{"id":349925,"date":"2022-07-14T06:51:12","date_gmt":"2022-07-14T04:51:12","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=349925"},"modified":"2022-07-14T06:51:12","modified_gmt":"2022-07-14T04:51:12","slug":"cemu-sluze-vjestice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/07\/14\/cemu-sluze-vjestice\/","title":{"rendered":"\u010cemu slu\u017ee vje\u0161tice?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Valentina Marinovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Razdoblje ranog novog vijeka za odlagali\u0161te nedopu\u0161tenih emocija iskoristilo je tijela vje\u0161tica, \u017eena onkraj ljudskog i prirodnog \u010dija je sposobnost da iscijele ili uni\u0161te bila sastavnim dijelom njihove prijete\u0107e, \u010dudovi\u0161ne Drugosti. Nata\u0161a Polgar u svojoj knjizi Vje\u0161tica na kau\u010du. Psihoanaliti\u010dki ogledi o su\u0111enjima vje\u0161ticama u Hrvatskoj (Institut za etnologiju i folkloristiku, 2021.) vodi nas kroz uzbudljivo psihonaliti\u010dko istra\u017eivanje konstrukcije vje\u0161tica kao anti-majki i anti-\u017eena, te kao tijela odobrenih za kanaliziranje agresije i nasilja \u010ditavih zajednica.<\/p>\n

Masovni progoni vje\u0161tica na europskom tlu odvijali su se od 15. do konca 17. stolje\u0107a, a u Hrvatskoj jo\u0161 barem stolje\u0107e du\u017ee. Autorica detaljno ocrtava povijest konstrukcije vje\u0161tica, ulogu politi\u010dke klime, afektivne atmosfere ranog novog vijeka, demonolo\u0161ke literature, kao i pu\u010dkih vjerovanja u stvaranju vje\u0161tica kao neprijateljske Drugosti.<\/p>\n

Premda procesi postaju masovni u 15. stolje\u0107u, optu\u017ebi za vje\u0161ti\u010darstvo i \u010darobnja\u0161tvo bilo je i ranije, dodu\u0161e u ne\u0161to druga\u010dijim okolnostima u odnosu na organizirane progone. Oni su isprva bili politi\u010dki motivirani, dok su u drugoj fazi procesa \u017eene ve\u0107inom bile optu\u017eivane za maleficij (nano\u0161enje \u0161tete dru\u0161tvenom ili politi\u010dkom dru\u0161tvenom poretku ili pojedincu) te, kona\u010dno, u razdoblju organiziranih progona, glavni motiv postaje ugovor vje\u0161tica s \u0111avlom.<\/p>\n

Povijesna rekonstrukcija pojma vje\u0161tica rasvjetljava utjecaj reformacije i protureformacije, demografskih promjena, klasnih preraspodjela, epidemiolo\u0161ke situacije, agrarnih i politi\u010dkih kriza na potrebe za stvaranjem prijete\u0107e Drugosti na koje se imaju projicirati sve neugodne emocije, strahovi i tjeskoba koje redovito prate spomenute neda\u0107e. Kao \u0161to autorica nagla\u0161ava, spaljivanja vje\u0161tica bilo je znatno manje tijekom ratova, kada se potreba za kreiranjem neprijateljskog Drugog ispunjavala u odnosu prema ratnom neprijatelju.<\/p>\n

Sklapanje ugovora s \u0111avlom, spolno op\u0107enje s \u0111avlom na no\u0107nim okupljanjima (sabatima), ubojstva djece, kanibalizam te pravljenje masti od dijelova ubijene djece koja im je omogu\u0107avala da lete, samo su neki od prijestupa vje\u0161tica opse\u017eno opisanih u demonolo\u0161koj literaturi 15. stolje\u0107a, koja je imala va\u017enu ulogu u stvaranju vje\u0161ti\u010djeg imaginarija, a jednako tako i utjecaj na zakonske procedure o ka\u017enjavanju vje\u0161tica.<\/p>\n

Razumijevanje ka\u017enjavanja \u017eena optu\u017eenih za vje\u0161ti\u010darstvo omogu\u0107ile su opse\u017ene historiografske analize, a Polgar se osvr\u0107e i na feministi\u010dke i psihoanaliti\u010dke teorije koje su ponudile zanimljive interpretacije, ali koje ipak treba uzeti u obzir s dozom opreza. Mit o vje\u0161tici kao sna\u017enoj, emancipiranoj \u017eeni koja \u017eivi \u017eivot po svome, kr\u0161e\u0107i pravila patrijarhata, te svojevrsnoj prvoj feministi\u010dkoj junakinji produkt je romanti\u010darske historiografske analize i drugog vala feminizma, upozorava Polgar. U ve\u0107ini zemalja \u017eene su bile glavna meta progona, i to naj\u010de\u0161\u0107e upravo najsiroma\u0161nije pripadnice zajednice, stare i nemo\u0107ne \u017eene, neudane i bez djece. Mo\u017eda su ba\u0161 zato i bile \u201enajpogodnije\u201c za ono \u010demu je kreiranje vje\u0161ti\u010dje Drugosti i slu\u017eilo \u2013 kanaliziranju straha, ljutnje i tjeskobe na za to \u201eodobrene\u201c objekte.<\/p>\n

Psihoanaliza je pak na vje\u0161ti\u010darstvo gledala kao na elemente psihopatologije \u2013 Jean Martin Charcot i Sigmund Freud prona\u0161li su mnogo sli\u010dnosti izme\u0111u histeri\u010dnih pacijentica i optu\u017eenih \u017eena, kao i izme\u0111u psihoanaliti\u010dke psihoterapije i priznanja dobivenih tijekom torture. Uspomene koje nikad ranije nisu bile ispri\u010dane ili za koje nije prona\u0111eno rame za plakanje, tek u tim te\u0161kim trenucima torture bivaju dijeljene s okolinom, \u0161to ih \u010dini sli\u010dnima psihoterapijskoj seansi. Drugi ih autori pak nalaze sli\u010dnijima ispovijedi s obzirom na to da \u017eene pri torturi kopaju po vlastitim sje\u0107anjima kako bi prona\u0161le ne\u0161to \u0161to bi moglo biti zanimljivo publici, a to su prije svega priznanja vlastite devijantnosti, iskrivljenosti i izopa\u010denosti. Iako su naracije dobivene neljudskom torturom \u2013 uz to preto\u010dene u neupravni govor pravnog diskursa, \u0161to umanjuje njihovu vjerodostojnost \u2013 one ipak sadr\u017ee i autenti\u010dna, ve\u0107inom bolna sje\u0107anja koja su u trenucima prije sigurne smrti isplivala na povr\u0161inu. Kako i sama autorica ka\u017ee, te su naracije mo\u017eda jedne od rijetkih sa\u010duvanih \u017eenskih naracija tog perioda (usprkos njihovoj donekle upitnoj autenti\u010dnosti s obzirom da ih nisu one same zapisale).<\/p>\n

Sredi\u0161nje mjesto u konstrukciji vje\u0161tice ima \u017eensko tijelo koje slu\u017ei kao osnova za ozna\u010davanje vje\u0161tice kao prijete\u0107e, neprijateljske Drugosti. Vje\u0161ti\u010dja tijela prestaju biti vlasni\u0161tvom \u017eena, a mo\u0107 nad njima preuzimaju dr\u017eava i njezine produ\u017eene ruke. Propusnost, odnosno nejasna ome\u0111enost tjelesnim granicama vje\u0161ticama omogu\u0107ava nadljudske sposobnosti, poput transvekcije i transmutacije, ali i po\u010dinjenje najstra\u0161nijih prijestupa kao \u0161to su infanticid i kanibalizam.<\/p>\n

Me\u0111utim, nijedna od tih \u201eizvanrednih sposobnosti\u201c ne bi bila mogu\u0107a da nije vje\u0161ti\u010dje zdru\u017eenosti s \u0110avlom, apsolutnim Zlom. \u0110avao, lakanovskim rje\u010dnikom definiran kao Das Ding ili Stvar, mu\u0161ka je figura iz \u010dijeg partnerstva vje\u0161tica crpi svoju mo\u0107. Njega se, za razliku od \u017eena, ne mo\u017ee kontrolirati, pa niti posve definirati. \u0110avao odolijeva ozna\u010divanju, \u0161to ga stavlja izvan simboli\u010dkog. On unosi kaos i razdor, poni\u0161tava pravila i zakone. Predstavlja zapravo (redovito mu\u0161ke) simbole mo\u0107i ranog novog vijeka, prema kojima nije dopu\u0161teno iskazati ljutnju, ve\u0107 ju je potrebno preusmjeriti na tijela koja su za to dru\u0161tveno i zakonski odobrena \u2013 tijela vje\u0161tica. Pe\u010dat na tijelu vje\u0161tica dokaz je seksualnog \u010dina s vragom, za kojim se u postupku torture traga, a potom u procesu odzna\u010divanja odstranjuje i pohranjuje, dok se tijelo vje\u0161tice javno poni\u0161tava spaljivanjem, uklanja iz simboli\u010dkog poretka te u potpunosti pokorava.<\/p>\n

Vjerojatno najvi\u0161e zastra\u0161uju\u0107i aspekt vje\u0161ti\u010darstva predstavlja kanibalizam i antropofagija. Vje\u0161tice su optu\u017eivane za posjedovanje kostiju i lubanja, proizvodnju masti spravljene od ubijene djece ili\u00a0 pro\u017ediranje tu\u0111ih organa, naro\u010dito srca koje u vrijeme masovnih progona jo\u0161 uvijek \u010dini sredi\u0161nje mjesto subjektiviteta prije nego \u0161to tu ulogu preuzima mozak. Optu\u017eivanje vje\u0161tica za antropofagiju rezultat je projiciranja vlastitih nedopu\u0161tenih fantazija izazvanih ljutnjom koja se neprestano mora izmje\u0161tati, a dijelom je i odraz straha od fragmentacije krhko sagra\u0111ene li\u010dnosti. Kako autorica obja\u0161njava, tijelo je uvijek tijelo Drugoga, onoga (odnosno one) koji osigurava cjelovitost na\u0161eg bi\u0107a, ali koji ima mo\u0107 tu cjelovitost i oduzeti.<\/p>\n

Fantasti\u010dni aspekti vjerovanja u vje\u0161tice danas se mogu u\u010diniti smije\u0161nima i bizarnima, \u0161to navodi na pomisao da je nastup prosvjetiteljstva (s naglaskom na racionalnom, razvoj prirodnih znanosti) ili pak medikalizacija, odnosno psihijatrizacija vje\u0161ti\u010darstva dovela do okon\u010davanja procesa protiv vje\u0161tica. Me\u0111utim, takva razmatranja vode banalizaciji i pojednostavljivanju pojma vje\u0161tice, kao i zanemarivanju dru\u0161tvene funkcije tog pojma. Time se \u201ckrivac\u201d za masovne progone nalazi u pu\u010dkoj kulturi, koju se i\u0161\u010ditava kao primitivnu i inferiornu u odnosu na racionalnu, elitnu kulturu koja rasvjetljava nelogi\u010dnosti magijskih elemenata.<\/p>\n

Me\u0111utim, upozorava Polgar, progoni vje\u0161tica ne mogu se interpretirati isklju\u010divo kao procesi \u201codozdo\u201d, nego je nu\u017eno uzeti u obzir kreiranje afektivnih atmosfera straha i tjeskobe, koje su pokretane prije svega \u201codozgo\u201d. Na na\u0161im prostorima, zna\u010dajnom smanjenju procesa protiv vje\u0161tica doprinio je zakon Marije Terezije iz 1756. kojim se reguliraju procesi protiv \u010darobnja\u0161tva, tj. preuzima se kontrola nad lokalnim sudovima koji su sada o procesima du\u017eni obavijestiti caricu. Iz tog ugla, nezahvalno je promatrati odredbe carice Terezije kao znak altruizma ili zauzimanja za prava \u017eena kada su one prvenstveno manifestacija mo\u0107i i kontrole nad zakonodavstvom i lokalnim institucijama. Prekid progona vje\u0161tica mo\u017ee se stoga tuma\u010diti promjenama koje se nastale \u201codozgo\u201d, zamjenom jednog sustava mo\u0107i drugim, pojavom novog vladara\/vladarice koji stvaraju novu afektivnu atmosferu, koriste druge oblike kontrole, ali s istim ciljem \u2013 discipliniranja subjekata.<\/p>\n

\u010cini se da je za to redovito potreban prijete\u0107i Drugi, ili tijela odobrena za kanaliziranje tjeskobe, straha i agresije, koje se time izmje\u0161taju prema \u201cdolje\u201d, odnosno prema marginaliziranim, ranjivim pripadnicima zajednice, koje danas nalazimo u izbjeglicama, muslimanima, pripadnicima LGBTIQ zajednice te, u odre\u0111enoj mjeri, i dalje prema \u017eenama. Mehanizmi konstrukcije \u010dudovi\u0161ne Drugosti mo\u017eda su se dijelom promijenili, ali njihova va\u017enost u obrani elitnih skupina od gnjeva ni\u017eih slojeva dru\u0161tva ostala je nepromijenjena. Jednako tako se i pozicija \u017eena u posljednjih nekoliko stolje\u0107a uvelike promijenila, ali postojanje krajnjih aspekata \u017eenstva kao demonskog ili sakralnog jo\u0161 uvijek ima svoje upori\u0161te. Upravo zato, prou\u010davanje vje\u0161tica i njihovih naracija lekcija je iz povijesti kojoj Nata\u0161a Polgar daje smisao, a osigurav\u0161i analizi progona psihoanaliti\u010dko sidri\u0161te, daje okvir za tuma\u010denje procesa koji bolno podsje\u0107aju na suvremeni dru\u0161tveni poredak.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cini se da je za to redovito potreban prijete\u0107i Drugi, ili tijela odobrena za kanaliziranje tjeskobe, straha i agresije, koje se time izmje\u0161taju prema \u201cdolje\u201d, odnosno prema marginaliziranim, ranjivim pripadnicima zajednice, koje danas nalazimo u izbjeglicama, muslimanima, pripadnicima LGBTIQ zajednice te, u odre\u0111enoj mjeri, i dalje prema \u017eenama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":331336,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[2069],"class_list":["post-349925","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-vjestice"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/349925","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=349925"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/349925\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":349931,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/349925\/revisions\/349931"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/331336"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=349925"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=349925"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=349925"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}