{"id":347368,"date":"2022-06-09T12:30:14","date_gmt":"2022-06-09T10:30:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=347368"},"modified":"2022-06-11T12:16:42","modified_gmt":"2022-06-11T10:16:42","slug":"open-balkan-avantura-iz-teta-u-valbonu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/06\/09\/open-balkan-avantura-iz-teta-u-valbonu\/","title":{"rendered":"Open Balkan avantura – iz Teta (Theth) u Valbonu"},"content":{"rendered":"

Nema toga maj\u010dinoga sina koji bi se mogao iz Teta (Theth) biciklom ispeti na greben odakle ga planinarska staza spu\u0161ta u dolinu Valbone. Vjerovatno ima maj\u010dinih sinova koji bi sa oko 900 metara nadmorske visine (Theth) mogli izgurati biciklo na blizu 1800 nad morem, ali nas dvojica nijesmo od te fele, posebno ne u zbiru od skoro 120 godinica. Konj i pouzdan konjevodac su bili na\u0161 izbor.<\/p>\n

\n

I bi Dan Drugi<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Na\u0161a stanodavka Vera Pa\u0161ko nam je obezbedila pomo\u0107 za strmenicu koja nas je \u010dekala. Dobili smo stariju doratastu kobilu, nepotkovanu (potkov bi joj samo smetao na strmoj planinskoj stazi), i vodi\u010da Gega, dobro\u0107udnog mladi\u0107a koji pomalo zbori engleski, ali \u201ete\u010dno govori rukama i perfektno se slu\u017ei sme\u0161kom\u201c, \u0161to bi rekao onaj pesnik.<\/p>\n

Od gazdarice smo dobili masivne drvene \u0161tapove, bez obaveze da ih vra\u0107amo. Na\u0161 vodi\u010d je procijenio da \u0107e uspon trajati oko tri sata, a mi smo potro\u0161ili cijela \u010detiri, u koje je u\u0161ao i sjednik u usputnoj kr\u010dmi, na \u010dijoj terasi je gazda su\u0161io komade mesa. Surovo su ti komadi izgledali oka\u010deni na promaji ispod krova. Bez neke uobi\u010dajene forme, podse\u0107ali su na oblike koji se mogu dobiti kada podivljali psi razvla\u010de komade savladane \u017ertve.<\/p>\n

Imali smo sre\u0107e \u0161to je staza dobrim dijelom prolazila kroz bukovu \u0161umu i \u0161to su je u prvom dijelu uspona presijecali brzi, hladni vodotoci koji su djelovi rijeke \u0160alje \u0161to budi i uspavljuje Tet (Theth), ali svakako i poji hladnom i ukusnom vodom umorne namernike koji su se odva\u017eili da pro\u0111u ovuda. Lasno je bukovim ‘ladom i\u0107i po ravnom, ali nas je velika strmina uzaludno odgovarala od penjanja. Lagano smo napredovalii uz \u010deste kratke pauze, tako da smo \u0161tedeli snagu i \u010duvali volju za nastavkom puta. Kroz \u0161umski gusti\u0161 povremeno su provirivali sne\u017eni vrhovi Prokletija i \u010dudili se na\u0161em putu i konjskom tovaru. Mnogi planinari koje smo susretali su se radovali nadrealnom prizoru bicikala na kljusetu i zastajkivali da se slikaju i malo porazgovaraju sa nama.<\/p>\n

Negdje na sredini uspona put je preprije\u010dila velika, pala\u00a0 bukva. Nije to bio problem za \u010deljad jer je bila pogodna za spu\u0161tanje stra\u017enjice i udoban odmor, ali jeste za umornu kobilu. Geg je povukao za ular, a ona se ne\u0107kala, nesigurna u svoju snagu. Onda je krenula, zapela zadnjim nogama za palo deblo, spotakla se i zanijela, ali je, sre\u0107om, ostala na nogama i na\u0161a bicikla na njenim le\u0111ima. Kasnije se konjovodac pravdao da bicikli nisu o\u0161te\u0107eni ali pri ovako mu\u010dnoj sceni to nam i nije padalo na pamet.<\/p>\n

Puno mladog i lijepog svijeta iz Evrope smo sretali na stazi, \u0107askali pomalo, \u0161alili se. Sa Anom iz Njema\u010dke, koja je sama krenula iz Teta (Theth) u Valbonu, smo se naj\u010de\u0161\u0107e sustizali, dru\u017eili, prestizali, pa opet dru\u017eili. Prijateljstvo smo nastavili na Facebook-u.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\u010cudno je da je tako malo posetilaca iz na\u0161ih krajeva, pa i iz Albanije, ovog neverovatno lepog mesta na svega stotinjak kilometara od Podgorice, a da su najbrojniji posetioci prevalili gotovo \u010ditav kontinent da bi u\u017eivali u ovoj prekrasnoj prirodi Prokletija. Najve\u0107i broj je u posetu do\u0161ao radi obilaska Vrhova Balkana (Peaks of the Balkans) koji dominiraju \u0161irim podru\u010djem. I svi su veseli, iako umorni, nasmejani i vedri kao planinsko nebo.<\/p>\n

Kobila je zaprla na posljednjem usponu ili se Geg sa\u017ealio, pa smo tih posljednjih 200-tinjak metara izgurali bicikle. Nakon pozdravljanje sa njim i Pticom (Zog), kako nam se kobila zvala, napravljenih fotografija za uspomenu i dugo se\u0107anje, nastavismo na\u0161e pute\u0161estvije.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

S lijeve strane se ukazivao puteljak koji nije obe\u0107avao da se njime mo\u017ee pedalati . Ubrzo smo shvatili da je to najljep\u0161e par\u010de planinarske staze kojom se silazi u dolinu Valbone, nad \u010dijim amfiteatrom stra\u017eare fascinantni vrhovi vi\u0161i od 2500 metara nadmorske visine. Iz dubine nas je dozivalo belo isu\u0161eno korito kojem se odazivao GPS trek sa na\u0161eg ure\u0111aja, a i mi sa biciklima u rukama u ovoj nedo\u0111iji.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ispostavilo se da je uspon bio pjesma u odnosu na silazak jer je teren bio kr\u0161evit i od rasutog materijala, uz poneki pre\u017eivjeli snije\u017eni namet, pa je bilo prili\u010dno te\u0161ko nositi kabaste planinske bicikle i rance sa potrep\u0161tinama za nekoliko dana. Svaka opu\u0161tenost je mogla biti ka\u017enjena klizanjem i padom. Nekoiko puta smo nailazili na staze gde se \u010dinilo da je mogu\u0107e voziti bicikl barem neko vreme, ali bi uvek nakon nekoliko desetina metara na\u0161e nade bile razvejane jer bi put postajao jo\u0161 gori i te\u017ei za prolazak.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon susretanja nekoliko grupa iz Pri\u0161tine i Gostivara smo se spustili do kafane gde se napokon moglo malo odmoriti i popiti tako potrebna kakva-takva kafa u ovim zaba\u010denim predelima. A i pivo kojem po ovoj vru\u0107ini nema mane.<\/p>\n

Posle ovog odmora, uzjahasmo pomamne bicikle i nastavismo suvim koritom Valbone da se spu\u0161tamo. Istinski smo se radovali ovom doga\u0111aju jer smo ga \u010ditav dan \u010dekali, pa smo sa u\u017eitkom prelazili i delove gde se reka pojavljuje na povr\u0161ini. Ponegde smo i upadali u vodu do pola kolena ali nam ni to nije moglo pokvariti radost koju smo zaslu\u017eili. Nakon nekoliko kilometara nam se ukaza i asfalt koji je delovao tako nestvarno posle celodnevnog guduranja. Pored \u010darobne Valbone smo se spu\u0161tali 30-ak kilometara u najlep\u0161em mogu\u0107em prirodnom okru\u017eenju planinskih vrhova i pomalo sijere tirkizne vode koja je brisala sve razlike me\u0111u ljudima i lepotom napojila svet.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Umorni i sre\u0107ni dospesmo u Bajram Curi, gde se jedva nekako smestismo u ve\u0107 rezervisani sme\u0161taj jer smo vlasnika \u010dekali du\u017ee od sat vremena, iako se ovaj neveseo gradi\u0107 mo\u017ee prevaliti pe\u0161ke s kraja na kraj za svega desetak minuta. Uzaludna je bila pomo\u0107 dobronamernih lokalaca u tra\u017eenju na\u0161eg neodgovornog\u00a0 doma\u0107ina, ali se nije mogao izbe\u0107i prvi lo\u0161 utisak za sve godine kori\u0161tenja internetskih aplikacija za rezervisanje sme\u0161taja. Nakon skromnog obroka u istom takvom restoranu odosmo na zaslu\u017eeni odmor.<\/p>\n

Budite strpljivi, bi\u0107e jo\u0161 pri\u010de i fotki \ud83d\ude09
\nMislimo i na one koji su propustili po\u010detak \ud83d\ude42<\/strong><\/p>\n

https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/06\/08\/open-balkan-avantura-tetu-u-pohode\/<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161u: Du\u0161ko Vukovi\u0107 i Dejan Tof\u010devi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":3274,"featured_media":347369,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-347368","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347368","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3274"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=347368"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347368\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":347513,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347368\/revisions\/347513"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/347369"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=347368"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=347368"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=347368"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}