{"id":347725,"date":"2022-06-15T07:52:21","date_gmt":"2022-06-15T05:52:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=347725"},"modified":"2022-06-15T07:52:21","modified_gmt":"2022-06-15T05:52:21","slug":"postati-zapad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/06\/15\/postati-zapad\/","title":{"rendered":"Postati Zapad"},"content":{"rendered":"

P\u0161e: Veda Popovici<\/strong><\/p>\n

Pametan grad, civiliziran grad, grad onih koji uredno pla\u0107aju poreze \u2013 svim je ovim urbanim imaginarijima centralne i isto\u010dne Europe (CIE) zajedni\u010dko to \u0161to slu\u017ee performativnoj, aspirativnoj \u017eelji da se postane dijelom Zapada. Posljednjih trideset godina u na\u0161im se gradovima pojavio velik broj urbanih socijalnih pokreta, a op\u0107ine i vlade primijenile su \u0161irok spektar politika koje vode neoliberalnim urbanim procesima koji lete na krilima pozapadnja\u010denja.<\/p>\n

U ovom radu namjeravam razotkriti djelovanje paradigme koja te\u017ei pozapadnja\u010denju u CIE post-socijalisti\u010dkim urbanim transformacijama, mapiraju\u0107i pri\u010du o superiornosti Zapada kroz koju se legitimiziraju nasilne i sna\u017ene promjene. Koristit \u0107u anga\u017eirani teorijski pristup koji se temelji na mom iskustvu aktivistkinje u lokalnim (rumunjskim) i me\u0111unarodnim pokretima za pravedniji pristup stanovanju. Isti\u010du\u0107i lokalne primjere za koje smatram da imaju regionalnu va\u017enost, poku\u0161at \u0107u sastaviti kriti\u010dku perspektivu koja je u skladu s urbanim pokretima posve\u0107enima dru\u0161tvenoj pravdi, koriste\u0107i anti-kapitalisti\u010dko, anti-imperijalisti\u010dko i me\u0111usektorsko gledi\u0161te.<\/p>\n

\n

Iluzija mogu\u0107nosti<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Dekolonijalna doktrina u\u010di nas da je, kako bi materijalna dominacija mogla funkcionirati, vladaju\u0107ima za provo\u0111enje eksploatacije i ekstrakciju potrebna mnogolikost praksi, pojmova i vrijednosti. Nu\u017ean je konsenzus glede toga tko eksploatira, tko je eksploatiran, i za\u0161to. To stvara narativ s kojim se ve\u0107ina, ako ne i svi, mora slo\u017eiti. Nije lako pristati na pri\u010du o eksploataciji, ekstrakciji i razvla\u0161tenju te je potreban veliki dru\u0161tven napor vladaju\u0107ih vi\u0161ih klasa kako bi se taj pristanak proizveo.1<\/sup><\/a><\/p>\n

Nadalje, dekolonijalna misao pokazuje nam kako kolonijalizam nije tek posljedica dominacije kolonijalnih i imperijalnih tvorevina nad ne-zapadnja\u010dkim svijetom<\/a>, nego se\u017ee mnogo dalje od postoje\u0107ih kolonijalnih aparata te uklju\u010duje teritorije i dru\u0161tva koja su tek djelomi\u010dno potpadala pod povijesnu imperijalnu dominaciju. To je slu\u010daj sa zemljama CIE. Kolonijalizam na ovim prostorima ima specifi\u010dan oblik koji se temelji na stolje\u0107ima dominacije Zapada koju je prete\u017eito provodila aktualna kolonijalna vladavina, koriste\u0107i me\u0111u ostalim kompleksnu financijsku i kulturnu zavisnost. Zbog takve je pro\u0161losti Centralna i Isto\u010dna Europa danas polu-periferija. Rije\u010d je o dugotrajnom financijskom, politi\u010dkom i kulturalnom procesu koji se stvarao stolje\u0107ima.2<\/sup><\/a><\/p>\n

Narativi kojima se vi\u0161e klase slu\u017ee kako bi legitimirale nasilje i eksploataciju u ovoj regiji oduvijek su bili povezani s njihovom te\u017enjom da budu prepoznate kao predstavnice zemlje koja pripada Zapadu, ili zemlje koja je jednako dobra <\/em>kao neka od zemalja Zapada. To poku\u0161avaju posti\u0107i kroz nacionalisti\u010dki, konzervativni pristup kojim \u017eele ste\u0107i po\u0161tovanje i biti prepoznate kao ravnopravne, ili pak kroz pozapadnja\u010denje koje \u0107e rezultirati integracijom. Jednostavno re\u010deno, CIE dru\u0161tva stolje\u0107ima su zagubljena u toj binarnoj verziji razvoja<\/a>: nacionalizam protiv pozapadnja\u010denja. Ono \u0161to kod te binarnosti najvi\u0161e zabrinjava jest \u0161to prikriva da se obje \u201copcije\u201d zapravo sastoje od vrijednosti i politika desnice. Time obje, na ovaj ili onaj na\u010din, slu\u017ee tome da se lokalne zajednice integriraju u globalni tok kapitala i da se reproducira kolonijalna hijerarhija koja Zapadni svijet postavlja daleko iznad ostalih.<\/p>\n

Jedna od glavnih sastavnica neoliberalne pobjede nakon povijesnog zavr\u0161etka Hladnog rata jest prevladavaju\u0107i anti-komunizam. Protivljenje biv\u0161im socijalisti\u010dkim i komunisti\u010dkim re\u017eimima smatra se \u201cpovratkom Europi\u201d, korekcijom putanje prema takozvanom prirodnom<\/em> pripadanju Zapadnom svijetu. Zajedno s biv\u0161im socijalisti\u010dkim i komunisti\u010dkim re\u017eimima, i \u0161iroka se paleta ljevi\u010darskih vrijednosti i principa smatra devijantnima, bez obzira na to postoje li me\u0111u njima zaista preklapanja.<\/p>\n

Prema tome, jedna je od prevladavaju\u0107ih karakteristika post-socijalisti\u010dkog dru\u0161tva CIE marginalizacija politi\u010dkih narativa \u2013 povijesnih i suvremenih \u2013 koji se temelje na kolektivnom osloba\u0111anju od svih oblika autoritarizma i eksploatacije. Dok su takvi narativi stjerani u kut, ostaje pre\u017evakana binarnost odluke svi za naciju<\/em> ili svi za Zapad.<\/em> Bilo koji lijevo orijentirani narativ koji adresira eksploataciju rada, dominaciju patrijarhata ili autoritarizam dr\u017eave i vojske u javnoj se sferi odmah ozna\u010dava nazadnim, tj. \u201ckomunisti\u010dkim\u201d, ili stranim utjecajem Zapada, \u0161to ga samim time \u010dini neprirodnim. Dok se, na primjer, sindikaliziranje i radni\u010dke borbe \u010desto povezuje s komunisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u i smatra ih se nazadnima, antirasisti\u010dke i feministi\u010dke borbe se pak smatraju previ\u0161e stranima i neprikladnima za lokalni kontekst.<\/p>\n

Ne postoji prihvatljiva \u201copcija\u201d izme\u0111u dvije razli\u010dite verzije jednog te istog narativa koji podr\u017eava superiornost i dominaciju Zapada. \u017delim istaknuti \u010dinjenicu da je ovaj narativ glavni narativ kroz koji se proizvodi dru\u0161tveni pristanak. To zna\u010di da se bilo koje nasilje mo\u017ee objasniti i na njega se mo\u017ee pristati, koliko god bilo eksploatativno i \u0161tetno, sve dok je u skladu s verzijom narativa o superiornosti Zapada prisutnom u zemljma CIE. Posljedi\u010dno, internalizira se cijeli niz povijesno konstruiranih ideja: CIE dru\u0161tva su lijena i korumpirana, lokalne politi\u010dke elite uvijek su mnogo gore od svojih zapadnih pandana, ovdje se ni\u0161ta ne radi, itd. Moglo bi se re\u0107i da su to samo stereotipi. No oni su zapravo vrh ledene sante koja krije druge, mnogo ozbiljnije i opresivnije narative. Poput, recimo, narativa rasizma prema Romima i te\u017enje ka \u010distoj bijeloj rasi, u kombinaciji s poricanjem povijesti romskog ropstva<\/a> u Rumunjskoj, ili pak narativa koji legitimiraju dehumanizaciju i obezvla\u0161\u0107ivanje radni\u010dke klase te povratak fa\u0161isti\u010dkih ideologija koje se koriste kako bi se dokazala snaga Europe.<\/p>\n

\n

Brisanje pro\u0161losti da bi se pripadalo Zapadu<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Hegemonijski narativ koji proizvodi kontinuirani pristanak na razne oblike nasilja \u2013 drugim rije\u010dima, narativ superiornosti Zapada \u2013 na urbanim podru\u010djima prisutna je u verziji nepropitanih neoliberalnih te\u017enji. Kada je rije\u010d o CIE gradovima, automatski se podrazumijeva da se moraju pona\u0161ati poput gradova Zapada te im nalikovati u \u010dim ve\u0107oj mjeri.3<\/sup><\/a> Dok zagovornici ideje neoliberalnog grada koji su u poziciji pobjednika post-hladnoratovskog perioda u CIE uvijek mogu prona\u0107i ono \u0161to tra\u017ee \u2013 kaoti\u010dne gradove preplavljene nedosljedno\u0161\u0107u, kontradikcijama, neefikasno\u0161\u0107u \u2013 postajanje dijelom Zapada smatra se gotovo univerzalnim lijekom za sve te mane.<\/p>\n

Na putu da se postane dijelom Zapada, nu\u017eno je pro\u0107i kroz neizbje\u017enu fazu brisanja svih razlika. Ono \u0161to je razlikovalo urbano stanovni\u0161tvo u socijalisti\u010dkim i komunisti\u010dkim zemljama CIE od stanovnika Zapada \u2013 industrijski gradovi, prostrane \u010detvrti radni\u010dkih klasa, redistribucija gra\u0111evinskih zemlji\u0161ta i urbano planiranje koje je oplemenjivalo \u017eivot u zajednici \u2013 sistematski je razmontirano. Razli\u010ditost, koja se manifestirala u ostacima komunisti\u010dke i socijalisti\u010dke pro\u0161losti, depolitizirana je<\/a> i progresivno izbrisana.<\/p>\n

Osim brisanja razli\u010ditosti, kolonijalizam pri\u010du o superiornosti Zapada poku\u0161ava zacementirati na brojne druge materijalne i nematerijalne na\u010dine. Kontinuirani materijalni procesi eksploatacije, ekstrakcije i nejednakog razvoja posebno su zanimljivi za prou\u010davanje post-socijalisti\u010dkih<\/a> urbanih transformacija. Sukladno tome, u onome \u0161to slijedi \u017eeljela bih se posvetiti specifi\u010dnom na\u010dinu na koji kolonijalizam djeluje u odnosu na grad: diskurz prema kojem urbani prostori prirodno streme pozapadnja\u010denju proizvodi kontinuirani pristanak na prakse koje se sastoje od nasilnih premje\u0161tanja i razvla\u0161tenja. Ako se ne razotkrije njegova umjetna priroda i ne proka\u017ee se kao konstrukt, taj narativ postaje op\u0107eprihva\u0107en. Ova se fikcija, ako je se ne preispita, prihva\u0107a kao istina, iz \u010dega proizlazi da je pozapadnja\u010denje neizbje\u017eno: prije nego \u0161to se sna\u0111ete, te\u017enja va\u0161eg grada da postane dijelom Zapada smatra se o\u010ditim, prirodnim razvojem. Na taj na\u010din kolonijalni konstrukt neizbje\u017enog pozapadnja\u010denja, koji ide rame uz rame s klasnim i rasisti\u010dkim narativima, stvara trijadu koja slu\u017ei kao osnova za pristanak na o\u010dito sistematsko i sistemsko nasilje. Dok je klasna i rasisti\u010dka tuma\u010denja ne\u0161to lak\u0161e identificirati te su klasno i rasno orijentirane kriti\u010dke pozicije u nekoj mjeri ve\u0107 prisutne u aktivisti\u010dkim analizama, dekolonijalisti\u010dku perspektivu tek treba razviti.<\/p>\n

Smatram da je za sindikaliste i aktiviste koji se bore protiv kapitalisti\u010dke neoliberalizacije na\u0161ih dru\u0161tava klju\u010dno da na\u0161 rad temeljimo na povijesnim geopoliti\u010dkim procesima tipi\u010dnim za na\u0161u regiju. Na\u0161e CIE dru\u0161tvene pokrete od pokreta na\u0161ih kolega sa Zapada razlikuje to \u0161to se u na\u0161im dru\u0161tvima \u2013 kao i u ostalim ne-zapadnja\u010dkim dru\u0161tvima \u2013 nasilne delo\u017eacije i razvla\u0161tenja legitimiziraju paradigmom pozapadnja\u010denja. Drugim rije\u010dima, kako bismo postali dijelom Zapada moramo prihvatiti sve delo\u017eacije, gentrifikacije, turistifikacije, financijalizacije, pove\u0107anja stanarina, masovna razvla\u0161tenja, itd.<\/p>\n

Smatram da je nu\u017eno biti kriti\u010dan prema narativu o pozapadnja\u010denju i pristanku koji proizvodi, kako bismo mogli razumjeti situaciju i intervenirati u konkretnim slu\u010dajevima nasilja. Rastakanje tog pristanka omogu\u0107it \u0107e nam da postanemo svjesni kako se, na primjer, kriminalizira radni\u010dku klasu, i istovremeno nas pribli\u017eiti radikalnim intersekcionalnim savezima putem dekolonijalisti\u010dkih, anti-klasnih i anti-rasisti\u010dkih stajali\u0161ta.<\/p>\n

\n

Procesi urbanih transformacija koji nas pribli\u017eavaju Zapadu<\/h2>\n<\/blockquote>\n
    \n
  1. Privatizacija stanovanja<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

    Jedna od najva\u017enijih dimenzija post-socijalisti\u010dkih transformacija u gradovima CIE je rastakanje paradigme javnog stanovanja. To se odvija u dvije osnovne faze: prva je privatizacija nekretnina dostupnih za javno stanovanje, nakon \u010dega slijedi delegitimizacija samog prava na stanovanje. Privatizacija stanovanja ve\u0107im je dijelom u\u010dinjena u 1990-im godinama i zahvaljuju\u0107i njoj post-socijalisti\u010dka dru\u0161tva imaju velik broj vlasnika ku\u0107anstava. Radnici koji nikada ni\u0161ta nisu posjedovali odjednom su postali vlasnici svojih domova, \u0161to je stvorilo privid klasne mobilnosti. Ve\u0107ina je tih ljudi, potaknuta anti-komunisti\u010dkim zazorom prema kulturi radni\u010dke klase, po\u010dela sebe do\u017eivljavati kao pripadnike srednje klase. To je olak\u0161alo op\u0107i pristanak na \u0161iri spektar privatizacije (industrije i zemlji\u0161ta) koja je bila predstavljena kao jedini mogu\u0107i na\u010din za prelazak u kapitalisti\u010dku budu\u0107nost. Mogu\u0107nost da se postane kapitalist i na taj se na\u010din priklju\u010di Zapadu prikrila je veliki gubitak osnovnog prava na stanovanje. Kada je toliki broj ljudi po\u010deo sam sebe smatrati pripadnikom srednje klase, tra\u017eenje da dr\u017eava rije\u0161i stambeno pitanje po\u010delo se do\u017eivljavati nedostojanstvenim. Javno stanovanje, koje se smatralo pravom radnika, sada je postalo humanitarni \u010din namijenjen onim najnesretnijima.<\/p>\n

    Kao \u0161to je slu\u010daj i u mnogim drugim post-socijalisti\u010dkim transformacijama, stambeno zbrinjavanje postalo je mogu\u0107e samo na jedan od dva na\u010dina: ili u nekretnine u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, kao u socijalisti\u010dkoj Rumunjskoj, ili u nekretnine u privatnim rukama, u skladu sa zahtjevima kapitalisti\u010dke budu\u0107nosti. Dihotomija nacionaliziranog naspram privatiziranog u\u010dinkovito je izbrisala druge narative<\/a> koji govore o mogu\u0107nosti tre\u0107eg puta, kao \u0161to je kolektivno vlasni\u0161tvo stambenih jedinica koje \u010dini dio slo\u017eene povijesti grupiranja resursa u biv\u0161im socijalisti\u010dkim dr\u017eavama regije. Dihotomija nacionalno naspram privatnog je, uz nadodani sloj anti-komunizma, ideju stanovanja kao robe kojom se mo\u017ee tr\u017eiti u\u010dinila op\u0107eprihva\u0107enom, \u0161to je omogu\u0107ilo mirniju neo-liberalizaciju. Stanovanje je jo\u0161 uvijek za\u0161ti\u0107eno zakonom, no prioritet ima privatno vlasni\u0161tvo. Stambene politike danas su udaljene od bilo kakve emancipatorne vizije<\/a> koja se temelji na socijalnoj pravdi, redistribuciji ili autonomiji, i kroje se kako bi bile u skladu sa zakonskim okvirom koji \u0161titi privatno vlasni\u0161tvo. To je mogu\u0107e zbog uvjerenja da je zapadnja\u010dki liberalni kapitalizam jedini mogu\u0107i put prema naprijed te da nas bilo kakav drugi na\u010din gledanja na stanovanje kao temeljno pravo odvla\u010di natrag u pro\u0161lost.<\/p>\n

      \n
    1. Restitucije<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

      Kao klju\u010dni \u010dimbenik privatizacije, restitucije se odnose<\/a> na proces u kojem se vlasni\u0161tvo koje su nacionalizirali socijalisti\u010dki i komunisti\u010dki re\u017eimi vra\u0107a svojim originalnim vlasnicima. Pitanje gra\u0111evina, zemlji\u0161ta i \u0161uma na razne se na\u010dine rje\u0161avalo diljem regije, no stambene restitucije rezultirale su dislokacijom stotina tisu\u0107a stanara i oduzimanjem njihovih posjeda. Delo\u017eirani iz prethodno nacionaliziranih stanova nisu dobili<\/a> gotovo nikakvu stambenu alternativu, i sa\u010dinjavaju ve\u0107inu delo\u017eacija u Rumunjskoj. Narativ putem kojeg se stvara pristanak na okrutnu stvarnost restitucija narativ je o priklju\u010divanju Zapadu pogodovanjem nasljednicima vi\u0161ih srednjih klasa.<\/p>\n

      Sukladno tome, nacionalizacije se smatraju nasilnom praksom autoritarnih komunisti\u010dkih i socijalisti\u010dkih re\u017eima, zlodjelom koje se mora ispraviti. Na taj se na\u010din provodi \u201cpovratak Zapadnoj Europi\u201d. Zagovornici restitucija smatraju ih klju\u010dnim sastojkom tranzicijske pravde<\/a>, \u0161to je legalni proces kojim se ispravljaju nelegalni pothvati biv\u0161ih re\u017eima. U tom anti-komunisti\u010dkom narativu, restitucije postaju alat za reparacije i obnovu, stvaraju\u0107i binarni sustav \u017ertvi (nasljednici vlasnika nekretnina iz 1940-ih) i profitera (pripadnici radni\u010dke klase koji su u tim nekretninama \u017eivjeli). Danas restitucije \u010dine osnovu velikog legalnog okvira u kojem se pravda temelji na principima privatnog vlasni\u0161tva.<\/p>\n

      Restitucije su i jedan od glavnih na\u010dina na koji post-socijalisti\u010dke zemlje mogu dokazati svoju odanost Zapadnom svijetu: uni\u0161tavanjem preraspodjele dobara i mo\u0107i koju su proveli komunisti\u010dki i socijalisti\u010dki re\u017eimi te ponovnim stvaranjem nekada\u0161njih srednjih i vi\u0161ih srednjih klasa. To prekrajanje u kona\u010dnici dovodi do uni\u0161tavanja radni\u010dkih \u010detvrti i pretvara ih u podru\u010dja koja pripadaju vi\u0161im klasama. To se pravedni\u010dki naziva<\/a> vertikalnom raspodjelom bogatstva i legalnom tehnologijom<\/a> primitivne akumulacije, \u010dime se pola\u017eu temelji za specifi\u010dan oblik gentrifikacije. A sve to opravdava \u017eelja da se pripada Zapadu.<\/p>\n

        \n
      1. Anti-komunisti\u010dka estetizacija javnog prostora<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

        Ovaj se proces odnosi na tendenciju da se ostaci komunisti\u010dke i socijalisti\u010dke pro\u0161losti uklanjaju, sakrivaju ili \u010dine manje vidljivima. Bili to kipovi, imena ulica ili \u010dak plo\u010dice s imenima tvrtki, gradovi CIE konstantno se \u201c\u010diste\u201d od takvih obilje\u017eja. Dekomunizacija javnog prostora je, dakako, dio \u0161ire agende obra\u010dunavanja s komunisti\u010dkom i socijalisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u u kontekstu politike pam\u0107enja, koja \u010dini osnovni element programa desni\u010darskih vlada. U dekomuniziranom gradu obilje\u017eja pro\u0161losti postaju pomalo nezgodni podsjetnici na takozvani ne-zapadni put CIE.<\/p>\n

        Uklanjanje takvih obilje\u017eja gotovo se nikad ne radi zbog kritike autoritarnih aspekata pro\u0161losti CIE, nego uglavnom da bi se dokazalo pripadanje Zapadu. To je o\u010dito iz na\u010dina na koji spomenuta dekomunizacija uvijek podrazumijeva i rehabilitaciju desni\u010darskih simbola i li\u010dnosti koji se predstavljaju kao \u201ckulturno naslje\u0111e\u201d. Takvi simboli i li\u010dnosti dokazuju kontinuitet s predratnim kapitalisti\u010dkim re\u017eimom koji je bio mnogo bli\u017ei Zapadu. Istovremeno, simboli antifa\u0161isti\u010dke i antikapitalisti\u010dke borbe<\/a> minimiziraju se ili uni\u0161tavaju, neovisno o tome jesu li stvarni proizvod komunisti\u010dkih i socijalisti\u010dkih re\u017eima. Bogato naslje\u0111e antifa\u0161isti\u010dkog otpora na teritoriju biv\u0161e Jugoslavije sistemski se uni\u0161tava kako bi stvorilo prostor povijesnom revizionizmu<\/a>. Od destrukcije se mo\u017ee spasiti<\/a> samo egzotizacijom isto\u010dnog Drugog koju proizvodi pogled Zapada.<\/p>\n

        Narativ o europskoj pripadnosti i pozapadnja\u010denju na\u0161ih gradova stvara dvosmislenost oko toga \u0161to dekomunizacija javnog prostora zapravo zna\u010di. Dok pi\u0161em ovaj tekst, u tijeku je novi val dekomunizacije javnog prostora, smje\u0161ten u kontekst ukrajinskog otpora<\/a> Putinovoj invaziji. Dok je povijest Sovjetskog saveza kompleksna i sadr\u017ei mnoge opresivne i autoritarne aspekte, ostaje pitanje u kojoj mjeri ove geste izra\u017eavaju stvarne anti-imperijalisti\u010dke i anti-autoritarne sentimente, a u kojoj pak pokazuju prihva\u0107anje zapadnja\u010dke neoliberalne transformacije.<\/p>\n

          \n
        1. Vrijeme je za pametan grad<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

          Pametan grad<\/em> je krovni pojam u urbanoj transformaciji koji slu\u017ei za opisivanje trenda integracije IT tehnologije u infrastrukturu grada. Iako besplatan Wi-Fi mo\u017ee biti koristan ve\u0107ini stanovnika, paradigma pametnog grada<\/a> gotovo se nikad ne svodi samo na davanje besplatnog interneta ili \u0161tednju novca na javnoj elektri\u010dnoj mre\u017ei, nego i kako bi se njome ozna\u010dilo da odre\u0111eno podru\u010dje pripada visokoobrazovanoj i tehnolo\u0161ki spretnoj urbanoj klasi. Tako se elementi pametnog grada \u010desto vi\u0161e koriste za ozna\u010davanje teritorija nego kao javni resurs namijenjen unapre\u0111enju kvalitete \u017eivota. Provo\u0111enje ideje pametnog grada ve\u0107inom slu\u017ei za stvaranje klasne segregacije, kao indikator toga da neko podru\u010dje pripada odre\u0111enoj demografiji i favorizira njezine pripadnike. Ako ne znate koristiti te urbane elemente, \u0161to uop\u0107e radite ovdje? O\u010dito tu ne pripadate. \u0160to vam zna\u010de besplatni Wi-Fi na ulicama ili klupe za USB punjenje i automatizirana rasvjeta ako kod ku\u0107e nemate tople vode ili internetsku vezu jer si jedva mo\u017eete priu\u0161titi porast cijena stanarine i re\u017eija?<\/p>\n

          U CIE gradovima, trend pametnog grada vrlo je privla\u010dan za mnoge lokalne vlasti jer dobro pokazuje sli\u010dnosti i naklonjenost tog konkretnog prostora gradovima sa Zapada, kao u slu\u010daju Cluj-Napoce u Rumunjskoj. Na taj se na\u010din vlasti distanciraju od tehnolo\u0161ke \u201cnazadnosti\u201d i grad kona\u010dno uspijeva uhvatiti korak sa Zapadom te materijalizirati toliko \u017eeljenu pripadnost Zapadu. Kroz pristanak koji stvara narativ o superiornosti Zapada daje se zeleno svjetlo digitalnim tehnologijama i naprednim hibridnim procesima poput video nadzora, prijevoza putem aplikacija<\/a>, aplikacija za sigurnost \u017eena, Airbnbjevog<\/a> preuzimanja gradskih sredi\u0161ta itd., koje nitko ne preispituje i ne provjerava jer se smatraju nu\u017enim progresivnim razvojem. Lokalne vlasti preokupirane su ostvarivanjem ideje pametnog grada i zbog toga efektivno preusmjeruju javne resurse koji bi se mogli potro\u0161iti na goru\u0107e socijalne probleme. Ve\u0107ina takvih tehnologija stoga slu\u017ei pove\u0107anju stanarina, gentrifikaciji te rasnoj i klasnoj segregaciji. Ipak, slaganje oko toga da je pozapadnja\u010denje grada put prema napretku sve procese koji vode stvaranju pametnog grada \u010dini prihvatljivima.<\/p>\n

            \n
          1. Urbana obnova<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

            Poznat jo\u0161 i kao urbana regeneracija, ovaj proces je, sli\u010dno ideji pametnog grada, prili\u010dno prazan koncept. Obnova se u startu smatra pozitivnim, po\u017eeljnim procesom, dok je lokalnoj vlasti i njezinim suradnicima u potpunosti prepu\u0161teno da odlu\u010de za koga, kojim sredstvima i pod koju cijenu. Urbana obnova u dana\u0161nje vrijeme opisuje pra\u017enjenje zapu\u0161tenih podru\u010dja u gradskim centrima kako bi se napravilo prostora komercijalnoj, stambenoj i poslovnoj gradnji od koje, kako se mo\u017ee vidjeti iz kriti\u010dke perspektive, profitiraju samo vi\u0161e klase.<\/p>\n

            O\u010dekivano, u Rumunjskoj \u201curbanu regeneraciju\u201d provodi privatni gra\u0111evinski investitor, Iulius<\/a> grupa. Specijalizirana za me\u0161etarenje zemlji\u0161tima i nekretninama, tvrtka je usko\u010dila u gra\u0111evinske projekte urbane obnove mije\u0161ane namjene u tri velika grada u Rumunjskoj: Ia\u0219iju, Cluj-Napoci i Temi\u0161varu. Ta je tvrtka zapravo mega-graditelj trgova\u010dkih centara koja je pro\u0161irila djelovanje i izgradila komplekse koji mije\u0161aju komercijalne, stambene i poslovne \u010detvrti, sve pod nejasnom egidom \u201curbane regeneracije\u201d. Njezina civilizacijska misija spajanja lokalne vlasti, poduzetni\u010dkih krugova i \u201czajednice\u201d prikriva \u010dinjenicu da su velika javna podru\u010dja gradskih centara okupirana privatnim interesima koji promoviraju \u017eivotni stil pozapadnja\u010dene srednje klase koji je nedostupan velikoj ve\u0107ini stanovnika tih gradova.<\/p>\n

            To je tek jedan model na\u010dina na koji koncept \u201curbane obnove\u201d prikriva privatizaciju javnih resursa i prihva\u0107anje konzumeristi\u010dkog \u017eivotnog stila dizajniranog za vi\u0161u srednju klasu i dostupnog samo njima. Kao \u0161to svjedo\u010di velik broj nagrada koje su Iulius grupi uru\u010dile poslovne grupacije i urbani specijalisti Zapada, ove materijalne procese omogu\u0107uje narativ o urbanoj obnovi kao o civiliziranom procesu koji \u0107e nas pribli\u017eiti Zapadu.<\/p>\n

              \n
            1. Kulturalizacija<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

              Elitni \u017eivotni stil i kultura obilje\u017eje su jo\u0161 jednog procesa koji omogu\u0107uje narativ o superiornosti Zapada: depolitizacije socijalnih pitanja putem kulturalizacije. U Rumunjskoj 2010-ih godina bilo je to najvidljivije putem trenda \u201ckreativnog grada\u201d. Ovdje ideja \u201ckreativnog grada\u201d predstavlja vi\u0161e od klasi\u010dne definicije isticanja kulturnih \u010dimbenika u urbanim transformacijama i sadr\u017ei dimenziju civiliziranja po uzoru na Zapad koja koristi umjetnost kako bi prikrila proces gentrifikacije<\/a> koji se odvija u gradu.<\/p>\n

              Posljednjih godina, kulturalizacija se prete\u017eito manifestira putem fenomena Europske prijestolnice kulture (EPK), koja se u zapadnim gradovima ve\u0107 dugo kriti\u010dki prou\u010dava kao fenomen koji, umjesto da smanjuje urbane nejednakosti<\/a>, \u010dini upravo suprotno. EPK je krinka pod kojom privatni interesi nedemokratski prisvajaju javne resurse, ni\u0161ta drugo nego veliki poslovni pothvat omotan u \u0161areno pakiranje kulture i umjetnosti. U kontekstu CIE, EPK se prihva\u0107a jo\u0161 i vi\u0161e jer je to najdoslovniji na\u010din dokazivanja pripadnosti Zapadu. Osnovni koncept trenutne EPK u Rumunjskoj, Temi\u0161vara<\/a>, Shine your Light <\/em>(Sijaj svoju svjetlost, <\/em>op.prev.) metafora je izlaska iz \u201ctame i pasivnosti\u201d na svijetli put postajanja \u201cinvolviranim europskim gra\u0111aninom\u201d. Lokalna povijest se preformulirava u pri\u010du o putu prema pozapadnja\u010denju, u kojem se vladavina Habsbur\u0161ke Monarhije nad ovim dijelom Rumunjske u 18. i 19. stolje\u0107u prikazuje kao ono \u0161to ju je pribli\u017eilo Zapadu.<\/p>\n

              Dok umjetnici i kulturalni akteri putem kulturalnih stereotipa poku\u0161avaju uvjeriti Europsku komisiju u zapadnja\u010dku narav svojih gradova, transnacionalni poslovi uparuju se s javnim financiranjem te im se ukazuje dobrodo\u0161lica i hvali ih se zbog njihovog \u010dasnog doprinosa transformaciji grada<\/a>. Istovremeno, aktualne urbane socijalne nepravde poput delo\u017eacija, gentrifikacije, manjka pristupa komunalnim uslugama i besku\u0107ni\u0161tva egzotiziraju se, prikrivaju ili izbjegavaju adresirati.<\/p>\n

                \n
              1. Misija civiliziranja koju provode lokalne vlasti<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

                \u017divotni stil i vrijednosti vi\u0161ih klasa postali su glavni prioritet urbanih politika i, \u010desto, jedino \u010demu te\u017ee lokalne vlasti. Vi\u0161e klase u gradu imaju misiju civiliziranja, utjelovljuju\u0107i zapadne ideale gra\u0111anske du\u017enosti, urbanog pona\u0161anja i estetskog ukusa.<\/p>\n

                Gradona\u010delnici rumunjskih gradova \u010desto sami sebe smatraju apostolima takvih misija te zagovaraju transformacije gradova kao na\u010din da se vi\u0161e pripada Zapadu ili Europi. Robert Negoi\u021b\u0103, trenutni na\u010delnik sektora 3 u Bukure\u0161tu, nekretninski je me\u0161etar i vlasnik hotela te jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Rumunjskoj. 2014. odobrio je delo\u017eaciju skupine od dvjestotinjak ljudi iz ulice Vulturiror koja se nalazi blizu sredi\u0161ta grada. Delo\u017eacija je bila vrlo vidljiva i rezultirala je dvogodi\u0161njim protestom pred biv\u0161im domovima delo\u017eiranih. S obzirom na to da je Vulturirorski protest<\/a> bio jedna od klju\u010dnih to\u010daka pokreta za stambenu pravdu, nanio je \u0161tetu imid\u017eu civiliziranog sektora, zbog \u010dega je bio stalni trn u oku mogulskog na\u010delnika. Nakon u\u010destalih rasisti\u010dkih komentara koje je o protestu iznosio na dru\u0161tvenim mre\u017eama, Negoi\u021b\u0103 je u srpnju 2016. godine radosno objavio kako su stra\u0107are \u201ckona\u010dno\u201d sru\u0161ene. Operacija je uspjela sektor 3 pretvoriti u \u201ceuropski sektor koji svi \u017eelimo\u201d, otimaju\u0107i ga iz ruku nesta\u0161nih prosvjednika i vra\u0107aju\u0107i ga \u201cljudima zdravog razuma\u201d.<\/p>\n

                Trenutni gradona\u010delnik Bukure\u0161ta, Nicu\u0219or Dan, ne\u0161to je druga\u010dija vrsta zagovornika civiliziranog grada. Cijela je politi\u010dka karijera ovog osnovno\u0161kolskog profesora matematike s pozadinom u gradskom aktivizmu sazdana na programu protivljenja vladaju\u0107em poretku s vizijom Bukure\u0161ta kao civiliziranog, zapadnog grada. U gotovo dva desetlje\u0107a uli\u010dnog gradskog aktivizma Dan i udruge \u010diji je bio \u010dlan gradile su socijalni pokret koji je bio usredoto\u010den na o\u010duvanje gra\u0111evina koje su dio povijesne ba\u0161tine<\/a>. Osim arhitektonske vrijednosti, jo\u0161 je zna\u010dajnija simboli\u010dka va\u017enost tih gra\u0111evina koja se sastoji od njihove zapadnja\u010dke prirode: sagradile su ih vi\u0161e klase izme\u0111u dvaju ratova i slu\u017eile su kao dokaz europskog karaktera Bukure\u0161ta. Budu\u0107nost tih gra\u0111evina, upletenih u zamr\u0161eno klupko restitucijskih tu\u017ebi, uvijek se stavljala ispred sudbine njihovih delo\u017eiranih stanara.<\/p>\n

                Nicu\u0219ora Dana je njegova stranka predstavila kao \u201ckandidata desnice\u201d i pobijedio je na izborima za gradona\u010delnika s \u201cdesnom\u201d platformom. Favoriziraju\u0107i vi\u0161e i srednje klase zalaganjem za smanjenje prometa i pove\u0107anjem broja profesionalnih policijskih slu\u017ebenika, Dan se jo\u0161 vi\u0161e udaljio od socijalnih pitanja. Njegova aktivisti\u010dka pro\u0161lost koja se sastoji od nekada\u0161njeg savezni\u0161tva s aktualnim aktivistima ne \u010dini mnogo za promicanje agende socijalne pravednosti. Dan je preokupiran narativom pribli\u017eavanja grada Zapadu i jednostavno ga nije briga za delo\u017eacije i nejednakost stanovanja. Iako zbog svoje skromne aktivisti\u010dke pro\u0161losti djeluje miljama daleko od oligarskih na\u010delnika poput Negoi\u021b\u0103e, spaja ih zajedni\u010dko obe\u0107anje o civiliziranju grada, \u010dime ga pribli\u017eavaju idealima Zapada nau\u0161trb socijalnih i stambenih politika.<\/p>\n

                \n

                Budu\u0107nost stambenog organiziranja: za civilizirani grad, ili protiv njega<\/h2>\n<\/blockquote>\n

                Promatraju\u0107i transformaciju Nicusora Dana iz aktivista koji se bori za dobrobit povijesnih gra\u0111evina u gradona\u010delnika koji se bori za o\u010duvanje interesa vi\u0161ih klasa moramo se zapitati: za\u0161to smo se skloniji organizirati kako bi o\u010duvali neku povijesnu gra\u0111evinu nego da bi sprije\u010dili delo\u017eaciju obitelji koja u njoj \u017eivi?! I ako nam se \u010dini da je o\u010duvanje te gra\u0111evine prioritetnije, \u0161to je to\u010dno \u010dini va\u017enijom od \u017eivota radni\u010dke klase i stanovnika koji su druge rase?<\/p>\n

                Kada nam stvari za koje se borimo name\u0107e i \u010dini va\u017enima \u017eelja da postanemo dijelom Zapada, mi zapravo reproduciramo pri\u010du o zapadnja\u010dkoj superiornosti, istu onu koja se ve\u0107 trideset godina koristi kako bismo pristali na nasilnu eksploataciju i razvla\u0161tenje. Pokreti za rje\u0161avanje stambenog pitanja, kao i pokreti za pravo na grad koji te\u017ee Zapadu ne bore se za pravedan grad, ve\u0107 za \u201ccivilizirani grad\u201d, za \u201cpametan grad\u201d, za \u201cdekomunizirani\u201d grad koji \u0107e nalikovati Zapadu<\/a> koliko je god to mogu\u0107e, i biti skrojen prema idealima i \u017eivotnom stilu vi\u0161ih klasa. Prilikom borbe za postizanjem imid\u017ea grada sa Zapada nikada nije va\u017eno oduzimanje posjeda radni\u010dkoj klasi ni kontinuirano rasno uvjetovano oduzimanje posjeda romskoj populaciji te svo nasilje koje to uklju\u010duje.<\/p>\n

                Za aktiviste CIE i anga\u017eirane znanstvenike presudno je identificirati i dekonstruirati tanko\u0107utne mehanizme narativa o superiornosti Zapada. Kao \u0161to sam pokazala, prihva\u0107anje tog narativa daje zeleno svjetlo brojnim procesima nasilja i eksploatacije. Sve se, koliko god nasilno bilo, mo\u017ee prihvatiti dokle god omogu\u0107uje pozapadnja\u010denje ili neku vrstu priznanja sa Zapada. Oduprijeti se takvom diskurzu zna\u010di izmaknuti prihva\u0107anju nametnutog narativa, pri \u010demu moramo biti oprezni kako ga ne bismo reproducirali. \u0160tovi\u0161e, to zna\u010di povla\u010denje na\u0161eg pristanka i odbijanje da budemo dijelom struktura koje se sla\u017eu s narativom o superiornosti Zapada. Na\u0161 je zadatak, dakle, strgnuti masku pozapadnja\u010denja s lica urbanog i stambenog sistemskog nasilja, kako bismo otkrili ono \u0161to se zapravo krije ispod: sistematsko neoliberalno nasilje koje podupiru rasisti\u010dki i klasni narativi vladaju\u0107e klase.<\/p>\n

                Preveo: Filip Peruzovi\u0107<\/strong><\/p>\n

                Ovaj \u010dlanak predstavlja deo vi\u0161ejezi\u010dne serije tekstova u produkciji Isto\u010dnoevropske leve medijske mre\u017ee \u2013 ELMO \u201ePokreti za stambenu pravdu u srednjoj i isto\u010dnoj Europi koji se opiru neoliberalnim urbanim transformacijama\u201d.<\/em><\/p>\n

                  \n
                1. Ovdje koristim Gramscijevski pristup ideji pristanka u politi\u010dkim procesima. Vidi Antonio Gramsci. 1971. Selections from the Prison Notebooks. London: Lawrence and Wishart.<\/em><\/li>\n
                2. Sve je vi\u0161e radova posve\u0107enih primjenjivanju dekolonijalnog okvira na regiju Centralne i Isto\u010dne Europe. Najrelevantnijima smatram: Ovidiu \u021aichindeleanu. 2013. \u201cDecolonial AestheSis in Eastern Europe: Potential Paths of Liberation.\u201d Periscope\/The Decolonial AestheSis Dossier; Madina Tlostanova i Walter Mignolo. 2009. \u201cGlobal coloniality and the decolonial option.\u201d Kult 6. Posebno izdanje: 130\u2013147; Marina Gr\u017eini\u0107, Tja\u0161a Kancler i Piro Rexhepi. \u201cDecolonial Encounters and the Geopolitics of Racial Capitalism.\u201d Feminist Critique: East European Journal of Feminist and Queer Studies 3 (2020): 13\u201338. Navedenom mo\u017eemo dodati i odli\u010dan nedavni \u010dlanak<\/a> Olene Ljub\u010denko, \u201cOn the Frontier of Whiteness? Expropriation, War, and Social Reproduction in Ukraine\u201d.<\/em><\/li>\n
                3. Imperativ pozapadnja\u010denja kojem je podlo\u017eno urbano stanovni\u0161tvo reproducira binarnost nacionalnog protiv zapadnog koje je u ovom slu\u010daju primijenjeno na ruralno protiv urbanog. Pritom ruralno predstavlja spremi\u0161te jedinstvenosti nacije, prostor egzotiziranog Drugog, dok urbano slu\u017ei integraciji putem pozapadnja\u010denja.<\/em><\/li>\n<\/ol>\n

                  Masina.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                  Narativ koji legitimizira neoliberalizam, nasilje i razvla\u0161tenje u gradovima centralne i isto\u010dne Europe<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":300603,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1894,1893,1190,1743],"class_list":["post-347725","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-istocna-i-centralna-evropa","tag-pametan-grad","tag-tradicija","tag-zapad"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347725","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=347725"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347725\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":347726,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347725\/revisions\/347726"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/300603"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=347725"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=347725"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=347725"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}