{"id":345620,"date":"2022-05-17T07:56:13","date_gmt":"2022-05-17T05:56:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=345620"},"modified":"2022-05-17T07:56:13","modified_gmt":"2022-05-17T05:56:13","slug":"jurgen-habermas-i-ukrajinski-rat","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/05\/17\/jurgen-habermas-i-ukrajinski-rat\/","title":{"rendered":"J\u00fcrgen Habermas i ukrajinski rat"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Miroslav Samard\u017ei\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Pozicioniranje Nema\u010dke u vezi sa ukrajinskim ratom je od provorazredne va\u017enosti. Ovaj rat izazvao je kopernikanski obrt u nema\u010dkoj spoljnoj politici. Izgleda da je okon\u010dan period koji je zapo\u010det Brantovom isto\u010dnom politikom. Nema\u010dka se ponovo naoru\u017eava, njen vojni bud\u017eet drasti\u010dno je pove\u0107an. Devedesettrogodi\u0161nji filozof Jirgen Habermas oglasio se povodom aktuelnog rata 29. aprila komentarom u listu S\u00fcddeutsche Zeitung.<\/p>\n<p>U intervjuu za \u010dasopis Der Spiegel, nema\u010dki kancelar Olaf \u0160olc je formulisao politiku svoje zemlje na slede\u0107i na\u010din: \u201eSuprotstavljamo se stra\u0161nim\u00a0 patnjama koje\u00a0 Rusija nanosi Ukrajini svim moguc\u0301im sredstvima, ali ne ulaze\u0107i u nekontrolisanu eskalaciju koja bi izazvala neizmerne patnje na celom kontinentu, mo\u017eda \u010dak i \u0161irom sveta.\u201d<\/p>\n<p>Habermas smatra da, po\u0161to je Zapad doneo odluku da u rusko-ukrajinskom ratu ne bude zarac\u0301ena strana, postoji prag rizika koji limitira neograni\u010denu posvec\u0301enost naoru\u017eavanju Ukrajine. Oni koji ignori\u0161u taj prag i nastavljaju da agresivno i samouvereno guraju nema\u010dkog kancelara ka njemu, ili su prevideli, ili nisu razumeli dilemu u koju je rat gurnuo Zapad. On je sam sebi\u00a0 vezao ruke svojom moralno utemeljenom odlukom da ne postane zara\u0107ena strana. Zapad je u situaciji da bira izme\u0111u dva zla, poraza Ukrajine ili eskalacije ograni\u010denog sukoba u trec\u0301i svetski rat. S jedne strane, ka\u017ee Habermas, nau\u010dili smo iz Hladnog rata da se rat protiv nuklearne sile vi\u0161e ne mo\u017ee \u201edobiti\u201c u bilo kom razumnom smislu, barem ne sredstvima vojne sile. Potencijal ruske pretnje zavisi od toga koliko Zapad veruje da je Putin spreman da upotrebi oru\u017eje za masovno uni\u0161tenje. Poslednjih nedelja CIA je upozorila da bi Rusija mogla da upotrebiti \u201etakti\u010dko\u201d nuklearno oru\u017eje, koje je o\u010digledno razvijeno samo da omoguc\u0301i nuklearnim silama da vode rat jedna protiv druge. To daje ruskoj strani asimetri\u010dnu prednost u odnosu na NATO, koji zbog apokalipti\u010dnih razmera potencijalnog svetskog rata, uz u\u010de\u0161c\u0301e \u010detiri nuklearne sile, ne \u017eeli da postane strana u sukobu. Sada je Putin taj koji odlu\u010duje kada je Zapad pre\u0161ao granicu definisanu me\u0111unarodnim pravom, preko koje on gleda na vojnu podr\u0161ku Zapada Ukrajini kao na u\u010de\u0161c\u0301e u ratu. Imajuc\u0301i u vidu rizik od globalnog po\u017eara, koji se mora izbec\u0301i po svaku cenu, neodre\u0111enost ove odluke ne ostavlja prostor za rizi\u010dne spekulacije. Drugim re\u010dima, Putinova percepcija unapred nije poznata. \u010cak i kad bi Zapad bio dovoljno cini\u010dan da prihvati raspore\u0111ivanje takti\u010dkog nukleranog naoru\u017eanja ko bi mogao da garantuje da se eskalacija mo\u017ee zaustaviti? Zapad uvo\u0111enjem drasti\u010dnih sankcija nije ostavio nikakvu sumnju u svoje de facto u\u010de\u0161c\u0301e u ovom sukobu, stoga mora pa\u017eljivo odmeriti svaki dodatni stepen vojne podr\u0161ke kako bi utvrdio da li prelazi neodre\u0111enu granicu formalnog ulaska u rat. Neodre\u0111enu, jer zavisi od Putinove definicije.<\/p>\n<p>S druge strane, isti\u010de Habermas, Zapad, kao \u0161to Rusija dobro zna, ne mo\u017ee dozvoliti da bude stalno ucenjivan. Kada bi saveznici jednostavno prepustili Ukrajinu njenoj sudbini, to ne bi bio samo skandal iz politi\u010dko-moralne perspektive, vec\u0301 bi bio u suprotnosti i sa interesima Zapada. Jer onda bi on morao da bude spreman da igra istu igru ruskog ruleta u Gruziji ili Moldaviji, a pitanje je i ko bi mogao biti sledec\u0301i na listi? Istina, asimetrija koja bi dugoro\u010dno mogla da odvede Zapad u c\u0301orsokak mo\u017ee trajati samo dok on nastavi da se kloni, sa dobrim razlogom, od rizika od nuklearnog rata. Argumentu da Putina ne treba saterati u c\u0301o\u0161ak jer je spreman na sve, suprotstavlja se tvrdnja da upravo ta \u201epolitika straha\u201c daje protivniku odre\u0161ene ruke da, korak po korak, nastavi eskalaciju sukoba. Ovaj argument, naravno, samo potvr\u0111uje prirodu situacije koja je su\u0161tinski nepredvidiva. Jer sve dok smo sa dobrim razlogom odlu\u010dni da izbegnemo da postanemo strana u ovom ratu da bismo za\u0161titili Ukrajinu, vrsta i obim vojne podr\u0161ke koju nudimo tako\u0111e moraju biti procenjena s obzirom na takvo opredeljenje.<\/p>\n<p>Odluka da se izbegne u\u010de\u0161c\u0301e u ratu ne zna\u010di da Zapad jednostavno prepu\u0161ta Ukrajinu njenoj sudbini u borbi sa nadmoc\u0301nijim protivnikom, smatra Habermas. Isporuke naoru\u017eanja mogu imati pozitivan uticaj na tok rata, koji je Ukrajina odlu\u010dna da nastavi \u010dak i po cenu ozbiljnih \u017ertava. Ali nije li oblik pobo\u017ene samoobmane oslanjati se na ukrajinsku pobedu protiv ubila\u010dkog na\u010dina ratovanja Rusije, a da sami ne uzmete oru\u017eje u ruke?\u00a0 Prema Habermasu, Zapad mo\u017ee samo da insistira na integritetu nacionalnih granica u Evropi pru\u017eanjem samoograni\u010dene vojne podr\u0161ke Ukrajini koja ostaje na sigurnoj strani crvene linije koja pravno defini\u0161e ume\u0161anost u oru\u017eani sukob.<\/p>\n<p>Trezveno razmatranje potrebno za takvu samoograni\u010denu vojnu pomoc\u0301 dodatno je komplikovano procenom motiva koji su doveli rusku stranu do njene o\u010digledno pogre\u0161ne odluke da izvr\u0161i invaziju. Fokus na Putina doveo je do divljih spekulacija koje vodec\u0301i mediji \u0161ire na na\u010din sli\u010dan vrhuncu ere spekulativne sovjetologije. Trenutnu preovla\u0111ujuc\u0301u sliku odlu\u010dnog, revizionisti\u010dkog Putina treba zameniti racionalnom procenom njegovih interesa. \u010cak i ako Putin veruje da je raspad Sovjetskog Saveza bio ogromna gre\u0161ka, slika ekscentri\u010dnog vizionara koji smatra da je obnova Ruskog Carstva njegova \u017eivotna politi\u010dka misija te\u0161ko mo\u017ee da odrazi celokupnu istinu o njegovom karakteru. Ali, takve projekcije su osnova za \u0161iroko rasprostranjenu pretpostavku da se Putinove agresivne namere \u0161ire izvan Ukrajine do Gruzije i Moldavije, a mo\u017eda \u010dak i do dr\u017eava \u010dlanica NATO-a u Balti\u010dkom regionu, a zatim i na Balkan.<\/p>\n<p>Izlaz iz dileme u kojoj se na\u0161ao Zapad je u opreznom formulisanju cilja da Ukrajina \u201ene sme da izgubi\u201c ovaj rat, zaklju\u010duje Habermas.<\/p>\n<p>Stavovi nema\u010dkog filozofa u vezi sa aktuelnim ratom na istoku Evrope suo\u010deni su sa ozbiljnim kritikama. Ameri\u010dko-iranski politikolog Kaveh L. Afreizibi smatra da se rat mora prou\u010davati u celosti. Gre\u0161ka je prikazati ovaj sukob u manihejskomm terminima sa nultim sumom bez uzimanja u obzir va\u017enih \u010dinjenica kao \u0161to su hegemonisti\u010dki ekspanzionizam NATO-a i ameri\u010dka realpolitika u odnosu na Rusiju u posthladnoratovskoj eri. Politika moc\u0301i predsednika D\u017eoa Bajdena je rezultirala o\u010diglednim odsustvom bilo kakve ameri\u010dke mirovne strategije prema teku\u0107em oru\u017eanom sukobu. Njegov pristup vo\u0111en je nezaja\u017eljivom \u017eeljom da se Rusija \u201eoslabi\u201c, vo\u0111enjem posrednog rata na ra\u010dun nevinih ukrajinski civila. Ako se ovakav obrazac rata nastavi, tvrdi Afreizibi, Ukrajina c\u0301e biti dodatno razorena i pretvorena u evropsku Siriju, sa milionima izbeglica i interno raseljenih lica. Da ne zaboravimo, upozorava, Afreizibi, Habermas je 1999. godine tako\u0111e podr\u017eavao nelegelno NATO bombardovanje SR Jugoslavije, naivno pogre\u0161no tuma\u010dec\u0301i NATO neovla\u0161c\u0301enu ofanzivu kao \u201eprelaz na kosmopolitski zakon globalnog gra\u0111anskog dru\u0161tva\u201c.<\/p>\n<p>Afreizibi je ta\u010dno uo\u010dio ograni\u010denja Habermasovog pristupa. On je u svom \u010dlanku potpuno ignorisao uzroke rata. Kao i obi\u010dno, njegova argumetacija je filozofski komplikovana, te\u0161ka za interpretaciju, ali prakti\u010dno neupotrebljiva. Habermas nije mnogo pomogao \u0160olcu, \u010diju poziciju o\u010digledno podr\u017eava, da odredi \u201ccrvenu liniju\u201d. Zna\u010dajni mislioci politi\u010dka zbivanja, pa i tako velika kao \u0161to su ratovi, intrepretiraju vi\u0161e vode\u0107i ra\u010duna o o\u010duvanju svojih teorijskih pozicija nego o onome \u0161to se stvarno de\u0161ava. Treba imati na umu da je i Habermas, kao i drugi levoliberalni nema\u010dki intelektualci, u\u017easnut mogu\u0107no\u0161\u0107u ponovne militarizacije Nema\u010dke. Na taj na\u010din bile bi izgubljene sve mukom ste\u010dne tekovine pacifikacije i razvoja civilne demokratske politi\u010dke kulture u periodu posle Drugog svetskog rata.<\/p>\n<p>Kao \u0161to je pogre\u0161no rezumeo procese evropskih integracija, Habermas izbegava da se dublje upusti u razmatranje uzroka Ukrajinskog rata. Kriza globalizovanog kapitalizma i uspon Kine zaljuljali su dosada\u0161nji me\u0111unarodni poredak i uzrokovali vi\u0161e ratova. Otuda se odgovornost ne mo\u017ee svaliti samo na Putina. Ali, u publicisti\u010dkim radovima Jirgena Habermasa kritika kapitalizma uglavnom izostaje.<\/p>\n<blockquote><p>Autor je politikolog iz Zrenjanina.<\/p><\/blockquote>\n<p><a href=\"https:\/\/h-alter.org\/europa\/jurgen-habermas-i-ukrajinski-rat\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iz Hladnog rata\u00a0 nau\u010dili smo da se rat protiv nuklearne sile ne mo\u017ee \u201edobiti\u201c u bilo kojem razumnom smislu. S druge strane, Zapad ne mo\u017ee dozvoliti da bude stalno ucjenjivan, isti\u010de Habermas.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-345620","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345620","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=345620"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345620\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":345621,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345620\/revisions\/345621"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=345620"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=345620"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=345620"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}