{"id":348606,"date":"2022-06-28T08:55:32","date_gmt":"2022-06-28T06:55:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=348606"},"modified":"2022-06-28T08:56:27","modified_gmt":"2022-06-28T06:56:27","slug":"teror-turizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/06\/28\/teror-turizma\/","title":{"rendered":"Teror turizma"},"content":{"rendered":"

Autor: Viktor Ivan\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

\u017divi li \u010dovjek u Splitu, poput mene, i odva\u017ei li se \u201cu sezoni\u201d spustiti do centra \u2013 nekim trivijalnim povodom, recimo da obi\u0111e pazar i ribarnicu i pribavi namirnice za ru\u010dak, jer je tako navikao u nekom pred\u017eivotu \u2013 unaprijed mora znati da \u0107e biti izvrgnut nebrojenim vidovima nasilja.<\/p>\n

Zna\u010di da \u0107e negdje popiti kavu (jer je tako navikao) po basnoslovnoj cijeni, pa \u0107e ga od nje zaboljeti stomak, a uz to otrpjeti prijekorne poglede konobara jer uz topli napitak nije naru\u010dio i doru\u010dak; zna\u010di da \u0107e kuglu sladoleda od aromatizirane vode (jer mu je ubrzo prokuhao mozak) platiti dvadeset kuna; zna\u010di da \u0107e se gradskim ulicama probijati stopu po stopu, s du\u017eim pauzama, kao da \u010deka red u banci; zna\u010di da \u0107e ga turisti\u010dka masa koja se upravo iskrcala s nekog od gigantskih kruzera zarobiti i odvu\u0107i u ne\u017eeljenu smjeru, te \u0107e prisilno odslu\u0161ati traktat njihova vodi\u010da o povijesti Jupiterova hrama, i to na jeziku koji ne razumije; zna\u010di da \u0107e na svakom uglu uo\u010davati posljedice no\u0107nih alkoholnih tura, gdje su dragi gosti (naj\u010de\u0161\u0107e mla\u0111e \u017eivotne dobi) udru\u017eenim snagama pi\u0161ali i povra\u0107ali, nepogre\u0161ivo biraju\u0107i arheolo\u0161ki najvrjednije lokacije; zna\u010di da \u0107e mu na potezu od Biskupove pala\u010de do zapadnoga ruba Varo\u0161a nosnice stalno biti iritirane nesnosnim mirisom vi\u0161e puta prepr\u017eena ulja izmije\u0161anog s oporim vonjem plastike kineske proizvodnje; zna\u010di da \u0107e svakih deset sekundi pred njega iskakati prsate djevojke guraju\u0107i mu jelovnike pod nos, a kada ljubazno odbije ponudu, s ga\u0111enjem od njega okretati glavu; zna\u010di da\u2026<\/p>\n

\u2026nije zdravo i\u0107i u grad. Mada ni izvan u\u017eeg centra prilike nisu mnogo bolje. U zgradi do moje, recimo, od osam dvosobnih stanova, samo jedan nije pretvoren u turisti\u010dki apartman i parceliziran na nekoliko zasebnih jedinica. Fasada je prekrivena plavim tablama sa \u017eutim zvjezdicama, u rasponu od dvije do \u010detiri. Stambeni je objekt prenamijenjen u hotel, a takvih je bezbroj. Gdje su se izmjestili vlasnici? U podrume? U gara\u017ee? U \u0161umu, kao partizani? Pla\u0107aju li partizani porez?<\/p>\n

Tu su pak agresija i pi\u010dvajz svakodnevne pojave. \u201cBorba za svakog gosta\u201d ne poznaje milost i rezultira redovnim fizi\u010dkim obra\u010dunima, \u0161to oko deficitarnog parkinga, \u0161to oko pijan\u010devanja i neizdr\u017eive no\u0107ne buke, \u0161to oko ne\u010dega tre\u0107eg. Onima koji ne iznajmljuju apartmane nego, s opro\u0161tenjem, samo tu \u017eive, strah se uvukao u kosti, jer slute da bi na svaku primjedbu kao odgovor mogli dobiti metak u grudi ili letvu u tjeme. Vi\u0161e se nitko ne iznena\u0111uje kada u svome haustoru zatekne parkirani terenac s belgijskom registracijom. Ili kad u dvoru iza zgrade, to\u010dno ispod tiramola s kojeg se cijede fri\u0161ko oprani lancuni, susretne dobro raspolo\u017eenu poljsku obitelj od dvanaest \u010dlanova dok izvla\u010di monta\u017ene stolove i stolice iz svoje kamp-prikolice, a zatim i plinski ro\u0161tilj na kojemu \u0107e termi\u010dki obraditi krvavice za objed.<\/p>\n

(Situacija na moru, da i to napomenem, ne zaostaje za onom na kopnu, pogotovo otkad je demonstracija klasne nadmo\u0107i uzela maha i postala \u0161ik. Kada vidim jahtu veli\u010dine ameri\u010dkoga ratnog broda kako se samodopadno kur\u010di u luci, zauzimaju\u0107i ljep\u0161u polovinu zapadne obale, proganjaju me dvije pomisli: prva, da preciznim hicem iz zolje spi\u010dim to\u010dku izme\u0111u komandnoga mosta i trpezarije \u2013 najbolje u vrijeme ve\u010dere, radi maksimiziranja broja \u017ertava \u2013 i druga, da se ispostavi kako je vlasnik plovila neki ruski oligarh, \u0161to bi zna\u010dilo da bih se za uspjeli atentat mo\u017eda mogao izvu\u0107i neka\u017enjeno.)<\/p>\n

Ukratko, odurno je, \u010dak i ako niste mizantrop poput ovog potpisnika. Va\u0161 grad se pred va\u0161im o\u010dima pretvara u besmisleni lunapark s mramornom patinom rimskoga porijekla. \u201cIzvan sezone\u201d \u2013 na primjer u velja\u010di \u2013 avetinjski je prazan, konzerviran, odlo\u017een do sljede\u0107eg ljeta, odmetnut od svojih stanovnika, zapravo potpuno nepotreban, jer je namijenjen isklju\u010divo turistima, a turista tada nema.<\/p>\n

Svi urbani javni sadr\u017eaji iz njega su temeljito ispumpani i zamijenjeni onim turisti\u010dkim, a kao da se i gradska \u010deljad, prihva\u0107aju\u0107i specifi\u010dnu duhovnu atrofiju kakvu zahtijeva priroda biznisa, skupno upisala u turisti\u010dki ceh. Povija se u struku, nabacuje neprirodni osmijeh, muca strane jezike i \u2013 dok god \u0161utite i ne odajete lokalni identitet \u2013 pikira vas halapljivim pogledom, naga\u0111aju\u0107i jeste li Nijemac kojeg treba oderati ili \u0160ve\u0111anin kojeg valja iscijediti.<\/p>\n

Uop\u0107e ne dvojim da je, mimo kratkoro\u010dne zarade, kona\u010dni cilj turizma nemilosrdno odstraniti sve domicilne stanovnike koji nisu uklju\u010deni u turisti\u010dko poduzetni\u0161tvo. U interesu ekonomskog opstanka, dakako. \u0160ifra glasi: da bi se pre\u017eivjelo, \u017eivot treba u\u010diniti nepodno\u0161ljivim. Jer turizam je jedina ekonomska grana koja raste iz ovoga suhog debla.<\/p>\n

Nema dakle mjesta za neuklopljene. Igra se na sve ali ni\u0161ta. Ili \u0107e\u0161 biti dio kompletne usluge, ili te ne\u0107e biti. Tko rogobori protiv teku\u0107ih turisti\u010dkih u\u017easa, tko ne priznaje spasonosni smisao toga svakodnevnog pakla, radi protiv interesa \u010ditave zajednice, sabotira op\u0107i napredak, pona\u0161a se izdajni\u010dki, a naposljetku i neodgovorno ugro\u017eava vlastitu budu\u0107nost: pila granu na kojoj visi!<\/p>\n

No, rekoh, \u010dovjek se privikne. Stekne otpornost na \u0161iroki asortiman iznena\u0111enja. A onda ga opet pone\u0161to zatekne. Izlo\u017eiv\u0161i se prije neki dan agoniji \u0161etnje gradom (toliko ga, na\u017ealost, volim), u Bosanskoj ulici, pred Muzejom \u201cGame of Thrones\u201d \u2013 mjestom koje, uz paprenu cijenu ulaznica, slavi \u010dinjenicu da je Split poslu\u017eio kao kulisa za snimanje nekih scena megapopularne serije \u2013 uo\u010dio sam \u010dovjeka ekstremno niska rasta, patuljka, kako se vrzma oko ulaznih vrata, odjeven u crni ko\u017eni prsluk, na plus trideset i dva.<\/p>\n

Vratio sam se poslije petnaestak minuta kako bih provjerio stvar: da, on nije turist, nego lice koje animira turiste da posjete Muzej Igre prijestolja. Za posao ga je o\u010digledno kvalificirala \u010dinjenica da rastom podsje\u0107a na jednog od glavnih likova serijala, Tyriona Lannistera, kojega glumi Peter Dinklage. Mo\u017ee li ni\u017ee? \u2013 pomislio sam, a onda se brzo ugrizao za misao, strahuju\u0107i da bi mogla biti politi\u010dki nekorektna.<\/p>\n

Napokon, u realnom \u017eivotu, \u201cizvan sezone\u201d, taj \u010dovjek vjerojatno ima neopisivih problema s pronalaskom posla \u2013 jer Hrvatska je u tom pogledu jedno od ogavnijih mjesta na Kugli \u2013 pa djeluje kao pravo osvje\u017eenje pojava radnoga mjesta koje je skrojeno samo za njega, takvo da cijelom svojom pojavom mo\u017ee poru\u010diti: veli\u010dina je va\u017ena, i va\u017eno je da je \u0161to manja! Osim toga, patuljak bez sumnje vi\u0161e nalikuje filmskome junaku nego onaj lakrdija\u0161 Dioklecijanu, kada u podne na Peristilu za horde robotiziranih turista opona\u0161a imperatora, okru\u017een la\u017enom rimskom gardom.<\/p>\n

A ipak je sve tako sirovo i glupo. Promotivno se lukavstvo, naravno, oslanja na o\u010dekivanje da \u0107emo kod osoba izrazito niska rasta zapaziti samo to da su izrazito niska rasta, kao \u0161to kod Japanaca vrlo \u010desto primje\u0107ujemo samo to da su Japanci, a ne razlikujemo ih me\u0111usobno. Trik zavo\u0111enja je osovljen na na\u0161u arogantnu povr\u0161nost prema druga\u010dijima od sebe.<\/p>\n

U stvarnosti, jedino \u0161to holivudski glumac i njegov splitski imitator dijele je zajedni\u010dki nedostatak \u2013 nedostatak visine \u2013 dok su po svemu drugome razli\u010diti. A i ono \u0161to nazivamo nedostatkom (ili, jo\u0161 rigidnije, hendikepom) jest izmi\u0161ljotina ve\u0107ine, koja oholo \u010duva monopol na diskriminaciju. \u0160to ako manjina, u koliko god sitnim promilima da se broji, nije previ\u0161e niska, nego je ve\u0107ina previ\u0161e visoka?<\/p>\n

No ovdje nije rije\u010d o tome, nego o trijumfu banalnosti koji nastupa kao posljedica histeri\u010dnog \u201crazvoja turizma\u201d. Neko\u0107 su cirkusi dolazili u grad, a sada grad sti\u017ee u cirkus, kao glavna zvijezda u areni. Tyrionov dvojnik utoliko nipo\u0161to nije usamljen, ve\u0107 dostojno reprezentira na\u0161u kolektivnu osu\u0111enost na sudbinu \u017eivog dekora.<\/p>\n

Tko \u017eivi od proizvodnje iluzije \u2013 jer vi\u0161e ne proizvodi ni\u0161ta drugo, jer je udarni\u010dki uni\u0161tio sve \u0161to sli\u010di na konkretnu industriju, jer je sravnio sa zemljom svoje tvorni\u010dke hale i brodogradili\u0161ne navoze, jer je zacrtao put ka budu\u0107nosti linijom najmanjeg otpora \u2013 neizbje\u017eno podlije\u017ee njenoj mo\u0107i, te \u0107e u iluziju smjestiti i vlastiti \u017eivot. Bolje od ikoga drugog, patuljak pred muzejskim ulazom ilustrira ljudsku stranu pove\u0107ane stope rasta turisti\u010dke ekonomije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Novosti<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010covjek se naposljetku ipak privikne na teror turizma, jer nema izbora. Ako ga ima, bje\u017ei glavom bez obzira. I to uz uvjete (a) da spomenuta glava nije prazna i (b) da njen vlasnik ne \u017eivi od turizma.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-348606","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348606","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=348606"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348606\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":348608,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348606\/revisions\/348608"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=348606"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=348606"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=348606"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}