Molekuli bilo kog lijeka ne mogu ciljano da se transportuju kroz na\u0161e tijelo, niti oni imaju kontrolu nad tim gdje \u0107e na kraju zavr\u0161iti. Ali farmakolozi hemijskim procesima modifikuju molekule lijeka kako bi bili sigurni da \u0107e se oni \u010dvrsto vezati za mjesta na koja treba i da \u0107e mimoi\u0107i ona na kojima ih ne \u017eelimo.<\/p>\n
Svaki farmaceutski proizodi sadr\u017ee vi\u0161e nego samo aktivnu supstancu lijeka koji direktno uti\u010de na problem. U njima ima i “neaktivnih sastojaka” ili molekula koji pobolj\u0161avaju stabilnost, apsorpciju, ukus i druge kvalitete koji su va\u017eni u obezbje\u0111ivanju toga da lijek odradi svoj posao.<\/p>\n
Na primjer, aspirin koji smo progutali tako\u0111e ima i sastojke koji spre\u010davaju lomljenje tablete tokom transporta, ali i poma\u017eu da se rastvori u na\u0161em tijelu.<\/p>\n
Kako se ljekovi apsorbuju u tijelu<\/strong><\/p>\n Kada progutamo tabletu, ona \u0107e se najprije rastvoriti u na\u0161em \u017eeluci i crijevima prije nego \u0161to se molekuli lijeka apsorbuju u krvotok. Kada dospije u krv, mo\u017ee da cirkuli\u0161e po cijelom tijelu kako bi pristupio razli\u010ditim organima i tkivima.<\/p>\n Molekuli lijeka uti\u010du na na\u0161e tijelo tako \u0161to se vezuju za razli\u010dite receptore na \u0107elijama koji onda izazivaju odre\u0111eni odgovor.<\/p>\n Iako su lijekovi napravljeni tako da ciljaju specifi\u010dne receptore kako bi proizveli \u017eeljeni efekat, nemogu\u0107e je sprije\u010diti ih da nastave da cirkuli\u0161u u krvi i da se vezuju za neciljna mjesta i tako se javljaju one ne\u017eeljene posljedice.<\/p>\n Molekuli lijeka koji kru\u017ee u krvi tako\u0111e se vremenom degradiraju i na kraju preko urina napu\u0161taju tijelo.<\/p>\n Po\u0161to neki molekuli lijeka u zavisnosti od hemijskih svojstava nikako ne mogu da prodru kroz sluznicu crijeva, neki od lijekova koje progutamo nikada se ne apsorbuju i uklanjaju se izmetom.<\/p>\n Upravo zato \u0161to se ne apsorbuje cijeli sadr\u017eaj lijeka, neki lijekovi se, poput onih koji se koriste za lije\u010denje visokog krvnog pritiska i alergija, uzimaju u vi\u0161e navrata da bi se zamijenili eliminisani molekuli lijeka i odr\u017eao dovoljno visok nivo lijeka u krvi.<\/p>\n Preno\u0161enje lijeka na pravo mjesto<\/strong><\/p>\n U pore\u0111enju s kapsulama i tabletama, efikasniji na\u010din uno\u0161enja lijeka je ubrizgavanje direktno u venu. Na ovaj na\u010din, cijela doza lijeka cirkuli\u0161e kroz tijelo i izbjegava degradaciju u probavnom traktu.<\/p>\n Mnogi lijekovi koji se daju intravenozno su “biolo\u0161ki lijekovi” ili “biotehnolo\u0161ki lijekovi”, koji uklju\u010duju supstance dobijene iz drugih organizama.<\/p>\n Naj\u010de\u0161\u0107i obilici ovih lijekova su oni koji se koriste u terapiji raka i koji se zovu monoklonska antitijela, proteini koji se vezuju za tumorske \u0107elije i ubijaju ih. Ovi lijekovi se ubrizgavaju direktno u venu jer na\u0161 \u017eeludac ne umije da razlikuje varenje terapeutskog proteina i varenje proteina iz \u010dizburgera.<\/p>\n U drugim slu\u010dajevima, lijekovi za koje su potrebne veoma visoke koncentracije da bi bili efikasni, kao \u0161to su antibiotici za te\u0161ke infekcije, mogu se davati samo putem infuzije.<\/p>\n Dok pove\u0107anje koncentracije lijeka mo\u017ee pomo\u0107i da se osigura da se dovoljno molekula vezuje za ta\u010dna mjesta kako bi se postigao terapeutski efekat, tako\u0111e se pove\u0107ava vezivanje za neciljna mjesta i rizik od ne\u017eeljenih efekata.<\/p>\n Jedan od na\u010dina da dobijete visoku koncentraciju lijeka na pravom mjestu je da primijenite lijek ta\u010dno tamo gdje je potrebno, kao \u0161to je trljanje masti na ko\u017eni osip ili upotreba kapi za o\u010di. Neki molekuli lijeka na kraju \u0107e dospjeti u krvotok, ali \u0107e biti dovoljno razbla\u017eeni da je koli\u010dina lijeka koja dospije do drugih mjesta veoma mala i malo je vjerovatno da \u0107e izazvati ne\u017eeljene efekte.<\/p>\n Sli\u010dno tome, inhalator isporu\u010duje lijek direktno u plu\u0107a i izbjegava da uti\u010de na ostatak tijela.<\/p>\n Uloga pacijenata<\/strong><\/p>\n Kona\u010dno, klju\u010dni aspekt u dizajnu svih lijekova je da pacijenti uzimaju lijekove u pravim koli\u010dinama u pravo vrijeme.<\/p>\n Po\u0161to je mnogim ljudima te\u0161ko da se sjete da uzmu lijek nekoliko puta dnevno, istra\u017eiva\u010di poku\u0161avaju da osmisle formule lekova tako da ih treba uzimati samo jednom dnevno ili \u010dak i manje.<\/p>\n Pored toga, pilule, inhalatori ili sprejevi za nos su pogodniji od infuzije koja zahtijeva putovanje do klinike da bi obu\u010deni klini\u010dar ubrizgao u na\u0161 krvotok.<\/p>\n \u0160to je manje komplikovano i skupo davanje lijeka, ve\u0107a je vjerovatno\u0107a da \u0107e pacijenti uzimati lijekove samo kada im zatrebaju.<\/p>\n Me\u0111utim, ponekad su infuzije ili injekcije jedini efikasan na\u010din da se odre\u0111eni lijekovi daju.<\/p>\n \u010cak i uz svu nauku koja ide u razumijevanje bolesti dovoljno dobro da se razvije efikasan lijek, \u010desto je na kraju sam pacijent odgovoran da terapiju sprovede na propisani na\u010din. (Izvor:RTS)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kada uzimate aspirin protiv glavobolje, kako aspirin zna da doputuje do va\u0161e glave i ubla\u017ei bol? Farmaceuti ka\u017eu da ne zna, ali kako nam onda na kraju prestane glavobolja ili spadne temperatura?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":302774,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-348086","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348086","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=348086"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348086\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":348087,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/348086\/revisions\/348087"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/302774"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=348086"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=348086"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=348086"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}