{"id":343330,"date":"2022-04-18T06:56:30","date_gmt":"2022-04-18T04:56:30","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=343330"},"modified":"2022-04-18T10:44:59","modified_gmt":"2022-04-18T08:44:59","slug":"baud-politika-sad-a-je-uvijek-bila-sprijeciti-njemacku-i-rusiju-u-tjesnjoj-suradnji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/04\/18\/baud-politika-sad-a-je-uvijek-bila-sprijeciti-njemacku-i-rusiju-u-tjesnjoj-suradnji\/","title":{"rendered":"Baud: Politika SAD-a je uvijek bila sprije\u010diti Njema\u010dku i Rusiju u tje\u0161njoj suradnji"},"content":{"rendered":"

Jacques Baud magistar je ekonometrije, apsolvirao je postdiplomski studij me\u0111unarodne sigurnosti na Visoko\u0161kolskom institutu za me\u0111unarodne odnose u \u017denevi i bio je pukovnik \u0161vicarske vojske.<\/p>\n

Radio je za \u0161vicarsku strate\u0161ku obavje\u0161tajnu slu\u017ebu i bio je savjetnik za sigurnost logora za izbjeglice u isto\u010dnom Zairu tokom rata u Ruandi (UNHCR-Zaire\/Kongo 1995-1996). Radio je za DPKO (Odjel za mirovne operacije) Ujedinjenih naroda u New Yorku (1997-99), osnovao je me\u0111unarodni Centar za humanitarno razminiranje u \u017denevi (CIGHD) i sustav upravljanja informacijama za razminiranje (IMSMA).<\/p>\n

Dao je doprinos uvo\u0111enju koncepta obavje\u0161tajnog prikupljanja podataka pri mirovnim misijama UN i vodio je prvi UN integrirani Analiti\u010dki centar (JMAC) u Sudanu (2005-06).<\/p>\n

Bio je voditelj odjela za Mirovnu politiku i doktrinu odsjeka UN za mirovne operacije u New Yorku (2009-11) i ekspertne grupe Svjetske organizacije za reformu sektora sigurnosti i vladavine prava, radio je u NATO i autor je vi\u0161e knjiga o obavje\u0161tajnim slu\u017ebama, asimetri\u010dnom vo\u0111enju rata, terorizmu i dezinformacijama.<\/p>\n

Gospodine Baud, poznavatelj ste regije u kojoj se trenutno vodi rat. Kakve ste zaklju\u010dke izvukli iz onoga \u0161to se doga\u0111alo proteklih dana i kako je moglo dotle do\u0107i?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Vrlo dobro poznajem regiju o kojoj je rije\u010d. Bio sam u \u0161vicarskom ministarstvu vanjskih poslova i, rade\u0107i za to ministarstvo, pet sam godina bio dodijeljen NATO u borbi protiv \u0161irenja malog oru\u017eja. Vodio sam projekte u Ukrajini nakon 2014. To zna\u010di da vrlo dobro poznajem Rusiju temeljem moje nekada\u0161nje obavje\u0161tajne djelatnosti, ba\u0161 kao i NATO, Ukrajinu i \u0161iru regiju. Govorim ruski i dostupni su mi dokumenti koje je vidjelo vrlo malo ljudi na Zapadu.<\/p>\n

Poznajete situaciju u Ukrajini i oko Ukrajine. Va\u0161a Vas je profesionalna djelatnost dovela u sada\u0161nju kriznu regiju. Kako ocjenjujete ono \u0161to se doga\u0111a?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Moglo bi se re\u0107i da je to ludnica, da vlada prava histerija. Ono \u0161to mi upada u o\u010di i \u0161to me vrlo smeta, to je da nitko ne postavlja pitanje za\u0161to su Rusi upali u Ukrajinu. Nitko ne\u0107e zagovarati rat, sasvim sigurno ni ja. No, kao nekada\u0161nji \u010delnik ‘Mirovne politike i doktrine’ u odjelu UN za mirovne operacije u New Yorku kroz dvije godine, moram sam sebi uvijek iznova postaviti pitanje: kako smo do\u0161li dotle da se vodi rat?<\/p>\n

\u0160to je to\u010dno bio u New Yorku Va\u0161 posao?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bila je rije\u010d o tome da se istra\u017ei kako dolazi do ratova, koji elementi poma\u017eu da se ostvari mir i \u0161to treba u\u010diniti kako bi se sprije\u010dile ljudske \u017ertve, tj. kako se mo\u017ee sprije\u010diti rat. Ako \u010dovjek ne razumije kako dolazi do rata, onda ne mo\u017ee prona\u0107i ni rje\u0161enje. A sada smo upravo u toj situaciji. Svaka zemlje uvodi svoje sankcije Rusiji, pri \u010demu je savr\u0161eno jasno kako to nikamo ne vodi. \u0160to me pri tome posebno \u0161okira, to je izjava francuskog ministra gospodarstva kako se \u017eeli razoriti rusko gospodarstvo, a sa ciljem da trpi ruski narod. To je izjava koja me iznimno ogor\u010dila.<\/p>\n

Kako procjenjujete ruski napad?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kada jedna dr\u017eava napadne drugu, onda je to kr\u0161enje me\u0111unarodnog prava. No, treba pri tome imati u vidu i ono \u0161to je prethodilo. Najprije moramo ustanoviti da Putin nije niti lud, niti je izgubio dodir s realno\u0161\u0107u. Putin je \u010dovjek koji je vrlo metodi\u010dan, sistemati\u010dan i koji je vrlo – Rus. Smatram kako je svjestan posljedica svojih aktivnosti u Ukrajini. Procijenio je – o\u010dito s pravom – kako \u0107e posljedice biti iste, neovisno o tome ho\u0107e li poduzeti ‘malu’ operaciju za za\u0161titu stanovni\u0161tva Donbasa, ili ‘veliku’ operaciju u funkciji ostvarivanja nacionalnih interesa Rusije i stanovni\u0161tva Donbasa. Pa se opredijelio za maksimalisti\u010dku opciju.<\/p>\n

S kojim ciljem?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Operacija sigurno nije usmjerena protiv naroda Ukrajine. To je Putin uvijek iznova govorio. A to potvr\u0111uju i \u010dinjenice. Putin i dalje isporu\u010duje plin Ukrajini. Rusi to nisu prekinuli. Nisu onemogu\u0107ili internet. Nisu razorili elektrane i mre\u017eu opskrbe vodom. Naravno, u nekim se podru\u010djima vode borbe. No, cilj je druga\u010diji nego \u0161to je to bio slu\u010daj kod Amerikanaca napr. u biv\u0161oj Jugoslaviji, u Iraku, ili u Libiji. Kada su zapadne zemlje napale te dr\u017eave, prvo \u0161to su razorile, to su bili opskrba strujom i vodom i cijela infrastruktura.<\/p>\n

Za\u0161to Zapad tako postupa?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nastupanje zapadnih zemalja, a zanimljivo je to promotriti i sa stanovi\u0161ta doktrine napada, zasniva se na ideji da \u0107e razaranjem infrastrukture biti potaknut narodni ustanak protiv nevoljenog diktatora i da \u0107e ga se tako rije\u0161iti. To je bila i strategija u vrijeme Drugog svjetskog rata kada su bombardirani njema\u010dki gradovi poput Koelna, Hamburga, Dresdena itd. Ciljano se napadalo civilno stanovni\u0161tvo, ne bi li se time izazvalo pobunu. Pobunom vlada gubi kontrolu i pobjeda je izvojevana, bez da su vlastite trupe bile ugro\u017eene. To je teorija.<\/p>\n

A kako postupaju Rusi?<\/strong><\/p>\n

Potpuno druga\u010dije. Oni su jasno nazna\u010dili svoj cilj. \u017dele posti\u0107i ‘demilitarizaciju’ i ‘denacifikaciju’. I ako se objektivno prate izvje\u0161taji o ratu, vidi se da oni upravo to i rade. Naravno, rat je rat i na\u017ealost u ratu ima uvijek mrtvih, ali zanimljivo je pogledati brojke. U petak, 4. o\u017eujka\/marta, Ujedinjeni su narodi napravili svoju bilancu. Prema njoj poginulo je 265 ukrajinskih civila. Iste je ve\u010deri rusko Ministarstvo obrane objavilo gubitke svojih vojnika i naveli su brojku od 498. To zna\u010di da je bilo vi\u0161e poginulih na strani ruske vojske, nego na strani ukrajinskih civila. Usporedimo li to sada s Irakom, ili Libijom, vidjet \u0107emo da je kod zapadnog na\u010dina vo\u0111enja rata taj odnos obrnut.<\/p>\n

To je u suprotnosti s onime \u0161to govori Zapad?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, u na\u0161im medijima stvari se prikazuju tako kao da Rusi sve razaraju, ali to o\u010dito nije slu\u010daj. Smeta me i slika Putina koju prezentiraju na\u0161i mediji, tvrde\u0107i kako je on odjednom odlu\u010dio napasti i osvojiti Ukrajinu. Sjedinjene su Dr\u017eave nekoliko mjeseci upozoravale kako \u0107e do\u0107i do iznenadnog napada, no dogodilo se nije ni\u0161ta. Uostalom i ukrajinske obavje\u0161tajne slu\u017ebe i vodstvo u vi\u0161e su navrata demantirali ameri\u010dke tvrdnje. Pogledaju li se vojne informacije i pripreme na terenu, onda postaje jasno kako Putin sve do polovice velja\u010de\/februara nije imao namjeru napasti Ukrajinu.<\/p>\n

Za\u0161to se to promijenilo? \u0160to se dogodilo?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Tu najprije treba znati nekoliko stvari, ina\u010de ne\u0107emo ni\u0161ta razumjeti. 24. o\u017eujka\/marta 2021. izdao je ukrajinski predsjednik Zelenski dekret o tome kako namjerava ponovo osvojiti, dakle vratiti Krim. Nakon toga po\u010deo je premje\u0161tati ukrajinsku vojsku prema jugu i jugoistoku zemlje, prema Donbasu. Dakle, unatrag pune jedne godine traje koncentriranje armije na ju\u017enim granicama zemlje. To obja\u0161njava za\u0161to potkraj velja\u010de\/februara nije bilo ukrajinskih trupa na rusko-ukrajinskoj granici. Zalenski je uvijek smatrao kako Rusi ne\u0107e napasti Ukrajinu. I ukrajinski ministar obrane je to uvijek iznova potvr\u0111ivao. Isto je tako i \u0161ef ukrajinskog Vije\u0107a za sigurnost u prosincu\/decembru i sije\u010dnu\/januaru potvrdio kako nema naznaka \u0161to bi upu\u0107ivale na ruski napad na Ukrajinu.<\/p>\n

Je li u pitanju bila varka?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ne, oni su to vi\u0161ekratno izjavljivali i siguran sam da Putin koji je uostalom i sam to nekoliko puta rekao, nije imao namjeru napasti. No, o\u010dito je postojao pritisak od strane Sjedinjenih Dr\u017eava. Amerikance Ukrajina jedva da zanima. Ono \u0161to su htjeli, to je bilo poja\u010dati pritisak na Njema\u010dku kako bi odustala od plinovoda Sjeverni tok 2. \u017deljeli su da Ukrajina provocira Rusiju i da Njema\u010dka, nakon \u0161to Rusija reagira na provokaciju, stavi Sjeverni tok 2 na led.<\/p>\n

Takav je scenarij nazna\u010den prilikom posjeta Olafa Scholtza Washingtonu i Scholtz, naravno, nije htio u tome sudjelovati. To nije samo moje mi\u0161ljenje, ima i Amerikanaca koji stvari isto tako vide: cilj je Sjeverni tok 2. Pri tome ne valja zaboraviti da je Sjeverni tok 2 gra\u0111en na inicijativu Nijemaca. To je u osnovi njema\u010dki projekt. Jer, Njema\u010dka treba vi\u0161e plina kako bi mogla ostvariti svoje ciljeve na polju energetike i suzbijanja klimatskih promjena.<\/p>\n

Za\u0161to su Sjedinjene Dr\u017eave ‘gurale’ u tome smjeru?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Od kraja Drugog svjetskog rata politika Sjedinjenih Dr\u017eava uvijek je bila sprije\u010diti blisku suradnju Njema\u010dke i SSSR-a, odnosno Rusije. I to usprkos \u010dinjenici da Nijemci imaju, da tako ka\u017eem, povijesno uro\u0111eni strah od Rusa. No, rije\u010d je o dvjema najve\u0107im evropskim silama. Povijesno gledano, uvijek su postojale gospodarske veze izme\u0111u Njema\u010dke i Rusije. I to je Amerika uvijek poku\u0161avala sprije\u010diti. Ne treba zaboraviti da bi u slu\u010daju nuklearnog rata Evropa bila bojno polje. A to zna\u010di da u takvom slu\u010daju interesi Evrope i Sjedinjenih Dr\u017eava ne bi nu\u017eno bili isti; \u0161to obja\u0161njava za\u0161to je Sovjetski Savez u osamdesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a podupirao mirovne pokrete u Njema\u010dkoj. Bliska suradnja Njema\u010dke i Rusije u\u010dinila bi ameri\u010dku nukleanu strategiju bespredmetnom.<\/p>\n

Sjedinjene su Dr\u017eave uvijek kritizirale ovisnost o energentima?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ironija je \u0161to Amerika kritizira energentsku ovisnost Njema\u010dke, odnosno Evrope od Rusije. Rusija je drugi najve\u0107i izvoznik nafte u Sjedinjene Dr\u017eave. Amerika najvi\u0161e nafte kupuje od Kanade, potom od Rusije. Slijede Meksiko i Saudijska Arabija. To zna\u010di da su Sjedinjene Dr\u017eave ovisne o Rusiji. To, na primjer, vrijedi i za raketne motore. I to Ameriku ne smeta, ali je smeta \u0161to su Evropljani ovisni o Rusiji. U vrijeme hladnog rata Rusija je, dakle, Sovjetski Savez, uvijek ispunjavala sve ugovore o isporuci plina. Rusi ovdje razmi\u0161ljaju vrlo sli\u010dno \u0160vicarcima. Rusija se pona\u0161a u skladu sa zakonima, smatra de je vezana zakonskim odredbama, ba\u0161 kao i \u0160vicarska. \u010covjek mo\u017ee imati osje\u0107aje, ali pravila vrijede i njih valja po\u0161tovati. Tokom hladnoga rata Sovjetski Savez nikada nije povezivao gospodarstvo s politikom. Rat u Ukrajini je posve politi\u010dki sukob.<\/p>\n

Igra li ovdje neku ulogu i teorija Brzezinskog prema kojoj je Ukrajina klju\u010d za gospodstvo nad Azijom?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Brzezinski je sigurno veliki mislilac i on i dalje utje\u010de na strate\u0161ko razmi\u0161ljanje Amerike. No, aspekt \u0161to ga spominjete po mojem mi\u0161ljenju u ovoj krizi nema sredi\u0161nju ulogu. Ukrajina jest vrlo va\u017ena. No, pitanje tko vlada Ukrajinom, ili tko je konrolira, ne stoji u centru razmi\u0161ljanja. Ruski cilj nije da kontroliraju Ukrajinu. Ruski je problem s Ukrajinom, kao \u0161to je slu\u010daj i s drugim zemljama, vojno-strate\u0161ke prirode.<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U cijeloj toj raspravi \u0161to se sada posvuda vodi, ispu\u0161ta se iz vida ne\u0161to \u0161to je odlu\u010duju\u0107e. Svakako, govori se o nuklearnom oru\u017eju, ali kao da smo u nekom filmu. Stvarnost je druga\u010dija. Rusi \u017eele izme\u0111u sebe i NATO razmak, distancu. Klju\u010dni je element NATO ameri\u010dko nuklearno naoru\u017eanje. To je sama sr\u017e Atlantskog pakta. Kada sam radio u NATO, Jens Stoltenberg koji je bio moj \u0161ef, uvijek je govorio: ‘NATO je nuklearna sila.’ Danas, kada Sjedinjene Dr\u017eave stacioniraju raketne sustave u Poljskoj i Rumunjskoj, rije\u010d je o sustavima MK-41.<\/p>\n

Je li to obrambeno oru\u017eje?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Amerikanci naravno ka\u017eu da jest. I zaista s tih rampi mogu se lansirati rakete u fukciji obrane. No, isti sustavi mogu lansirati i rakete s nuklearnim punjenjem. Te su lansirne rampe udaljene od Moskve samo nekoliko minuta. Kada se u vrijeme poja\u010danih napetosti u Evropi ne\u0161to dogodi i Rusi temeljem satelitskih snimki primijete aktivnost oko rampi za lansiranje i da se ne\u0161to priprema, ho\u0107e li oni \u010dekati tako dugo dok utvrde da rakete s nuklearnim bojevim glavama lete prema Moskvi?<\/p>\n

Te\u0161ko . . .<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

. . . naravno da ne\u0107e. U takvom bi slu\u010daju odmah pokrenuli preventivni udar. Stvari su se zao\u0161trile nakon \u0161to su Sjedinjene Dr\u017eave istupile iz sporazuma o ograni\u010davanju sustava za obranu od balisti\u010dkih raketa (ABM). Dok je taj sporazum bio na snazi, Amerika nije mogla stacionirati navedene sustave u Evropi. Kada je rije\u010d o sukobu, uvijek treba imati vremena za reakciju. Ako ni\u0161ta drugo, a ono zato \u0161to mo\u017ee do\u0107i do gre\u0161aka. Tako ne\u0161to imali smo u vrijeme hladnoga rata. \u0160to su mjesta s kojih se lansira udaljenija, to se ima vi\u0161e vremena za reagiranje. Ako su rakete stacionirane preblizu ruskog dr\u017eavnog podru\u010dja, onda u slu\u010daju napada nema vi\u0161e vremena za reagiranje i mnogo je ve\u0107a opasnost da se uleti u nuklearni rat. To se odnosi na sve zemlje. Rusi su to, naravno shvatili i na osnovi te spoznaje stvorili su Var\u0161avski ugovor.<\/p>\n

Najprije je formiran NATO . . .<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

NATO je stvoren godine 1949., a Var\u0161avski ugovor tek \u0161est godina kasnije. Razlog je bilo ponovno naoru\u017eavanje Savezne Republike Njema\u010dke i njezino primanje u NATO godine 1955. Pogleda li se karta iz 1949., onda se vidi jako veliki razmak, distanca, izme\u0111u nuklearne sile NATO i Sovjetskog Saveza. Kada se NATO primanjem Njema\u010dke pomaknuo prema ruskoj granici, formirala je Rusija Var\u0161avski ugovor. Sve su isto\u010dnoevropske zemlje ve\u0107 bile komunisti\u010dke i u svima njima Komunisti\u010dka je partija bila vrlo jaka. Gotovo ja\u010da nego u SSSR-u. Sovjetski je Savez htio stvoriti neku vrstu za\u0161titnog pojasa oko sebe i zato je kreirao Var\u0161avski ugovor. \u017delio je stvoriti podru\u010dje na kojemu bi mogao \u0161to je dulje mogu\u0107e ostati u okvirima konvencionalnog rata. To je bila ideja vodilja: \u0161to je dulje mogu\u0107e ostati u domeni konvencionalnog, kako se ne bi odmah uletilo u nuklearni sukob.<\/p>\n

Je li i danas tako?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nakon hladnoga rata kao da se zaboravilo na nuklearno naoru\u017eanje. Sigurnost vi\u0161e nije ovisila o nuklearnom oru\u017eju. Ratovi u Iraku i Afganistanu bili su konvencionalni ratovi i nuklearna dimenzija kao da je izgubljena iz vida. No, Rusi je nisu zaboravili. Oni razmi\u0161jaju vrlo strate\u0161ki. Svojedobno sam u Moskvi u Akademiji Voro\u0161ilov posjetio Glavni sto\u017eer (General\u0161tab). Tamo se moglo vidjeti kako ljudi razmi\u0161ljaju. Oni razmi\u0161ljaju strate\u0161ki, tako kako u vremenu rata treba razmi\u0161ljati.<\/p>\n

Mo\u017ee li se to danas prepoznati?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Danas se to vrlo jasno vidi. Putinovi ljudi strate\u0161ki razmi\u0161ljaju. Postoji strate\u0161ko, operativno i takti\u010dko promi\u0161ljanje. Zapadne zemlje, to se moglo vidjeti u Afganistanu, ili u Iraku, nemaju nikakvu strategiju. To je i problem \u0161to ga Francuzi imaju u Maliju. Pa je Mali zatra\u017eio da napuste zemlju, jer Francuzi ubijaju ljude bez srategije i bez cilja. Kod Rusa je to potpuno druga\u010dije, oni strate\u0161ki razmi\u0161ljaju. Oni imaju cilj. Tako je to i kod Putina.<\/p>\n

U na\u0161im se medijima stalno izvje\u0161tava kako je Putin ‘uveo u igru’ i nuklearno oru\u017eje. Je li to i Va\u0161 dojam?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, Vladimir Putin je 27. velja\u010de\/februara proglasio prvi stupanj borbene pripravnosti svojih nukelarnih oru\u017eja. No, to je tek pola pri\u010de. U Muenchenu je 11. i 12. velja\u010de\/februara odr\u017eana Konferencija o sigurnosti. I Zelenski je bio tamo. I rekao je kako bi volio imati nuklearno oru\u017eje. To je interpretirano kao potencijalna prijetnja. U Kremlju se, naravno, upalilo crveno svjetlo za opasnost. A da bi se to razumjelo, mora se imati na umu sporazum iz Budipme\u0161te iz godine 1994. Tu je bila rije\u010d o tome da nukelarne rakete u nekada\u0161njim sovjetskim republikama budu uni\u0161tene i da samo Rusija zadr\u017ei status nuklearne sile. I Ukrajina je predala atomsko oru\u017eje Rusiji, a Rusija je – za uzvrat – jam\u010dila nepovredivost granica. Kada je Krim 2014. u\u0161ao u sastav Rusije, izjavila je Ukrajina kako se ni ona vi\u0161e ne\u0107e dr\u017eati sporazuma iz 1994.<\/p>\n

Da se vratimo nuklearnom naoru\u017eanju. \u0160to je Putin uistinu rekao?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ako bi Zelenski zaista \u017eelio do\u0107i u posjed nuklearnog oru\u017eja, to bi za Putina nedvojbeno bio neprihvatljivo. Kada imate nuklearno oru\u017eje tik uz granicu, onda vam preostaje vrlo krako vrijeme za dizanje uzbune. Nakon posjeta Macrona odr\u017eana je konferencija za novinstvo i Putin je tom prilikom neuvijeno rekao kako bi u slu\u010daju premalog razmaka izme\u0111u NATO i Rusije moglo do\u0107i do komplikacija koje nitko ne \u017eeli. No, odlu\u010duju\u0107i je element bila, na po\u010detku rata u Ukrajini, izjava francuskog ministra vanjskih poslova koji je zaprijetio Putinu, nagla\u0161avaju\u0107i kako je NATO nuklearna sila. Na to je Putin reagirao, stavljaju\u0107i svoje nuklearne snage u prvi stupanj borbene pripravnosti. Novinstvo to, naravno, ne spominje. Putin je realist, on s obje noge stoji na zemlje i usmjeren je prema cilju \u0161to ga \u017eeli posti\u0107i.<\/p>\n

\u0160to je Putina navelo na to da pribjegne upotrebi vojne sile?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

24.o\u017eujka\/marta izdao je Zelenski dekret kojim je najavio kako namjerava vratiti Krim. Poduzeo je i pripreme za takav poduhvat. Je li tako ne\u0161to zaista bila njegova namjera, ili je to bio tek politi\u010dki manevar, to se ne zna. No, ono \u0161to se moglo vidjeti to je bilo znatno ja\u010danje efektiva ukrajinske armije u podru\u010dju Donbasa i njihovo koncentriranje na jugu, u smjeru Krima. Rusima je to, naravno, upalo u o\u010di. U isto je vrijeme NATO pro\u0161le godine odr\u017eavao velike manevre na prostoru izme\u0111u Baltika i Crnog mora. I razumljivo da je to Ruse upla\u0161ilo. Odr\u017eali su u ju\u017enom vojnom okrugu manevre, da bi pokazali kako su i oni tu. Takvi se manevri odr\u017eavaju svake \u010detvrte godine. Kada su zavr\u0161eni, neke su postrojbe ostale u blizini Bjelorusije. Rije\u010d je o trupama iz isto\u010dnog vojnog okruga. Prije svega, ostavljena je logistika, naoru\u017eanje, jer su za po\u010detak ove godine bili planirani veliki manevri zajedno s Bjelorusijom.<\/p>\n

I kako je Zapad na to reagirao?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Evropa, a prije svega Sjedinjene Dr\u017eave interpretirale su to kao ja\u010danje potencijala za napad na Ukrajinu. Neovisni vojni eksperti, ali i \u0161ef ukrajinskog Vije\u0107a za sigurnost, rekli su kako nije rije\u010d ni o kakvim pripremama za napad. Rusija je u listopadu\/oktobru ostavila logistiku i naoru\u017eanje zbog planiranih manevara s Bjelorusijom – to nije bilo ostavljeno sa svrhom da poslu\u017ei za napad. No, tzv. zapadni vojni eksperti, u prvome redu oni iz Francuske, protuma\u010dili su to odmah kao pripreme za rat i predstavili su Putina kao ludog diktatora. To je ono \u0161to se doga\u0111alo izme\u0111u kraja listopada\/oktobra 2021. i po\u010detka ove godine. Komunikacija izme\u0111u SAD i Ukrajine u vezi s tom temom, bila je vrlo proturje\u010dna. Jedni su govorili o planiranom napadu, drugi su opovrgavali. Bilo je to stalno natezanje ovamo-onamo u smislu ‘da’ ili ‘ne’. Organizacija za evropsku sigurnost i suradnju (OSZE) izvijestila je u velja\u010di\/februaru o sna\u017enom granatiranju Narodnih Republika Luganska i Donjecka.<\/p>\n

\u0160to se dogodilo u velja\u010di\/februaru?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Potkraj sije\u010dnja\/januara \u010dinilo se kao da se situacija po\u010dinje mijenjati i izgleda da su Amerikanci razgovarali sa Zelenskim, jer tada su se dogodile promjene. Od po\u010detka velja\u010de\/februara SAD opetovano govore kako neposredno predstoji ruski napad na Ukrajinu. \u0160ire scenarije takvog mogu\u0107eg napada. Tako je Antony Blinken govorio u Vije\u0107u sigurnosti UN i obrazlagao kako \u0107e se odvijati ruski napad. On to zna, rekao je, od obavje\u0161tajnih slu\u017ebi. To podsje\u0107a na zbivanja iz 2002\/2003. prije napada na Irak. I tada su se pozivali na navodne analize obavje\u0161tajnih slu\u017ebi. No, to nije bila istina. Jer CIA uop\u0107e nije bila uvjerena u postojanje oru\u017eja za masovno uni\u0161tavanje u Iraku. Rumsfeld se, dakle, nije pozivao na CIA-u, nego na malu skupinu ljudi od povjerenja u Ministarstvu obrane, stvorenu upravo za taj slu\u010daj, kako bi se zaobi\u0161le analize CIA-e.<\/p>\n

Odakle danas dolaze informacije?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U vezi s Ukrajinom Blinken je postupio upravo na isti na\u010din. To se mo\u017ee ustanoviti ve\u0107 i po tome \u0161to se nitko iz CIA-e nije izjasnio o toj problematici. Ameri\u010dki su analiti\u010dari primijetili da se u tome kontekstu obavje\u0161tajne slu\u017ebe nigdje nisu pojavile. Sve \u0161to je Blinken govorio dolazilo je od skupine koju je on sam stvorio u svojem ministarstvu – tzv. tim Tigar. Ti scenariji koji su nam bili predo\u010deni ne zasnivaju se na saznanjima obavje\u0161tajnih slu\u017ebi. Eksperti su, dakle, izmislili odre\u0111eni scenarij s politi\u010dkim ‘dnevnim redom’. I Joe Biden je rekao kako \u0107e Rusi napasti 16 velja\u010de\/februara. Kada su ga pitali odakle to zna, odgovorio je kako SAD imaju dobre obavje\u0161tajne kapacitete. Nije pri tome spomenuo ni CIA-u , ni nacionalnu obavje\u0161tajnu agenciju NSA.<\/p>\n

I je li se 16. velja\u010de\/februara ne\u0161to dogodilo?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, toga dana bilje\u017eimo ekstreman porast broja kr\u0161enja sporazuma o prekidu vatre od strane ukrajinske vojske uz liniju prekida vatre, tzv. kontaktnu liniju. U posljednjih je osam godina uvijek bilo kr\u0161enja sporazuma o prekidu vatre, ali nakon 12. velja\u010de\/februara bilje\u017eimo ekstreman porast broja takvih incidenata, odnosno eksplozija, osobito u podru\u010dju Donjecka i Luganska. A to znamo zato, \u0161to je misija OSZE u Donbasu sve to protokolirala, zabilje\u017eila. Ti su protokoli dostupni u Dnevnim izvje\u0161tajima (Daily Reports) OSZE i mo\u017ee ih se i danas pro\u010ditati.<\/p>\n

\u0160to je ukrajinska vojska time \u017eeljela posti\u0107i?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Sasvim sigurno radilo se o po\u010detku ofenzive na Donbas. Kada je artiljerijska vatra postajala sve ja\u010da, vlasti u obje Republike po\u010dele su evakuirati civilno stanovni\u0161tvo u Rusiju. Sergej Lavrov govorio je u jednom intervjuu o 100.000 izbjeglih. U Rusiji je to do\u017eivljeno kao po\u010detak velike vojne opaeracije.<\/p>\n

\u0160to su bile posljedice?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Te akcije ukrajinske vojske izazvale su u osnovi sve \u0161to je slijedilo. U tome je trenutku Putinu bilo jasno da \u0107e Ukrajina provesti ofenzivu protiv obiju Republika. 15. velja\u010de\/februara ruski je parlament, Duma, prihvatio rezoluciju kojom se predla\u017ee priznavanje obiju Republika. Putin najprije nije reagirao, no kada su napadi postajali sve ja\u010di, odlu\u010dio je 21. velja\u010de\/februara provesti u djelo ono \u0161to se tra\u017eilo rezolucijom parlamenta.<\/p>\n

Za\u0161to je Putin povukao taj potez?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U toj situaciji jedva da je mogao u\u010diniti i\u0161ta drugoga, jer ruski narod ne bi razumio za\u0161to nije u\u010dino ni\u0161ta kako bi pomogao ruskim stanovnicima Donbasa. Putinu je bilo jasno da \u0107e Zapad, bude li reagirao i intervenirao, odgovoriti masivnim sankcijama i to posve neovisno o tome bude li pomogao samo dvjema Republikama, ili bude li napao cijelu Ukrajinu. Kao prvo, priznao je Republike kao neovisne dr\u017eave. Istoga je dana s njima sklopio sporazum o prijateljstvu i suradnji. To mu je, u skladu s poglavljem 51 Povelje Ujedinjenih naroda u smislu kolektivne obrane i samoobrane, dalo pravo da pomogne ovim Republikama. Time je stvorio pravnu osnovu da vojnim sredstvima pomogne i jednoj i drugoj Republici.<\/p>\n

On, me\u0111utim, nije pomogao samo ovim Republikama, nego je napao cijelu Ukrajinu . . .<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Putin je imao dvije mogu\u0107nosti: prvo da se, zajedno s ruskim stanovni\u0161tvom Danbasa, bori protiv napada\u010da, dakle protiv ukrajinske armije; drugo, da na vi\u0161e mjesta napadne Ukrajinu, kako bi oslabio ukrajinske vojne potencijale. Putin je ra\u010dunao s time da \u0107e sankcije plju\u0161tati, neovisno o tome \u0161to uradi. I zato se sigurno opredijelio za maksimalisit\u010dku varijantu, pri \u010demu treba sasvim jasno re\u0107i kako Putin nikada nije govorio o tome da \u0107e ovladati cijelom Ukrajinom. Njegovi su ciljevi jasni: demilitarizacija i denacifikacija.<\/p>\n

\u0160to je u pozadini tih ciljeva?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Demilitarizacija je jasna, jer je Ukrajina cijelu svoju vojsku koncentrirala na jugu, izme\u0111u Donbasa i Krima. A to je zna\u010dilo da bi se jednom brzom operacijom te trupe moglo opkoliti. Najve\u0107i je dio ukrajinske vojske u podru\u010dju Donbasa, Mariupolja i Zaporo\u017eja u velikom obru\u010du. Rusi su ukrajinsku armiju opkolili i time neutralizirali. Ostaje jo\u0161 denacifikacija.<\/p>\n

Kada Rusi upotrijebe takav izraz, onda to u pravilu nije neka izmi\u0161ljotina. Postoje jake postrojbe desnih radikala. Uz ukrajinsku armiju koja je vrlo nepouzdana, izgra\u0111ene su nakon 2014. jake paravojne snage kojima – na primjer – pripada i poznata bojna Azov. No, ima njih mnogo vi\u0161e. Sve su, dodu\u0161e, pod ukrajinskim zapovjedni\u0161tvom, ali u njihovom sastavu nisu samo Ukrajinci. U bojni Azov su pripadnici 19 nacija, me\u0111u njima Francuzi, pa \u010dak i \u0160vicarci. To je neka vrsta legije stranaca. Prema Reutersu te skupine desnih radikala, vojnika broje oko 100.000 ljudi.<\/p>\n

Za\u0161to ima toliko paravojnih organizacija?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U godinama 2015\/2016. bio sam s NATO u Ukrajini. Ukrjina se suo\u010davala s velikim problemom, imala je premalo vojnika, jer ukrajinska armija ima jednu od najvi\u0161ih stopa samoubojstava. Najve\u0107e gubitke ima zbog samoubojstava i alkoholizma. Imala je problem prona\u0107i regrute (ro\u010dnike). Zbog iskustava \u0161to sam ih stekao rade\u0107i za UN, zamolili su me da pomognem. U tome sam kontekstu u vi\u0161e navrata boravio u Ukrajini. Osnovni je problem bio u tome \u0161to armija, u o\u010dima stanovnika, nije bila vjerodostojna, a nije se odlikovala ni vojnom vjerodostojno\u0161\u0107u. Zbog toga je Ukrajina podupirala sve vi\u0161e te paravojne snage i ja\u010dala ih. A to su fanatici sa sna\u017eno izra\u017eenim desnim ekstremizmom.<\/p>\n

Odakle taj desni ekstremizam?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Njegov nastanak datira iz tridesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Nakon godina ekstremne gladi koje su u\u0161le u povijest pod imenom Gradomor, razvio se otpor protiv sovjetske vlasti. Da bi financirao modernizaciju SSSR-a, Staljin je konfiscirao urod \u017eetve i tako izazvao nikada do tada do\u017eivljenu glad. Tu je politiku provodio NKVD, prete\u0107a KGB (sovjetske tajne slu\u017ebe). NKVD je bio teritorijalno organiziran, a u Ukrajini brojni su \u017didovi bili na visokim zapovjednim pozicijama. I tako su se stvari pomije\u0161ale: mr\u017enja protiv komunista i mr\u017enja protiv \u017didova. Prve skupine desnih ekstremista potje\u010du iz toga vremena, a postoje i danas.<\/p>\n

Tokom Drugog sjetskog rata upotrijebili su Nijemci te desne ekstremiste, poput OUN Stepana Bandere, Ukrajinske ustani\u010dke armije i drugih kao gerilce u borbi protiv Sovjeta. Tada su oru\u017eane snage Tre\u0107eg Reicha do\u017eivljene kao oslobodila\u010dke, pa se – na primjer – 2. tenkovska divizija SS, Das Reich, koja je 1943. oslobodila Harkiv, i danas \u0161tuje u Ukrajini. Zemljopisni centar desnoekstremisti\u010dkog otpora bio je Lavov, danas Lviv, to je u Galiciji. Ta je regija imala \u010dak i svoju 14. SS oklopnu diviziju, Galicija, sastavljenu isklju\u010divo od Ukrajinaca.<\/p>\n

OUN je nastala u vrijeme Drugog svjetskog rata i pre\u017eivjela je razdoblje Sovjetskog Saveza?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nakon Drugog svjetskog rata neprijatelj je i dalje bio Sovjetski Savez. SSSR-u nije uspjelo u potpunosti eliminirati taj antisovjetski pokret. Amerika, Francuska i Britanija shvatile su da bi OUN mogao biti od koristi i podupirale su ga, sabota\u017eama i oru\u017ejem, u borbi protiv Sovjetskog Saveza. Zapad je podupirao te organizacije sve do po\u010detka \u0161ezdesetih godina; posebno kroz operacije Aerodynamic, Valuable, Minos, Capacho i druge. Od toga doba postoje stalno u Ukrajini snage koje odr\u017eavaju bliske veze sa Zapadom i NATO. Danas je slabost ukrajinske armije dovela do toga da se posegnulo za tim fanati\u010dnim skupinama. Ozna\u010davati ih kao neonaciste, nije potpuno to\u010dno. Oni, dodu\u0161e, simpatiziraju s nacisti\u010dkim vrijednostima, imaju oznake, ali nemaju ni politi\u010dke doktrine, ni politi\u010dkog plana.<\/p>\n

Nakon 2014. sklopljena su dva sporazuma sa ciljem smirivanja stanja u Ukrajini. Kakvo je zna\u010denje tih sporazuma u kontekstu sada\u0161njih zbivanja?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, to je va\u017eno razumjeti, jer neostvarivanje tih sporazuma, to je ono \u0161to je u osnovi dovelo do rata. Od 2014. postoji rje\u0161enje za sukob, a to je Minski sporazum. U rujnu\/septembru 2014. postalo je o\u010dito kako ukrajinska armija vrlo lo\u0161e vodi rat, mada je imala NATO savjetnike. Stalno je do\u017eivljavala neuspjehe. Zbog toga je Ukrajina morala pristati na prvi sporazum iz Minska u rujnu\/septembru 2014. Bio je to sporazum izme\u0111u ukrajinske vlade i predstavnika obiju samoprogla\u0161enih republika, Donjecka i Luganska, uz evropske i ruske garancije.<\/p>\n

Kako je tada do\u0161lo do osnivanja tih dviju Republike?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da bismo to razumjeli, moramo se malo vratiti u pro\u0161lost. U jesen 2013. spremala se Evropska unija (EU) na sklapanje trgovinskog i gospodarskog ugovora s Ukrajinom. EU je nudila Ukrajini jamstvo za njezin razvoj kroz subvencije, izvoz, uvoz itd. Ukrajinske su vlasti bile spremne potpisati ugovor, mada on nije bio sasvim neproblemati\u010dan, jer su ukrajinska industrija, kao i poljoprivreda, \u0161to se ti\u010de kvalitete i proizvoda, bile orijentirane na Rusiju. Ukrajinci su razvijali motore za ruske avione, ne za evropske ili ameri\u010dke. Op\u0107a usmjerenost industrije bila je prema Istoku, ne prema Zapadu. \u0160to se kakvo\u0107e ti\u010de, Ukrajina bi se na evropskom tr\u017ei\u0161ta te\u0161ko odr\u017eala. Zbog toga su ukrajinske vlasti htjele sura\u0111ivati s EU, ali u isto vrijeme odr\u017eati i gospodarske odnose s Rusijom.<\/p>\n

Je li to bilo mogu\u0107e?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U to doba Rusija nije imala problema \u0161to se ti\u010de ukrajinskih planova. No, Rusija je htjela odr\u017eati svoje gospodarske odnose s Ukrajinom. Pa je predlo\u017eila kroz trilateralnu radnu skupinu potpisivanje dvaju ugovora: jedan ugovor izme\u0111u Ukrajine i EU i drugi ugovor izme\u0111u Ukrajine i Rusije. Cilj je bio da se zadovolje interesi svih uklju\u010denih. I onda je Evropska unija, kroz usta Barossa, tra\u017eila od Ukrajine da se opredijeli izme\u0111u Rusije i Evropske unije. Ukrajina je onda zatra\u017eila vrijeme za razmi\u0161ljanje i predah u cijelom procesu. EU i Amerika tu nisu po\u0161teno igrale.<\/p>\n

Za\u0161to?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Zapadne su novine iza\u0161le s naslovima poput ‘Rusija vr\u0161i pritisak na Ukrajinu kako bi sprije\u010dila njezin ugovor s EU’. To nije bilo to\u010dno, to nije bio slu\u010daj. Vlada Ukrajine signalizirala je da je i dalje zainteresirana za sklapanje ugovora s EU, ali je tra\u017eila vremena da razmisli o svemu i ispita rje\u0161enja za tu slo\u017eenu situaciju. To, me\u0111utim, mediji u Evropi nisu rekli. Sljede\u0107ega su se dana na Majdanu u Kijevu pojavili desni ekstremisti sa Zapada zemlje. \u0160to se sve tamo de\u0161avalo s privolom i podr\u0161kom Zapada, to je jezivo. No, kada bismo sve to rekapitulirali, pre\u0161li bismo okvire ovoga razgovora.<\/p>\n

\u0160to se dogodilo nakon \u0161to je sru\u0161en Janukovi\u0107, demokratski izabrani predsjednik?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nova je privremena vlada, proiza\u0161la iz redova nacionalisti\u010dke ekstremne desnice odmah, kao svoj prvi potez, promijenila zakon o slu\u017ebenom jeziku u Ukrajini. To dokazuje kako ta promjena vlasti nije imala ni\u0161ta s demokracijom, nego je rije\u010d o tome da su nacionalisti i to tvrdolinija\u0161i me\u0111u njima, bili ti koji su organizirali pobunu. Ta je promjena zakona podigla buru u dijelovima zemlje gdje se govori ruski. Organizirane su velike demonstracije protiv zakona o jeziku u svim gradovima na jugu, u Odesi, Mariupolju, Donjecku, Lugansku, na Krimu. Na to su ukrajisnke vlasti brutalno reagirale, upotrebljavaju\u0107i vojsku. Po kratkom su postupku progla\u0161ene autonomne republike, u Odesi, Harkovu, Dnjepropetropsku, Lugansku, Donjecku i drugdje. Protiv njih se nastupilo iznimno brutalno. Dvije su se odr\u017eale, Donjeck i Lugansk i proglasile su se autonomnim Republikama.<\/p>\n

Kako su legitimirale svoj status?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U svibnju\/maju 2014. proveli su referendum. Htjeli su autonomiju i to je vrlo, vrlo va\u017eno. Ako pogledate medije posljednjih mjeseci, vidite kako se stalno govori o separatistima. No, time se samo ponavlja la\u017e, stara osam godina. Od po\u010detka govori se o separatistima, \u0161to je potpuno pogre\u0161no, jer se u referendum savr\u0161eno jasno uvijek govorilo samo o autonomiji unutar Ukrajine, te\u017eili su – da tako ka\u017eem – \u0161vicarskom rje\u0161enju. Bili su, dakle, autonomni i zatra\u017eili su da ih Rusija prizna, ali je ruska vlada pod Putinom to odbila.<\/p>\n

S tim je u vezi i razvoj na Krimu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Zaboravlja se da se Krim proglasio neovisnim prije no \u0161to je Ukrajina postala neovisna. U sije\u010dnju\/januaru 1991., dakle jo\u0161 u vrijeme Sovjetskog Saveza, na Krimu je proveden referendum kojim se \u017eeljelo posti\u0107i da Krim potpadne pod Moskvu, a ne da bude pod Kijevom. Tako je Krim postao autonomna socijalisti\u010dka Sovjetska republika. Tek pola godine nakon toga Ukrajina je provela referendum, u kolovozu\/augustu 1991. U to se vrijeme Krim nije smatrao dijelom Ukrajine. No, Ukrajina to nije prihva\u0107ala. Pa su se izme\u0111u 1991. i 2014. oni stalno natezali. Krim je imao vlastiti ustav i svoje organe vlasti. Ohrabrena memorandumom iz Budimpe\u0161te Ukrajina je uz pomo\u0107 specijalaca godine 1995. sru\u0161ila vladu Krima i proglasila ustav Krima neva\u017ee\u0107im. To se, me\u0111utim, nikada ne spominje, jer bi to bacilo posve drugo svjetlo na sada\u0161nja doga\u0111anja.<\/p>\n

\u0160to su \u017eeljeli ljudi na Krimu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Oni su sami sebe uvijek smatrali neovisnima. Od godine 1995. Krimom upravlja dekretima Kijev. To je u potpunoj suprotnosti s referendumom iz 1991. i obja\u0161njava za\u0161to je na Krimu odr\u017ean novi referendum, nakon \u0161to je na vlast u Ukrajini ilegalnim pu\u010dem do\u0161la ultranacionalisti\u010dka vlada koja je bilo potpuno anti-ruski orijentirana. Rezultat tog novog referendum bio je vrlo sli\u010dan onome od prije 30 godina. Nakon referendum Krim je postavio pitanje mo\u017ee li biti primljen u Rusku federaciju. Nije Rusija osvojila Krim, nego je stanovni\u0161tvo dalo mandate vlastima da zamole od Rusije da budu primljeni u federaciju. Godine 1997. sklopljen je ugovor o prijateljstvu izme\u0111u Rusije i Ukrajine kojim se Ukrajina obvezala da \u0107e dati mogu\u0107nost artikuliranju kulturnog pluralizma manjina u dr\u017eavi. Kada je 2014. zabranjen ruski jezik, to je zna\u010dilo kr\u0161enje toga sporazuma.<\/p>\n

Sada postaje jasno kako \u010dovjek mo\u017ee pogre\u0161no procijeniti situaciju, ako sve to ne zna.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da se vratimo sporazumu iz Minska. Uz Ukrajinu i autonomne Republike bile su prisutne i sile-garanti, poput Njema\u010dke i Francuske na strani Ukrajine, a Rusija na strani Republika. Njema\u010dka, Francuska i Rusija nastupale su tu kao predstavnici Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OSZE). Evropska unija tu nije bila uklju\u010dena, to je bila u potpunosti stvar OSZE. Izravno nakon sklapanja Minska 1 poduzela je Ukrajina antiteroristi\u010dku operaciju protiv obiju autonomnih Republika. Vlada je u potpunosti ignorirala sporazum i provela je tu operaciju. No, opet je do\u0161lo do totalnog poraza ukrajinske armije u Debaltsevu. Bio je to debakl.<\/p>\n

Je li to provedeno uz potporu NATO?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Da, i \u010dovjek se mora zapitati \u0161to su zapravo tamo radili vojni savjetnici NATO, ima li se u vidu da su oru\u017eane snage Republika potpuno porazile ukrajinsku armiju. To je vodilo do drugoga sporazuma. Minsk 2 potpisan je u velja\u010di\/februaru 2015. Taj je sporazum bio osnova rezolucije Vije\u0107a sigurnosti UN, a time je Minsk 2 postao obvezuju\u0107i u smislu me\u0111unarodnog prava. Njega se mora provesti.<\/p>\n

Jesu li Ujedinjeni narodi to nadzirali?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ne, nitko se nije brinuo o tome i osim Rusije nije bilo nikoga tko bi tra\u017eio pridr\u017eavanje odredbi Minska 2. Najednom se po\u010delo samo govoriti o Normandijskom formatu, no to je potpuno bezna\u010dajno. Rije\u010d je o sastanku prigodom obilje\u017eavanja Dana D u lipnju\/junu 2014. Bili su pozvani ratni veterani, dr\u017eavni \u010delnici Saveznika, kao i Njema\u010dka, Ukrajina i predstavnici drugih dr\u017eavja. U Normandijskom formatu bili su samo dr\u017eavni poglavari, autonomnih Republika tamo naravno nije bilo. Ukrajina ne \u017eeli razgovarati s predstavnicima Lugaska i Donjecka. No, pogleda li se sporazum iz Minska, onda je jasno kako mora do\u0107i do dogovora izme\u0111u ukrajinske vlade i Republika, kako bi mogao biti promijenjen ustav Ukrajine. Rije\u010d je o procesu koji je trebao te\u0107i u samoj zemlje, ali ukrajinska vlada to nije htjela.<\/p>\n

Pa Ukrajinci su tako\u0111er potpisali taj sporazum . . .<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

. . . da, ali Ukrajina je problem uvijek gurala u ‘rusko dvori\u0161te’. Ukrajinci su tvrdili kako je Rusija napala Ukrajinu i odatle izviru svi problem. No, bilo je jasno kako je rije\u010d o unutarnjem problemu. Od 2014. promatra\u010di OSZE nisu (na istoku Ukrajine) vidjeli ni jednu rusku vojnu postrojbu. U oba sporazuma iz Minska jasno je re\u010deno: do rje\u0161enja se treba do\u0107i unutar Ukrajine. Radi se o odre\u0111enom stupnju autonomije unutar zemlje i to mo\u017ee razrije\u0161iti samo Ukrajina. To s Rusijom nema veze.<\/p>\n

Potrebno je prilago\u0111avanje Ustava.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

To\u010dno tako, ali na tome se nije radilo. Ukrajina nije poduzela ni jedan korak u tome smjeru. Ni \u010dlanice Vije\u0107a sigurnosti UN nisu se zauzele za provo\u0111enje sporazuma, upravo suprotno. Pa se stanje uop\u0107e nije popravilo.<\/p>\n

Kakvo je bilo dr\u017eanje Rusije?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pozicija Rusije uvijek je bila ista. Rusija je \u017eeljela provedbu sporazuma iz Minska i ta se pozicija tokom osam godina nije promijenila. Kroz tih osam godina bilo je, naravno, raznih povreda granice, granatiranja itd, ali Rusija nikada nije dovodila sporazum u pitanje.<\/p>\n

Kako je dalje djelovala Ukrajina?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ukrajina je najprije po\u010detkom srpnja\/jula pro\u0161le godine donijela zakon koji je odre\u0111ivao da ljudi, ovisno o porijeklu, imaju razli\u010dita prava. Podsje\u0107a to na Nuernber\u0161ke rasne zakone iz 1935. Sva prava imaju samo ‘pravi’ Ukrajinci, svi su ostali u svojim pravima ograni\u010deni, zakinuti. Nakon toga napisao je Putin \u010dlanak u kojemu je objasnio povijesni nastanak Ukrajine. Kritizirao je to \u0161to se prave razlike izme\u0111u Ukrajinaca i Rusa itd. Taj je njegov \u010dlanak bio odgovor na spomenuti zakon. No, u Evropi je to protuma\u010deno kao da Putin ne priznaje Ukrajinu kao dr\u017eavu, da je to \u010dlanak koji opradava mogu\u0107u aneksiju Ukrajine. I na Zapadu sve to vjeruju, a da nitko ne zna za\u0161to je Putin pisao taj \u010dlanak, ni \u0161to u stvarnosti iza toga stoji. O\u010dito je kako je na Zapadu postojao cilj stvoriti \u0161to je mogu\u0107e negativniju sliku Putina. Pro\u010ditao sam taj \u010dlanak, apsolutno ima smisla.<\/p>\n

Pa nisu li i Rusi od njega o\u010dekivali da se oglasi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Naravno, pa u Ukrajini ima puno Rusa. Morao je ne\u0161to u\u010diniti. Ne bi bilo u redu prema ljudima (ali ni sa stanovi\u0161ta me\u0111unarodnog prava) i odgovornosti da i ina\u010de je nemogu\u0107e razumjeti \u0161to se doga\u0111a. Putinovo pona\u0161anje mo\u017ee se samo tako interpretirati i postaje jasno kako se sve vi\u0161e radilo na tome da se isprovocira rat. Ne mogu re\u0107i je li Putin dobar, ili lo\u0161. Ali takav, kakvim ga prikazuju na Zapadu – nije. To je pogre\u0161no.<\/p>\n

Kako ocjenjujete \u0161vicarsku reakciju (\u0160vicarska se pridru\u017eila sankcijama, op, prev.)<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

To je stra\u0161no, to je katastrofa. Rusija je objavila popis od 48 zemalja koje je ozna\u010dila kao ‘neprijateljski raspolo\u017eene’ i, zamislite, \u0160vicarska je tako\u0111er na tome popisu. To je stvarno prekretnica za koju \u0160vicarska mora preuzeti odgovornost. \u0160vicarska je poznata po tome \u0161to je uvijek ‘stajala u sredini’. Vodili smo dijalog sa svim zemljama i imali smo hrabrosti da budemo u sredini, ni na jednoj strani.<\/p>\n

Ovo sa sankcijama, to je histerija. Rusija je za takvu situaciju vrlo dobro pripremljena, osjetit \u0107e – dodu\u0161e – posljedice, ali ra\u010duna s time. Sam princip sankcija je potpuno pogre\u0161an. Danas su sankcije zamijenile funkciju diplomacije. Vidjeli smo to u slu\u010daju Venezuele, Kube, Iraka, Irana itd. Dr\u017eave nisu ni\u0161ta lo\u0161ega napravile, ali njihova se politika ne svi\u0111a Sjedinjenim Dr\u017eavama. To je pogre\u0161no.<\/p>\n

Kada sam vidio da su i sporta\u0161e – invalide isklju\u010dili s Paraolimpijskih igara, ostao sam doista bez rije\u010di. To je tako pogre\u0161no. To poga\u0111a ljude – pojedince, to je naprosto podlo. To spada u istu kategoriju kao kada francuska ministrica vanjskih poslova ka\u017ee da pod sankcijama treba patiti ruski narod. Tko tako ne\u0161to ka\u017ee, to je u mojim o\u010dima ne\u010dastan \u010dovjek. Nema ni\u0161ta pozitivnoga u zapo\u010dinjanju rata, ali ovako reagirati, to je jednostavno \u0161tetno.<\/p>\n

Kako gledate na to da ljudi izlaze na ulice da bi prosvjedovali protiv rata u Ukrajini?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Pitam se naravno \u0161to je to, \u0161to rat protiv Ukrajine \u010dini gorim od rata protiv Iraka, Jemena, Sirije ili Libije? A ni kod jednoga nije bilo nikakvih sankcija protiv agresora, protiv SAD ili onih koji isporu\u010duju oru\u017eja \u0161to se bila upotrijebljena protiv civila. Pitam se tko demonstrira za Jemen? Tko je demonstrirao za Libiju, ili za Afganistan? Ne zna se za\u0161to su Amerikanci bili u Afganistanu. Poznato mi je iz obavje\u0161tajnih izvora da nikada nisu postojali nikakvi dokazi koji bi upu\u0107ivali na to da su Afganistan, ili Osama bin Laden bili povezani s napadima od 11. rujna\/septembra 2001., no ipak vo\u0111en je rat protiv Afganistana.<\/p>\n

Za\u0161to?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

12.rujna\/septembra 2001., dan nakon napada, Amerika se \u017eeljela osvetiti i odabrali su Afganistan kao cilj bombardiranja. \u0160ef Sto\u017eera ameri\u010dkog ratnog zrakoplovstva rekao je kako u Afganistanu nema dovoljno ciljeva, na \u0161to je ministar obrane odgovorio:<\/p>\n

‘Ne budemo li imali dovoljno ciljeva u Afranistanu, bombardirat \u0107emo Irak.’<\/p>\n

Ja to nisam izmislio, postoje izvori, dokumenti i ljudi koji su tome bili prisutni. Tako izgleda stvarnost, ali nas se pomo\u0107u propagande i manipulacije gura na ‘pravu’ stranu.<\/p>\n

Ako na kraju ovoga razgovora mogu rezimirati, onda je iz Va\u0161ih odgovora postalo jasno kako Zapad ve\u0107 dulje vremena dolijeva ulje na vatru i provocira Rusiju. O tim se provokacijama, me\u0111utim, u na\u0161im medijima rijetko izvje\u0161tava, ali Putinovi odgovori prenose se samo djelomi\u010dno, ili ih se iskrivljava, kako bi se mogla odr\u017eati slika ratnog hu\u0161ka\u010da i ne\u010dovjeka.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Moj je djed bio Francuz, bio je vojnik u Prvom svjetskom ratu i \u010desto mi je o tome pri\u010dao. I moram re\u0107i kako me danas histerija i manipuliranje, kao i pona\u0161anje zapadnih politi\u010dara podsje\u0107aju na to o \u010demu mi je djed govorio i to me zaista vrlo zabrinjava. Kada vidim kako na\u0161a neutralna zemlje vi\u0161e nije u stanju zauzeti poziciju neovisnu od Evropske unije i Sjedinjenih Dr\u017eava, onda se sramim. Iza svega mora stajati bistra glava i poznavanje \u010dinjenica. Samo tako mo\u017ee \u0160vicarska voditi razumnu mirovnu politiku.<\/p>\n

Gospodine Baud, hvala Vam na razgovoru.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

(intervju vodio Thomas Kaiser sredinom o\u017eujka\/marta 2022.) – Zeitgeschehen im Fokus<\/a><\/p>\n

SOTT<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada jedna dr\u017eava napadne drugu, onda je to kr\u0161enje me\u0111unarodnog prava. No, treba pri tome imati u vidu i ono \u0161to je prethodilo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":343331,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[638,612,1168],"class_list":["post-343330","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-putin","tag-rusija","tag-ukrajina"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/343330","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=343330"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/343330\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":343355,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/343330\/revisions\/343355"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/343331"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=343330"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=343330"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=343330"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}