Neil Gaiman, engleski pisac i autor brojnih nau\u010dnofantasti\u010dnih romana, rekao je da je “knjiga san koji dr\u017eite u ruci”, me\u0111utim ponekad to nije tako, jer prema najnovijim istra\u017eivanjima, postoje knjige, rasute \u0161irom svijeta, \u010dije su korice otrovne.<\/p>\n
Ove otrovne knjige proizvedene su u 19. vijeku, ukori\u010dene u \u017eivopisnu tkaninu obojenu ozlogla\u0161enim pigmentom poznatim kao “smaragdnozeleno” koji je pomije\u0161an s arsenom. Mnoge od njih decenijama su stajale neprimije\u0107ene na policama i u privatnim kolekcijama.<\/p>\n
Iz tog razloga Melisa Tedone, \u0161efica laboratorije za konzervaciju bibliote\u010dke gra\u0111e u Vintertur muzeju u Delaveru, pokrenula je “Projekat otrovne knjige” te je njen tim do danas otkrio 88 otrovnih knjiga iz 19. vijeka.<\/p>\n
Iako ove otrovne knjige mogu da naprave samo manju \u0161tetu – osim ako neko ne odlu\u010di da doru\u010dkuje knjigu staru skoro 200 godina – one nisu ni sasvim bezbjedne. \u010cesto ljudi koji dolaze u kontakt s njima, kao \u0161to su bibliotekari ili istra\u017eiva\u010di, mogu slu\u010dajno da udahnu ili progutaju \u010destice koje sadr\u017ee arsen.<\/p>\n
To mo\u017ee izazvati pospanost i vrtoglavicu ili \u010dak dijareju i gr\u010deve u stomaku. Na ko\u017ei arsen mo\u017ee da izazove iritaciju i rane. Te\u0161ki slu\u010dajevi trovanja arsenom mogu dovesti do sr\u010dane insuficijencije, bolesti plu\u0107a, neurolo\u0161ke disfunkcije, a u ekstremnim situacijama i smrti.<\/p>\n
Koliko su \u010deste bile ove knjige otrovnice, te\u0161ko je predvidjeti, jer baza podataka jo\u0161 nije obimna.<\/p>\n
“Svaka biblioteka koja prikuplja knjige sa platnenim povezom iz sredine 19. vijeka vjerovatno ima najmanje jedan ili dva primjerka”, istakla je Tedoneova.<\/p>\n
Boja smrti<\/strong><\/p>\n Smaragdnozelena, poznata i kao pariska zelena, be\u010dka zelena i \u0161vajnfurt zelena, finalni je proizvod kombinovanja bakar-acetata s arsenik-trioksidom, \u010dime se dobija baka-acetoarsenit.<\/p>\n Ovaj toksi\u010dni pigment razvijen je u komercijalne svrhe 1814. godine od strane firme “Wilhelm Dye and White Lead Company” iz \u0160vajnfurta, u Njema\u010dkoj. Kori\u0161ten je u svemu – od odje\u0107e i tapeta do la\u017enog cvije\u0107a i farbi. Do 1860. godine samo u Engleskoj je proizvedeno vi\u0161e od 700 tona ovog pigmenta.<\/p>\n Da je arsen toksi\u010dan – bila je poznata \u010dinjenica u to vrijeme, ali \u017eiva boja je ipak bila popularna i jeftina za proizvodnju. Otrovni zeleni prah je sa tapeta padao na hranu i podove, a odje\u0107a obojena pigmentom iritirala je ko\u017eu i trovala njene vlasnike. Uprkos rizicima, smaragdnozelena je bila duboko ukorijenjena u viktorijanskom \u017eivotu.<\/p>\n Otrov u biblioteci<\/strong><\/p>\n U prolje\u0107e 2019. godine, Tedoneova je primila zahtjev saradnika iz galerije Vintertur koji su \u017eeljeli za izlaganje da pozajme knjigu “Rusti\u010dni ukrasi za sva\u010diji ukus i dom”, objavljenu 1857. godine.<\/p>\n “Ova knjiga je bila veoma lijepa, svijetlozelena sa mnogo zlatnih pe\u010data. Vizuelno je bila zapanjuju\u0107a, ali je bila u prili\u010dno lo\u0161em stanju. Trebalo ju je restaurirati prije izlaganja”, ka\u017ee Tedoneova.<\/p>\n Ona je pod mikroskopom posmatrala pocijepane korice knjige. “Postojala je crna vo\u0161tana materija na povr\u0161ini i poku\u0161avala sam da je pokupim, a onda sam primijetila da se boja na platnu knjige vrlo lako skida”, dodala je Tedoneova.<\/p>\n Neuvje\u017ebanom oku ovo bi moglo izgledati normalno za knjigu staru 162 godine, ali za nju je bilo iznena\u0111uju\u0107e. Da bi otkrila identitet misterioznog zelenog pigmenta, obratila se Rozi Grejburn, direktorki muzejske laboratorije za nau\u010dna istra\u017eivanje i analizu.<\/p>\n Grejburnova je prvo prou\u010davala uzorak pomo\u0107u rendgenskog fluorescentnog spektrometra, koji ga\u0111a materijal rendgenskim zracima i mjeri energije emitovanih fotona da bi odredio njegov hemijski sastav. Druga tehnika koju koristi je Ramanov spektrofotometar koji mjeri kako svjetlost lasera reaguje sa ciljnim molekulima. Kao \u0161to svaka osoba ima jedinstvene otiske prstiju, svaki molekul ima karakteristi\u010dan Ramanov spektar. Rendgenska fluorescencija otkrila je prisustvo i bakra i arsena u zelenom pigmentu, \u0161to je bio klju\u010dni nalaz. Jedinstveni otisak prsta Ramanove spektroskopije pozitivno je identifikovao pigment kao zloglasno smaragdnozeleno. Tim je dalje mjerio koli\u010dinu arsena. Otkrili su da je platno za knjige u prosjeku sadr\u017ealo 1,42 miligrama arsena po kvadratnom centimetru. Pore\u0111enja radi, smrtonosna doza arsena za odraslu osobu je oko 100 miligrama.<\/p>\n Prate\u0107i Gledlove preporuke, biblioteka Vintertur je uklonila iz kori\u0161\u0107enja devet zelenih knjiga koje sadr\u017ee \u010destice arsena i stavila ih u velike polietilenske kese koje mogu da se zape\u010date.(Izvor: Nationalgeographic\/nezavisne.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Biblioteka Vintertur je uklonila iz kori\u0161\u0107enja devet zelenih knjiga koje sadr\u017ee \u010destice arsena i stavila ih u velike polietilenske kese koje mogu da se zape\u010date<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-345779","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=345779"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345779\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":345781,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345779\/revisions\/345781"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=345779"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=345779"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=345779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}