Bogati su iracionalni kada je posao u pitanju. Od svih \u010dlanova dru\u0161tva, oni imaju najmanju potrebu da jo\u0161 vi\u0161e zara\u0111uju, a opet najvi\u0161e rade.<\/p>\n
Giganti tehnolo\u0161ke industrije hvale se kako rade sto sati sedmi\u010dno, iako njihov rad ne pove\u0107ava cijene dionica njihovih kompanija niti \u0107e ih dodatno obogatiti. Amerikanci sa boljim diplomama u prosjeku zara\u0111uju vi\u0161e, ali obi\u010dno i rade vi\u0161e, a slobodno vrijeme provode manje kvalitetno u odnosu na ljude sa ni\u017eim stepenom obrazovanja. Dvostruko vi\u0161e djece iz bogatih porodica imaju ljetne poslove u pore\u0111enju sa djecom iz siroma\u0161nih porodica. Brojni penzionisani stru\u010dnjaci, sa zna\u010dajnim u\u0161te\u0111evinama, stalno se vra\u0107aju u urede.<\/p>\n
I ja sam iracionalan. Srednja klasa, redovni profesor na fakultetu, ali iscrpljen i frustriran poslom. Na kraju sam dao otkaz. Iako je moje zanimanje bilo najzaslu\u017enije za moje pregorijevanje, bez njega sam se osje\u0107ao toliko besciljno da sam, manje od dvije godine nakon \u0161to sam dao otkaz, postao pomo\u0107ni predava\u010d, gdje sam radio manji broj sati i zara\u0111ivao samo nekoliko hiljada dolara po predmetu, \u0161to je djeli\u0107 onoga \u0161to sam zara\u0111ivao ranije. Trebala mi je struktura. Morao sam brusiti svoje te\u0161ko ste\u010dene pedago\u0161ke vje\u0161tine. Povrh svega, trebalo mi je da neko ra\u010duna na mene da \u0107u se pojaviti i obaviti pristojan posao. Sve je to dokaz da ne radimo samo za novac. Mnogi ljudi, me\u0111u njima volonteri, roditelji i izgladnjeli umjetnici, uop\u0107e nisu pla\u0107eni za svoj rad. \u010cak i radnici koji nisu bogati, koji stvarno trebaju svaki cent svoje plate, \u010desto ka\u017eu da je u igri vi\u0161e od novca. Oni svoj posao rade iz ljubavi, da pru\u017ee podr\u0161ku ili da bi doprinijeli nekom vi\u0161em cilju.<\/p>\n
Radni uvjeti su sve gori i poslovi su sve vi\u0161e emotivno iscrpljuju\u0107i, a od sredine 20. vijeka ljudi su sve nesigurniji da \u0107e zadr\u017eati posao. Ovo je samo dio pri\u010de za\u0161to je pregorijevanje tako rasprostranjeno u na\u0161em dru\u0161tvu. Pregorijevanje je karakteristi\u010dno za na\u0161e doba jer je jaz izme\u0111u na\u0161ih ideala o poslu i stvarnosti na\u0161ih poslova sada ve\u0107i nego ikada ranije u pro\u0161losti.<\/p>\n
Prije dva vijeka radnici tekstilnih fabrika u Manchesteru u Engleskoj ili Lowellu u Massachusettsu radili su du\u017ee od prosje\u010dnih britanskih ili ameri\u010dkih radnika danas, i to u opasnijim uvjetima. Bili su iscrpljeni, ali nisu iskusili psihi\u010dko stanje 21. vijeka koje zovemo burnout (pregorijevanje), jer nisu vjerovali da je njihov rad put do samoaktualizacije. Ideal koji nas motivira da radimo do ta\u010dke pregorijevanja je obe\u0107anje da \u0107emo, ako naporno radimo, \u017eivjeti dobar \u017eivot: ne samo \u017eivot materijalne lagodnosti, ve\u0107 \u017eivot u kojem \u0107emo ste\u0107i dru\u0161tveno dostojanstvo i moralan karakter, te spoznati svrhu na\u0161eg \u017eivota.<\/p>\n
Htio sam biti profesor jer mi se \u010dinilo da moji profesori na fakultetu \u017eive dobar \u017eivot. Bili su cijenjeni i \u010dinilo se da su donijeli dobru odluku jer je njihov rad imao jasnu i plemenitu svrhu da sti\u010du znanje i da ga prenose na druge. Nisam znao gotovo ni\u0161ta o njihovim \u017eivotima van u\u010dionice ili o demonima sa kojima su se borili. Dvojica mojih mentora su na kraju odbijeni za stalni posao na fakultetu i morali su prona\u0107i nove poslove. Tre\u0107i je umro od sr\u010danog udara nekoliko godina nakon \u0161to je preuzeo glavnu administrativnu ulogu.<\/p>\n
Tada nisam povezao njihovu nesre\u0107u sa njihovim karijerama. Kako sam mogao? Bio sam zaslijepljen ameri\u010dkim obe\u0107anjem: ako dobijem pravi posao, sa njim \u0107e do\u0107i i uspjeh i sre\u0107a.<\/p>\n
Ovo obe\u0107anje je uglavnom la\u017eno. To je ono \u0161to je filozof Platon nazvao “plemenitim la\u017eima”, mit koji je temeljno upori\u0161te ure\u0111enja dru\u0161tva. Platon je tvrdio da \u0107e dru\u0161tvo postati haoti\u010dno ako ljudi prestanu vjerovati u tu la\u017e. Isto tako jedna posebno plemenita la\u017e nas navodi da vjerujemo u vrijednost te\u0161kog rada. Radimo za profit na\u0161ih \u0161efova, ali uvjeravamo se da smo mi ti koji zapravo ostvaruju najve\u0107u dobit. Nadamo se da \u0107e posao ispuniti svoje obe\u0107anje, a nada nas tjera da ulo\u017eimo vi\u0161e vremena i prihvatimo dodatne zadatke, a da pritom nismo nagra\u0111eni povi\u0161icom ili priznanjem koji su nam potrebni.<\/p>\n
Naporan rad je najvi\u0161e cijenjen u ameri\u010dkom dru\u0161tvu. Anketa, koju je Istra\u017eiva\u010dki centar Pew proveo 2014. godine, pokazala je da 80% ispitanika opisuje sebe kao \u201cmarljive\u201d. Niti jedna druga osobina nije bila toliko zastupljena, pa \u010dak ni \u201csuosje\u0107ajni\u201d. Samo 3% ispitanika su kazali da su lijeni, a statisti\u010dki bezna\u010dajan broj njih za sebe su rekli da su \u201cizuzetno lijeni\u201d.<\/p>\n
Svi znamo da je stvarnost ne\u0161to druga\u010dija. Po\u010dnimo, na primjer, od na\u0161ih kolega. Koliko njih zabu\u0161ava na poslu? A koliko njih bi za sebe rekli sasvim suprotno? Zapravo, ne radimo svi toliko marljivo cijeli dan, ne mu\u010dimo se dok radimo na izvje\u0161tajima i ne znojimo se na sastancima sa klijentima. Umjesto toga, ka\u017eemo da smo vrijedni jer znamo da bismo to trebali misliti o sebi.<\/p>\n
Prema savremenom radnom etosu, dostojanstvo, karakter i \u017eivotni smisao ljudi mogu ste\u0107i ili spoznati samo dok rade. Predanost zaposlenika je navodno najzaslu\u017enija za krajnji uspjeh. Gallup, koji provodi istra\u017eivanja o ovoj temi, opisuje predane radnike kao heroje, pa \u010dak i svece:<\/p>\n
Predani radnici su najbolji kolege. Oni doprinose izgradnji organizacije, institucije ili agencije i stoje iza svega dobrog \u0161to se tamo doga\u0111a. Oni su entuzijasti\u010dni i rade naporno. Dobro razumiju svoj posao, te uvijek tra\u017ee nove i bolje na\u010dine da postignu rezultate. Oni su 100% predani svom poslu. Oni su pojedinci u organizaciji koji dovode nove kupce.<\/p>\n
\u201c100% predani svom poslu.\u201d Zar takvi postoje?<\/p>\n
Prema Gallupu, postoje, i oko tre\u0107ina ameri\u010dkih radnika je takva. Za menad\u017eere, koji se sla\u017eu sa nalazima istra\u017eivanja, dvije tre\u0107ine radnika koji nisu predani svom poslu su ozbiljan problem. Jedna psihologinja tvrdi da neanga\u017eovani zaposlenici ko\u0161taju poslodavce dodatnih 34% njihove plate zbog izostanaka i manjka produktivnosti. Drugi ih opisuju kao “tihe ubice”. Gallup upozorava da neproduktivni i nezainteresovani radnici mo\u017eda \u010dak vrebaju, neprimije\u0107eni, u vi\u0161em menad\u017ementu. Aktivno neanga\u017eovani \u010dak \u0107e nastojati uni\u0161titi tu\u0111e vrijeme i postignu\u0107a. \u201c\u0160ta god anga\u017eovani poku\u0161aju uraditi\u201d, tvrdi Gallup, \u201caktivno neanga\u017eovani poku\u0161avaju poni\u0161titi.\u201d Ukratko, oni su zlikovci, koji \u017eele potkopati misiju na\u0161ih heroja.<\/p>\n
Takva retorika nije samo smije\u0161na i apsurdna; tako\u0111er je i nehumana. Zapravo, ameri\u010dki radnici predaniji su svom poslu od radnika svih drugih bogatih zemlja, prema Gallupovim istra\u017eivanjima. Anga\u017eovani su koliko je ljudski mogu\u0107e. (U Norve\u0161koj je stepen anga\u017eovanosti upola manji od onog u SAD-u, a ipak su Norve\u017eani me\u0111u najbogatijim i najsretnijim ljudima na svijetu.)<\/p>\n
Mo\u017eemo to gledati i na ovaj na\u010din: ako radnik nije predan svome poslu, to ne zna\u010di nu\u017eno da pati od pregorijevanja. Mo\u017eda je jednostavno prona\u0161ao na\u010din da svoja radna o\u010dekivanja uskladi sa stvarno\u0161\u0107u svog posla, vjerovatno zato \u0161to su njegova o\u010dekivanja od posla relativno niska. Ako je radnik samo 80% predan poslu, ali je uprkos tome ipak kompetentan, onda se postavlja pitanje: u \u010demu je problem?<\/p>\n
\n* *<\/h2>\n<\/blockquote>\n
\u0160ta je sa nama koje posao zaista ispunjava? Neki moji prijatelji, koji su doktori, urednici, pa \u010dak i profesori, vrijedno rade, vole svoj posao i napreduju. \u010cini se da neke profesije, poput hirurgije, promi\u010du procvat vi\u0161e od drugih. Iako su svi doktori skloni pregorijevanju, hirurzi imaju ne samo jednu od najve\u0107ih plata ve\u0107 su izuzetno zadovoljni poslom koji je isto toliko izuzetno zna\u010dajan. Kada se sve sagleda, hirurzi su ve\u0107inom zadovoljni onim \u0161to rade.<\/p>\n
No, predanost u njihovom slu\u010daju podrazumijeva uranjanje u posao. Tokom operacije hirurzi do\u017eivljavaju iskustvo “toka”. Kako ih je opisao pokojni psiholog Mihaly Csikszentmihalyi, ljudi u stanju toka isklju\u010duju svijet i svoje vlastite tjelesne potrebe, odri\u010du\u0107i se hrane i sna dok \u010dine ne\u0161to \u0161to je naizgled samo sebi cilj. To je stanje predanosti koje dizajneri videoigara poku\u0161avaju podsta\u0107i kod igra\u010da jer se zbog njega te\u017ee odustaje od igre.<\/p>\n
Csikszentmihalyiju je, me\u0111utim, smatrao da se iskustvo toka skoro uvijek javljalo tokom rada. U njegovoj knjizi \u201cTok: psihologija optimalnog iskustva\u201d, Csikszentmihalyi je predstavio varioca po imenu Joe Kramer kao primjer “autoteli\u010dke” li\u010dnosti \u2013 to jest, nekoga ko na poslu lako ulazi u stanje toka, koje tada postaje samo sebi svrha. Iako je Joe zavr\u0161io samo \u010detiri razreda osnovne \u0161kole, mogao je popraviti sve u fabrici vagona u kojoj je radio. Joe se poistovje\u0107ivao sa pokvarenom opremom kako bi je popravio. Budu\u0107i da je Joe zadatke svog posla pretvorio u autoteli\u010dko iskustvo, njegov je \u017eivot bio \u201cbolji od \u017eivota ljudi koji se pomire sa \u017eivotom unutar ograni\u010denja jalove stvarnosti, koju misle da ne mogu promijeniti\u201d.<\/p>\n
Njegove kolege su tvrdile da je nezamjenjiv. Njegov \u0161ef je smatrao da bi fabrika pokorila industriju da ima jo\u0161 nekoliko ljudi poput Joea. Uprkos svom rijetkom talentu, Joe je odbio unapre\u0111enje.<\/p>\n
Ve\u0107a produktivnost bez ve\u0107ih tro\u0161kova: zato su predanost i tok tako privla\u010dni koncepti za menad\u017ement u postindustrijskom dobu. Zaposlenici su obaveza, prema sada\u0161njoj poslovnoj doktrini. Zaposliti nekoga je rizik. Za\u0161to onda ne bismo poku\u0161ali izvu\u0107i malo vi\u0161e truda od onih koje ve\u0107 imamo? Za\u0161to ih ne uvjerimo, kroz ankete, radionice i bestselere na aerodromima i knji\u017earama, da \u0107e biti sretni ako se potpuno posvete svom poslu? \u0160tavi\u0161e, oni \u0107e, poput Joea Kramera, biti uvr\u0161teni me\u0111u svece na poslu.<\/p>\n
U 2022. godini malo koji radnik mo\u017ee biti siguran da je nezamjenjiv poput Joea. Dobri radnici mogu dobiti otkaz bez ikakvog upozorenja, ako se menad\u017ement okrene protiv njih. Sistem koji po\u0161tuje predane radnike ujedno i kod njih izaziva anksioznost koja se umiruje samo intenzivnijim radom. Lijek je i otrov. Kako bismo smirili anksioznost, radimo vi\u0161e i to bez adekvatne nagrade, bez autonomije, bez pravednosti, bez ljudskih veza i u sukobu sa na\u0161im vrijednostima. Zauzvrat, postajemo iscrpljeni, cini\u010dni i neu\u010dinkoviti.<\/p>\n
Anksioznost koja se javlja zbog posla je ugra\u0111ena u kapitalizam. To je klju\u010dna premisa u knjizi Maxa Webera iz 1905. godine \u201cProtestantska etika i duh kapitalizma\u201d koja jo\u0161 uvijek savr\u0161eno opisuje na\u010din razmi\u0161ljanja koji danas odr\u017eava na\u0161u radnu etiku. Weber je prikazao kako su evropski protestanti nametnuli na\u010din razmi\u0161ljanja o novcu, radu i dostojanstvu od kojeg mi ni danas ne mo\u017eemo pobje\u0107i. To je na\u0161 “\u017eeljezni kavez”.<\/p>\n
Weber smatra da protestantska etika proizlazi iz teologije Johna Calvina, kr\u0161\u0107anskog reformatora iz \u0161esnaestog vijeka poznatog po teolo\u0161kom u\u010denju o predestinaciji, prema kojem Bog odabere ili \u201cpredestinira\u201d neke ljude za spasenje, a ostali su predodre\u0111eni za vje\u010dnu smrt. Samo Bog zna ko je odabran, a ko nije, ali ljudi razumljivo \u017eele to da saznaju.<\/p>\n
Dobra djela, prema kalvinisti\u010dkoj teologiji, ne\u0107e vam zagarantovati spasenje, ali mogu biti znakovi Bo\u017ejeg izbora. Odnosno, odabrani \u0107e \u010diniti dobra djela kao rezultat svog blagoslovljenog statusa. Dakle, ako \u017eelite znati da li ste odabrani ili ne, preispitajte svoje postupke. Jesu li oni sveta\u010dki? Ili gre\u0161ni?<\/p>\n
Da biste bili sigurni da ste odabrani, onda morate biti produktivni, oboga\u0107uju\u0107i sebe i svoju zajednicu radom.<\/p>\n
Weber je kapitalizam vidio kao “monstruozni kosmos”. Smatrao je da je kapitalizam sveobuhvatni ekonomski i moralni sistem, jedna od naj\u010dudesnijih konstrukcija \u010dovje\u010danstva. Mi koji \u017eivimo u sistemu to rijetko mo\u017eemo primijetiti. Uzimamo njegove norme zdravo za gotovo, poput zraka koji udi\u0161emo. Sve \u0161to radimo, od izbora “pravog” vrti\u0107a do produktivne karijeri pa sve do smrtne postelje, radimo zato \u0161to negdje neko misli da na tome mo\u017ee zaraditi. Kapitalisti\u010dki kosmos vam name\u0107e izbor: prihvatite njegovu etiku ili \u0107ete biti siroma\u0161ni i odba\u010deni.<\/p>\n
Kao akademik, Weber nije bio uklju\u010den u industriju, ali je ipak bio uhva\u0107en u \u017eeljezni kavez kao i svaki drugi radnik. Prije nego \u0161to je napisao Protestantsku etiku, proveo je pet godina bore\u0107i se sa \u201cnervnim slomovima\u201d. Pro\u0161ao je kroz nekoliko ciklusa intenzivnog predavanja i istra\u017eivanja, nakon \u010dega bi uslijedio fizi\u010dki i mentalni kolaps, potom bi ga tretmani i odmor vratili na noge. Tada bi se vratio na posao, a njegovo stanje bi se ponovo pogor\u0161alo.<\/p>\n
Njegova supruga Marianne kasnije je napisala da je za to vrijeme bio “okovani titan kojeg su mu\u010dili zli, zavidni bogovi”. Bio je razdra\u017eljiv i depresivan i osje\u0107ao se beskorisnim; svaki poku\u0161aj da radi, \u010dak i da pro\u010dita neki studentski rad, postao je nepodno\u0161ljiv teret. Na kraju je uzeo dvogodi\u0161nji odmor, nakon \u010dega je dao otkaz i postao docent, slabo vezan za akademsku zajednicu, sa samo 39 godina.<\/p>\n
Nisam Weber, ali me njegova pri\u010da ohrabruje. Njegov profesionalni kolaps nije bio njegov kraj. Nakon \u0161to je dao otkaz, stvorio je svoja najva\u017enija djela.<\/p>\n
\n* *<\/h2>\n<\/blockquote>\n
Gra\u0111ani i gra\u0111anke sekularnih bogatih zemalja 21. vijeka ne brinu pretjerano o tome jesu li bo\u017eji izabranici, ali smo i dalje zarobljeni u kalvinisti\u010dkom kavezu. Nestrpljivo se dokazujemo potencijalnim poslodavcima, a i sebi, da smo radni sveci. Poput bo\u017eanskog suda, mi sami sebi tu apstraktnu titulu ne mo\u017eemo dodijeliti, ali se zato nadamo da ho\u0107e drugi.<\/p>\n
Kada nas anksioznost preplavi, okre\u0107emo se lijeku koji nam nala\u017ee na\u0161a kultura: te\u017eak, disciplinovan rad. Na primjer, Tristen Lee, stru\u010dnjakinja za odnose sa javno\u0161\u0107u svoj uspjeh pripisuje prekovremenom radu te nedostatku sna i odmora. \u201cStavljam svoje srce i du\u0161u u svoj posao\u201d, napisala je. \u201cToliko sam opsjednuta postizanjem nekog zna\u010dajnog uspjeha i finansijskih ciljeva, da sam zaboravila kako zapravo u\u017eivati u \u017eivotu.\u201d Lee ka\u017ee da se osje\u0107a kao da ima “ne\u0161to da doka\u017ee \u2013 ali kome?” Sebi, rekao bi Weber.<\/p>\n
Njeno iskustvo je eho kalvinizma 16. vijeka u 21. vijeku. Prihvatila je ideju o svevide\u0107em dru\u0161tvu koje je osu\u0111uje i cijeni samo onoliko koliko radi, pa osje\u0107a potrebu da se konstantno uvjerava u svoju vrijednost. Ali nikad ne\u0107emo biti sigurni, prema dana\u0161njoj radnoj ideologiji, jer su na\u0161a postignu\u0107a manje va\u017ena od na\u0161eg stalnog truda prema sljede\u0107em postignu\u0107u.<\/p>\n
“\u0160ta je na kraju svega toga?” pita Lee. \u201cKada prestaje stalna agonija? U kojem trenutku posti\u017eemo zadovoljstvo u \u017eivotu i pomislimo \u2018jebote, stvarno sam ponosna na ono \u0161to sam ostvarila i ono \u0161to sam postala\u2019?\u201d<\/p>\n
Zapravo, nikad. To zna\u010di biti u \u017eeljeznom kavezu.<\/p>\n