogu da ka\u017eu iskreno, zar nije razumno da vec\u0301ina zemalja u svetu pa\u017eljivo za\u0161titi svoje interse u nadmetanju izme\u0111u Amerike i Kine?<\/p>\n<p>Pravo takmi\u010denje izme\u0111u ove dve najmo\u0107nije sile, dakle, nec\u0301e se voditi ni na jednoj spolja\u0161njoj areni. Borba c\u0301e se voditi u srcu Amerike. Bajdenov glavni prioritet trebalo bi da bude zaustavljanje tri decenije duge ekonomske stagnacije tokom kojih je stvoreno \u201emore o\u010daja\u201c me\u0111u belom radni\u010dkom klasom. Samo to c\u0301e spre\u010diti povratak Trampa ili nekog nalik njemu. I samo to mo\u017ee obnoviti dugoro\u010dno poverenje u Bajdenovu tvrdnju da se \u201eAmerika vratila\u201c. Sve ovo dovodi do kona\u010dnog paradoksa: najbolji na\u010din da se pokrene ameri\u010dka ekonomija je bliska saradnja sa drugim jakim i dinami\u010dnim ekonomijama sveta, posebno sa zemljom sa najvec\u0301om populacijom srednje klase na svetu, naime Kinom. Ako bi ameri\u010dku politiku kreirala trezvena, racionalna, mislec\u0301a klasa prakti\u010dara, to bi bilo logi\u010dno, zaista zdravorazumsko, re\u0161enje za ozbiljne unutra\u0161nje podele u SAD.<\/p>\n<p>Ipak, \u010dini se da je ovo zdravorazumsko re\u0161enje nemogu\u0107e zbog sada\u0161njih politi\u010dkih prilika u Americi. Tokom predizborne kampanje, Bajden je eksplicitno rekao da Trampov trgovinski rat protiv Kine nije uspeo. Dodao je da se radi o \u201eneubla\u017eenoj katastrofi\u201c koja je Amerikance ko\u0161tala novca i gubitka posla! Farid Zakarija ka\u017ee da je Bajden bio u pravu kada je to rekao. Ipak, Bajden bi bio politi\u010dki razapet ako bi ukinuo trgovinske sankcije protiv Kine koje su nanele \u0161tetu ameri\u010dkim preduzec\u0301ima i poljoprivrednicima. Njegovoj administracija treba\u0107e sna\u017eno politi\u010dko upori\u0161te ako \u017eeli da rebalansira odnose sa Kinom i ukoliko te\u017ei da postigne normalniji odnos sa njom, li\u0161en samouni\u0161tavaju\u0107ih tarifa i sankcija. Postoji jedan resurs koji Bajdenova administracija mo\u017ee da koristi: mi\u0161ljenja ostatka sveta. Zaista, Deklaracija o nezavisnosti SAD eksplicitno ka\u017ee da Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave treba da poka\u017eu \u201epristojno po\u0161tovanje prema mi\u0161ljenjima \u010dove\u010danstva\u201c. Kenanov mudar savet, koji je gore naveden, tako\u0111e je naglasio da Amerika treba da ima svest o utisku koji ona stvara \u201eme\u0111u narodima sveta\u201c.<\/p>\n<p>Zaista, jedan od klju\u010dnih razloga za\u0161to je Amerika pobedila u Hladnom ratu protiv Sovjetskog Saveza je taj \u0161to su ciljevi koje je zagovarala, posebno na me\u0111unarodnoj areni, u\u017eivali \u0161iroku podr\u0161ku naroda sveta. I sam sam bio svedok toga. Nakon vijetnamske invazije na Kambod\u017eu koju je podr\u017eavao Sovjetski Savez u decembru 1978, i nakon sovjetske invazije na Avganistan u decembru 1979, Generalna skup\u0161tina UN, jedino telo u svetu koje predstavlja svih 7,8 milijardi ljudi planete, dosledno je osudila i odbacila ove invazije. Kada sam slu\u017ebovio kao ambasador Singapura u UN od 1984. do 1989, blisko sam sara\u0111ivao sa istaknutim ameri\u010dkim ambasadorima, kao \u0161to su Vernon Volters i D\u017ein D\u017eej Kirkpatrik kako bih osigurao da od 193 dr\u017eave \u010dlanice UN-a, skoro 150 podr\u017ei rezolucije protiv Sovjetskog Saveza koji su predlo\u017eile SAD. Ovo je empirijski pokazatelj da je vec\u0301ina \u201enaroda sveta\u201c podr\u017eavala Ameriku u odnosu na Sovjetski Savez.<\/p>\n<p>Amerika sada mo\u017ee da koristi isti empirijski test ako \u017eeli da vidi da li je \u201enarodi sveta\u201c podr\u017eavaju u odnosu na Kinu. Na\u017ealost, za razliku od Sovjetskog Saveza, Kina nije izvr\u0161ila invaziju niti okupirala nijednu susednu dr\u017eavu. Zaista, me\u0111u svim velikim silama, Kina je jedina koja nije vodila veliki rat u vi\u0161e od \u010detrdeset godina. Bez obzira na to, Amerika je optu\u017eila Kinu da se pona\u0161a \u201eagresivno\u201c na tri teritorije: Hong Kongu, Sin\u0111angu i Tajvanu. Pitanja uklju\u010dena u svaki od ova tri slu\u010daja su razli\u010dita. Nesumnjivo, ona su slo\u017eena. Me\u0111utim, u vec\u0301ini ameri\u010dkih komentara izneti su jednostavni, crno-beli stavovi da su akcije Kine na ove tri teritorije pogre\u0161ne i da, kao rezultat toga, \u201esvet\u201c ne odobrava njeno delovanje u ovim oblastima. Predsednica Predstavni\u010dkog doma Nensi Pelosi rekla je \u201cda je Kongres Sjedinjenih Dr\u017eava uvek govorio jednim glasom u odbrani onih koje je Peking ugnjetavao i u podr\u0161ci slobodi, pravdi i stvarnoj autonomiji za narod Hong Konga. Pozivamo sve ljude koji vole slobodu \u0161irom sveta da nam se pridru\u017ee u osudi ove nepravedne presude i \u0161iroko rasprostranjenog napada Kine na Hong Kong.<\/p>\n<p>Dr\u017eavni sekretar Antoni Blinken rekao je u saop\u0161tenju da akcije Kine u vezi sa Sin\u0111angom \u201esamo doprinose sve vec\u0301oj me\u0111unarodnoj istrazi genocida i zlo\u010dina protiv \u010dove\u010dnosti u Sin\u0111angu koji je u toku. Solidarni smo sa Kanadom, Velikom Britanijom, EU i drugim partnerima i saveznicima \u0161irom sveta u pozivima (Kini) da prekine kr\u0161enja i zloupotrebe ljudskih prava.\u201d I Pelosi i Blinken su koristili re\u010d \u201esvet\u201d koko bi sugerisali da je me\u0111unarodna zajednica tako\u0111e osudila akcije Kine u Hong Kongu i Sin\u0111angu.<\/p>\n<p>Kad god bilo koji Amerikanac upotrebi frazu koja sugeri\u0161e da \u201esvet ne odobrava postpanje Kine\u201c, trebalo bi da ponovi u sebi ove \u010dinjenice: \u201e1,5 milijardi muslimana, 1 milijarda Indusa, 1,4 milijarde Afrikanaca, 600 miliona Latinoamerikanaca, 500 miliona budista (ili ogromna vec\u0301ina svetske populacije) ne odobrava postupke Kine. Koristec\u0301i ovu frazu, umesto \u201esveta\u201c, oni bi jasno videli da su dali empirijski la\u017enu izjavu. Vec\u0301ina zemalja u svetu ne podr\u017eava ameri\u010dku osudu Kine ni kada je u pitanju Hong Kong ni Sin\u0111ang. Kao \u0161to je gore navedeno, postoji empirijski proverljiv na\u010din da Amerika utvrdi da li \u201esvet\u201c podr\u017eava njenu kritiku delovanja Kine u Hong Kongu, Sin\u0111ijangu ili Tajvanu. Amerika bi mogle da podnese rezoluciju o bilo kom od tri pitanja u Generalnoj skup\u0161tini UN. Ako bi to uradila, ona bi se na\u0161la u istoj situaciji kao Sovjetski Savez u Hladnom ratu. Borila bi se da pridobije trideset do \u010detrdeset zemalja od 193 \u010dlanice UN da podr\u017ee njenu ta\u010dku gledi\u0161ta.<\/p>\n<p>Zaista, Amerika je izvr\u0161ila ovaj empirijski test na Sin\u0111angu. Zajedno sa grupom od dvadeset tri uglavnom zapadne zemlje, izdala je saop\u0161tenje u kojem osu\u0111uje kr\u0161enje ljudskih prava u ovoj oblasti. U saop\u0161tenju se navodi da je bilo \u201emasovnog pritvaranja, napora da se ograni\u010de kulturne i verske prakse, masovnog nadzora koji je neproporcionalno usmeren na etni\u010dke Ujgure i drugih kr\u0161enja i zloupotreba ljudskih prava u regionu\u201c. Ukratko, Kina je optu\u017eena da vr\u0161i represiju nad svojim muslimanima. Ako je to stvarno slu\u010daj, nazabrinutije bi treablo da budu pedeset sedam zemalja koje su \u010dlanice Organizacije islamske saradnje. Ipak, nijedna muslimanska zemlja nije podr\u017eala Ameriku ili Zapad po pitanju Sin\u0111anga. Kao odgovor na izjavu dvadeset i tri zemlje koja osu\u0111uje Kinu, pedeset \u010detiri zemlje podr\u017eale su kontra-izjavu u kojoj se brani postupanje Kine u Sin\u0111angu.<\/p>\n<p>Mnogi Amerikanci se mogu te\u0161iti \u010dinjenicom da je u pitanju plemenito nadmetanje izme\u0111u \u201edemokratija koje vole slobodu\u201c i \u201eautokratskih muslimanskih dr\u017eava\u201c. Ipak, dve najvec\u0301e demokratije na svetu, osim Amerike, su Indija (1,3 milijarde ljudi) i Indonezija (280 miliona ljudi). Ni jedna ni druga nisu podr\u017eale Ameriku povodom Sin\u0111anga. U Indiji i Indoneziji \u017eivi oko 1,6 milijardi ljudi, dvostruko vi\u0161e od svih zapadnih zemalja zajedno.<\/p>\n<p>U su\u0161tini, nisu u pitanju Sin\u0111ang, Hong Kong ili Tajvan. Pravo pitanje je ogromna razlika izme\u0111u toga kakav je bio polo\u017eaj Amerike u svetu u odnosu na njenog primarnog konkurenta u Hladnom ratu, naime Sovjetskog Saveza, i njenog polo\u017eaja u svetu u odnosu na Kinu. Tokom Hladnog rata, vec\u0301ina zemalja, zapravo vec\u0301ina naroda sveta, podr\u017eavala je Ameriku protiv SSSR-a. Danas, nasuprot tome, vec\u0301ina \u017eeli da ostane neutralna u sada\u0161njem velikom geopoliti\u010dkom nadmetanju izme\u0111u Amerike i Kine. Vec\u0301ina zemalja \u017eeli da ima dobre odnose sa obe dr\u017eave. Dakle, ako bilo koja ameri\u010dka administracija, vo\u0111ena domac\u0301im politi\u010dkim pritiscima, poja\u010da geopoliti\u010dko nadmetanje sa Kinom, nac\u0301i c\u0301e se relativno izolovana na me\u0111unarodnom planu. Samo nekoliko zemalja bi sa entuzijazmom podr\u017ealo Ameriku u ovom takmi\u010denju.<\/p>\n<p>Evropske zemlje, posebno Francuska i Nema\u010dka, su me\u0111u najbli\u017eim saveznicima Amerike. Ipak, i one c\u0301e imati ambivalentan stav u pogledu pridru\u017eivanja bilo kakvom ameri\u010dkom krsta\u0161kom ratu protiv Kine, iako dele neke ameri\u010dke zabrinutosti u vezi sa njenim pona\u0161anjem. Na kraju krajeva, zemlje moraju voditi ra\u010duna o svojim nacionalnim interesima. Kina je sada vec\u0301i evropski trgovinski partner od Amerike. U 2020. ukupna trgovina EU sa Kinom iznosila je 709 milijardi dolara, a sa SAD 671 milijardu dolara. Za deset godina ovaj jaz c\u0301e se povec\u0301ati. Jednako va\u017eno, prava dugoro\u010dna strate\u0161ka noc\u0301na mora za Evropu vi\u0161e nisu ruski tenkovi. To je demografska eksplozija u Africi, \u010dije stanovni\u0161tvo \u0107e do 2100. biti deset puta brojnije od evropskog. Dakle, kinesko ulaganje u Afriku je geopoliti\u010dki poklon Evropi jer smanjuje migraciju Afrikanaca prema starom kontinentu. Drevna poslovica ka\u017ee da poklonjenom konju ne treba gledati u zube.<\/p>\n<p>Evropski i ameri\u010dki interesi se tako\u0111e razilaze oko Irana. Zbog toga Evropljani nisu napustili Zajedni\u010dki sveobuhvatni akcioni plan kada je to u\u010dinio Tramp. Iran tako\u0111e pokazuje kako Kina igra dugotrajnu partiju \u0161aha (ili ta\u010dnije, kinesku partiju vei \u010di), dok Amerika igra dame. Za\u0161to je Kina u martu 2021. potpisala dvadesetpetogodi\u0161nji sporazum o sveobuhvatnom strate\u0161kom partnerstvu sa Iranom? Uverljiv odgovor je da Kina uzvrac\u0301a Americi jer ova prelazi \u201ecrvenu liniju\u201c u kinesko-ameri\u010dkim odnosima \u2013 SAD se tiho udaljavaju od \u201epolitike jedne Kine\u201c na kojoj su po\u010divali odnosi dve zemlje skoro pedeset godina. Zaista, pre ta\u010dno pola veka, tada\u0161nji dr\u017eavni sekretar Henri Kisind\u017eer posetio je Kinu. On je pokrenuo mnoga pitanja sa kineskim premijerom \u010cu Enlajem. \u010cu je insistirao samo na jednom: Tajvan. Za\u0161to? Amerikanci su zaboravili na vek poni\u017eenja koje je Kina pretrpela od 1842. do 1949. Kinezi nisu. Odvajanje Tajvana od domovine predstavlja poslednje \u017eivo nasle\u0111e ovog stole\u0107a poni\u017eenja. Svaki kineski lider, \u010dak i Si \u0110iping, koji poka\u017ee popustljivost prema Tajvanu, bic\u0301e smenjen.<\/p>\n<p>Stoga bi bilo glupo da kineske vo\u0111e ne osmisle ekstremne opcije ako se Amerika jo\u0161 vi\u0161e udalji od politika jedne Kine. Kina c\u0301e tra\u017eiti odgovarajuc\u0301u \u201eAhilovu petu\u201c u Americi. Kao \u0161to sam dokumentovao u svojoj knjizi, \u201cDa li je Kina pobedila \u2013 Kineski izazov ameri\u010dkom primatu\u201d, uloga ameri\u010dkog dolara kao globalne rezervne valute je mogu\u0107e podru\u010dje ranjivosti. To pitanje je komplikovano. Ipak, nema sumnje da bi se polo\u017eaj Amerike u svetu naglo pogor\u0161ao, ukoliko dolar izgubi dosada\u0161nji status.<\/p>\n<p>Mnogi Amerikanci nec\u0301e biti zastra\u0161eni ovom perspektivom. Buduc\u0301i da su mnogi od njih skloni da imaju crno-beli pogled na sveti i da veruju da su na strni dobra protiv zla, oni c\u0301e se te\u0161iti govorec\u0301i da Amerika sprovodi plemenitu globalnu misiju odbrane slobode, demokratije, i ljudskih prava protiv zlog, autoritarnog, despotskog re\u017eima, koji tla\u010di sopstveni narod. \u010cak i ako SAD ostanu same u toj borbi, nec\u0301e odustati. Na kraju, Amerika c\u0301e trijumfovati u svojoj plemenitoj misiji nano\u0161enja poraza jo\u0161 jednoj zloj komunisti\u010dkoj imperiji.<\/p>\n<p>Ovaj kratki prikaz mo\u017ee izgledati kao karikatura ameri\u010dkih pogleda. Me\u0111utim, nije nepravedno sugerisati da mnogi Amerikanci, uklju\u010dujuc\u0301i i one promi\u0161ljene, imaju pojednostavljen pogled na odnose izme\u0111u SAD i Kine. Biv\u0161i predsednik Ronald Regan dobro je predstavio ose\u0107anja Amerikanaca kada je opisao Sovjetski Savez kao \u201eimperiju zla\u201c. Nec\u0301e proc\u0301i mnogo vremena pre nego \u0161to Kina postane jednako stigmatizovana kao jo\u0161 jedna \u201eimperija zla\u201c.<\/p>\n<p>Ako se amerikanci i dalje budu dr\u017eali crno-belog kontrasta izme\u0111u Amerike i Kine, otkric\u0301e da c\u0301e, za razliku od Hladnog rata, SAD ostati izolovane, a ne Kina. To ne zna\u010di da ostatak sveta ima izuzetno pozitivan stav o Kini. Sva globalna istra\u017eivanja koja pokazuju rastuc\u0301u zabrinutost zbog rasta Kine su ta\u010dna. Kad god se neka nova sila uzdigne u svetskom sistemu, razumljivo je da se druge dr\u017eave pla\u0161e. Zaista, neke akcije koje je Kina preduzela, uklju\u010dujuc\u0301i njene asertivne poteze u Ju\u017enom kineskom moru, izazvale su ozbiljnu zabrinutost.<\/p>\n<p>Ipak, vec\u0301ina zemalja u svetu vidi Kinu onakvu kakva ona jeste, kao normalnu zemlju. Naporno radi na pobolj\u0161anju \u017eivotnog standarda svojih ljudi i spektakularno uspeva u tom pogledu. Normalno sara\u0111uje sa vec\u0301inom zemalja u svetu. Me\u0111unarodna trgovina je potpuno dobrovoljna. Nijedna zemlja ne mo\u017ee biti primorana da izvozi ili uvozi robu. Otuda, kada preko 130 zemalja u svetu izabere da vi\u0161e trguje sa Kinom nego sa Amerikom, one \u0161alju najja\u010di moguc\u0301i signal da veruju da je Kina samo normalna zemlja, ni dobra ni zla.<\/p>\n<p>Istovremeno, ta\u010dno je i da po\u0161tovanje prema Kini raste me\u0111u vec\u0301inom zemalja sveta. Amerikanci bi mo\u017eda \u017eeleli da odbace ove rastuc\u0301e signale po\u0161tovanja prema Kini isto kao i oportunisti\u010dke poteze zemalja koje samo \u017eele da imaju koristi od kineske ekonomije. Pre nego \u0161to padnu u samozadovoljni stav moralne superiornosti, Amerikanci bi trebalo da razmotre moguc\u0301nost da je ostatak sveta sposoban da do\u0111e do sofisticiranog i nijansiranog razumevanja Kine. Dakle, oni mogu da vide da Kina obezbe\u0111uje mnoga globalna javna dobra koja su korisna me\u0111unarodnoj zajednici. Prvo globalno javno dobro je obuzdavanje sna\u017enog nacionalisti\u010dkog zmaja u kineskom politi\u010dkom \u017eivotu. Zbog toga se Kina 2021. ne pona\u0161a kao Teodor Ruzvelt 1899. Drugo globalno javno dobro je da budemo racionalan i odgovoran akter u reagovanju na globalne izazove, poput klimatskih promena i COVID-19. Evo jedne male \u010dinjenice koje vec\u0301ina Amerikanaca nije svesna: COVID-19 je zna\u010dajno podigao ugled Kine u svetu i umanjio ameri\u010dki. Trec\u0301e je da se pona\u0161ate kao sila \u201estatus kvoa\u201c, a ne kao \u201erevolucionarna sila\u201c. Blinken je bio potpuno u pravu kada je rekao da je \u201eKina jedina zemlja sa ekonomskom, diplomatskom, vojnom i tehnolo\u0161kom moc\u0301i koja mo\u017ee ozbiljno da ugrozi stabilan i otvoren me\u0111unarodni sistem\u201c. Ipak, \u010dak i kada je Kina postala moc\u0301nija, ona je nastavila da prihvata poredak zasnovan na pravilima Zapada koji je utvr\u0111en Poveljom UN i porodicom institucija Ujedinjenih nacija. Ko sumnja u to, treba ponovo da pro\u010dita Povelju UN. Njeni principi podr\u017eavaju Kinu.<\/p>\n<p>Jednako va\u017eno, Kina stvara stabilno i ure\u0111eno dru\u0161tvo koje zna\u010dajno pobolj\u0161ava \u017eivote 1,4 milijarde ljudi. Politi\u010dka pravila koja upravljaju kineskim dru\u0161tvom nisu zapadna. Dru\u0161tveni ugovor sklopljen izme\u0111u kineskog naroda i kineske vlade razlikuje se od zapadnih modela. Ali to je na korist kineskog naroda. Recenzirana, kredibilna akademska studija koju je uradila Kenedi \u0161kola na Harvardu dokumentovala je i objasnila kako je podr\u0161ka kineskoj vladi porasla sa 86 procenata u 2003. na 93 procenta u 2016. Podr\u0161ka je jo\u0161 vi\u0161e porasla nakon \u0161to je kineska vlada doboro upravljala COVID -om19. Vec\u0301ina Kineza bila je zapanjena kada su videli koliko su lo\u0161e Amerika i Evropa suzbijale pandemiju. Stoga, oni sa nepovrenjem i nevericom reaguju kada zapadni lideri dr\u017ee predavanja Kinezima o tome kako mogu da stvore bolje dru\u0161tvo za sebe.<\/p>\n<p>Predsednik Si \u0110inping nije mnogo govorljiv \u010dovek. Kada je posetio Meksiko kao potpredsednik 2009. godine, rekao je \u201eKina, prvo, ne izvozi revoluciju; drugo, ne izvozi siroma\u0161tvo i glad; trec\u0301e, ne stvara nevolje vama.\u201d Vec\u0301ina zemalja u svetu bi se slo\u017eila sa duhom Sijeve izjave. Sve dok Kina vodi ra\u010duna o svom narodu i ne naru\u0161ava svetski poredak, ostatak sveta c\u0301e moc\u0301i da se sla\u017ee sa Kinom. A Amerika c\u0301e se nac\u0301i usamljena ako poku\u0161a da je izoluje.<\/p>\n<blockquote><p>*Autor ovoga priloga, suradnik je Azijskog istra\u017eiva\u010dkog instituta na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru. Autor je knjige Je li Kina pobijedila? Kineski izazov ameri\u010dkom primatu (2020). \u010clanak je objavljen 1.7.2021. na portalu ameri\u010dkog \u010dasopsia The National Interest Can America Lose to China?<\/p>\n<p><em><strong>Sa engleskog preveo Miroslav Samard\u017ei\u0107<\/strong><\/em><\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"https:\/\/h-alter.org\/izdvojeno\/moze-li-amerika-izgubiti-od-kine\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mentalna nesposobnost da se \u010dak i pomisli na moguc\u0301nost poraza zna\u010di da Amerikanci ozbiljno podcjenjuju izazov iz Kine. Kinezi vjeruju da je ameri\u010dka agresivnost posljednji poku\u0161aj zapadne sile da obuzda Kinu i sprije\u010di je da zauzme prvo mjesto u svijetu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284381,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[700,573],"class_list":["post-350391","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-kina","tag-sad"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350391","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=350391"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350391\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":350543,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350391\/revisions\/350543"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284381"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=350391"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=350391"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=350391"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}