{"id":348864,"date":"2022-07-01T07:17:26","date_gmt":"2022-07-01T05:17:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=348864"},"modified":"2022-07-01T07:17:26","modified_gmt":"2022-07-01T05:17:26","slug":"put-u-bespuce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/07\/01\/put-u-bespuce\/","title":{"rendered":"Put u bespu\u0107e"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sr\u0111an Milo\u0161evi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Agresija Rusija na Ukrajinu neminovno je postala katalizator mnogih aktuelnih problema i, razume se, izvor novih. Kada je re\u010d o Srbiji zao\u0161treno je, pored drugih, i pitanje njenog odnosa prema EU, sa svim raznolikim aspektima \u2013 od privrednih, preko politi\u010dkih i bezbednosnih, do vrednosnih. Postalo je vidljivije ono \u0161to je jasno ve\u0107 godinama, a to je da je odnos Srbije i EU zapravo odnos obostranog beskrajnog taktiziranja. U takvim okolnostima problemi na \u201eZapadnom Balkanu\u201c dobijaju novu opasnu dinamiku umesto da se region kre\u0107e ka njihovom mirnom re\u0161avanju.<\/p>\n<p>EU ima neposredni interes da u Srbiji ne prevlada ruski i kineski uticaj i \u2013 uz ovakav re\u017eim u Srbiji, koji ju je kao dr\u017eavu urnisao \u2013 verovatno ni\u0161ta vi\u0161e od toga. EU je spremna da za to potiskivanje ruskog i kineskog uticaja plati \u2013 i novcem i politi\u010dki. Ona svesno u\u010destvuje u \u0161aradi od procesa evrointegracija Srbije, daje pristup nekim fondovima, otvara neke klastere, pri \u010demu evropski kapital tako\u0111e ima koristi od takvog odnosa, verovatno i vi\u0161e nego da je Srbija \u010dlanica EU. Svima je, me\u0111utim, jasno da je pro\u0161irenje u ovakvom aran\u017emanu \u2013 i zbog stanja u EU, ali naro\u010dito zbog stanja u Srbiji \u2013 nemogu\u0107e. Na kraju, iako ni\u0161ta ne govori da se Srbija mo\u017ee pokrenuti u tom pravcu, EU dr\u017ei otvorenom mogu\u0107nost da, u nekom trenutku, Srbija ipak pristane na uslove i kriterijume \u010dlanstva, \u0161to za sada izgleda sve manje verovatno, gotovo nemogu\u0107e. Politi\u010dki sistem u Srbiji je regresirao ispod demokratskog minimuma i, bez korenitih promena, koje se ne daju ni naslutiti, ne postoji nikakva \u0161ansa za restituciju demokratije u Srbiji, dok sama \u010dinjenica da u EU ima sli\u010dnih pojava ne zna\u010di da bi EU primila nove takve \u010dlanice. Naprotiv.<\/p>\n<p>Sa druge strane, Srbiji odgovara da se pretvara da je \u201ena evropskom putu\u201c jer \u017eeli da koristi novac iz pristupnih EU fondova, a njenom ko\u010dopernom poglavici je stalo do statusa nekakvog aktera u me\u0111unarodnoj politici (iako je njegov objektivni domet imenjak Luka\u0161enko). Potrebna mu je apsolutna stabilnost apsolutne vlasti, osiguranje od svakog potencijalnog izazova (uklju\u010duju\u0107i i spoljnopoliti\u010dki) i otuda proizlazi ova naizgled bizarna, a zapravo lako obja\u0161njiva pozicija Srbije u odnosu prema EU. Na kraju, za Vu\u010di\u0107a je korisno da postoji maglovita mogu\u0107nost \u010dak i takvog ishoda kakav je \u010dlanstvo Srbije u EU (pod uslovom da Srbija ostane stabilna autokratija). Jer \u2013 za\u0161to da ne? Ni\u0161ta ga ne obavezuje, a takva perspektiva stvara beskrajno komotnu poziciju. Pritom, re\u017eimi poput onog u Ma\u0111arskoj ili Poljskoj stvaraju osnovu da svaki autokrata \u2013 na prvi pogled opravdano \u2013 pomisli da demokratija i vladavina prava zapravo nisu uslovi za \u010dlanstvo, pa ako se uka\u017ee kao interes re\u017eima \u2013 treba dr\u017eati i tu opciju otvorenom. Na kraju, to je svojevrsno osiguranje za situaciju i da EU promeni dosada\u0161nji pristup, pre svega prema Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori i poka\u017ee spremnost da ubrzano primi ove tri dr\u017eave u \u010dlanstvo, uz ulazak Kosova u NATO. Samo tada bi se manevarski prostor Srbije verovatno sasvim suzio i usmerio je ka \u010dlanstvu u EU.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, kako je ve\u0107 re\u010deno, svima je jasno da \u2013 pod datim okolnostima i bez nekih \u010dudesnih promena \u2013 \u010dlanstvo Srbije u EU uop\u0161te nije opcija: EU me\u0111u svojim \u010dlanovima vidi samo Srbiju koja ispunjava kriterijume, a Srbija svoje \u010dlanstvo vidi samo ukoliko mo\u017ee da ih ne ispuni, odnosno ako ne mora da izvr\u0161i bilo kakvu bitnu promenu (pri \u010demu se to ne odnosi samo na status Kosova). To su nepomirljive pozicije. Iako nema nikakve sumnje da bi ekonomski rast i standard stanovni\u0161tva u Srbiji bili vi\u0161i da je Srbija \u010dlanica EU nije izvesno da su ve\u0107i rast i vi\u0161i standard zaista interesi kojima gra\u0111ani Srbije streme. Vu\u010di\u0107 je uspeo da ostvari (iz sopstvene perspektive, koju ve\u0107ina prihvata iz najrazli\u010ditijih razloga) verovatno optimalni balans li\u010dnih i interesa svoje dru\u017eine i klijentele (\u0161to je na prvom mestu), zatim kakvog takvog ekonomskog rasta, potom i za ve\u0107inu podno\u0161ljivog \u017eivotnog standarda (ili straha od pogor\u0161anja u slu\u010daju neke bitne promene, \u0161to odr\u017eava status quo) i, kona\u010dno, nacionalnog interesa (onako kako ga u Srbiji ve\u0107ina shvata). Ovo poslednje postignuto je, pre svega, odolevanjem da se \u201ere\u0161i Kosovo\u201c za ve\u0107inu u Srbiji neprihvatljivim ishodom. Kada se tome doda stalno ko\u010doperenje pred susedima, konstantna kritika zapada i snishodljivost prema kremaljskom hazjajinu, aspekt \u201enacionalnog ponosa\u201c je veoma dobro \u201epokriven\u201c. Otuda antivu\u010di\u0107evska nacional-du\u0161ebri\u017eni\u010dka povika na \u201eizdajnika Vu\u010di\u0107a\u201c deluje zaista komi\u010dno: njegov nacionalisti\u010dki kredit iz devedesetih je za sve kriti\u010dare sa desna nedosti\u017ean, a savremena propaganda re\u017eima ne daje razloga \u201eprose\u010dnom nacionalisti\u201c da Vu\u010di\u0107u bilo \u0161ta zameri. Na izvestan na\u010din uporno podgrevanje nacionalisti\u010dke paranoje od strane stvarnih i proizvedenih kriti\u010dara re\u017eima na desnici, kao i potpuno zanemarivanje urnisanja demokratije i institucija u kritici re\u017eima, savr\u0161eno odgovara Vu\u010di\u0107u. Ali to je druga tema.<\/p>\n<p>Posmatran pojedina\u010dno, svaki od navedenih segmenata je daleko od idealnog, \u010desto \u010dak i od istinski prihvatljivog, ali posmatrani kumulativno \u2013 oni \u010dine pozitivan politi\u010dki skor. Kalkulacija je, zapravo, veoma dobra: ekonomski rast je nizak, ali postoji i stanje se bitno ne pogor\u0161ava, osim u op\u0161tim kriznim situacijama, kakva je trenutna; standard je nezadovoljavaju\u0107i, ali nije takav da izazove socijalne nemire, a u meri u kojoj i jeste nepodno\u0161ljiv \u2013 kompenzuje se uspe\u0161nom varalicom gladnih stomaka \u2013 Kosovom koje \u201ene damo\u201c, Miletom iz Srpske, bu\u0111avom \u0161ovenskom propagandom u odnosu prema susedima i sli\u010dnim arsenalom proizvodnje \u201ela\u017ene svesti\u201c i kompenzacija za socijalne neprilike.<\/p>\n<p>Kada je re\u010d o Kosovu, Briselski sporazumi su, istina, dramati\u010dno spustili kriterijume \u201enepristajanja na nezavisnost\u201c, ali taj klju\u010dni korak \u2013 priznanje nezavisnosti \u2013 Vu\u010di\u0107 ne\u0107e na\u010diniti. On u svom politi\u010dkom delovanju ima samo dve crvene linije: sopstvenu vlast i Kosovo. Opsednut svojom istorijskom ulogom (uz koju ide i odgovaraju\u0107a materijalna nadoknada za \u201ezasluge za narod\u201c), uveren je da mu je dozvoljeno sve, osim da \u201eizda Kosovo\u201c, za \u0161ta veruje da mu Srbi nikada ne bi oprostili. To, dakle, nipo\u0161to ne\u0107e u\u010diniti iako je na po\u010detku, mo\u017eebiti, bio spreman i na takav potez. Ali okolnosti su se od tada promenile, EU a i \u010ditav zapad su se silno zapetljali i vi\u0161e niko nije uveren da Srbija zbog ne\u010dega mora da prizna nezavisnost Kosova.<\/p>\n<p>Danas, u haoti\u010dnim okolnostima u EU, mo\u017ee izgledati da je politika re\u017eima u Srbiji zapravo uspe\u0161na. Srbija nije me\u0111unarodno izolovana, nije u konstantnoj ekonomskoj krizi ve\u0107 bele\u017ei i nekakav rast i ne ose\u0107a se nikakav pritisak da Srbija mora da prizna Kosovo. Demokratija, vladavina prava i regularan politi\u010dki proces, o\u010digledno, gra\u0111anima Srbije nisu prioriteti, a re\u017eim se postarao da u\u010dini sve da im nikada ni ne postanu, \u0161to je, usput govore\u0107i, bilo pora\u017eavaju\u0107e lako posti\u0107i.<\/p>\n<p>Problem je, me\u0111utim, u tome \u0161to su regionalni odnosi takvi da \u0107e i u budu\u0107nosti neminovno generisati visok nivo nestabilnosti. Iako ni\u0161ta ne bi bilo razumnije od naj\u0161ire balkanske saradnje (o \u010demu sam pisao pre par godina), ovakav projekat \u201eotvorenog Balkana\u201c koji gura re\u017eim u Srbiji obi\u010dna je \u0161arena la\u017ea koja treba dodatno da udalji region od re\u0161avanja politi\u010dkih problema, \u0161to najvi\u0161e odgovara Srbiji. Lako je uo\u010diti da je formula \u201eotvorenog Balkana\u201c ekonomska saradnja + etno\u0161ovinisti\u010dka mr\u017enja, koja u medijima u Srbiji neprestano buja. To je ona glupa floskula: ne moramo da se volimo, ali bar da sara\u0111ujemo. Naravno, u samoj su\u0161tini stvari mora postojati me\u0111usobno uva\u017eavanju, izgradnja poverenja koje prevazilazi samo otvaranje firmi i nekakve investicije. Mantra da \u0107e ekonomskom saradnjom da se produbi poverenje je budala\u0161tina, naro\u010dito u okolnostima kada je sva propaganda usmerena da se me\u0111uetni\u010dke tenzije odr\u017eavaju i povremeno \u010dak i potpale.<\/p>\n<p>Srbija je manje-vi\u0161e jasno stavila do znanja da apsolutno ne prihvata nezavisnost Kosova, a jasno je i da nije napustila aspiracije prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. \u010cak i ako zanemarimo neposredne promotere radikalnog prekomponovanja granica na Balkanu koji, iako ideolo\u0161ki veoma uticajni, nisu politi\u010dki etablirani u vlasti (uz neke mu\u010dne izuzetke), niko u Srbiji, u rasponu od aktuelnog re\u017eima do radikalno desne opozicije (i \u201eopozicije\u201c) ne prihvata ni najmanju odgovornost srpske strane za de\u0161avanja devedesetih godina (osim ponekog zlo\u010dina, ali rat je rat, nije belet, \u010demu prevelika drama?). Sistematski se odr\u017eava frustracija zbog ishoda ratova devedesetih (naro\u010dito u pogledu dr\u017eavnih granica Srbije). Uz veoma retke, individualne primere prozapadne desnice, prema shvatanju gotovo svih desnih opcija u Srbiji \u2013 politi\u010dkih, intelektualnih, ve\u0107inski desno orijentisanih medija \u2013 krivci za ishode devedesetih godina isklju\u010divo su van Srbije, a srpski narod \u2013 isklju\u010divo \u017ertva zapada i susednih naroda. Takvo razumevanje postjugoslovenskih realnosti pokazuje da je Srbija re\u0161ena da dr\u017ei otvorenim sva pitanja neposredne pro\u0161losti koja je donela za Srbiju nepovoljne ishode, kako se predstavlja \u2013 bez ikakve njene odgovornosti.<\/p>\n<p>Za sada je jasno da Srbija nema mogu\u0107nost da pitanja koja je ti\u0161te zatvori na na\u010din koji bi je zadovoljio. Ono \u0161to mo\u017ee jeste da ta pitanja dr\u017ei otvorenim. Pritom, nije to njena specifi\u010dnost: svako ko je pretrpeo poraze, ali nije potpuno slomljen, na njenom mestu \u010dinio bi (i u sli\u010dnim situacijama \u010dinio je) isto. Nijedna dr\u017eava koja ne prepoznaje sopstveni interes u odricanju od teritorijalnih aspiracija ili koja nije primorana da ih se odrekne to ne\u0107e ni u\u010diniti. I nikad kroz istoriju nije. Istovremeno, nemogu\u0107e je izna\u0107i na\u010din da Srbija bude primorana da promeni svoju poziciju u pomenutim pitanjima: nijedna dr\u017eava ne mo\u017ee biti izlo\u017eena sankcijama, bombardovanju i drugim oblicima neodoljivih pritisaka zato \u0161to ne\u0161to ne priznaje ili zato \u0161to smatra da je teritorijalno i na drugi na\u010din o\u0161te\u0107ena. Tako\u0111e je neizvodljivo da bilo ko drugi bude primoran da promeni svoju poziciju zarad nekih ustupaka Srbiji i fakti\u010dki je nemogu\u0107e prona\u0107i kompromis. Jasno je, onda, da mirnog re\u0161enja nema.<\/p>\n<p>Posledice takve konstelacije su jasne: ne treba imati nikakvu iluziju da je mir na Balkanu datost za dugo vremena. Sve izvesnija pobeda Rusije u Ukrajini bi\u0107e vetar u jedra \u2013 makar samo psiholo\u0161ki \u2013 svima u Srbiji koji veruju da je \u201erevizija poraza\u201c mogu\u0107a. Zato se od desni\u010darske i konzervativne politi\u010dke analitike i mo\u017ee \u010duti neprestano ponavljanje da se \u201esudbina Srbije re\u0161ava u Ukrajini\u201c. Jedino \u0161to nedostaje za pokretanje ratne ma\u0161inerije jeste neka bre\u0161a u NATO savezu, koja \u0107e se neminovno pojaviti sa sve o\u010diglednijim ja\u010danjem nacionalnog egoizma u dr\u017eavama \u010dlanicama. Uz vi\u0161e ne toliko nezamisliv gubitak interesa SAD (pod nekom novom republikanskom administracijom) za kosovsku nezavisnost i za opstanak BiH kao dr\u017eave verovatno\u0107a za novi sukob vi\u0161estruko raste. Ne treba isklju\u010diti ni pojavu \u201epragmati\u010dnih\u201c vlada u najmo\u0107nijim dr\u017eavama zapada koje \u0107e, na kraju krajeva, prepustiti da se otvorena pitanja evropske periferije re\u0161avaju na bazi odnosa snaga. To je, pod datim okolnostima i bez bitne promene odnosa EU i zapada prema Zapadnom Balkanu, ishod koji postaje izgledniji nego \u010dudo mira i prosperiteta regiona u okviru tobo\u017ee otvorenog Balkana ili unutar EU. Srbija, dodu\u0161e, za uspeh takvog poduhvata verovatno nema potencijala, ali ima i previ\u0161e usijanih glava, \u0161to je dovoljno za neki novi ciklus sukoba. Kona\u010dno, ne bi trebalo previ\u0161e da nas iznenadi i ako ovoga puta u regionu na\u0111e jednog, a mo\u017eda i dva naizgled neo\u010dekivana saveznika.<\/p>\n<p>Pe\u0161\u010danik.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Srbiji odgovara da se pretvara da je \u201ena evropskom putu\u201c jer \u017eeli da koristi novac iz pristupnih EU fondova, a njenom ko\u010dopernom poglavici je stalo do statusa nekakvog aktera u me\u0111unarodnoj politici (iako je njegov objektivni domet imenjak Luka\u0161enko).<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":348865,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-348864","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348864","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=348864"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348864\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":348866,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348864\/revisions\/348866"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/348865"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=348864"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=348864"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=348864"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}