{"id":347230,"date":"2022-06-08T06:52:23","date_gmt":"2022-06-08T04:52:23","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=347230"},"modified":"2022-06-08T06:52:23","modified_gmt":"2022-06-08T04:52:23","slug":"ima-li-kapitalizam-alternativu-tko-to-nije-razumio-komunizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/06\/08\/ima-li-kapitalizam-alternativu-tko-to-nije-razumio-komunizam\/","title":{"rendered":"Ima li kapitalizam alternativu? Tko to nije razumio komunizam?"},"content":{"rendered":"

Autor: Gordan Sto\u0161evi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Gotovo svaki dan na lijevom spektru dru\u0161tvenog djelovanja i politi\u010dke odgovornosti govori se o tome kako se kapitalizam nu\u017eno mora transformirati za dobrobit \u010dovje\u010danstva. Me\u0111utim, postavlja se pitanje ima li on danas zapravo alternativu i \u0161to je to \u0161to bi ga moglo zamijeniti? \u201cKomunizam je najvelikodu\u0161niji prijedlog koji je \u010dovje\u010danstvo ikada dalo\u201d, rekla je Sofia Manzano, kandidatkinja brazilske komunisti\u010dke partije (PCB) za predsjedni\u010dke izbore u listopadu, u intervjuu za novine Brasil de Fato ranije ovog mjeseca. Govore\u0107i o stogodi\u0161njici PCB-a, koja se obilje\u017eavala 25. o\u017eujka, i aktualnoj borbi brazilskih komunista, Manzano je istaknula da se \u201eKomunisti\u010dka partija pojavila kao potreba radni\u010dke klase da se organizira po uzoru na Veliku listopadsku socijalisti\u010dku revoluciju iz 1917.\u201d Da, komunizam je ono stanje svijesti koje bi moglo spasiti ljudsku civilizaciju od propasti. Ali je li ono sposobno prihvatiti ovo dobro bez evolucije svijesti samo kroz revoluciju? Povijest je najve\u0107i pokazatelj, ujedno i najve\u0107i negator ideje komunizma koja se na Zemlji mo\u017ee ostvariti revolucijom. Gotovo svi poku\u0161aji kroz povijest zavr\u0161ili su neslavno. \u010cak i onda kada je ruski seljak i podanik srpom i vilama oborio carizam u zemlji.<\/p>\n

A komunizam je najvelikodu\u0161niji prijedlog koji je \u010dovje\u010danstvo ikad dalo, ali ga zauzvrat nije prihvatilo zbog nedostatka svijesti o njegovoj su\u0161tini. Masovna proizvodnja, a zatim masovna potro\u0161nja i konzumerizam, imali su dubok utjecaj na logiku kapitalizma vi\u0161e od tri stolje\u0107a kao superiornog modela odr\u017eivosti ljudske civilizacije na Zemlji. Taj okrutni model iskori\u0161tavanja dvaju najve\u0107ih resursa na planeti, prirode i \u010dovjeka. Model koji u svojoj egzistencijalnoj jezgri sadr\u017ei najperfidniji oblik iskori\u0161tavanja prirode i izrabljivanje ljudske vrste. Uz to se on mo\u017ee replicirati i egzistirati u razli\u010ditim varijacijama kako bi se odr\u017eao kao funkcionalni sustav koji vi\u0161e dolikuje \u017eivom bi\u0107u sposoban za razmi\u0161ljanje i stvaranje, a ne kao mrtvo slovo na papiru koje zastupa interese odre\u0111ene ideologije.<\/p>\n

Ova njegova prilagodba mo\u017ee se tuma\u010diti samo kao izostanak ubrzanja svijesti unutar ljudske civilizacije, koja u svom evolucijskom procesu jo\u0161 nije dosegla svoj stupanj postojanja na Zemlji gdje \u0107e mo\u0107i implementirati komunizam. Komunizam kao utopijski svijet blagostanja na Zemlji, koji jedino mo\u017ee uspostaviti jednakost me\u0111u ljudima.<\/p>\n

\n

Tehnokratski korporativizam i mentalitet roja<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ono o \u010demu danas govore liberalni ljevi\u010dari je potpuna dijalekti\u010dka proturje\u010dnost imaju\u0107i u vidu kapitalisti\u010dku sposobnost preobrazbe dominantnog sustava, ne kao ideologiju, ve\u0107 kao samoodr\u017eivi sustav koji se samo tehnolo\u0161ki nadogra\u0111uje, a kapital i dalje ostaje njegova nepromjenjiva matemati\u010dka konstanta. To je zapravo ono \u0161to danas ne vide zagovaratelji humanog, zelenog ili svakojakog kapitalizma koji \u0107e poprimiti ljudski oblik. Govore\u0107i da je kapitalisti\u010dka dominantna ekonomija po svojoj prirodi militaristi\u010dka i da se mora pacifizirati, \u0161to je u najmanju ruku oportuno te kako je gospodarski razvoj koji je donijela neoliberalna globalizacija od po\u010detka novog tisu\u0107lje\u0107a isklju\u010divo orijentiran na militaristi\u010dki izbor razvoja globalnog tr\u017ei\u0161ta oru\u017eja i ekonomije ratovanja, a ne na ekolo\u0161ku rekonverziju koja zahtijeva hitnu sanaciju ekolo\u0161kih kriza diljem svijeta, ili na temelju promi\u0161ljanja cjelokupnog svjetskog gospodarstva. Stoga, niti jedna neoliberalna ideja koja danas poku\u0161ava relativizirati kapitalizam, a u bliskoj budu\u0107nosti i humanizirati ga, ne mo\u017ee se uzeti za ozbiljno. Ali \u0161to \u010diniti dalje?<\/p>\n

To je pitanje koje \u0107emo sve \u010de\u0161\u0107e postavljati u nadolaze\u0107oj \u010detvrtoj industrijskoj revoluciji, koju \u0107e obilje\u017eiti tehnotronska era i transhumanizam kao dvije njene glavne komponente. A vrhunac svemu tome \u0107e biti tehnolo\u0161ki singularitet koji \u0107e postaviti pitanje egzistencije ljudske vrste. To\u010dka u kojoj tehnolo\u0161ki rast postaje nekontroliran i nepovratan, rezultiraju\u0107i nezamislivim promjenama ljudske civilizacije. To\u010dnije, tehnolo\u0161ka singularnost je hipoteti\u010dka to\u010dka u budu\u0107nosti u kojoj tehnolo\u0161ki razvoj civilizacije dobija sve ve\u0107u akceleraciju (ubrzanje) u sve kra\u0107im vremenskim intervalima i te\u017ei beskona\u010dnosti u obliku eksponencijalne funkcije. Povijesno-materijalisti\u010dki stadij koji se mo\u017ee dokazati matemati\u010dkom formulom. No, kako \u0107e na ovo odgovoriti \u010dovje\u010danstvo? Brzezinsky u svojoj knjizi Tehnotronska era ka\u017ee, izme\u0111u ostalog, \u201cda se na\u0161e dru\u0161tvo sada nalazi u informati\u010dkoj revoluciji koja se temelji na fokusu zabave, spektaklima za gledatelje (zasic\u0301eni televizijski prijenos sportskih doga\u0111aja) koji predstavlja opijat za sve besmislenije mase\u201c. Krajnje distopijski scenarij kroz koji kapitalizam ulazi u sljede\u0107u postindustrijsku fazu kruha i igara, gdje \u0107e kruha biti sve manje, a sve vi\u0161e igara (industrija zabave).<\/p>\n

\n

Tehnokratsko razdoblje kao nastavak deindustrijalizacije i post demokratskog dru\u0161tva<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Transhumanizam kao jedna od faza postkapitalisti\u010dkog ustrojstva svijeta mo\u017ee se opisati kao slojeviti projekat, koji putem tri historijska smjera \u2013 postindustrijsko dru\u0161tvo, post demokratsko dru\u0161tvo i korporativni fa\u0161izam (krajnji stadij kapitalizma koju drug Lenjin nije mogao predvidjeti prije sto godina) \u2013 \u017eeli posti\u0107i potpunu tehnokraciju svijeta. Glavni cilj je stvoriti kontrolu i dehumanizaciju, odnosno ro\u0111enje trans \u010dovjeka koji \u0107e biti biotehnolo\u0161ki organizam, \u0161to se doslovno mo\u017ee prevesti kao genetsko reprogramiranje \u010dovjeka. I onda se svaki samoprozvani ljevi\u010dar nedvojbeno mora zapitati \u0161to misli pod pojmom \u201cradni\u010dka klasa\u201d kada govori o nadolaze\u0107oj revoluciji. S obzirom da je pojam proletarijata od prije sto pedeset godina odavno dijalekti\u010dki zastario. Dana\u0161nji prekarni (obespravljeni) radnik, zadovoljan svojim svakodnevnim \u017eivotnim potrebama, nije u stanju prepoznati samu prirodu eksploatatorskog sustava kapitalizma. I ne samo to, nije ni spreman napustiti svoju udobnu zonu zabave u zamjenu za svijet bez eksploatacije.<\/p>\n

Kapitalizam je u svojoj vi\u0161estoljetnoj transformaciji prepoznao nu\u017enost amortiziranja i na koncu potiskivanja nezadovoljstva i revolta radni\u010dke klase, do te mjere pasivizacije da je ona u potpunosti izgubila svoju bit. I ne samo to, ve\u0107 partija (Komunisti\u010dka partija) koja je trebala \u010duvati le\u0111a radni\u010dkoj klasi, daju\u0107i joj ideolo\u0161ku naobrazbu i upute za borbu, \u0107e napustiti Marxovu misao prije nego \u0161to \u0107e se dezintegrirati u bur\u017eoasku partiju. Tada \u0107e se \u201cskrbni\u0161tvo\u201d nad tako neza\u0161ti\u0107enom radni\u010dkom klasom prepustiti bur\u017eoaskim strankama, \u010dija \u0107e glavna zada\u0107a biti suzbijanje klasne borbe. Iako se mnogi marksisti\u010dki teoreti\u010dari i mislioci poput Henrija Lefevbrea ne sla\u017eu s potiskivanjem klasne borbe. On u svom kapitalnom djelu Misao postala svijetom \u2013 Treba li napustiti Marxa? pi\u0161e:<\/p>\n

\u201cTehnokratska teza da \u0107e znanje i funkcionalizam potisnuti klasnu borbu pokazuje se sve vi\u0161e i vi\u0161e utopijska.\u201d Klasna borba se transformira, napustila je usko grlo jer se i \u2018delokalizira\u2019. Klasna borba nije nestala, postala je generalizirana, preko radni\u010dkih organizacija, kroz znanje, preko dr\u017eave u svijet. Kako mo\u017eemo razumjeti promjene u proizvodnom procesu i podjelu rada bez spominjanja Marxa?\u201c 1<\/p>\n

\n

Oportunizam kao dru\u0161tveno-politi\u010dka norma siroma\u0161nih radnika<\/h3>\n<\/blockquote>\n

No, je li Lefebvre ovdje svjesno proturje\u010di povjesnom kontekstu u kojem se radni\u010dka klasa nalazi, s obzirom da je djelo pisao izme\u0111u prosinca 1978. i prosinca 1979. godine, u vrijeme kad je ve\u0107ina komunisti\u010dkih partija u svijetu napustila Marxovu misao i time okrenule le\u0111a radni\u010dkoj klasi? O tome svjedo\u010de sve velike komunisti\u010dke partije koje su nekada bile jedini oslonac radni\u010dke klase u borbi protiv svojih izrabljiva\u010da i tla\u010ditelja, protiv vladaju\u0107e klase i bur\u017eoazije. Klasa, sama po sebi, na koju dru\u0161tvo \u017eeli zaboraviti u potpunosti, ili je ve\u0107 zaboravilo. S druge strane, jedan od glavnih britanskih ljevi\u010darskih autoriteta, poznati povjesni\u010dar Eric J. Hobsbawm, u svom grandioznom djelu Doba revolucije ka\u017ee \u201ekako su se siroma\u0161nima otvarale tri prilike na stazi bur\u017eoaskog dru\u0161tva, kad ih vi\u0161e nije \u0161titilo tradicionalno dru\u0161tvo: mogli su poku\u0161ati postati bur\u017euji, pomiriti se s propadanjem, ili se pak pobuniti\u201c. Jedina alternativa bijegu ili porazu radni\u010dke klase je pobuna. U ono doba situacija radne sirotinje, osobito industrijskog proletarijata koji je bio njezino jezgro, bila je takva da je pobuna bila ne samo mogu\u0107a, ve\u0107 i neizbje\u017ena.<\/p>\n

Da, u to je vrijeme to bila povijesna nu\u017enost. Du\u017enost je proletarijata bila da se pobuni, iako su se \u201cbogati prema siroma\u0161nima pona\u0161ali milosrdno, a siroma\u0161ni su \u017eivjeli jednostavno zato \u0161to su u ono vrijeme ni\u017ei slojevi trebali manje za hranu, odje\u0107u i druge potrep\u0161tine nego danas\u201d. Nisu tra\u017eili puno. Imamo slu\u010daj da o\u010dajni \u0161leski tkalac, jedan od onih koji su se uzalud pobunili protiv svoje sudbine 1844., ka\u017ee:<\/p>\n

\u201dU na\u0161e vrijeme ljudi su izmislili izvanredne vje\u0161tine kako bi oslabili i potkopali tu\u0111e \u017eivote. Na\u017ealost, nitko ne misli na sedmu zapovijed koja zapovijeda i zabranjuje: ne kradi. Nitko se ne obazire na Lutherov komentar te zapovijedi koji ka\u017ee: Ljubit \u0107emo i bojati se Boga tako \u0161to ne\u0107emo uzeti imanje i novac svog susjeda, niti ih stjecati la\u017enom robom i trgovinom, nego poma\u017eu\u0107i mu da o\u010duva i pove\u0107a svoje blagostanje i imovinu.\u201c<\/p>\n

On je govorio u ime svih koji su se na\u0161li u bezdanu u koji su ih gurnule sile pakla. 2<\/p>\n

\n

Nova kapitalisti\u010dka paradigma i jo\u0161 naprednija faza akceleracije kapitalizma<\/h3>\n<\/blockquote>\n

No, mo\u017ee li oportunisti\u010dka radni\u010dka klasa danas manifestirati bilo kakav otpor nemoralnim ponudama bur\u017eoazije i bur\u017eoaskog dru\u0161tva, a da ova druga nije sposobna artikulirati takav otpor i ugu\u0161iti ga svojim represivnim aparatom nakon gubitka demokracije? Naravno da d\u00e2, ali ne u situaciji kada je radni\u010dka klasna svijest svedena na predrevolucionarno doba, kada je radni\u010dkoj klasi bila nu\u017ena politi\u010dko-ideolo\u0161ka naobrazba, poja\u010dana agitacija putem partijskih novina koja \u0107e je dr\u017eati budnom, te kao posebna klasa. Klasa sama po sebi, mo\u0107na radni\u010dka klasa ili svjetski proletarijat koji se mo\u017ee odlu\u010dno suprotstaviti vladaju\u0107oj bur\u017eoaskoj klasi poslodavaca i kapitalista. Bur\u017eoaska klasa \u0107e, iznova i iznova, potiskivati svaki mogu\u0107i revolt ni\u017eih slojeva kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva, daju\u0107i im samo mrvice od onoga \u0161to ona zaradi na njihov ra\u010dun. Pitate se kako? Tehni\u010dkim inovacijama, osmi\u0161ljavanjem novih podru\u010dja djelovanja, rekonstrukcijom urbanog prostora, promicanjem industrije kulture i zabave, industrije slobodnog vremena (turizma), zatim ulaganjem u energetski sektor obnovljivih izvora energije, telekomunikacijski sektor, informacijsku industriju ili kako se danas popularno naziva, rad na daljinu, te pomo\u0107u svega onoga \u0161to danas akceleracijski kapitalizam uzima pod svojim okriljem.<\/p>\n

Ekonomska kriza koja nam prijeti nakon globalne pandemije i rata u Ukrajini u mnogo \u010demu \u0107e promijeniti svijet koji dosad poznajemo. Oni \u0107e strukturno promijeniti ekonomiju koja se do sada temeljila isklju\u010divo na hiperprodukciji proizvodnje materijalnih stvari. Mnogi sektori izravnih usluga zauvijek \u0107e oti\u0107i u povijest, a na njihovo mjesto do\u0107i \u0107e sektori temeljeni na dru\u0161tvenoj (\u010ditaj bez kontakta) udaljenosti, novi virtualni svijet prodaje usluga. Stoga se u sektorima poput trgovine, koje su ve\u0107 pod \u017eestokim pritiskom Internet (online) konkurencije, mo\u017ee se pokazati kako je privremena obustava rada krajnja i nepovratna. To mo\u017eda ne\u0107e utjecati na velike opskrbne lance poput Wallmarta ili Starbucksa, ali zato su sve male i srednje uslu\u017ene tvrtke osu\u0111ene na propast. Dodajte svemu tome kombinaciju niskog rasta produktivnosti zbog smanjenja radne snage kao posljedica pada proizvodnje, \u0161to zauzvrat rezultira padom globalne potro\u0161nje, te nedostatak privatnih ulaganja zbog rastu\u0107e neizvjesnosti i rizika bankrota, te manju sklonost tro\u0161enju. novca i ve\u0107e u\u0161tede nakon pandemije i rata u Ukrajini koji prijeti da postane globalan, tada dobivamo postkriznu financijsku arhitekturu sli\u010dnu onoj iz vremena prije Bretton Woodsa.<\/p>\n

S jedne strane, \u0161teta u globalnoj me\u0111unarodnoj trgovini i financijama bit \u0107e velika, trajna i nepovratna, \u0161to \u0107e, na\u017ealost, najvi\u0161e osjetiti radni\u010dka klasa. S druge strane, kriza \u0107e ubrzati daljnju digitalizaciju i automatizaciju rada, novi trend koji \u0107e smanjiti nisko i srednje kvalificirane poslove, pove\u0107ati visoko pla\u0107ena radna mjesta u narednim desetlje\u0107ima i doprinijeti stagnaciji niskih i srednjih pla\u0107a te rastu\u0107u nejednakost prihoda. Dok mnoge usluge s osobnim ulaganjem u pru\u017eanje usluga, s manje kvalificiranom radnom snagom i niskim pla\u0107ama, pru\u017eanje nekonkurentnih usluga ne\u0107e uspjeti i nikada se ne\u0107e vratiti na globalno tr\u017ei\u0161te nakon ove najve\u0107e krize do sada. Digitalizacija prostora u mnogome \u0107e preuzeti rad mnogih dosada\u0161njih posrednika i organizatora, pa \u0107e tako zauzeti svoje mjesto u podru\u010dju putovanja i turizma, te industrije zabave i zabave, pa \u010dak i u obrazovanju i zdravstvu. Mnogi radnici koji su nekad radili u sektorima koji danas zahtijevaju ve\u0107u akceleraciju zbog konkurentnosti, \u0107e trajno izgubiti njihova radna mjesta ukoliko se ne prekvalificiraju za nove trendove koje diktiraju tr\u017ei\u0161te rada i kapitala. No, pitanje koje lebdi u zraku svakako je \u0161to je to dovelo do prestanka globalne ekonomije, prestanka proizvodnje i prestanka rada u cijelom kapitalisti\u010dkom svijetu. 3 [3]<\/p>\n

\n

Zaboravite na uru\u0161avanje kapitalizma, on \u0107e postati jo\u0161 sna\u017eniji<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Pitate se kako \u0107e kapitalizam nad\u017eivjeti sam sebe i iza\u0107i jo\u0161 ja\u010di nakon najve\u0107e globalne krize u povijesti koja slijedi, uzrokovane nesta\u0161icom hrane i gla\u0111u? Odgovor je jednostavan, zaustavljanjem postoje\u0107e globalne ekonomije, drasti\u010dnim smanjenjem radne snage i stvaranjem vi\u0161ka radne snage na tr\u017ei\u0161tu rada, \u0161to bi drasti\u010dno smanjilo cijenu rada zbog enormno pove\u0107ane konkurencije i kona\u010dno stvorilo potpuni monopol na znanosti i ubrzanje tehni\u010dko-tehnolo\u0161kog razvoja multinacionalnim kapitalom, \u0161to bi potpuno uni\u0161tilo obrtni\u010dka zanimanja i obrte. \u0160to \u0107e se tada dogoditi s njihovim naporima? Odgovor na ovo pitanje mo\u017ee se prona\u0107i u Prilogu ka kritike politi\u010dke ekonomije, gdje Marx govori o apstraktnom naporu, kojeg ozna\u010dava kao napor sans phrase. On pravi usporedbu sa konkretnim naporom, po pitanju stvaranja uporabne vrijednosti koja se javlja u vidu proturje\u010dnosti, jer konkretni napor za razliku od apstraktnog stvara to\u010dno opredijeljenu vrijednost. Tako \u0107e se zatvoriti milijuni radnih mjesta, milijuni radnika, obrtnika i malih poduzetnika i njihovih obitelji na\u0107i \u0107e se na rubu propasti i suo\u010diti se s najve\u0107om katastrofom do sada.<\/p>\n

Ono \u0161to jo\u0161 moram potencirati su dvije va\u017ene premise, koje se moraju smatrati postulatima da bi smo napredovali u tehni\u010dkim analizama, a one su; da je izvor vrijednosti rad, a \u017eelja za profitom neograni\u010dena. Pokreta\u010dka snaga kapitalisti\u010dke aktivnosti je \u017eelja za profitom i to prisiljava svakog pojedinog kapitalista da se bori na dva fronta; prvi, protiv radnika u proizvodnji i stvaranja vi\u0161ka kapitala, i drugi, protiv drugih kapitalista za osvajanje tr\u017ei\u0161nih udjela. Organski sustav kapitala daje omjer konstantnog kapitala na varijabilni kapital, prvi koji se odnosi na tehnologiju, a drugi na radnu snagu. Tehnologija omogu\u0107ava kapitalisti da smanji tro\u0161kove po jedinici, pove\u0107avaju\u0107i tako svoju produktivnost, \u0161to je glavno oru\u017eje konkurencije. Drugim rije\u010dima, ve\u0107a produktivnost omogu\u0107ava kapitalisti da spusti svoju cijenu i tako pro\u0161iri svoj tr\u017ei\u0161ni udio. O\u010dito je da \u0161to kapitalisti danas vi\u0161e ovise o tehnologiji kao na\u010dinu proizvodnje, to je ve\u0107i organski sustav kapitala koji dovodi do otpu\u0161tanja jednog dijela radne snage.<\/p>\n

Me\u0111utim, profitna stopa je pod pritiskom tri va\u017ena \u010dimbenika: prvo, kada kapitalist poku\u0161a pove\u0107ati razinu svoje proizvodnje, morat \u0107e se suo\u010diti s vi\u0161im fiksnim tro\u0161kovima povezanim s istom tehnologijom, kao \u0161to su ve\u0107i tro\u0161kovi amortizacije i vi\u0161e pomo\u0107nih materijala kao \u0161to su energija, goriva, struja, odr\u017eavanje\u2026 Drugi \u010dimbenik tog pritiska odnosi se na pona\u0161anje konkurenata, koji \u0107e usvojiti istu tehnolo\u0161ku razinu kako bi pove\u0107ali svoju produktivnost, \u0161to \u0107e u kona\u010dnici dovesti do pove\u0107anja cijena. I posljednji tre\u0107i faktor pritiska, koji dolazi od sve ve\u0107eg broja nezaposlenih radnika, \u0161to smanjuje efektivnu potra\u017enju. Ukupni rezultat je pad profitne stope. Osnovni problem kapitalizma je akumulacija kapitala, tj. kriza hiperprodukcije i suficit robe. Ljudi sve vi\u0161e prestaju kupovati u gotovini, jer se danas sve daje na kredit, pa i onaj beskamatni, samo da bi se pospje\u0161ila potro\u0161nja. No, sva su ova kreditiranja (\u010ditaj posudbe) iscrpljena, jer su ljudi pokupovali gotovo sve \u0161to se moglo kupiti, \u010dak i ono \u0161to im nije bilo preko potrebno, a to je dio konzumerizma i masovne potro\u0161nje.<\/p>\n

Dakle, na trenutak se vra\u0107amo onome \u0161to je davno izrekao Marcuse, a to je, da eventualna \u201erevolucija\u201c na Zapadu ne\u0107e biti materijalno motivirana, jer su sve materijalne ljudske potrebe ve\u0107 zadovoljene, \u0161tovi\u0161e, stvorene su nove, umjetne, ali bi revolucija svoj izvor tra\u017eila u duhovnoj bijedi koja sve vi\u0161e raste. No, mo\u017ee li duhovna bijeda ovog \u010dovje\u010danstva obuzdati potro\u0161a\u010dki mentalitet ljudske rase i potrebu za materijalnim? Sigurno da ne! Hiperprodukcija proizvodnje to samo potvr\u0111uje, unato\u010d \u010dinjenici da je kriza hiperprodukcije jedan od glavnih problema daljnjeg funkcioniranja kapitalizma, jer se samo hiperprodukcijom stvara vi\u0161ak kapitala koji uvijek po pravilu ide kapitalistima, a ne onima koji ga stvaraju, radnicima. Jer sva ekonomska vrijednost je proizvod ljudskog rada. Ovakva kriza kapitala ali sigurno dose\u017ee kriti\u010dnu crvenu liniju, nakon \u010dega bi se trebala zaustaviti na status quo i ponovno pokrenuti. Pitate se za\u0161to? Zato \u0161to pored ovoga, novac je glavni pokreta\u010d i uvjet svih trgovinskih usluga ako se daju na kredit, jer kako je davno rekao \u010duveni ameri\u010dki investitor, J. P. Morgan: \u201eZlato je jedini novac, dok je sve ostalo samo kredit\u201c. Jer isti taj novac se mo\u017ee iz pozicije stimulansa pretvori u drogu ako se nekontrolirano distribuira i ako ga ima previ\u0161e u u opticaju, \u0161to je glavni cilj potro\u0161nje. 4<\/p>\n

\n

Digitalizacija prostora (futuristi\u010dki trodimenzionalni Internet \u2013 metaverzum) kao dio velike industrije zabave, odnosno zajedni\u010dki virtualni prostor odre\u0111ene zajednice u svrhu primjene pro\u0161irene stvarnosti<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Posljednjih godina digitalizacija je postala sve sofisticiranija i slo\u017eenija, osobito s pojavom umjetne inteligencije. Aplikacije su posvuda i za svakoga: pronala\u017eenje srodnih du\u0161a, planiranje putovanja, bankarstvo, pra\u0107enje zdravlja i kondicije\u2026 Mnogi od njih \u010dine \u017eivot lak\u0161im\u2013 sve je tu, lako dostupno \u2013 i potencijalno u\u010dinkovitijim i profitabilnijim za poslovanje. Postoje aplikacije za osiguranje automobila koje analiziraju kvarove vozila i procjenjuju \u0161tete, u mnogim slu\u010dajevima bez potrebe za procjeniteljima; razvijene su bolni\u010dke aplikacije za provjeru stanja pacijenata, \u0161to smanjuje pritisak na lije\u010dnike i medicinske sestre oko obilaska pacijenata. Sve to ima smisla, ali postoje barem dvije opasnosti: dehumanizacija i gubitak privatnosti, kao i sigurnost podataka i \u201ckontroliranost\u201d. Potonje je vrlo uznemirilo neke aktiviste digitalne industrije, poput biv\u0161eg zaposlenika Googlea Tristana, koji se pojavljuje u dokumentarcu The Social Dilemma (Dru\u0161tvena dilema) iz 2020. godine.<\/p>\n

Ovaj film pokazuje kako algoritmi, koji se koriste za maksimiziranje prodaje i \u0161irenje tr\u017ei\u0161ta, zapravo mogu promijeniti i kontrolirati na\u010din na koji ljudi razmi\u0161ljaju. Ljudi koji provode puno vremena na internetu lako se kogu uvu\u0107i u \u201ceho-komore\u201d* i \u201cmjehuri\u0107e\u201d gdje dobivaju samo informacije koje im se svi\u0111aju i s kojima se sla\u017eu, pa na kraju misle da je na\u010din na koji oni vide svijet jedini na\u010din. To posljedi\u010dno mo\u017ee dovesti do polarizacije i potencijalno nasilja nad onima koji se usude razmi\u0161ljati druk\u010dije. Druga opasnost je kada vlade imaju kontrolu nad ovom tehnologijom i koriste je za kontrolu svojih gra\u0111ana, \u0161to se ve\u0107 po\u010delo doga\u0111ati u Kini, gdje je fenomen \u201csocijalnog kredita\u201d testiran u vi\u0161e podru\u010dja. Ako se ne prilagodite va\u0161i socijalni kreditni bodovi \u0107e se smanjiti i bit \u0107e vam te\u0161ko dobiti posao, a mogli biste postati socijalno isklju\u010deni (usput, ne\u0161to drugo \u0161to se doga\u0111a u Forsterovoj pri\u010di). Kao i sa svim tehnologijama, problem nije u samoj tehnologiji, ve\u0107 u na\u010dinu na koji je ljudi koriste. Kao i u dana\u0161njem vremenu, \u201cnovac vlada\u201d i nedostaje mu morala. 5<\/p>\n

\n

Za\u0161to danas niti jedna matemati\u010dka formula ne mo\u017ee ponuditi alternativu kapitalizma?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Op\u0107enito, kapitalizam \u0107e u slijede\u0107ih nekoliko desetlje\u0107a dobiti jo\u0161 ve\u0107u mo\u0107, koncentracija kapitala i\u0107i \u0107e jo\u0161 dalje do najvi\u0161ih slojeva dru\u0161tva, a razlike izme\u0111u bogatih i siroma\u0161nih \u0107e se udvostru\u010diti ili utrostru\u010diti. Akceleracijski kapitalizam u\u0107i \u0107e u svoju napredniju fazu, koja bi za nekoliko desetlje\u0107a trebala rezultirati evolucijom svijesti kod ljudi koji \u0107e ga nad\u017eivjeti, umjesto sa revolucijom koja bi svojim izra\u017eenim nasiljem navodno trebala uru\u0161iti postoje\u0107i kapitalisti\u010dki sustav i postaviti njegovu alternativu. Kojom revolucijom? Onom koja \u0107e ponovno uspostaviti prelazni socijalizam koji \u0107e nas opet odvesti u komunizam? Ne budite smije\u0161ni. Dru\u0161tvena utopija koja nikada nije bila prisutna na Zemlji u povijesti \u010dovje\u010danstva. Stanje svijesti koje moderni homo sapiens jo\u0161 nije dosegao i ne\u0107e jo\u0161 dugo. I koliko god nas lijevi liberali ili marksisti\u010dki dogmatici danas uvjeravali da se povijest cikli\u010dno ponavlja, to se jednostavno ne\u0107e dogoditi.<\/p>\n

Ljudski rad \u0107e biti zamijenjen umjetnom inteligencijom do kraja 2050. godine a mo\u017eda i ranije, dok \u0107e fizi\u010dka radni\u010dka klasa izgubiti svoju bit kao pokreta\u010dki organizam i organski sustav kapitala. Koji \u0107e na svom putu prema krajnjoj dezintegraciji temeljiti svoju vrijednost na virtualnosti, kao \u0161to su financijski kripto svijet ili uslu\u017ene djelatnosti putem digitalnih aplikacija u syber prostoru. I da, ovo nije moja projekcija stvarnosti distopijskog svijeta koji nas o\u010dekuje u bliskoj budu\u0107nosti, ve\u0107 stvarnost u kojoj trenutno \u017eivimo a koju ne vidimo, ili ne \u017eelimo vidjeti. Stvarnost koju mo\u017eemo analizirati jedino pomo\u0107u povijesnog i dijalekti\u010dkog materijalizma. I kako Marx ka\u017ee: \u201ePovijest svih dosada\u0161njih dru\u0161tava jeste povijest klasnih borbi\u201c. Pitanje je samo za\u0161to je i kako jedna klasa u nestanku izgubila interes za borbu? Na vama je da prosudite sami!<\/p>\n

*Eho-komora metafori\u010dan je opis grupiranja istomi\u0161ljenika u zatvorene krugove u kojima se ne \u010duje ni\u0161ta vi\u0161e ili ni\u0161ta druga\u010dije do vlastitog glasa ili mi\u0161ljenja.<\/p>\n

    \n
  1. \u00a0\u00a0\u00a0 Misao postala svijetom \u2013 Treba li napustiti Marxa?, Henry Lefebvre, 1978.<\/li>\n
  2. \u00a0\u00a0\u00a0 Doba revolucije, Eric J. Hobsbawm, 1987.<\/li>\n
  3. \u00a0\u00a0\u00a0 Je li Marx bio u pravu?, Gordan Sto\u0161evi\u0107, 2020.<\/li>\n
  4. \u00a0\u00a0\u00a0 Je li Marx bio u pravu?, Gordan Sto\u0161evi\u0107, 2020.<\/li>\n
  5. \u00a0\u00a0\u00a0 Digitalisation of society, Julian Scott, 202.<\/li>\n<\/ol>\n

    Novi plamen<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Ljudski rad \u0107e biti zamijenjen umjetnom inteligencijom do kraja 2050. godine a mo\u017eda i ranije, dok \u0107e fizi\u010dka radni\u010dka klasa izgubiti svoju bit kao pokreta\u010dki organizam i organski sustav kapitala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289299,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1813,1814,972],"class_list":["post-347230","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-komunizam","tag-marks","tag-revolucija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347230","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=347230"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347230\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":347231,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/347230\/revisions\/347231"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289299"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=347230"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=347230"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=347230"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}