{"id":345125,"date":"2022-05-11T07:13:50","date_gmt":"2022-05-11T05:13:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=345125"},"modified":"2022-05-11T07:13:50","modified_gmt":"2022-05-11T05:13:50","slug":"smisao-zivota-jednog-psa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/05\/11\/smisao-zivota-jednog-psa\/","title":{"rendered":"Smisao \u017eivota jednog psa"},"content":{"rendered":"

Autor: Ladislav Babi\u0107\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Koga podr\u017eavate u trenutno aktualnom ratu (me\u0111u inima koji se istovremeno vode \u0161irom svijeta)? Jeste li na \u201epravoj\u201c<\/em> ili \u201ekrivoj\u201c<\/em> strani povijesti, i ho\u0107ete li to ikada saznati, odnosno \u2013 tko \u0107e vam to uop\u0107e potvrditi, te \u0161to vi li\u010dno imate od toga? Smatrate li da je korona virus prirodnog porijekla ili je pobjegao iz laboratorija, mo\u017eda \u010dak i namjerno uba\u010den me\u0111u stanovni\u0161tvo svijeta? Mislite li da \u0107e izbori u va\u0161oj dr\u017eavi biti namje\u0161teni, ili \u0107e se odvijati po demokratskim pravilima? Vjerujete li da je demokracija zaista demokracija, ili je prava demokracija ne\u0161to sasvim drugo? Mogli bismo nizati pitanja do pitanja, a ja \u0107u vas tek upitati: \u0161togod, i u \u0161togod vi vjerovali, \u0161to imate od toga kad jednom \u2013 po pozivu prirode ili metafizi\u010dkog entiteta – preselite na \u201ebolji svijet\u201c<\/em>? \u010cemu sva va\u0161a \u017eivotna opredjeljenja i borba za njih, \u010dak i kad se ona svode tek na \u201eu se, na se i poda se\u201c<\/em>, kad vas u kona\u010dnici glo\u0111u crvi ili u\u017eivate u an\u0111eoskoj glazbi, ili vriskovima palih du\u0161a iz pakla? Mo\u017eete li i\u0161ta vi\u0161e u\u010diniti da se stvari na svijetu koji ste napustili \u2013 vjerojatno ne ba\u0161 svojom voljom \u2013 odvijaju u smjeru za koji ste se zalagali? Kona\u010dno, tko \u0107e, i ho\u0107e li vas uop\u0107e pamtiti po idejama za koje ste izgarali, borili se, mogu\u0107e i \u017eivot skon\u010dali rad njih? Zbog \u010dega mislite da ste, borave\u0107i me\u0111u ljudskom bra\u0107om, vi \u2013 a ne oni \u2013 bili u pravu glede niza stvari o kojima ste imali divergentna mi\u0161ljenja, i ho\u0107e li vam itko od potomaka odati za to priznanje, te kona\u010dno, da se vratim na po\u010detak \u2013 \u0161to vi od svega toga imate poslije svoje smrti? Eti\u010dka su to pitanja<\/a>, nerazdjeljiva izme\u0111u dru\u0161tvene i individualne etike svakoga od nas.<\/p>\n

\u201cStvari koje budu u\u010dili u \u0161koli bi\u0107e irelevantne kada im bude 40-50 godina. Ako \u017eele o\u010duvati posao i razumjeti svijet, mora\u0107e stalno iznova da se prilago\u0111avaju i to sve br\u017ee i br\u017ee.\u201d<\/em>,<\/p><\/blockquote>\n

citira autorica Yuval Hararijevu<\/em> misao, u \u010dlanku<\/a> \u201eBudu\u0107nost rada u doba tehnolo\u0161ke revolucije\u201c<\/em>, pa uop\u0107imo li to do krajnjih granica, van sfere same tehnologije, \u0161to \u0107e svakom pojedincu ovoga svijeta ostati kad nakon silnih prilago\u0111avanja novim kontekstima \u017eivota (od tehnolo\u0161kih do politi\u010dkih) napusti dru\u0161tvo, prepustiv\u0161i gomilu novim prilagodbama, promjenama mi\u0161ljenja, stavova i svjetonazora uvjetovanih mijenama paradigmi, uslovljenih promjenama novih spoznaja o svijetu i dru\u0161tvu? Jo\u0161 jednostavnije, u \u010demu je smisao<\/em> \u017eivljenja \u2013 smisao<\/a> (ukupnost vrijednosti i svrhe \u010dega), a ne svrha<\/a> (ono \u010demu se te\u017ei, \u0161to se \u017eeli posti\u0107i, cilj) – to su sasvim razli\u010dite stvari. Svrhu bira sam \u010dovjek, smisao pak ne, jer on sadr\u017ei vrijednosni sud djelovanja, pre\u010desto van domene trenutne ljudske prosudbe. Znamo li da je do danas \u201eoko 117 milijardi<\/a> pripadnika na\u0161e vrste ikada ro\u0111eno na Zemlji\u201c<\/em>, pretpostavljate li o koliko njih mo\u017eete na\u0107i podatke u pisanim artefaktima pro\u0161losti, enciklopedijama ili znanstvenim studijama kojima raspola\u017eemo? O skoro zanemarivom broju osoba, dok se ostalima gubi trag – kao da nikada nisu postojale – povratkom u ni\u0161tavilo iz kojega su se i pojavile pro\u017eivjeti svoj minorni vijek u odnosu na ljudsku povijest. Jo\u0161 jednom ponavljam, u \u010demu je smisao pojedina\u010dnih ljudskih \u017eivota, ne samo u okviru \u017eivotnog vijeka njihovih ve\u0107 i epohe u kojoj su \u017eivjeli, da ne govorim o starosti planete ili svemira, \u010dak?<\/p>\n

Po\u0111imo od \u010dinjenica sje\u0107anja i totalnog zaborava. Za\u0161to, primjerice, svijet pamti Platonova \u201etrabunjanja\u201c<\/em> o ljudskoj spoznaji (zanemariti \u0107u ostala njegova filozofska razmatranja) \u2013 daklem, i samog njihova autora \u2013 a ne i sli\u010dna nekog va\u0161eg dalekog pretka, mogu\u0107e i vas samih u perspektivi? Zarad \u010dega vi, koji s anti\u010dkim filozofom nemate direktnog, rodbinskog, prijateljskog, mogu\u0107e ni intelektualnog srodstva, znate njegovo ime unato\u010d njegovih \u201elupetanja\u201c<\/em> o nekoj spilji, sjenama na zidu gledanjem kojih zaklju\u010dujemo o svijetu u kojem \u017eivimo (\u201eTimej\u201c<\/a><\/em>), a vas koji cijeli \u017eivot bulaznite o bogu, an\u0111elima, paklu i raju u kojem vas mogu\u0107e o\u010dekuje \u010detrdeset djevica, ne\u0107e \u2013 uz mirijade zaboravljenih, svedenih na kosture u nepoznatim grobovima – pamtiti ba\u0161 nitko \u017eiv, sem mogu\u0107e ne\u0161to direktnih potomaka dok i oni ne potonu u mo\u010dvaru zaborava, svedeni na puku statisti\u010dku brojku gomile \u201emrava\u201c<\/em> koji su nastavali zemljinu oblu? Te\u0161ko je to re\u0107i, na\u0107i obja\u0161njenja, zbog \u010dega se \u2013 unato\u010d naizgled naivnim Platonovim<\/em> razlaganjima – njegovo ime provla\u010di kroz vjekove koji ustrajno zaboravljaju ogromnu ve\u0107inu \u201edjece\u201c<\/em> ove planete. Jasno, aposteriori – kad i od Platona<\/em> ostane \u201eprah i pepeo\u201c<\/em> ni\u0161ta druk\u010diji od va\u0161ega \u2013 je relativno lako na\u0107i obja\u0161njenja, ali dali i smisao? U \u010demu je individualni smisao njegov (i va\u0161, dakako), njegova satisfakcija da dobije potvrdu kako je bio u pravu, da mirno ode s pozornice svijeta kad se zastor spusti na njegov \u017eivot? Ako nas sve zajedno, ka neumitnom kraju nosi \u201eRijeka\u201c<\/em>:<\/p>\n

\n

Bez izvora i bez sliva, bez obala<\/em><\/p>\n

i bez ada,<\/em><\/p>\n

bez pritoka, bez brzaka, ravnodu\u0161na<\/em><\/p>\n

kao stijena,<\/em><\/p>\n

niti prava, niti kriva, bez re\u017eima<\/em><\/p>\n

i bez pada,<\/em><\/p>\n

sve nas nosi struja njena – nesmiljeni<\/em><\/p>\n

tok vremena.<\/em>,<\/p>\n

nakon \u0161to (\u201ePozornica\u201c<\/em>):<\/p>\n

\n

Kad zavr\u0161i igra,<\/em><\/p>\n

razi\u0111u se glumci,<\/em><\/p>\n

gledatelji odu<\/em><\/p>\n

svak’ na svoju stranu.<\/em><\/p>\n

Svi akteri skupa,<\/em><\/p>\n

vratit \u0107e se domu<\/em><\/p>\n

iz kojeg su do\u0161li \u2013<\/em><\/p>\n

natrag u nirvanu.<\/em><\/p>\n

A ovdje \u0107e scena<\/em><\/p>\n

promijeniti izgled,<\/em><\/p>\n

primjeren za neke<\/em><\/p>\n

igrokaze nove.<\/em><\/p>\n

Sasvim drugi glumci<\/em><\/p>\n

i publika nova,<\/em><\/p>\n

sanjati \u0107e u njoj<\/em><\/p>\n

posve druge snove.<\/em><\/p>\n

Neka strana lica<\/em><\/p>\n

tavaju sad binom,<\/em><\/p>\n

gledatelji ini<\/em><\/p>\n

zadovoljstvom zra\u010de.<\/em><\/p>\n

Ti, tek mo\u017eda nekom<\/em><\/p>\n

samo maglen privid,<\/em><\/p>\n

imao si rolu na “daskama”<\/em><\/p>\n

koje – \u017eivot zna\u010de.<\/em>,<\/p>\n<\/blockquote>\n

bina na kojoj ste bivstvovali – odigrav\u0161i dodijeljene(?) uloge – promijeni scenografiju i glumce koji igraju neki drugi komad u kazali\u0161tu \u017eivota, neke od njih pamtimo, a druge tek kao anonimne statiste opisujemo pukom brojkom nekada postoje\u0107ih? Poku\u0161ajmo to shvatiti, znaju\u0107i da nas u pozadini, kroz vijekove opstojanja prati neodgovoreno pitanje \u2013 smisao svega, u \u010demu je?<\/p>\n

Poku\u0161av\u0161i se uhvatiti u ko\u0161tac sa nepotpunom \u2013 blago re\u010deno \u2013 spoznajom svijeta oko sebe, kao i relevantno\u0161\u0107u ono sitnoga \u0161to je spoznao, Platon<\/em> postavlja naizgled naivnu prispodobu spoznajnih mo\u0107i \u010dovjekovih s opisom njihova boravka u zami\u0161ljenoj pe\u0107ini, na \u010dijim zidovim defiliraju tek sjene po kojima ljudi izvode zaklju\u010dke o svijetu, a kad spoznaju da je to samo iluzija koju stvara zasljepljuju\u0107a svjetlost izvana, te poku\u0161aju doznati samu su\u0161tinu stvari iza\u0161av\u0161i na svjetlo dana, uvi\u0111aju da su uslijed ogromne svjetlosti koja ih zasljepljuje u tome potpuno onemogu\u0107eni. Shva\u0107aju da su vje\u010dno osu\u0111eni \u017eivjeti oslanjaju\u0107i se tek na privid neke su\u0161tine koja postoji izvan pe\u0107ine, biti koje tek sjenke promi\u010du po stijenama \u0161pilje u kojoj su vje\u010dno zarobljeni, da su \u2013 mogu\u0107e \u2013 i oni sami tek sjenke nekih su\u0161tina koje nikada ne\u0107e spoznati. Kad se malo razgrne, na prvi pogled naivna poredba filozofa, vidimo da on ustvari govori o nesposobnosti apsolutne spoznaje istine o stvarima i pojavama, koje su u svom \u201eoriginalnom izdanju\u201c<\/em> negdje izvan mo\u0107i ljudskog poimanja. Jer, \u201eIstina\u201c<\/em> (\u201eIstina je bog\u201c, Gandhi<\/em>)<\/p>\n

 <\/p>\n

Ono \u0161to jeste onakvo kakvo jeste,<\/em><\/p>\n

i nikakvo drug\u010dije ne mo\u017ee biti.<\/em><\/p>\n

Ona je bog. K njoj bezbrojne, samotne ceste<\/em><\/p>\n

vode. Sto ruku ra\u0161omon-\u0160ive, ka jedinstvenoj biti.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

mora postojati, unato\u010d na\u0161oj nesposobnosti da je spoznamo.<\/p>\n

Pomaknimo se sad jedno dva milenija u budu\u0107nost, u na\u0161e vrijeme, i razmotrimo \u0161to o spoznaji ka\u017eu dvojica \u010dija imena \u0107e se \u2013 za razliku od na\u0161ih \u2013 tako\u0111er vjekovima pamtiti. G\u00f6del Kurt<\/em> i Heisenberg Werner<\/em>. Prvi, matemati\u010dar<\/em>, ka\u017ee da u matematici uvijek postoje tvrdnje za koje se ne mo\u017ee \u2013 u okviru dane terorije – dokazati jesu li istinite ili la\u017ene (teoremi nepotpunosti<\/a><\/em>). Dobro, re\u0107i \u0107e neki, matematika je apstraktna znanost, a ne jedan filozof se pita koliko ona ve\u0107inom svojih tvrdnji ustvari korespondira sa stvarno\u0161\u0107u, ali onda se javlja kvantni fizi\u010dar<\/em> \u2013 onaj drugoimenovani. Do\u0161ao je do zaklju\u010daka (teorijski opravdanih a prakti\u010dno neopovrgnutih, sasvim uskla\u0111enih s realnim svijetom), koje nazivamo relacijama neodre\u0111enosti<\/a><\/em>. Prema njima je, primjerice, nemogu\u0107e istovremeno<\/em>, apsolutno to\u010dno odrediti polo\u017eaj i brzinu neke \u010destice, jer svaki takav poku\u0161aj eksperimentalne spoznaje jedne od ovih veli\u010dina dovodi do reme\u0107enja druge. Mjere\u0107i udaljenost Mjeseca<\/em> metodom radarskog odraza elektromagnetskih valova od njegove povr\u0161ine, mi toliko malo djelujemo na njega da o tome niti ne razmi\u0161ljamo. Me\u0111utim, mjere\u0107i polo\u017eaj elektrona \u2013 obasjavaju\u0107i ga svjetlo\u0161\u0107u \u2013 na\u0161 je u\u010dinak na njega toliki da mi ne mo\u017eemo istovremeno to\u010dno odrediti njegov polo\u017eaj i brzinu. Odre\u0111uju\u0107i jednu od ovih veli\u010dina, na\u0161im djelovanjem smo onu drugu toliko promijenili da je mo\u017eemo doznati tek s nekom ve\u0107om ili manjom gre\u0161kom, to ve\u0107om \u0161to to\u010dnije znamo jednu od njih. Mada te \u010destice postoje neovisno o nama, spoznaja njihovih karakteristika slama se na Heisenbergovim relacijama<\/em>! Daklem, \u0161to tvrde matemati\u010dar i fizi\u010dar? Isto \u0161to i Platon<\/em> svojom \u201enaivnom\u201c<\/em> prispodobom: spoznaja su\u0161tine stvari, Kantove<\/em> \u201estvari po sebi\u201c<\/a><\/em> – pod kojom smatramo ono \u0161to postoji neovisno o subjektu spoznaje – za nas je zauvijek nemogu\u0107a! Stvar po sebi \u2013 \u201epredmet\u201c<\/em> koji ne promatramo \u2013 ima druk\u010dije osobine no kad ga gledamo! Jeli Kant<\/em> onda ipak bio u pravu? Koliko to utje\u010de na relevantnost slike svijeta koji nas okru\u017euje?<\/p>\n

Jasno je kako je materijalistima bitak<\/em> (\u201eono \u0161to jest\u201c<\/em>, dok je bi\u0107e<\/em> \u2013 \u201ekonkretna realizacija bitka u stvarnosti\u201c<\/em>) isto \u0161to i materija, idealisti pak ga identificiraju sa duhom, i pre\u010desto se gube\u0107i u poku\u0161aju nala\u017eenja odgovora na, za materijaliste sasvim besmislena pitanja. Recimo, kako \u010dovjek mo\u017ee do\u0107i do su\u0161tine do\u017eivljaja plave boje (neba, primjerice). Pa, jer ne mogu na\u0107i logi\u010dni odgovor na to pitanje, sve se vi\u0161e zapetljavaju u metafizi\u010dki idealizam, da bi na kraju konstatirali ljudsku nesposobnost da prodre do su\u0161tine bi\u0107a, do stvari po sebi. Materijalisti s takvim pitanjima \u2013 \u010dini se na prvi pogled \u2013 ne bi trebali imati problema, a odgovor o spoznaji stvari po sebi oni sukcesivno rje\u0161avaju napretkom znanosti kroz stolje\u0107a pro\u0161losti i izgledne budu\u0107nosti ljudske vrste. \u201eStvari\u201c<\/em> postoje\u0107e u svemiru \u2013 to je jedna od op\u0107ih \u010dinjenica koja i omogu\u0107uje razvoj znanosti \u2013 me\u0111usobno djeluju. Sve interreagira sa svime na ovaj ili onaj na\u010din (u fizici o tome govori tzv. zakon akcije i reakcije<\/em>), pa od dva me\u0111usobno djeluju\u0107a tijela uvijek jedno \u2013 zavisno za koje se odlu\u010dimo \u2013 mo\u017eemo smatrati receptorom, prijemnikom prijenosnika interakcije od strane drugog tijela. Jasno je da taj pojam ima svojstvo simetri\u010dnosti; oba tijela su u svojoj osnovi receptori u odnosu na ono drugo. Vrhunski receptor razvijen biolo\u0161kom evolucijom (a kasnije i onom duhovnom te socijalnom) je \u010dovjek. S obzirom da sebe i pre\u010desto do\u017eivljava kao centar svemira (maknuv\u0161i iz te to\u010dke boga), \u010desto zaboravlja da svemir ne djeluje samo na njega, ve\u0107 postoji i recipro\u010dno djelovanje \u010dovjeka na okolinu. Obi\u010dnom \u010dovjeku to postaje sve jasnije u pogledu one\u010di\u0161\u0107enja okoli\u0161a i klimatskih promjena nastalih upravo njegovim utjecajem na svoj planetarni habitat. No, kao \u0161to smo vidjeli, to su ve\u0107 primjetili kvantni fizi\u010dari, shvativ\u0161i da u svoje teorije i eksperimentalna o\u010dekivanja moraju uklju\u010diti i povratno djelovanje istra\u017eiva\u010da (i\/ili i njegove aparature) na proces koji prou\u010dava.<\/p>\n

Bjelodano je, sa stanovi\u0161ta re\u010denoga, kako su Platonova<\/em> \u201ebula\u017enjenja\u201c<\/em> \u2013 makar samo intuitivno \u2013 za razliku od onih mirijade anonimusa, imala neki rezon potvr\u0111en u stvarnosti, \u010dime mo\u017eemo objasniti pam\u0107enje njegova imena temeljem genijalne anticipacije filozofa. Sve to ima neku objektivnu svrhu (ne u smislu teleologije<\/a>, ve\u0107 u kontekstu svrhovitosti pojedina\u010dnih \u017eivota, \u0161to odre\u0111uje sama jedinka), gradnje gra\u0111evine znanosti ciglu po ciglu (kvantni fizi\u010dari su se u razvoju teorije vodili upravo Platonovom filozofijom<\/em>), ali kakav je smisao svega za konkretnu jedinku \u2013 slavnog Platona<\/em> ili bilo koje anonimno bi\u0107e \u2013 i dalje nam izmi\u010de. Svoju svrhu si mogu sam zadati; da otkrijem neku novu \u017eivotinjsku vrstu, ili osvojim \u017eenu u koju sam se zaljubio, primjerice, ali s konteksta \u201eonostranosti\u201c<\/em>, mog nestanka sa svijeta, kakav je smisao toga? Mnogi \u0107e re\u0107i da je smisao ljudskih \u017eivota u odr\u017eanju i promicanju vrste kroz vrijeme; u redu, izrodili ste djecu, ona su izrodila svoju, ova pak svoju \u2013 ali jeli vam poznat smisao svega tog djelovanja tijekom va\u0161ih \u017eivota, e da biste zavr\u0161ili (za razliku od Platona<\/em>) posve zaboravljeni, a niti filozof nije imao satisfakciju upoznati doprinos ugradnje vlastite cigle u neku cjelinu koja se gradi generacijama i generacijama?<\/p>\n

Spoznaja je odavno definirana kao relativna i usto asimptotska; rekli bismo filozofskim rje\u010dnikom \u2013 postepeno, beskona\u010dno pribli\u017eavanje istini, shvatimo li je kao sve obuhvatnije znanje nespoznatljive \u201estvari po sebi\u201c<\/em><\/a>. Kant<\/em> se rodio pred gotovo 300 godina<\/em> te je \u2013 kao uostalom i svi mi \u2013 bio dijete svojega vremena, u velikoj mjeri ograni\u010den njegovim dostignu\u0107ima i svjetonazorom. Neupitno je, ako nismo idealisti\u010dki solipsisti<\/a> ili ne smatramo svijet snom nekog boga:<\/p>\n

Kad Bog sklopi o\u010di, mrak je,<\/em><\/p>\n

a mi smo njegov san.<\/em><\/p>\n

No, \u0161to li jesmo \u2013 kada svane dan?<\/em><\/p>\n

Ako Bog tad otvara svoje o\u010di,<\/em><\/p>\n

jesmo li tek utvare protekle no\u0107i?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

da mo\u017eemo usvojiti njegovu definiciju \u201estvari po sebi\u201c<\/em> kao postoje\u0107e izvan i neovisno od promatra\u010da. Ali, promatra\u010d se upravo tako naziva jer uspijeva prodrijeti u su\u0161tine stvari koje opa\u017ea, a za to su mu na raspolaganju sredstva o kojima k\u00f6nigsberg\u0161ki filozof<\/em> nije mogao ni sanjati. Stoga, \u010dak i ako mo\u017eda \u010dovjek nikada ne\u0107e mo\u0107i intuitivno, u jedan beskrajno mali trenutak svojom percepcijom obuhvatiti sve osobine nekog \u201ebi\u0107a\u201c<\/em> (konkretnog predmeta i pojave) on ga svakako mo\u017ee sve dublje spoznavati. Zar ta spoznaja i ne tjera \u010dovjeka da ustraje na putevima znanosti i umjetnosti, umjesto da se prepusti spoznajnom, defetisti\u010dkom o\u010dajanju?<\/p>\n

Sve je to lijepo, znanstveno i filozofski secirano i obrazlo\u017eeno, ali nas neprestano progoni pitanje o smislu na\u0161ih \u017eivota; jesu li oni samo poput zrnca pijeska koje sudjeluje u stvaranju pla\u017ee, ni samo ne znaju\u0107i \u0161to pla\u017ea uop\u0107e jeste, a kamoli da mo\u017ee sagledati svoju ulogu u izgradnji ne\u010dega o \u010demu ni ne zna da postoji. Jeste li se ikada upitali o smislu \u017eivota svojeg psa? Mislite li da je to posve deplasirano pitanje, iznenadili biste se kada bi vam netko (ja?) servirao zaklju\u010dak kako je sasvim istovjetno va\u0161im propitivanjima vlastitog smisla, s tom razlikom \u0161to pas ima sre\u0107u da je nesposoban u to se upu\u0161tati. Mogu\u0107e je smisao obojice (i mrava, ma\u010daka, mi\u0161eva, ptica ili antilopa) naprosto \u017eivot sam, ali\u2026 Dok u pasa ne mo\u017eemo primijetiti nikakvo evolucijsko kretanje u smislu promjene svijeta koji obitavaju, dotle \u010dovjek to poku\u0161ava, trsi se, nosi se sa zaprekama, gubi ili pobje\u0111uje, ne znaju\u0107i u stvari za\u0161to? Da, zbog \u010dega? Radi odgovora na sve ve\u0107i broj parcijalnih upita, jednako ne znaju\u0107i odgovora na ono su\u0161tinsko, koje mu stalno izmi\u010de? Nije li va\u0161 pas sretniji, naprosto \u017eive\u0107i, i ne mu\u010de\u0107i se suvi\u0161nim pitanjima na koje \u2013 jednako kao i mi \u2013 ne bi za svoga \u017eivota doznao odgovor? Znadete li vi mogu\u0107e ne\u0161to \u0161to ja ne znam?<\/p>\n

P.S.<\/em><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kao uvjereni materijalista (to je filozofska, a ne potro\u0161a\u010dka kategorija), odbijam odgovor vjernika da smo svi mi naprosto pioni u bo\u017ejim planovima, o kojima samo On zna kakvi su. Mogu\u0107e se u kona\u010dnici sve svodi na isto, na\u0161e neznanje o svrhi i smislu, no ja apriori – zarad ljudskog dostojanstva u koje sam uvjeren da postoji – odbijam ropske, vjerni\u010dke odgovore. Makar ih, tra\u017ee\u0107i vje\u010dno, nikada ne\u0107u doznati. Uostalom \u2013 za razliku od vjernika \u2013 ne o\u010dekujem nikakvu naplatu svojih uvjerenja (sem odgovora na pitanja koja postavljam), mada se oni zaklinju da im naplata nije ni na kraj pameti. A oprost grijeha i vje\u010dni \u017eivot, \u0161to li je nego pla\u0107a koju oni o\u010dekuju? Veliki \u201eidealisti\u201c, koji drugima predbacuju materijalizam u najvulgarnijem obliku!<\/em><\/p><\/blockquote>\n

PULSE Magazin<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nije li va\u0161 pas sretniji, naprosto \u017eive\u0107i, i ne mu\u010de\u0107i se suvi\u0161nim pitanjima na koje \u2013 jednako kao i mi \u2013 ne bi za svoga \u017eivota doznao odgovor? Znadete li vi mogu\u0107e ne\u0161to \u0161to ja ne znam?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":283542,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1103],"class_list":["post-345125","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-ladislav-babic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345125","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=345125"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345125\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":345126,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/345125\/revisions\/345126"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/283542"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=345125"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=345125"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=345125"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}