{"id":344764,"date":"2022-05-06T06:58:22","date_gmt":"2022-05-06T04:58:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=344764"},"modified":"2022-05-06T06:58:22","modified_gmt":"2022-05-06T04:58:22","slug":"posljednji-sezdesetosmaski-voda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/05\/06\/posljednji-sezdesetosmaski-voda\/","title":{"rendered":"Posljednji \u2018\u0161ezdesetosma\u0161ki\u2019 vo\u0111a"},"content":{"rendered":"

Autor: Marin Jurjevi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u201ePredsjednik nas je napustio\u201d, objavila je pro\u0161log mjeseca obitelj Alaina Krivinea ne spominju\u0107i njegovo ime nego samo njegov poznati nadimak. Tako je javnost saznala da je umro posljednji \u201c\u0161ezdesetosma\u0161ki vo\u0111a\u201d koji je do kraja ostao vjeran svojoj mladala\u010dkoj pobuni protiv kapitalizma, imperijalizma i staljinizma. Vijest je to koja je ostala potpuno nezabilje\u017eena u na\u0161im medijima. Mitolo\u0161ka 1968. godina ponovo je glasno progovorila kroz njegovu smrt. Naime, ime Alaina Krivinea uvijek se poistovje\u0107ivalo s nepokolebljivom vjerno\u0161\u0107u \u201c\u0161ezdesetosma\u0161kim\u201c idealima. O kojim je idealima rije\u010d?<\/p>\n

Prije svega se radi o ideji Emancipacije, ideji traganja za Slobodom, Nadom, Jednako\u0161\u0107u. Te ideje su za Krivinea bile nezamislive bez istovremenog ostvarivanja zahtjeva za Pravdom \u0161to je podrazumijevalo beskompromisno odbijanje, negaciju, o\u0161tro su\u010deljavanje s postoje\u0107im redom (poretkom) stvari. Zbog toga se bijes mladih ljevi\u010dara tog vremena svom snagom usmjerava protiv sve bijede i konzekvenci takvog sustava. Ta se bijeda manifestirala u trijumfu najrazli\u010ditijih oblika manipulacija i la\u017ei s kojima su se prekrivali vi\u0161estruki oblici dominacije privilegirane manjine nad ostatkom dru\u0161tva. Upravo u tom traganju za Istinom, za demistifikacijom postoje\u0107eg stanja stvari, skrivala se bit onoga \u0161to obi\u010dno smatramo \u201clijevim pokretom\u201d. Upravo se iz tog traganja (za lijevom Utopijom) uvijek nanovo ra\u0111ao taj beskona\u010dni, vje\u010dni, nikad zavr\u0161eni pokret koji se kroz svoje stalno renoviranje i preobrazbu suprotstavljao konzervativnim formama \u017eivota i nepravednom ustrojstvu dru\u0161tva.<\/p>\n

Naravno, ne treba zaboraviti kako je Krivine bio uvjereni trockist koji nikada nije odustao od ideje \u201cpermanentne revolucije\u201d. Ako je itko bio uvjereni antistaljinista onda je to bio on. Povijesno iskustvo ga je u\u010dilo kako ljevica kada do\u0111e na vlast zna sve podrediti \u201craison d\u2019\u00e9tat\u201d ili \u201craison de parti\u201d \u0161to mo\u017ee dovesti do ponovnog utjelovljena nepravde u ime nekakvih novih \u201cvi\u0161ih ideala\u201d. Tako je upravo staljinizam, kao najdrasti\u010dniji oblik \u201cizdane revolucije\u201d sva obe\u0107anja i nade koje su bile utkane u \u201cUtopiju Oktobra\u201d reducirao na obi\u010dnu fantazmagoriju, jednostavnu fikciju, ali i na stvaran zlo\u010din.<\/p>\n

Tko je u stvari Alain Krivine? Obitelj njegovog oca porijeklom je iz Ukrajine. Njegov djed, Albert Meyer Krivine (1869-1946), bio je ateisti\u010dki \u017didov anarhisti\u010dke orijentacije koji je stigao u Francusku bje\u017ee\u0107i od anti\u017eidovskih pogroma u Ruskom carstvu. Taj porodi\u010dni \u201canarhisti\u010dki moment\u201d neki \u0107e vezivati i za izvjesnu vrstu \u201csurealizma\u201d kod Krivinea, kao i za jedan esencijalni kontinuitet \u017eidovske povijesti koji je bio usidren u politi\u010dkoj kulturi \u017eidovskog radni\u010dkog pokreta u dijaspori i koji se \u017eestoko sukobio s nacionalizmom cionisti\u010dkog pokreta o \u010demu pi\u0161u Alain Brodsat i Sylvia Klingeberg u knjizi \u201cLe Yiddishland r\u00e9volutionnaire\u201d (1983). Krivine kao da je bio osu\u0111en na stalnu opoziciju, kako naspram postoje\u0107ih vladaju\u0107ih struktura dru\u0161tva tako i unutar ljevice. Mo\u017eda je taj \u201csekta\u0161ki\u201d naglasak proistekao iz \u010dinjenice da je djelovao u trockisti\u010dkoj manjini i za nju bio neraskidivo vezan.<\/p>\n

Krivine svoju poziciju do\u017eivljava kao (nu\u017enu) eti\u010dku pobunu koja nikada ne prestaje. On se \u017eestoko konfrontira s \u201cistinom\u201d jednog totalitarnog sustava suprotstavljaju\u0107i se bilo kojoj vrsti falsifikata, la\u017ei ili politi\u010dkog slijepila. Uz to, on je vrlo brzo postao simbol apsolutno nepotkupljivog \u010dovjeka koji je cijeli svoj \u017eivot odbijao bilo koji oblik privilegija koje bi eventualno proizlazile iz statusa vo\u0111e. Zato je tako uporno inzistirao na svojoj poziciji obi\u010dnog \u201cpoliti\u010dkog militanta\u201d, bez obzira na funkcije koje je obna\u0161ao.<\/p>\n

Njegov politi\u010dki \u017eivot zapo\u010dinje pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a kada kao mladi militant Komunisti\u010dke partije Francuske (PCF) postaje vo\u0111a pari\u0161kih srednjo\u0161kolaca. Kao da je bio predodre\u0111en za streloviti unutarstrana\u010dki uspon. Za one kojima moderna francuska povijest nije bliska, ovdje vrijedi istaknuti da je na prvim izborima za Narodnu skup\u0161tinu nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata, odr\u017eanima u listopadu 1945. godine Komunisti\u010dka partija osvojia najvi\u0161e glasova (26,1 posto), dok je Francuska sekcija Radni\u010dke internacionale dobila 23,8 posto glasova. Godinu kasnije, na ponovljenim izborima Komunisti\u010dka partija zabilje\u017eila je jo\u0161 bolji rezultat – 29 posto mjesta u parlamentu. Preko 20 posto glasova Francuza Komunisti\u010dka partija dobivala je sve do izbora 1981. godine.<\/p>\n

S tek navr\u0161enih 16 godina \u017eivota (1957. godine) Krivine je ve\u0107 relativno poznata politi\u010dka figura, a kada prodaja komunisti\u010dkog tiska (L\u2019Avant Garde) nadma\u0161uje sve rekorde – putuje u Moskvu gdje sudjeluje na Svjetskom festivalu demokratske omladine. To je mo\u017eda bio i klju\u010dan moment. Naime, iz Moskve se vra\u0107a prepun sumnji. Te njegove sumnje jo\u0161 vi\u0161e \u0107e narasti nakon \u0161to upoznaje borce Fronta za nacionalno oslobo\u0111enje Al\u017eira (FLN) koji su bili ogor\u010deni pasivnim pona\u0161anjem PCF-a u odnosu na njihovu borbu za nezavisnost. Krivine brzo shva\u0107a da PCF u stvari odbija pomo\u0107i FLN-u opravdavaju\u0107i politiku \u201cmira u Al\u017eiru\u201d. Ionako ve\u0107 na\u010det dubokim sumnjama u su\u0161tinu djelovanja PCF-a, u \u010dijem radu prepoznaje niz staljinisti\u010dkih elemenata, on se sve vi\u0161e po\u010dinje udaljavati od nje. Kolonijalno pitanje posebno ga je zainteresiralo. Bio je uvjereni antiimperijalist. Smatra da se ljevica bez ikakvih kalkulacija mora solidarizirati sa svim narodima koji se bore za slobodno odlu\u010divanje o vlastitoj sudbini. Duboko je razo\u010daran spoznajom da staljinizam ne utje\u010de samo na PCF nego i na velik dio ostatka francuske ljevice.<\/p>\n

U to vrijeme na Krivinea posebno utje\u010de i jedan obiteljski doga\u0111aj. Naime, ponovno se nalazi sa svojom bra\u0107om: starijim bratom Jean Michelom i bratom blizancem Hubertom koji su bili vrlo anga\u017eirani u trockisti\u010dkoj Internacionalnoj komunisti\u010dkoj partiji (PCI) koja djeluje unutar \u010cetvrte Internacionale. Polako i on sam sve vi\u0161e uplovljava u trockisti\u010dke politi\u010dke vode, ali jo\u0161 uvijek ne napu\u0161ta redove Komunisti\u010dke partije. Uskoro se tajno priklju\u010duje redovima pokreta \u201cJeune R\u00e9sistance\u201d sa\u010dinjenog uglavnom od francuskih pobunjenika koji su se protivili ratu u Al\u017eitu, a zatim ulazi u Uniju komunisti\u010dkih studenata (L'Union des \u00e9tudiants communistes – UEC) koja je jedno od krila Pokreta mladih komunista Francuske (Mouvement Junes Communistes de France – MJCF). Priklju\u010duje se i najve\u0107em studentskom sindikatu koji je povijesno bio blizak Socijalisti\u010dkoj partiji.<\/p>\n

Antikolonijalizam i antifa\u0161izam temelji su Krivineovog djelovanja \u0161to se materijalizira u stvaranju Antifa\u0161isti\u010dke sveu\u010dili\u0161ne fronte (Le Front universitaire antifasciste – FUA) koju Krivine osniva zajedno s Henrijem Weberom, kasnije istaknutim francuskim politi\u010darom ro\u0111enim u Tad\u017eikistanu.<\/p>\n

Do kona\u010dnog raskida Krivena s Komunisti\u010dkom partijom dolazi 1965. godine kada sekcija UEC-a na Facult\u00e9 des Lettres na Sorboni, gdje Krivine djeluje kao dio jedne \u201cunutarnje trockisti\u010dke frakcije\u201d, odbija podr\u017eati Francoisa Mitterranda kao nestrana\u010dkog kandidata za predsjednika dr\u017eave, iako Mitterranda podr\u017eava Komunisti\u010dka partija. Krivine i njegovi istomi\u0161ljenici nisu Mitterrandu mogli zaboraviti njegovo nekada\u0161nje opiranje nezavisnosti Al\u017eira i pomaganje vlastima u borbi protiv \u201cseparatizma\u201d. Za mlade radikalizirane ljevi\u010dare koji do kraja podr\u017eavaju antikolonijalne pokrete to je jednostavno bio neoprostiv grijeh. Tako je Krivine, kao student povijesti na Sorboni, isklju\u010den iz Komunisti\u010dke partije Francuske.<\/p>\n

Ubrzo sti\u017ee i \u201crevolucionarna 1968. godina\u201d kada \u0107e Alain Krivine, kako to ka\u017ee poznati francuski politi\u010dki novinar Edwy Plenel, postati jedan od temelja jedne \u201ckolektivne avanture\u201d. Krivine \u0107e biti glasnogovornik Revolucionarne komunisti\u010dke mlade\u017ei (funkcija glasnogovornika u francuskoj politici izuzetno je va\u017ena i neusporediva s onom koju ona nosi u hrvatskoj politici, jer u Francuskoj je to netko tko predstavlja stranku), a zatim od 1969. do 1973. godine i Saveza komunista te, na kraju, od 1974. pa sve do 2009. godine, Revolucionarne komunisti\u010dke lige.<\/p>\n

Krivine nije bio samo \u017eestoki protivnik sveprisutne kapitalisti\u010dke dehumanizacije \u017eivota i dru\u0161tva, dominantnog malogra\u0111anskog \u201ckretenizma\u201d, vladavine privilegiranih elita i razaraju\u0107ih posljedica molohovskog imperijalizma nego je uvijek bio i dio \u017eestoke lijeve opozicije takozvanom \u201crealnom socijalizmu\u201d kojeg je SSSR uz pomo\u0107 svojih satelita izgradio na ru\u0161evinama Oktobarske revolucije. Tu je kritiku vr\u0161io na tragu Trockijeve kritike staljinizma i njegove \u201cIzdane revolucije\u201d smatraju\u0107i da posljedice takve politike nisu i\u0161\u010dezle s nestankom SSSR-a, \u0161to danas najzornije potvr\u0111uju aktualni krvavi doga\u0111aji u Ukrajini iako se tu vi\u0161e radi o geopoliti\u010dko-geostrate\u0161kom nego o ideolo\u0161kom sukobu \u201cvelikih\u201d kojeg uz najstra\u0161niju cijenu, kao i uvijek, pla\u0107aju \u201cmali\u201d.<\/p>\n

Iako se i samog Trockog iz perioda \u201cratnog komunizma\u201d, stvaranja Crvene armije, borbe s \u201cbijelima\u201d, kontrarevolucijom i me\u0111unarodnom intervencijom optu\u017eivalo za centralizam i \u201c\u010dvrstolinija\u0161tvo\u201d – Trocki \u0107e s vremenom (a njegove ideje jo\u0161 nagla\u0161enije nakon \u0161to ga Staljinov \u201csicario\u201d Ram\u00f3n Mercader ubije u Meksiku 1940. godine) postati najistaknutiji simbol antistaljinizma i sredi\u0161nja to\u010dka okupljanja slobodarskih, mundijalnih ljevi\u010dara. Trockizam, naime, podrazumijeva odbacivanje \u201cpada\u201d u zamku nacionalizma ili bilo koje vrste imperijalizma s obzirom da su oni dijametralno suprotni svim progla\u0161enim ciljevima istinske revolucije. Krivine je apsolutno na pozicijama permanentne, univerzalne revolucije koja nije ome\u0111ena nikakvim nacionalnim \u201cbodljikavim \u017eicama\u201d i koje su radikalno suprotstavljene bilo kakvoj birokratskoj logici koja svu mo\u0107 koncentrira u profesionalnom partijskom aparatu.<\/p>\n

Nije nikakva novost da \u201cromantizam \u0161ezdeset i osme\u201d koketira s liberterskim idejama, idejama surealizma (\u201cBudimo realni, tra\u017eimo nemogu\u0107e!\u201d) ili klasi\u010dnog anarhizma. Ne treba se tome \u010duditi jer su mnogi \u010dak i u \u201cpredoktobarskom\u201d Lenjinu (\u201cDr\u017eava i revolucija\u201d) mogli na\u0107i pregr\u0161t ideja koje su bile za\u010dinjene slatkim okusom anarhizma. A na koji \u0107e na\u010din kasnija praksa revolucije to razrije\u0161iti i preto\u010diti u zbilju danas predobro znamo. Nerijetko, na sasvim suprotan na\u010din od onog sanjanog kao \u0161to to najbolje sa\u017eima pjesnik Branko Miljkovi\u0107 u svojim stihovima – \u201cHo\u0107e li sloboda umeti da peva kao \u0161to su su\u017enji pevali o njoj?\u201d<\/p>\n

Pravi revolucionari uvijek za sobom vuku odre\u0111enu vrstu tragi\u010dnosti i patnje na svom tegobnom putu ka idealu dosezanja nedosti\u017ene utopije kojoj streme. Tako je i aktivisti\u010dki \u017eivot Alaina Krivinea kao \u017eivot iskrenog, \u201cpo\u0161tenog ljevi\u010dara\u201d u epohi u kojoj su na\u010dini uspinjanja i napredovanja na politi\u010dkoj ljestvici bili zatrovani partijskom cinizmom – bio odre\u0111en svojevrsnom tragikom. Kao \u0161to se nekada mislilo da pravi pjesnici \u201cmoraju patiti\u201d ukoliko \u017eele iskazati pravu bit (bol) \u017eivota tako \u0107e i djelovanje \u201cistinskih ljevi\u010dara\u201d neki vezivati uz nu\u017enost njihove stvarne patnje pa \u010dak i \u017ertve (Trocki).<\/p>\n

Na kraju \u0107e simboli\u010dan \u0161ezdesetosma\u0161ki trio: Alain Krivine, Daniel Bensaid (1946-2010) i Henri Weber (1944-2020) spasti na dvojac kada se Weber osamdesetih godina odlu\u010di u\u010dlaniti u Socijalisti\u010dku partiju. Njih trojica su bili najbli\u017ei, ali Krivine ipak najzna\u010dajniji (pored Daniela Cohn-Bendita, Jacquesa Sauvageota i Alaina Geismara). Nekada su bili pokreta\u010d motora svoje generacije koja nije pravila razliku izme\u0111u njihovog \u017eivotnog opredjeljenja i njihovog svakodnevnog na\u010dina \u017eivota. Mo\u017eda ih je u\u010dmala ve\u0107ina smatrala neobi\u010dnim \u010dudacima. Uostalom, tko se to jo\u0161 s jedva navr\u0161enih 27 godina \u017eivota i to dok slu\u017ei vojni rok – kandidira za predsjednika Francuske? Alain Krivine 1969. godine.<\/p>\n

Generacija mladih kojoj on pripada nastoji iz temelja prodrmati svijet odraslih. Tra\u017ee puno, a ma\u0161toviti i hrabri su beskrajno. Kao \u010dovjek demokratske, internacionalne socijalne politike Krivine je uvijek bio bli\u017ei socijalnom pokretu nego institucionalnoj politici. Neki na ljevici su ga kritizirali smatraju\u0107i da je previ\u0161e pao u relativno impotentni politi\u010dki aktivizam izbjegavaju\u0107i lidersku odgovornost. On, kao veliki zagovornik Trockijeve \u201cpermanentne revolucije\u201d uvijek djeluje vjeruju\u0107i u nu\u017enost stalnog kretanja, uvjeren u svojevrsni \u201cpokretizam\u201d. U tom neprestanom revolucionarnom kretanju-pokretu o\u010dekuje jedan (malo mogu\u0107, ali ipak mogu\u0107 ) \u201cneo\u010dekivani moment\u201d, pukotinu u \u201cfatalitetu sada\u0161njosti\u201d kroz koju bi bilo mogu\u0107e \u201codskliznuti u budu\u0107nost\u201d. Naravno, ovdje nije rije\u010d o nikakvom revolucionarnom \u201cvremenskom stroju\u201d niti SF-u nego o dru\u0161tvenim odnosima i o traganju za \u201calterglobalizmom\u201d nasuprot ovom postoje\u0107em.<\/p>\n

Osim aktivizma iz vremena Saveza komunista, Revolucionarne komunisti\u010dke lige (u kojem periodu \u0107e dva puta robijati u zatvoru La Sant\u00e9) i pisanja za tjednik Rouge, Krivine je tako\u0111er odradio jedan mandate u Europskom parlamentu (1999-2004). Nije bio presretan u toj ulozi ali se ni tada nije mirio s bilo \u010dime \u0161to je odudaralo od njegovih ideala. Ostao je beskompromisan, apsolutno vjeran svojim izvornim uvjerenjima. Zbog njegove skromnosti, politi\u010dke dosljednosti i \u010dvrstih moralnih principa od kojih nikada nije odustajao, u\u017eivao je ogroman ugled na ljevici, ali i po\u0161tovanje svojih politi\u010dkih suparnika, \u0161to se moglo vidjeti i na njegovom pogrebu. Za njega se govorilo da u\u017eiva u \u201casketizmu bon vivanta\u201d \u0161to u njegovom slu\u010daju nije bio nikakav oksimoron jer je dosljedno odbijao sve podobnosti funkcija koje je obna\u0161ao, ali je gu\u0161tao u svojim prijateljstvima i u veselim dru\u017eenjima s ljudima koji su mu bili bliski, uvijek spreman na \u0161alu pa makar ona bila i na njegov ra\u010dun.<\/p>\n

Tvrdoglavo je odbijao bilo kakvu vrstu dominacije. Tako 2009. godine osniva Novu antikapitalisti\u010dku stranku (NPA) kako bi svoju \u201cpoliti\u010dku \u0161tafetu\u201d predao jednoj novoj generaciji. Prvi glasnogovornik NPA postaje Olivier Besancenot koji je predstavnik radikalne ljevice (ina\u010de kandidat Revolucionarne komunisti\u010dke lige 2007. godine na izborima za predsjednika Francuske, na kojima je osvojio milijun i pol glasova). Tako se stavila to\u010dka na jedan povijesni period koji se vezivao isklju\u010divo za Krivinea i za Savez komunista. On je sam sebe smatrao iskrenim buntovnikom, \u201cvje\u010dnim rebelom\u201d za razliku od \u201e\u0161ezdesetosma\u0161kih pokajnika\u201d kako je on s prezirom (izbjegavaju\u0107i rije\u010d \u201cizdajnik\u201d) nazivao dio svojih nekada\u0161njih, a kasnije \u201cposrnulih\u201d sudrugova. Smatrao se pripadnikom generacije \u201cheretika\u201d u odnosu na dominantne strukture i proklamirane vrijednosti dehumaniziranog kapitalizma. A za \u201cpokajnike\u201d iz svoje generacije u intervjuu za Mediapart (\u010dasopis koji je osnovao ranije spomenuti Plenel, biv\u0161i urednik Le Mondea) je rekao: \u201cKako su se mogli ovi heretici tako brzo preobratiti? Izgleda da njihova hereza nikada nije bila ni\u0161ta vi\u0161e od jedne forme obi\u010dnog snobizma (\u2026) Ljudi razli\u010ditih epoha su satkani od vrlo razli\u010ditih materijala. Stari su se kalili u ku\u0161njama nesretnih vremena. Moderni \u010desto padaju zbog slatkog zavo\u0111enja komforom. Nitko ne bira u kojoj \u0107e epohi \u017eivjeti. Ali tu\u017eno je spoznati da se oni koji tako \u017eestoko brane pravo na slobodan govor tako lako zadovoljavaju pravom na brbljanje koje ne prati sloboda mi\u0161ljenja. Tako je to s duhom epohe.\u201d<\/p>\n

Nakon njegove smrti Olivier Besancenot je napisao: \u201cJo\u0161 uvijek te \u010dujem da govori\u0161 kako je najbolji oblik slavljenja uspomene na nekog pokojnika nastavak njegove borbe (\u2026) Raditi to bez tebe vi\u0161e nikada ne\u0107e imat isti okus\u201d.<\/p>\n

Jean-Luc M\u00e9lenchon, kandidat demokratskih socijalista Nepokorena Francuska na nedavnim izborima za predsjednika Francuske, koji je s 22 posto glasova umalo u\u0161ao u drugi krug, dodao je: \u201eEmocija i bol. Moja su\u0107ut njegovoj obitelji i bratski pozdrav cijelom trockisti\u010dkom pokretu\u201d.<\/p>\n

Mo\u017eda bi se ipak od Alaina Krivenea bilo najprimjerenije oprostiti stihovima legendarne pjesme \u201cSans la nommer\u201d jo\u0161 jedne od mitskih figura \u201crevolucionarne \u0161ezdeset i osme\u201d, nenadma\u0161nog Georgesa Moustakija: \u201c\u017delio bih govoriti o njoj bez da joj ime izgovorim\/Bila ljubljena ili omalova\u017eavana ona je vjerna\/I ako \u017eeli\u0161 da te upoznam s njom\/Ona se zove Neprekidna Revolucija\u201d.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n

Naslovna fotografija: Roland Godefroy<\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Do kraja je ostao vjeran pobuni protiv kapitalizma, imperijalizma i staljinizma<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":344765,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1564,1565],"class_list":["post-344764","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-alain-krivine","tag-sezdesetosmas"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/344764","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=344764"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/344764\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":344766,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/344764\/revisions\/344766"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/344765"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=344764"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=344764"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=344764"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}