{"id":343163,"date":"2022-04-15T07:35:05","date_gmt":"2022-04-15T05:35:05","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=343163"},"modified":"2022-04-15T07:35:05","modified_gmt":"2022-04-15T05:35:05","slug":"nob-mora-biti-politicka-inspiracija-a-ne-kulturna-bastina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/04\/15\/nob-mora-biti-politicka-inspiracija-a-ne-kulturna-bastina\/","title":{"rendered":"NOB mora biti politi\u010dka inspiracija, a ne kulturna ba\u0161tina"},"content":{"rendered":"

Autor: Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p>\n

Narodnooslobodila\u010dka borba predstavljala je utemeljiteljski mit Socijalisti\u010dke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Pod mitom se, naravno, ne misli na izmi\u0161ljeni ili poluizmi\u0161ljeni doga\u0111aj ve\u0107 na neizbje\u017enu dimenziju voluntarizma koja stoji u podlozi svake politi\u010dke zajednice. Kad govorimo o politi\u010dkom voluntarizmu mislimo na odluku ili odluke na kojima se zasniva legitimacija nove zajednice koja po definiciji ne mo\u017ee \u201cpokrivati\u201d sve povijesne, dru\u0161tvene i ekonomske aspekte u kojima zajednica nastaje i od kojih se sastoji. Bez obzira na vrstu procedure kojom se odluke donose, one moraju, da bi bile odr\u017eive, korespondirati s trenutnim odnosom politi\u010dkih snaga, sklopom prevladavaju\u0107ih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih \u017eelja i, prili\u010dno va\u017eno, s razinom diskreditacije prethodnih zajednica i re\u017eima. Ako je klju\u010dni mehanizam te diskreditacije bio krvavi rat sa stotinama tisu\u0107a \u017ertava, onda taj element ispravnu i pobjedni\u010dku stranu u ratu, kao \u0161to je to bio slu\u010daj s partizanima, opskrbljuje s izda\u0161nim legitimacijskim resursima.<\/p>\n

Sama \u010dinjenica da je povijesni doga\u0111aj utemeljiteljski mit na kojem nastaje politi\u010dka zajednica predstavlja prili\u010dno isku\u0161enje za historiografsku disciplinu u toj zajednici. Pod isku\u0161enjem ne mislimo na cenzuru koja bi skrivala mitolo\u0161ku pozadinu zajednice i tako ju odr\u017eavala na umjetnom \u017eivotu. Radi se o tome da je historiografski rad u neposrednom periodu nakon prevratnog povijesnog doga\u0111aja nu\u017eno bio i neposredan politi\u010dki rad. Iza te opaske ne stoji vjera u prednost neutralne ili distancirane historiografije koja bi objektivno i nadpoliti\u010dki sagledavala sve \u010dinjenice i aspekte i dala kona\u010dni sud o povijesnim zbivanjima kojima se svi politi\u010dki akteri moraju povinovati bez obzira na to ide li im taj sud u prilog ili ne. Posrijedi su zapravo dva izazova koja su historiografskoj znanosti u SFRJ predstavljala zna\u010dajnu prepreku bez obzira na znanstvene integritete i\/ili kapacitete samih povjesni\u010dara. Prvi izazov se sastojao od postojanja \u201cnelojalne konkurencije\u201d. Tu su konkurenciju \u010dinili sami akteri rata \u2013 partizani. S obzirom na dru\u0161tveni status i neposredno iskustvo samog rata, njihovi su dnevnici i memoari smatrani neupitnim svjedo\u010denjem o prirodi i istini ratnog sukoba. Ti su dnevnici i memoari zasigurno bili, i jo\u0161 jesu, vrijedna i nezaobilazna povijesna gra\u0111a. No, istovremeno su \u010dinili i politi\u010dku prepreku dubljem povijesnom istra\u017eivanju jer u eventualnom sukobu izme\u0111u povijesne analize i neposrednog svjedoka na pravoj strani povijesti sasvim je jasno tko nosi (politi\u010dku) prednost. Ni izbliza pritom ne impliciramo \u201cknji\u017eevnu\u201d dimenziju zapisa aktera niti sugeriramo skrivene autorske namjere ve\u0107 samo ukazujemo na razli\u010dite dru\u0161tvene statuse partizana i povjesni\u010dara.<\/p>\n

Drugi izazov proistje\u010de iz samog statusa mita: ako se povijesni doga\u0111aj nalazi u samom temelju zajednice onda monopol na interpretaciju dr\u017ei vlast, u ovom slu\u010daju Komunisti\u010dka partija Jugoslavije (KPJ) ili kasnije Savez komunista Jugoslavije (SKJ). U takvim okolnostima druk\u010diji historiografski pristupi nu\u017eno postaju i politi\u010dke kritike vlasti bez obzira na to koliko ona bila fleksibilna u tom monopolu. Monopol na tuma\u010denje povijesnih doga\u0111aja nije odlika samo KPJ ili komunisti\u010dkih partija na vlasti kao takvih. Kao \u0161to ni svojevrsni dosluh historiografije s vlastima koji koketira s (auto)cenzurom nije endemi\u010dan u komunisti\u010dkim re\u017eimima. Sama historiografija kao znanost je u prili\u010dnoj mjeri i nastala u 19. stolje\u0107u kao manufaktura nacionalnih mitova i narativa u slu\u017ebi izgradnje nacija i nacionalnih dr\u017eava. Drugim rije\u010dima, svaku politi\u010dku zajednicu je historiografija \u201copslu\u017eivala\u201d rekonstrukcijom stvarnih povijesnih doga\u0111aja i \u201cizmi\u0161ljenim tradicijama\u201d. Individualne ili grupne kritike tih \u201copslu\u017eivanja\u201d ne ugro\u017eavaju bitno politi\u010dke mitologije, ali institucionalno dovo\u0111enje u pitanje tih \u201carmatura nacija\u201d dovelo bi u pitanje i svaku politi\u010dku zajednicu ili barem iziskivalo novu varijantu dru\u0161tveno-politi\u010dkog konsenzusa ili kompromisa.<\/p>\n

\n

Potraga za kontinuitetima<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Komunisti\u010dka vlast u Jugoslaviji tako\u0111er nije dopu\u0161tala institucionalno nagrizanje utemeljiteljskog mita. Samo je ona imala ne\u0161to zahtjevniji problem nego klasi\u010dne nacionalne dr\u017eave. Taj se problem ne krije u tome \u0161to je Jugoslavija bila \u201cmanje prirodna\u201d od tog tipa politi\u010dke konkurencije. I mo\u017eemo ga razdvojiti na dva me\u0111usobno povezana aspekta. Prvi se ti\u010de \u010dinjenice da je njena mitologija manje-vi\u0161e kondenzirana u jednom povijesnom doga\u0111aju. Naravno, jugoslavenski su povjesni\u010dari u potrazi za smje\u0161tanjem NOB-a u opse\u017eniji povijesni narativ reinterpretirali povijesti svojih \u201cnaroda i narodnosti\u201d kroz elemente klasnog sukoba (npr. Matija Gubec) ili epizode otpora raznim stranim okupatorima, ali svejedno je konstrukcija presudno ovisila o periodu izme\u0111u 1941. i 1945. godine. Za razliku od takve ovisnosti, uobi\u010dajene nacionalne povijesti koje je historiografija konstruirala imaju, da se poslu\u017eimo suvremenim financijskim rje\u010dnikom, diverzificirane portfelje \u2013 vi\u0161e klju\u010dnih povijesnih doga\u0111aja na raspolaganju \u2013 i lak\u0161e je njima manipulirati u kriznim situacijama. Drugi aspekt ti\u010de se napora da se u toj kondenzaciji pomire suprotstavljene tendencije u nedavnim povijestima samih naroda koji \u010dine tu novu zajednicu. Te tendencije su zapravo eufemizam za razli\u010dite sukobe, pogotovo me\u0111u \u201cglavnim\u201d nacijama, Srbima i Hrvatima: od velikosrpske hegemonije u Kraljevini Jugoslaviji do genocida nad Srbima u takozvanoj Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj. Dakle, utemeljuju\u0107i mit nije samo slu\u017eio kao putokaz za budu\u0107nost ve\u0107 i kao mehanizam \u201csuo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201d. I to ne suo\u010davanja u formi dijaloga na nekakvim konferencijama ve\u0107 u obliku zajedni\u010dkog ratovanja protiv \u201cokupatora i doma\u0107ih izdajnika\u201d. I zato \u201cbratstvo i jedinstvo\u201d nije bilo tek mit ili prazna parola ve\u0107 formula za eliminaciju krvave nacionalisti\u010dke konkurencije i uspostavu budu\u0107nosti izgra\u0111ene na zajedni\u010dkom radu. No, kao \u0161to znamo, projekt na kraju nije uspio: krv se opet prolila, a plodovi zajedni\u010dkog rada razgrabili.<\/p>\n

Samim tim se historiografija (i profesionalna i \u201csvakodnevna\u201d) danas kad je rije\u010d o Drugom svjetskom ratu i NOB-u nalazi pred sasvim druk\u010dijim izazovima. Ti se izazovi prvenstveno odnose na politi\u010dko-ideolo\u0161ke odnose u koje po prirodi stvari intervenira bez obzira na inicijalne namjere. NOB ne samo da vi\u0161e nije utemeljiteljski mit politi\u010dke zajednice ve\u0107 se sama zajednica, Republika Hrvatska u ovom slu\u010daju, unato\u010d ustavnim kontinuitetima, u prili\u010dnoj mjeri zasniva upravo na negaciji tog mita. I pritom ne mislimo samo na vulgarne i usta\u0161ke oblike povijesnog revizionizma koji su itekako prisutni u javnom prostoru. Naime, NOB nakon propasti socijalisti\u010dke Jugoslavije ostaje visjeti u povijesnom zrakopraznom prostoru: on mo\u017ee i dalje nezanemarivom broju ljudi predstavljati politi\u010dku vrijednost, ali njegova politi\u010dka operativnost je svedena na minimum upravo \u010dinjenicom da je bio rodno mjesto na kraju propalog politi\u010dkog projekta. Ta zrakopraznost se najbolje uo\u010dava u nastojanjima takozvanih lijevih liberala da uspostave nekakav realan politi\u010dki kontinuitet izme\u0111u NOB-a i suvremene politi\u010dke zajednice. Pa tako svjedo\u010dimo razli\u010ditim manevrima. Postoje oni koji vide kontinuitet izme\u0111u partizana i branitelja, a poveznica, osim valjda one obiteljske, bi trebala biti borba protiv fa\u0161izma kao takvog. Unato\u010d hvalevrijednoj gesti otpora prema desnom ekstremizmu me\u0111u hrvatskim vojnim veteranima, nije ba\u0161 jasno kako borba za uspostavu multinacionalne dr\u017eave mo\u017ee biti u vezi s me\u0111usobnom borbom nacija u sklopu raspada te iste dr\u017eave. \u010cesto je u javnosti prisutna i opaska po kojoj da nije bilo Tita i partizana Istra ne bi bila hrvatska. Jesu li se partizani borili za \u201chrvatsku Istru\u201d ili za Istru o\u010di\u0161\u0107enu od fa\u0161ista svih nacionalnosti i za Istru otvorenu za sve nacionalnosti? Tako\u0111er i nemali broj hrvatskih liberala smatra da Tito \u201cima mjesto\u201d u hrvatskoj povijesti i da zaslu\u017euje trg u Zagrebu i pritom im u tom nominiranju zaslu\u017enih uop\u0107e ne smeta \u010dinjenica da se klju\u010dne Titove politi\u010dke vrijednosti u potpunosti kose s njihovim vrijednostima i onima na kojima po\u010diva suvremena Hrvatska.<\/p>\n

Nu\u017eno je naglasiti da nabrojana kontradiktorna nastojanja ne proizlaze presudno iz politi\u010dke nepismenosti i nestrpljivosti aktera koji u tim kontinuitetima tra\u017ee nekakvu politi\u010dku utjehu ili povijesnu stabilizaciju svojih politi\u010dkih vrijednosti. Valja naglasiti da ona predstavljaju i improviziranu branu od bezobzirnih poku\u0161aja s desnice da diskreditiraju partizanski pokret kao zlo\u010dina\u010dki. I ona nisu plod samo spomenute povijesne zrakopraznosti kao takve koja je uslijedila nakon raspada socijalisti\u010dke Jugoslavije: ona svoj sirovi materijal i inspiraciju duguju tako\u0111er i \u010dinjenici da sam NOB, unato\u010d historiografskim i naknadnim politi\u010dkim naporima u SFRJ, nije bio ni pribli\u017eno homogen kao \u0161to se to \u010dini. Sasvim je jasno da su komunisti odigrali odlu\u010duju\u0107u ulogu u organizaciji otpora i pobjedi nad okupatorima i doma\u0107im izdajnicima, no ve\u0107ina onih koji su se priklju\u010dili ustanku nisu bili ni komunisti\u010dki inspirirani, a kamoli komunisti\u010dki obu\u010deni kadrovi. Vidljivo je to prije svega u \u010dinjenici da su se na samom po\u010detku komunistima ve\u0107inom priklju\u010divali Srbi na podru\u010dju Hrvatske koji su bili izlo\u017eeni progonu i represiji. Naposljetku, nije to ni nikakva tajna: unato\u010d petokrakama i \u201clijevim skretanjima\u201d zbog kojih je i Staljin \u010desto korio Tita, radilo se, kao \u0161to i samo ime ka\u017ee, o narodnom pokretu. U tom je kontekstu va\u017eno razlu\u010diti koje su sve bile motivacije i inspiracije ljudi koji su se priklju\u010dili partizanima. Te motivacije i inspiracije nisu va\u017ene samo zbog \u0161to podrobnije povijesne analize samog rata ve\u0107 i zbog podrobnije i kvalitetnije analize samog raspada dr\u017eave i trenutne politi\u010dko-ideolo\u0161ke atmosfere koja je i dalje obilje\u017eena tim raspadom.<\/p>\n

\n

Raznolikost motivacija<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Seminalna studija talijanskog povjesni\u010dara Claudija Pavonea \u201cA Civil War: A History of Italian Resistance\u201d predstavlja prekretnicu u historiografskom prikazu Drugog svjetskog rata, pogotovo kad su u pitanju pokreti otpora. Pavoneova studija je, naravno, duboko usidrena u talijanske historiografske polemike, no itekako mo\u017ee poslu\u017eiti i kao inspiracija za nove pristupe u na\u0161oj historiografiji. Izdvojit \u0107emo ovom prilikom samo dva va\u017ena aspekta ove metodolo\u0161ki i sadr\u017eajno nezaobilazne studije. Pavone se usredoto\u010duje na \u201cpona\u0161anja protagonista kako bi razumio ideje koje su ih inspirirale, \u010dak i ako su te ideje nejasno i nekoherentno formulirane\u201d. I drugo, Pavone tvrdi da su se u Italiji od 1943. do 1945. godine paralelno odvijala tri rata: klasni, gra\u0111anski i patriotski. Istu dijagnozu mo\u017eemo prenijeti i na jugoslavenske prostore, samo s jo\u0161 ve\u0107im nivoom kompleksnosti s obzirom na kompliciranije me\u0111unacionalne odnose. Vodio se dakle klasni rat protiv doma\u0107e i strane bur\u017eoazije, gra\u0111anski rat protiv doma\u0107ih izdajnika poput usta\u0161a i \u010detnika te patriotski rat protiv stranih okupatora (Nijemaca, Talijana, Ma\u0111ara, Bugara). Sama istovremenost tri rata nu\u017eno je sa sobom nosila i razli\u010dite motivacije onih koji su se priklju\u010divali sukobu na strani partizana: neki su bili potaknuti represijom stranih okupatora, neki odmazdom doma\u0107ih izdajnika, a neki klasnim instinktom. Ti su se motivi dodatno uslo\u017enjavali dinamikom ratnih zbivanja i periodima koji su \u010dinili priklju\u010denje partizanima boljom i sebi lak\u0161e obja\u0161njivom opcijom. Jo\u0161 jedan sloj motivacije koji je ulazio u igru su i specifi\u010dne prilike u lokalnim sredinama gdje su se motivi odluka o pridru\u017eivanju sukobljavali s razli\u010ditim politi\u010dkim povijestima i geografskim kontekstima.<\/p>\n

Ono \u0161to je va\u017eno imati na umu jest da te raznolike motivacije i putanje nisu isparile pobjedom u ratu i uspostavom tada prvom Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Nisu isparile jer komunizam nije bio ishodi\u0161na motivacija mnogih boraca, pogotovo onih selja\u010dkog porijekla koji su ionako \u010dinili ve\u0107inu. Znatan broj njih se tijekom rata ideolo\u0161ki priklonio komunizmu, no ni to nije moglo obrisati svu kompleksnost inicijalnih motivacija u turbulentnim vremenima. Nemali broj povjesni\u010dara je znao eksploziju etni\u010dkog nasilja po raspadu Jugoslavije objasniti \u201cefektom fri\u017eidera\u201d. Komunisti su, dakle, samo zamrznuli ionako neminovne etni\u010dke konflikte. No, bolje se pri obja\u0161njavanju povijesnih procesa ne zadr\u017eavati na metaforama iz sfere bijele tehnike. Produktivnije je ra\u0161\u010dlaniti razli\u010dite motivacije i njihove nijanse kod samih aktera utemeljiteljskog mita. Naime, kako su ekonomska i socijalna kriza u Jugoslaviji ja\u010dale, na snazi je gubio i utemeljiteljski mit: preciznije, nije gubio toliko sam mit koliko dr\u017eavni monopol na njegovu interpretaciju. A istovremeno su se \u201cvra\u0107ale\u201d raznolike motivacije onih koji su se uklju\u010dili u rat (i njihovih obitelji ili u\u017eih zajednica) i prilago\u0111avale novim vremenima i politi\u010dkim zahtjevima. Time se lak\u0161e obja\u0161njava toliko spominjano konvertitstvo: nakon raspada komunizma svi ti brojni \u010dlanovi Saveza komunista nisu prestali biti komunisti. Njihov \u201ckomunizam\u201d je \u010desto bio i odre\u0111en sasvim drugim motivima koji su u novim okolnostima dobijali novi politi\u010dki \u017eivot. Njihov se patriotizam, u izostanku okupatora, okrenuo unutra; njihova se borba protiv \u201cdoma\u0107ih izdajnika\u201d pretvorila u borbu protiv nacionalnih izdajnika; njihov je klasni instinkt ostao isti samo su u me\u0111uvremenu do\u017eivjeli klasni uspon.<\/p>\n

To su sve aspekti koje moramo imati na umu ako \u017eelimo politi\u010dki i operativno sa\u010duvati vrijednosti antifa\u0161isti\u010dke borbe. Desnica danas prili\u010dno imbecilno, ali u\u010dinkovito eksploatira nu\u017ena nesuglasja izme\u0111u apstraktnih ideja i simbola i povijesne dinamike. Ta su nesuglasja i proturje\u010dja nezaobilazan dio svake epizode moderne politi\u010dke povijesti u Europi. Ne mo\u017ee se, na primjerice, u Ustav staviti fusnota koja detaljnije obja\u0161njava povijest antifa\u0161isti\u010dke borbe. Kao \u0161to ne mo\u017eemo ni samo vikati: na\u0161e vrijednosti su bolje ili to i to pi\u0161e u Ustavu. Valja obja\u0161njavati ratna i poratna zbivanja nijansiranije i kontekstualiziranije jer tako u\u010dimo i o mogu\u0107nostima i dometima suvremene antifa\u0161isti\u010dke borbe. Parole su nu\u017ene, ali iz njih se ne mo\u017ee puno nau\u010diti. Kao ni iz kulturnog ba\u0161tinjenja NOB-a.<\/p>\n

Bilten<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prolje\u0107e u Hrvatskoj svake godine, pored alergija, samim ritmom obljetnica, nu\u017eno donosi i rasprave o Drugom svjetskom ratu. Ljevica, pogotovo ona liberalna, u tim raspravama \u010desto pati od doslovnosti: \u201cantifa\u0161izam stoji u Ustavu\u201d ili \u201cantifa\u0161izam je dru\u0161tvena vrijednost\u201d. Taj svojevrsni strah od rasprave desnici \u010desto ide u korist jer ne mogu smisliti ni\u0161ta pametnije od fascinantne ideje nepodudaranja apstraktnih ideja i realnih povijesnih zbivanja. No, upravo u tom nepodudaranju, nu\u017enom za svaku epizodu moderne povijesti, le\u017ei na\u0161a snaga, a ne slabost.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":216170,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[1409,1407,1408],"class_list":["post-343163","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-drugi-svjetski-rat","tag-nob","tag-partizani"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/343163","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=343163"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/343163\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":343164,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/343163\/revisions\/343164"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/216170"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=343163"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=343163"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=343163"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}