{"id":341898,"date":"2022-03-29T07:26:03","date_gmt":"2022-03-29T05:26:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=341898"},"modified":"2022-03-29T07:26:03","modified_gmt":"2022-03-29T05:26:03","slug":"svijet-u-raljama-zla","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/29\/svijet-u-raljama-zla\/","title":{"rendered":"Svijet u raljama Zla!"},"content":{"rendered":"

Autor: Zoran Meter<\/strong><\/p>\n

\u201eKocka je ba\u010dena!\u201c, \u201eRubikon je prije\u0111en!\u201c, samo su neke od \u010duvenih izreka iz drevnih, navodno primitivnih vremena, koje upu\u0107uju na dolazak neke\u00a0 isprovocirane reakcije koja u sebi nosi elemente prijelomnog karaktera \u2013 ne\u010deg krajnje ozbiljnog, \u0161to \u0107e prouzro\u010diti velike posljedice. Me\u0111utim, iako drevne, te i takve izreke najbolje oslikavaju i stanje u kojem se zatekao suvremeni svijet.<\/p>\n

Upravo smo, kao \u010dovje\u010danstvo, pre\u0161li onu crtu do koje je jo\u0161 bio mogu\u0107 povratak ne vi\u0161e samo na \u201estaro i normalno\u201c, ve\u0107 na mir u doslovnom smislu te rije\u010di \u2013 kao najve\u0107e vrijednosti uop\u0107e (na mir nas, ne bez razloga, pozivaju i sve klju\u010dne svjetske religije). Drugim rije\u010dima, od sada mira vi\u0161e nema za nikoga i ne\u0107e ga jo\u0161 dugo biti.<\/p>\n

Punine pojma \u201emir\u201c\u00a0 ljudi, na \u017ealost, postaju svjesni tek kada je prekasno tj. kada ga zamjene zaglu\u0161uju\u0107a buka ratnih bubnjeva,\u00a0 borbenih zrakoplova, tenkovskih gusjenica i neizostavna golema ljudska patnja i stradavanja. Tek se tada \u010dovjeku \u201eotvaraju o\u010di\u201c i po\u010dinje shva\u0107ati koliko je mali, slab, bezna\u010dajan, prolazan pod zvijezdama, dok njegov nagomilani ego ubrzano izgara i pretvara se u prah i pepeo skupa s la\u017enim materijalnim vrijednostima u koje je uzaludno polagao svoje nade i u kojima je, poput lu\u0111aka, gledao zalog svoje sigurne budu\u0107nosti \u2013 potpuno izvan duhovne dimenzije.<\/p>\n

\n

Friedrich Nietzsche i njegov \u201eBog je mrtav!\u201c<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nije \u010duveni njema\u010dki filozof Friedrich Nietzche bez razloga uzviknuo \u201eBog je mrtav!\u201c. Time, kako to re\u010de drugi poznati filozof Heidegger, Nietzsche izri\u010de usud \u010ditave zapadne civilizacije i odnos \u010dovjeka spram istine bitka. Njegov govor o Bogu nije potvrda banalnog ateizma, nego odraz stanja modernog \u010dovjeka.<\/p>\n

Ovome bih dodao slijede\u0107e: na Zapadu bi ve\u0107 odavno \u201eubijenog Boga\u201c uskoro mogli slijediti i ljudi. Njihov put u propast zajam\u010den je i poplo\u010dan bezgrani\u010dnom koli\u010dinom iracionalnosti, la\u017ei, prevare, manipulacije, nemorala, hedonizma, la\u017enog humanizma u svrhu veli\u010danja samog sebe ili \u201epranja svog prljavog ve\u0161a\u201c u o\u010dima javnosti, \u2026 Sve su to sada dominantni elementi ljudskog djelovanja, koja su kao obrazac i normu pona\u0161anja preuzele i prosvijetljene dru\u0161tvene elite \u2013 isklju\u010divo s ciljem osiguranja vlastitih interesa.<\/p>\n

Zato se uop\u0107e ne sla\u017eem kada svijet anti\u010dkoga Rima i njemu sli\u010dne nazivaju primitivnim. On je djelovao i funkcionirao svojom logikom i zadano\u0161\u0107u svoga vremena, dosegnutom razinom dru\u0161tvenog razvoja i stanja ljudske svijesti. Postojale su isklju\u010divo premise: \u201e\u017eivot\u201c ili \u201esmrt\u201c, \u201emi\u201c ili \u201eoni\u201c, \u201ecivilizirani\u201c ili \u201ebarbari\u201c \u2013 bez mogu\u0107nosti \u0161ireg sagledavanja stanja stvari i poku\u0161aja razumijevanja drugih i druga\u010dijih. Zato se i konkluzija tada u pravilu svodila na potrebu vje\u010dne borbe za goli opstanak odnosno \u017eivotni prostor, prirodne resurse i td.<\/p>\n

Me\u0111utim, ako je sve to bilo logi\u010dno za neuke drevne svjetove, ne bi li onda bilo logi\u010dno da dana\u0161nje \u201enapredno\u201c \u010dovje\u010danstvo \u2013 pou\u010deno i spomenutim primjerima \u2013 djeluje i \u017eivi po nekim druk\u010dijim i uzvi\u0161enijim normama? Paradoks je, me\u0111utim, u tome, da je novovjeko \u201ecivilizirano\u201c \u010dovje\u010danstvo tehnolo\u0161ki evoluiralo do nezamislivih razmjera ali je na psiholo\u0161koj i moralnoj razini potpuno degradiralo (uop\u0107e ne bez pomo\u0107i tog istog tehnolo\u0161kog napretka, kojeg nije pratio napredak u duhovnoj sferi). To je dovelo do toga, da sada ono racionalno ubrzano ustupa mjesto iracionalnom; da ludost elita potiskuje mudrost i logiku; da najprimitivnija mr\u017enja odre\u0111uje diskurs op\u0107eg djelovanja, dok plemenite vrijednosti (poput ljubavi, pra\u0161tanja) postaju arhai\u010dne, znak slabosti pa \u010dak i psihi\u010dke bolesti.<\/p>\n

Ali sada se iz sfere filozofskog spustimo na ono prakti\u010dno, tj. pogledajmo \u0161to se doga\u0111a \u201ena terenu\u201c i kuda nas to sve skupa vodi. Pri tom \u0107u se u analizi koristiti isklju\u010divo poznatim i faktografski potvr\u0111enim podacima i \u010dinjenicama iz kojih je mogu\u0107e izvesti i relevantne zaklju\u010dke.<\/p>\n

\n

Probu\u0111eni \u201euspavani divovi\u201c<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ruska vojna intervencija u Ukrajini, pokrenuta 24. velja\u010de, bez mogu\u0107nosti za pogre\u0161ku mo\u017ee se okarakterizirati kao prekretnica koja nas je i slu\u017ebeno uvela u novi svjetski poredak (koji je jo\u0161 daleko od kona\u010dnog izgleda, me\u0111utim, onaj dosada\u0161nji sada je definitivno dokinut). U tom bih smislu ponovio svoju nedavnu tezu, da je Putin \u201eslomio me\u0111unarodni poredak\u201c.<\/p>\n

Me\u0111utim vrlo je bitno naglasiti slijede\u0107e: ruska invazija na Ukrajinu samo je \u201ecasus belli\u201c\u00a0 tj. povod za rat (za globalnu dominaciju), a ne njegov uzrok, koji je puno dublji i kompleksniji. Drugim rije\u010dima, Putin je definitivno \u201eslomio\u201c dosada\u0161nji svijet, ali su ga slamati po\u010deli ve\u0107 davno prije neki drugi \u2013 klju\u010dni igra\u010di na me\u0111unarodnoj sceni koji su odre\u0111ivali i sva dosada\u0161nja \u201epravila igre\u201c. Naravno, tu se prije svega misli na Sjedinjene Dr\u017eave. Za\u0161to?<\/p>\n

Razlog je jednostavan i svi ga dobro znaju: SAD su nakon raspada SSSR-a i pobjede u hladnom ratu postale ne samo dominantna, ve\u0107 i jedina globalna velesila, klasi\u010dni hegemon, koji je od tada svijetom upravljao po svojim pravilima, vje\u0161to utkanim u sve klju\u010dne me\u0111unarodne politi\u010dke i financijske institucije, dok je sigurnosnim krizama upravljao po na\u010delu Pax Americana. Oni koji su se tome pokorili i prilagodili prolazili su vi\u0161e-manje dobro (iako bi se i oko toga itekako moglo razgovarati), a oni koji nisu, vrlo brzo su odstranjeni s bitne politi\u010dke, gotovo i geografske karte svijeta (Irak, Afganistan, Libija, Sirija, Jemen).<\/p>\n

Me\u0111utim, u svijetu je stalna jedino mijena, pa i takav poredak, kakav je uspostavljen od strane hladnoratovskog pobjednika, nije mogao trajati vje\u010dno iako su ga neki otvoreno nazivali \u201ekrajem povijesti\u201c tj. \u201ezacementiranim\u201c stanjem stvari (Francis Fukuyama ameri\u010dki filozof, politolog i ekonomist, 1992.).<\/p>\n

Naznake bu\u0111enja \u201euspavanih divova\u201c \u2013 Kine i Rusije \u2013 stigle su ve\u0107 s po\u010detkom novog milenija. Odmah nakon preuzimanja vlasti u Moskvi (2000.g.) od \u201egrogiranog\u201c Borisa Jeljcina, Vladimir Putin po\u010deo je vu\u0107i dalekovidne i dalekose\u017ene poteze geostrate\u0161ke i geopoliti\u010dke va\u017enosti. S Kinom ve\u0107 2001. potpisuje sporazum o dobrosusjedstvu i suradnji, kojim rje\u0161ava najva\u017enije pitanje koje je dugo desetlje\u0107a optere\u0107ivalo odnose dviju azijskih mega-dr\u017eava (ranije SSSR-a) \u2013 ono grani\u010dno. Dogovorno se povla\u010de kona\u010dne demarkacijske linije \u010dime je stvoren prostor za neometanu i svestranu suradnju. Moskva i Peking jednako su shvatili svu glupost sva\u0111a oko suvereniteta nad nekoliko rije\u010dnih ada zbog \u010dega je, svojedobno, nedugo nakon Drugog svjetskog rata izbio \u010dak i sovjetsko-kineski rat.<\/p>\n

Nakon sre\u0111ivanja najva\u017enijeg problema s klju\u010dnim ruskim susjedom, Putin se okrenuo sre\u0111ivanju potpuno devastiranog unutarnjeg politi\u010dkog, gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji tj. ostav\u0161tinom Borisa Jeljcina, dok je Peking 2005. i slu\u017ebeno najavio po\u010detak novog razvoja i modernizacije svoje vojno-pomorske flote, jasno daju\u0107i do znanja kako njezina zada\u0107a vi\u0161e ne\u0107e biti ograni\u010dena samo na uski morski pojas ispred kineskog dr\u017eavnog teritorija, ve\u0107 \u0107e imati i globalni karakter.<\/p>\n

Je li Washington, uljuljkan u novodosegnutoj svemo\u0107i tj. plodovima hladnoratovske pobjede primijetio ove odaslane signale \u2013 koji nisu bili ni\u0161ta drugo nego javna najava povratka Rusije i Kine na globalnu scenu, ne znam, jer takvih informacija nemam. Me\u0111utim, ono \u0161to sigurno znam je to, da je i tada Putin, u prvim godinama svoje vlasti, bio spreman za nastavak suradnje sa Zapadom, \u010dak i na predvodni\u0161tvo SAD-a u ukupnim globalnim procesima tj. na spomenuti Pax Americana. Govorio je da svijet pod vodstvom SAD-a mo\u017ee i\u0107i u dobrom smjeru kako po pitanju razvoja samih dr\u017eava, tako i po pitanju njihove me\u0111usobne suradnje. Mi, ne\u0161to stariji, lako se mo\u017eemo sjetiti Putinovog poziva tada jo\u0161 novom ameri\u010dkom predsjedniku Georgeu Bushu Jr., kada ga je kao prvi svjetski dr\u017eavnik nazvao i ponudio mu svu mogu\u0107u pomo\u0107, uklju\u010duju\u0107i i onu globalno-sigurnosnu i protuteroristi\u010dku, nakon teroristi\u010dkog napada na SAD 11. rujna 2001. g. Nakon toga Putin i Bush imali su niz osobnih kontakata i\u00a0 otvoreno se govorilo kako izme\u0111u njih dvojice \u201epostoji kemija\u201c tj. da jedan drugoga uva\u017eavaju i razumiju, barem u prvom Bushevom mandatu (za razliku od \u201eere\u201c Baracka Obame gdje je ta \u201ekemija\u201c vrlo brzo nestala i prerasla u potpuno nepovjerenje).<\/p>\n

\n

Putinov minhenski govor<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Ako Washington i nije zamijetio spomenute poteze Moskve i Pekinga, odnosno okarakterizirao ih kao prijetnju svojim globalnim interesima, sigurno ih zamijetio i takvima ozna\u010dio nakon jednog drugog klju\u010dnog doga\u0111aja \u2013 opet u re\u017eiji Vladimira Putina. Rije\u010d je o \u010duvenom\u00a0 Putinovom govoru iz 2007. g. na Minchenskoj sigurnosnoj konferenciji, kada je po prvi put \u2013 pred zabezeknutim licima brojnih klju\u010dnih i utjecajnih ameri\u010dkih slu\u017ebenika i njihovih europskih kolega i struktura NATO saveza \u2013 jasno progovorio o nedopustivosti da samo jedna svjetska sila govori svima drugima \u0161to i kako moraju raditi; da Rusija, kao velika dr\u017eava bogate povijesti ima pravo na svoje nacionalne interese i da \u0107e s tim u svezi pokrenuti reviziju doga\u0111aja na europskom tlu nastalu nakon raspada SSSR-a, \u0161to se najprije odnosi na \u0161irenje NATO saveza na istok. Dakle, gotovo ni\u0161ta drugo od onoga \u0161to je Putin 15 godina kasnije tj. u prosincu pro\u0161le godine diplomatskim putom uru\u010dio Washingtonu i NATO savezu kao ruske sigurnosne zahtjeve oko kojih se mora posti\u0107i dogovor u sklopu sporazuma o me\u0111usobnoj sigurnosti na tlu Europe. Upravo ta \u010dinjenica jasno potvr\u0111uje kako Putin uop\u0107e nije bio nepredvidljiv politi\u010dar i dr\u017eavnik, koji vu\u010de ad hoc poteze, koji je postao \u201epsihi\u010dki nestabilan i iracionalan\u201c, kako ga danas vole prikazivati mnogi koji nemaju ama ba\u0161 nikakvog dodira s psihologijom, a kamo ili psihijatrijskom znano\u0161\u0107u.<\/p>\n

Nakon spomenutih Putinovih rije\u010di iz Minchena na Zapadu je i slu\u017ebeno otvoren medijski \u201elin\u010d\u201c na Putina tj. dano \u201ezeleno svjetlo\u201c za njegovu demonizaciju. Ispravno je shva\u0107eno kako upravo Putin postaje glavna smetnja i prijetnja zapadnim (\u010ditaj ameri\u010dkim) nacionalnim interesima.<\/p>\n

Ve\u0107 idu\u0107e, 2008. godine, nakon blago re\u010deno nespretne odluke tada\u0161njeg gruzijskog predsjednika Saakashvilija da silom vrati nadzor nad odmetnutom regijom Ju\u017enom Osetijom i kada pogiba desetak ruskih vojnika u slu\u017ebi operacije razdvajanja snaga, Putin je po prvi put i u praksi demonstrirao svoju odlu\u010dnost pokrenuv\u0161i vojnu operaciju protiv gruzijskih snaga i slomiv\u0161i ih u roku od tjedan dana. Pa iako je odmah uslijedila o\u0161tra ameri\u010dka i europska reakcija tog ruskog poteza, ona je relativno brzo i utihnula, ne mogav\u0161i izdr\u017eati teret \u010dinjenica uz njega vezanih. Dovoljno je spomenuti kako u zaklju\u010dcima ubrzo formirane me\u0111unarodne komisije za utvr\u0111ivanje okolnosti oko tog rata Rusija nije progla\u0161ena krivcem (druga je stvar \u0161to je za medije ona to i dalje bila i jo\u0161 jest).<\/p>\n

Doga\u0111aji, koji su na globalnoj sceni uslijedili idu\u0107ih godina, samo su dinamizirali rascjep u ameri\u010dko-ruskim odnosima:<\/p>\n

\u00a0\u00a0 \u2663 Arapsko prolje\u0107e, ameri\u010dki projekt prekrajanja Bliskog istoka tj. slamanja \u201enepo\u0107udnih\u201c dr\u017eava poput Libije, Iraka, Sirije, \u2026 i gdje je Rusija, opet na sveop\u0107e iznena\u0111enje i protivno ameri\u010dkim interesima vojno intervenirala u listopadu 2015. na strani sirijskog predsjednika Assada i spasila ga od sigurne propasti od hordi d\u017eihadista iz tzv. Islamske dr\u017eave koje su ve\u0107 opsjedale zidine Damaska, dok je ostatak Sirije ve\u0107 skoro potpuno bio u njihovim rukama, a valovi izbjeglica stizali na tlo Europe;<\/p>\n

\u2663 Velika afera s ameri\u010dkim vrhunskim obavje\u0161tajcem Edwardom Snowdenom koji je razotkrio brojne projekte neovla\u0161tenog prislu\u0161kivanja globalnih razmjera i koji je zbog toga na kraju zatra\u017eio i dobio azil u Moskvi nakon \u0161to je prethodno (2013.g.) pobjegao u Hong Kong gdje se ipak nije mogao osje\u0107ati sigurno. Na zahtjeve Washingtona da im Snowdena izru\u010di Moskva se oglu\u0161ila. Ovaj potez Moskve vjerojatno je bio i \u201ekap koja je prelila \u010da\u0161u strpljenja\u201c Washingtona koji je odlu\u010dio reagirati o\u0161tro, i prije\u010di klju\u010dnu \u201ecrvenu liniju\u201c po pitanju Rusije i njenih nacionalnih interesa;<\/p>\n

\u2663Naravno, rije\u010d je o Ukrajini i njenoj revoluciji iz 2014. g. iza koje je otvoreno stajao Washington. Njome je pokrenut proces nepovratnog slamanja ne samo ameri\u010dko-ruskih odnosa, ve\u0107 i onih me\u0111unarodnih \u2013 do tada va\u017ee\u0107ih. Nakon ukrajinske revolucije svijet vi\u0161e nije bio isti ali je jo\u0161 uvijek formalno vrijedilo me\u0111unarodno pravo, odr\u017eavali su se slu\u017ebeni kontakti tj. dijalog izme\u0111u Moskve i Washingtona iako je on puno vi\u0161e sli\u010dio dijalogu gluhog i nijemog. Dvije se strane nisu htjele ili mogle \u010duti i razumjeti, a svaki poku\u0161aj smislenog i logi\u010dnog definiranja problema i mogu\u0107ih modaliteta njihovog rje\u0161avanja odmah bi se, poput morskog vala razbio o hrid iracionalnosti, odnosno vje\u010dno prisutne dominantne kategorije nacionalnih interesa.<\/p>\n

Ukrajinska \u201ecrna rupa\u201c<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Oni koji du\u017ee prate moj rad lako mogu uo\u010diti kako se temom postrevolucionarne Ukrajine gotovo nikada nisam bavio. To nisam \u017eelio \u010diniti jer je stanje u tom dru\u0161tvu od tada postalo upravo onako kako je opisano na po\u010detku ovog teksta: prepuno iracionalnog, zasi\u0107eno la\u017eima, manipulacijama i mnogo \u010dime drugim \u0161to u ovim okolnostima ne \u017eelim spominjati. Nastala ukrajinska \u201ecrna rupa\u201c, kako sam to napisao krajem ljeta pro\u0161le godine, uskoro bi mogla usisati \u010ditavi svijet \u2013 \u0161to se upravo doga\u0111a. Za Rusiju je \u201epreotimanje\u201c Ukrajine na na\u010din kako je to bilo izvedeno bio i ostao ameri\u010dki demonstrativni prijelaz \u201ecrvene crte\u201c klju\u010dnih ruskih interesa, pa je ve\u0107 odmah bilo jasno kako se sve kre\u0107e upravo u smjeru koji se sada i dogodio i koji se, o\u010dito, nije mogao izbje\u0107i.<\/p>\n

Amerikanci su pri tom imali dvije opcije, obje dobitne (barem kratkoro\u010dno):<\/p>\n

\u2663\u00a0\u00a0\u00a0 dominantna, koja nije \u017eeljela rusku vojnu intervenciju ve\u0107 Ukrajinu kao vje\u010dnu proturusku platformu za njeno iscrpljivanje i fokusiranost Moskve na (kako sama naziva sada\u0161nju Ukrajinu) Anti-Rusiju. U tom je smislu Washington u Ukrajinu ulo\u017eio golema financijska sredstva, kao i ona vojna i materijalna. Ta opcija osiguravala je postupno uvo\u0111enje novih i novih proturuskih sankcija (razlozi bi se uvijek lako pronalazili) i rusko postupno odsijecanje od EU;<\/p>\n

\u2663\u00a0\u00a0 ona pri\u010duvna (koja se ostvarila), prema kojoj \u0107e u slu\u010daju ruske vojne intervencije u Ukrajini biti isklju\u010deno direktno vojno uklju\u010divanje SAD-a i NATO saveza u taj rat, ali \u0107e zato dovesti do automatskog uvo\u0111enja najve\u0107ih mogu\u0107ih proturuskih sankcija i ubrzanog formiranja novog zapadnog jedinstva i podizanja nove \u201e\u017eeljezne zavjese\u201c prema Rusiji. Pri tom je \u017eelja da Ukrajinci \u0161to du\u017ee pru\u017eaju otpor ruskim snagama, \u0161to \u0107e olak\u0161avati dodatnu demonizaciju Rusije i Putina zbog o\u010dekivanog ja\u010danja intenziteta njihove vojne operacije \u0161to bi nesumnjivo dovelo do jo\u0161 ve\u0107ih civilnih \u017ertava i materijalnih razaranja.<\/p><\/blockquote>\n

Ova pri\u010duvna opcija (koja je Putinovom voljom postala i operativna), za razliku od prve, po SAD je sadr\u017eavala rizik da nakon nje izgubi mogu\u0107nost bilo kakvog utjecaja na\u00a0 rusku vanjsku politiku tj. poteze Moskve koji mogu uslijediti. U prvoj opciji (ameri\u010dka \u017eelja za opstankom Ukrajine kao Anti-Rusije), zadr\u017eavao bi se prostor za vje\u010dna nadmudrivanja, \u201esuhe\u201c pregovara\u010dke procese bez mogu\u0107nosti stvarnog dogovora, ko\u010dila bi se operacionalizacija ruskih strate\u0161kih interesa u nedogled \u2013 sve do o\u010dekivane ili iscrpljenosti Moskve ili do smjene vlasti koja prije ili kasnije mora do\u0107i (iako smjena vlasti nikako ne zna\u010di i smjenu strate\u0161ke politike).<\/p>\n

Dakle, sada su SAD ne skalpelom precizno, ve\u0107 sjekirom i grubo odsjekli Rusiju od zapadnog svijeta, ali su je pri tom definitivno izgubile kao mogu\u0107eg i po\u017eeljnog partnera (koliko je samo cini\u010dna pro\u0161lotjedna odluka SAD-a i EU da Rusiju isklju\u010de iz spiska \u201eprivilegiranih trgovinskih partnera\u201c, kada znamo kolike i kakve su sve sankcije protiv Moskve u me\u0111uvremenu bile uvedene \u2013 puno prije ove invazije).<\/p>\n

\n

Uludo gra\u0111ena europska sigurnosna arhitektura<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Izgradnja europske sigurnosne arhitekture bez sudjelovanja Rusije jednostavno nije mogu\u0107a, za \u0161to je dovoljno pogledati na geografsku kartu. Mogu\u0107e je jedino podizanje bedema i pretvaranje EU u utvrdu prepunu vojnika i vojne tehnike \u0161to bi je moglo jako skupo ko\u0161tati. Ironija je u tome da ti novoizgra\u0111eni bedemi vrlo lako mogu postati \u201ekule od karata\u201c u slu\u010daju, vi\u0161e uop\u0107e ne isklju\u010duju\u0107eg nuklearnog sukoba \u2013 za po\u010detak \u201esamo\u201c s takti\u010dkim nuklearnim oru\u017ejem.<\/p>\n

Oni koji misle da je to nemogu\u0107e ignoriraju lako shvatljivu \u010dinjenicu: Rusija ne blefira. Nada u ruski blef samo je hranjenje vlastite hrabrosti i samouvjerenosti \u0161to je vrlo opasno, a gotovo je sigurno pogre\u0161no. Ovakav razvoj doga\u0111aja po pitanju Ukrajine i svega onog \u0161to poslije slijedi rezultat je isklju\u010divo odluke Moskve temeljene na procjeni da je Rusija dovedena pred zid, da bi se razaraju\u0107e sankcije protiv nje ionako nastavile uvoditi, samo postupno, i da bi Ukrajina vrlo brzo postala ono \u0161to joj je Washington i namijenio \u2013\u00a0 stvarna prijetnja ruskoj sigurnosti, \u010dak i neovisno o tome bi li ili ne u perspektivi u\u0161la u NATO.<\/p>\n

U ruskom dru\u0161tvu upravo se sada odvijaju procesi koji vode i do formalnog i do prakti\u010dnog\u00a0 \u201ebrakorazvoda\u201c sa Zapadom. U svom velikom obra\u0107anju naciji od 16. o\u017eujka Putin je jasno ozna\u010dio koji su ruski ciljevi (o tome mo\u017eda vi\u0161e neki drugi put, a grubo re\u010deno, vi\u0161e ni u \u010demu nisu vezani uz Zapad), pri \u010demu je uspje\u0161ni zavr\u0161etak vojne operacije u Ukrajini s ostvarenjem svih zacrtanih ciljeva nazvao prioritetnim i nedvojbenim. Taj rat Rusija ne mo\u017ee izgubiti i to dobro znaju svi oni koji to moraju znati. U suprotnom, Rusiju bi o\u010dekivala revolucionarna zbivanja sli\u010dna onima iz 1917., koja bi prije ili kasnije dovela do gra\u0111anskog rata i raspada ove vi\u0161enacionalne i multikonfesionalne zemlje. Ne treba gajiti iluzije da to klju\u010dni ruski stratezi ne vide i da \u0107e to dozvoliti. Protivnik, stije\u0161njen uza zid, pred borbom na \u017eivot i smrt (upravo je s takvim opisom sada\u0161njeg stanja po Rusiju pro\u0161log tjedna istupio njen \u0161ef diplomacije Sergej Lavrov na diplomatskom forumu u turskoj Antaliji), sigurno je spreman na sve. Je li na to spreman i sada\u0161nji ruski glavni protivnik \u2013 SAD, koji ima alternativu reterirati (Rusija je nema) i pre\u017eivjeti \u2013 prosudite sami.<\/p>\n

Skupa je i riskantna ova politika Washingtona, u kojoj on samo prividno vlada situacijom, i to jo\u0161 dok neko vrijeme u svjetskim medijima i javnosti (prije svega na prostoru tzv. kolektivnog Zapada) bude dominantna proturuska histerija nastala invazijom na Ukrajinu. Ona \u0107e prije ili kasnije splasnuti (pritom \u0107e Rusija i dalje ostati od Zapada izolirana) ali stari, i nagomilani novi \u2013 jo\u0161 opasniji problemi ne\u0107e nestati s dnevnog reda.<\/p>\n

S eshatolo\u0161kog gledi\u0161ta, a s obzirom na sada\u0161nji mra\u010dni izgled svijeta i njegovu perspektivu, mo\u017eemo re\u0107i slijede\u0107e: odlu\u010duju\u0107a bitka dobra i zla po\u010dela je. Ho\u0107emo li nakon nje i dalje \u017eivjeti u la\u017ei Kneza ovoga svijeta ili \u0107emo kona\u010dno spoznati tko je jedini Gospodar i prapo\u010delo svega? Odgovora ne znamo, jer pisano je: \u201eNitko ne zna ni dana ni \u010dasa\u201c.<\/p>\n

Geopolitikanews<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako su nam ukrali mir i prodali kaos?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":333949,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-341898","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=341898"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341898\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":341899,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341898\/revisions\/341899"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/333949"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=341898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=341898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=341898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}