{"id":341857,"date":"2022-03-28T10:38:07","date_gmt":"2022-03-28T08:38:07","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=341857"},"modified":"2022-03-28T10:38:07","modified_gmt":"2022-03-28T08:38:07","slug":"ponizeni-i-uvrijedeni-afektivna-retorika-vladimira-putina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/28\/ponizeni-i-uvrijedeni-afektivna-retorika-vladimira-putina\/","title":{"rendered":"Poni\u017eeni i uvrije\u0111eni. Afektivna retorika Vladimira Putina"},"content":{"rendered":"

Autor: Riccardo Nicolosi<\/strong><\/p>\n

Govori Vladimira Putina na po\u010detku ruske agresije protiv Ukrajine \u0161okirali su svijet. U dva televizijska obra\u0107anja Putin je svoju argumentaciju iznio emocionalnim, agresivnim, djelomice razbjesnjelim tonom: 21. velja\u010de o ruskom priznanju \u201enarodnih republika\u201c Doneck i Luhansk koje su se odcijepile od Kijiva i 24. velja\u010de na po\u010detku takozvane \u201especijalne vojne operacije\u201c. Nije bilo malo onih koji su nakon toga izrazili pretpostavku da je ruski predsjednik poludio. Kakvo je mentalno stanje Vladimira Putina, o tome ne znamo ni\u0161ta. No ono \u0161to sa sigurno\u0161\u0107u znamo jest: Putinov agresivni jezik iz posljednjih tjedana ni u kom slu\u010daju nije nov, naprotiv, radi se o jednoj radikaliziranoj retorici koja izravno cilja na afekte slu\u0161ateljica. Ta je afektivna retorika karakterizirala Putinovu argumentaciju u vezi s pitanjem Ukrajine od samoga po\u010detka. Postsovjetsku je Rusiju Putin modelirao kao emotivni prostor kojim dominira osje\u0107aj duboke povrije\u0111enosti. Prevarena i poni\u017eena od strane Zapada, Rusija \u010dezne za respektom i priznanjem svojih geopoliti\u010dkih interesa u kojima Ukrajina igra centralnu ulogu. Stoga se isplati baciti pogled na osobitu formu argumentacije u Putinovoj retorici i istra\u017eiti njezine isprepletenosti s drugim argumentacijskim strategijama.<\/p>\n

Na \u010dinjenicu da su politi\u010dki poreci istovremeno i afektivni, tj. da su afekti \u2013 osje\u0107aji u \u0161irem smislu \u2013 motori politi\u010dkoga, vi\u0161ekratno je ukazano u kontekstu takozvanog \u201eaffective turn\u201c u humanisti\u010dkim znanostima u posljednjem desetlje\u0107u. No kada govorim o retorici afekta pod tim ne podrazumijevam tek emotivnu obojenost politi\u010dkog govora, ve\u0107 i jedan oblik argumentacije koji prema Aristotelovoj retorici spada u najva\u017enija sredstva uvjeravanja kojima raspola\u017ee govornik. U \u010duvenoj trijadi \u201elogos\u201c, \u201eethos\u201c i \u201epathos\u201c posljednji se pojam odnosi na argumentaciju koja se usmjerava na pobu\u0111ivanje afekata kod slu\u0161ateljstva.<\/p>\n

Vladimir Putin je u tome smislu zanimljiv govornik zato \u0161to vje\u0161to vlada igrom retori\u010dkim sredstvima. On zasigurno nije osobito nadaren orator, kao \u0161to su to, na primjer, bili njegov politi\u010dki mentor Anatolij Sob\u010dak, gradona\u010delnik St. Petersburga u devedesetima ili Boris Jeljcin u prvim godinama svoje politi\u010dke karijere. Putinova se retorika odlikuje stilisti\u010dkom mnogostrano\u0161\u0107u i argumentativnom fleksibilno\u0161\u0107u. Prema situaciji, adresatu i kontekstu taj se retori\u010dki eklekticizam razli\u010dito konkretizira, u govorima \u010diji je raspon veoma \u0161irok: od tehnokratskog (tu se Putin stilizira kao znalac sklon djelu koji posjeduje \u0161iroko znanje na svim politi\u010dkim podru\u010djima te rje\u0161ava konkretne probleme), preko \u201espontano-aretori\u010dkog\u201c, djelomice vulgarnog (\u010dime do izra\u017eaja dovodi svoju odlu\u010dnost proiza\u0161lu iz blizine narodu) pa sve do povijesno-dr\u017eavni\u010dkog.<\/p>\n

Pod tim raznim retori\u010dkim ulogama koje Putin otjelotvoruje posljednja je u najnovije vrijeme stekla znatnu prednost. Putin se inscenira kao vrhovni povjesni\u010dar zemlje, koji publicira \u201eznanstvene\u201c \u010dlanke, dugo i rado docira o povijesti, ali istovremeno i kao historijsku li\u010dnost, tj. dovr\u0161itelj \u201epovijesne misije\u201c koja se sastoji u ponovnom uspostavljanju teritorijalnog jedinstva \u201ehistorijske Rusije\u201c. Kao \u0161to je Putin vi\u0161ekratno argumentirao, u maniru stare imperijalne tradicije, za njega tu spada i Ukrajina.<\/p>\n

Va\u017enosti se Putinovih govora u dana\u0161njem politi\u010dkom diskursu u Rusiji mora pridati iznimno visok zna\u010daj jer oni posjeduju programatsku funkciju. Putinovi govori, na kojima radi veliki \u0161tab sastavlja\u010da, centralna su mjesta formuliranja politi\u010dkih ideologema koje se, onda, propagiraju u svim dr\u017eavnim medijima, tj. doslovce ih se prenosi i podcrtava slikovnim materijalom. Pri tome je rije\u010d o monolo\u0161koj retorici koja ne prihva\u0107a protuslovlje i kojoj se pripisuje gotovo sakralni status obznanjivanja istine.<\/p>\n

\n

Retori\u010dka priprema rata<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Putinova je retorika od sredi\u0161njeg zna\u010daja za razumijevanje rata u Ukrajini koji je \u2013 a to se \u010desto zaboravlja \u2013 zapo\u010deo jo\u0161 2014. Taj je rat Putin retori\u010dki pripremio, pratio i time omogu\u0107io njegovu eskalaciju. U njegovoj se argumentaciji osobito isti\u010du tri razine: predmetno-logi\u010dka u \u010dijemu se centru prije svega nalaze argumenti iz oblasti me\u0111unarodnog prava; povijesna razina koja je pripovjedne naravi te time i manje obavezuju\u0107a od racionalne argumentacije; i afektivno-retori\u010dka razina na kojoj se prizivaju \u017eestoke, akutne emocije.<\/p>\n

Te su tri argumentativne linije usko povezane jedna s drugom i me\u0111usobno se potenciraju. Argumenti iz me\u0111unarodnog prava igrali su centralnu ulogu 2014. u procesu opravdanja aneksije Krima. U sve\u010danom govoru od 18. o\u017eujka 2014. Putin se pozva na pravo naroda na samoopredjeljenje i uspore\u0111uje situaciju na Krimu s Kosovom 1999. Prema tome, on gradi argumentaciju na osnovu kauzalnih i usporednih zaklju\u010daka. No za sada\u0161nji su po\u010detak vojnih operacija u Ukrajini od presudnog zna\u010daja me\u0111unarodnopravni argumenti u vezi s navodnim \u201egenocidom\u201c nad tamo\u0161njim stanovni\u0161tvom koje govori ruski jezik. Pri tome je su\u0161tina opravdavanje operacije u usporedbi s vojnom intervencijom NATO-a protiv SR Jugoslavije zbog Kosova.<\/p>\n

U posljednjim godinama povijesni je argument pripadnosti Ukrajine \u201eruskome svijetu\u201c u Putinovim govorima stekao sve ve\u0107u va\u017enost, a me\u0111unarodnopravni argument je potisnut na rub. Uz pomo\u0107 dokraja tendenciozne historijske pripovijesti taj je argument Putin objasnio u dugom (i dosadnom) \u010dlanku \u201eO povijesnome jedinstvu Rusa i Ukrajinaca\u201c. Otada ga je vi\u0161e puta ponovio, na primjer u gore spomenutim televizijskim obra\u0107anjima koncem velja\u010de.<\/p>\n

Kao \u0161to je u me\u0111uvremenu postalo poznato, Putin postulira povijesno izraslo jedinstvo Rusa, Ukrajinaca i Bjelorusa \u010dije korijene vidi u srednjovjekovnoj dr\u017eavi tzv. Kijevskog Rusa (9-12. stolje\u0107e). Putin se pri tom nadovezuje na master narativ ruske imperijalne historiografije iz 19. stolje\u0107a: nakon raspada Kijevskog Rusa i vremena pod \u201etatarskim jarmom\u201c Moskva je zapo\u010dela sa \u201eskupljanjem ruskih zemalja\u201c budu\u0107i da je, u smislu translatio imperii, postala centrom ruske dr\u017eavnosti.<\/p>\n

Za Putina Rusi i Ukrajinci, za koje \u010desto koristi imperijalnu oznaku \u201eMalorusi\u201c, dijele ne samo zajedni\u010dko naslije\u0111e, ve\u0107 i jednu vrstu prirodnoga jedinstva unaprijed zadanog u pravoslavnoj vjeri, jezi\u010dnoj bliskosti i kulturalnom zajedni\u0161tvu. S takvoga su stajali\u0161ta predod\u017ebe o ukrajinskoj naciji neovisnoj o Rusiji jednostavno protuprirodne te ih stoga do po\u010detka 20. stolje\u0107a nije ni bilo. To \u0161to su te predod\u017ebe postale realnost treba zahvaliti isklju\u010divo bolj\u0161evi\u010dkoj politici prema nacionalnostima.<\/p>\n

O tome Putin doslovce: \u201eSovjetska je nacionalna politika na dr\u017eavnoj razini propisala tezu o tri odjelita slavenska naroda \u2013 ruskom, ukrajinskom i bjeloruskom, umjesto jedne velike ruske nacije, sastavljene od Velikorusa, Malorusa i Bjelorusa kao trojednoga naroda\u2026 Dana\u0161nja Ukrajina stvorena je na ra\u010dun povijesne Rusije\u201c (navedeno prema njema\u010dkom prijevodu Andree Huterer u Osteuropa 71\/7, 2021). Nakon raspada Sovjetskog Saveza Zapad je radio na uni\u0161tenju te povijesno srasle jedinice i pravljenju \u201eAntirusije\u201c iz Ukrajine. Ali Ukrajina mo\u017ee \u201eistinsku suverenost dose\u0107i tek u partnerstvu s Rusijom.\u201c<\/p>\n

\n

Velika povrije\u0111enost<\/h2>\n<\/blockquote>\n

O toj povijesnoj besmislici, koju Putin zastupa u svojim govorima i tekstovima o Ukrajini, mnogo toga je napisano. No previdjelo se da djelovanje ovog povijesnog narativa kojim se \u017eeljelo uvjeriti, ba\u0161 kao i ono me\u0111unarodnopravne argumentacije, poja\u010dano kri\u017eanjem s odre\u0111enom afektivnom retorikom. Penetrantna \u201ebas-linija\u201c u Putinovoj argumentaciji jest sna\u017ean osje\u0107aj, i to povrije\u0111enosti. Ta se afektivna retorika jasno formulira ve\u0107 u govoru od 18. o\u017eujka 2014. i otada se permanentno ponavlja. Prema tome, isplati se to\u010dnije promatranje te vrste retorike. (U nastavku citiram prema njema\u010dkome prijevodu Olge Radeckaje i Volkera Weichsela u Osteuropa 64\/5-6, 2014).<\/p>\n

Putin tu modelira postsovjetsku Rusiju kao u temelju povrije\u0111enu zemlju koju \u201eZapad\u201c bez prestanka vrije\u0111a i vara. U povijesnoj perspektivi radi se o posljednjoj etapi starog, od strane zapadnih elita ustrajno provo\u0111enog, procesa \u201esuzbijanja\u201c Rusije. \u201eGubitak\u201c Krima nakon raspada Sovjetskog Saveza Putin opisuje emocionalnom metaforom \u201ekra\u0111e\u201c (\u201eKad se Krim iznenada na\u0161ao na drugoj strani, za Rusiju je to bilo kao da joj je ne samo ukraden, ve\u0107 i da je doslovce oplja\u010dkana\u201c), pri \u010demu se Rusija konstruira kao personificirana \u201e\u017ertva\u201c te \u201enepravde\u201c.<\/p>\n

To \u0161to je Rusija tada odustala od Krima Putin tuma\u010di slabo\u0161\u0107u zemlje u devedesetima. To je bauk sadr\u017ean u ruskom politi\u010dkom diskursu od dvije tisu\u0107itih pa nadalje te slu\u017ei kao opravdanje za izgradnju autokratskog sistema koji, navodno, obe\u0107ava stabilnost. Kompleksnost politi\u010dkih procesa koji su se tada zbivali Putin reducira na jednostavne osje\u0107aje kada pateti\u010dno ustvr\u0111uje: \u201eGdje si bila, Rusijo? Rusija je oborila glavu i rezignirala, progutala je uvredu.\u201c<\/p>\n

Povrije\u0111enost se Rusije poja\u010dava i time \u0161to se u govoru gradi opozicija izme\u0111u istinske Rusije s jedne i prijetvorne, od Zapada vo\u0111ene Ukrajine s druge strane. Ukrajini se od 1990-2000 \u201enije izi\u0161lo u susret samo u vezi s Krimom\u201c, no \u201estvari se razvijaju druk\u010dije\u201c.<\/p>\n

Na ovome se mjestu u govoru od 18. o\u017eujka 2014. u igru uvodi, kada je rije\u010d o doga\u0111ajima na Majdanu, moment teorije zavjere: \u201eOni koji su u pozadini vukli konce najnovijih doga\u0111aja u Ukrajini slijede druge ciljeve: iznova planiraju dr\u017eavni udar\u2026 Podsti\u010du se teror, ubojstvo i pogromi. Pogonske snage svrgavanja su nacionalisti, neonacisti, mrzitelji Rusa i antisemiti.\u201c<\/p>\n

Putin se tu slu\u017ei veoma heterogenim pro\u0161irenjem (amplificatio) koje emocionalni naboj dodatno stje\u010de usporedbom s \u201eVelikim domovinskim ratom\u201c \u2013 on u dana\u0161njoj Rusiji \u010desto slu\u017ei kao folija za tuma\u010denja suvremenih konflikta.<\/p>\n

Opozicija izme\u0111u dobronamjerne, te stoga poni\u017eene i uvrije\u0111ene, Rusije i lukavog \u201eZapada\u201c zavr\u0161ava u razbjesnjeloj invektivi, iskazanoj u izravnom, emocionalnom govoru: \u201eJasno nam je \u0161to se ovdje zbiva, jasno nam je da je taj proces usmjeren u jednakoj mjeri protiv Ukrajine kao i protiv Rusije i protiv integracije u euroazijski projekt. I sve to dok se Rusija iskreno trudila da stupi u dijalog s na\u0161im kolegama na Zapadu\u2026 Stalno smo bivali prevareni\u2026 No sve ima granice. Kad se opruga stisne do kraja, jednoga \u0107e trenutka svom snagom uzvratiti udarac. To se nikad ne smije zaboraviti.\u201c<\/p>\n

Ovdje se ve\u0107 jasno pokazuje motivacija za ratnu operaciju u Ukrajini koja traje od 2014., a u posljednjim tjednima dramati\u010dno eskalira: to je osje\u0107aj samoobrane protiv predugo trpljenoga vrije\u0111anja Rusije, osje\u0107aj koji Putin sam otjelotvoruje izravnim jezikom kojim se simulira autenti\u010dnost. U tome kontekstu, u kojemu imperija uzvra\u0107a udarac, Ukrajina ne mo\u017ee biti nikakav politi\u010dki subjekt koji agira samostalno, budu\u0107i da je ona tek igra\u010dka \u201ezapadnih sila\u201c. U svojem tekstu od pro\u0161le godine koji je preru\u0161en u odoru povijesne rasprave Putin pi\u0161e: \u201eKorak po korak [zapadne su sile] uvukle Ukrajinu u opasnu geopoliti\u010dku igru \u010diji je cilj da se Ukrajina preobrazi u pufer izme\u0111u Europe i Rusije, u podru\u010dje s kojeg se mo\u017ee izvesti pohod na Rusiju.\u201c<\/p>\n

Povijesno se vrije\u0111anje Rusije ovdje radikalizira do paranoje, do teorije zavjere. Zapadni projekt kojim se od Ukrajine \u017eeli napraviti \u201eAntirusija\u201c prema ovoj \u201eteoriji\u201c nije ni\u0161ta drugo nego nastavak povijesno izgra\u0111ene politike potiskivanja Rusije \u010diji su akteri u pro\u0161losti bili Poljsko-litvanska unija, potom Austrougarska, a sada SAD, NATO i EU.<\/p>\n

Taj na\u010din mi\u0161ljenja u kategorijama teorije zavjere u \u010dijim se okvirima Rusija uop\u0107e i ne mo\u017ee pojaviti kao agresor, ve\u0107 uvijek kao branitelj vlastitog nacionalnog integriteta, u Putinovoj se retorici \u010desto pune emotivnim nabojem sljede\u0107im va\u017enim pojmom \u2013 \u201erusofobijom\u201c: svaki oblik kritike usmjeren na Rusiju, kako u samoj zemlji tako i u inozemstvu, obja\u0161njava se kao pojava mr\u017enje prema ruskoj kulturi, ruskim ljudima, duboko ukorijenjene u svijetu.<\/p>\n

Korijeni se tog patolo\u0161kog stanja koje se, navodno, \u0161iri cijelim svijetom obja\u0161njavaju tek nejasno, navodno se nalaze \u2013 prema ovome podmetanju \u2013 u kolektivnoj zavisti zbog veli\u010dine i s njom povezane geopoliti\u010dke mo\u0107i Rusije, koja se pretvara u strah i mr\u017enju. Tako Putin u prosincu 2021. tvrdi da je \u201erusofobija u Donbasu samo prvi korak prema genocidu\u201c. Na ovome ekstremnome stupnju Putinove afektivne retorike emocije se preokre\u0107u u patolo\u0161ko. One postaju u osnovi iracionalne te prema tome i opasnije.<\/p>\n

Mo\u017ee li se u ovakvoj situaciji prona\u0107i prostor za verbalno razoru\u017eanje? U trenutku se \u010dini da bri\u017eno planirana, na osnovu afektivne retorike zasnovana, eskalacija slijedi brutalno vo\u0111enje rata od strane ruske vojske na zastra\u0161uju\u0107i na\u010din. U isto vrijeme je, me\u0111utim, \u201everbalno vo\u0111enje rata\u201c koncentrirano na samoga Putina, dok se drugi va\u017eni funkcioneri, kao na primjer ministra obrane Sergej \u0160ojgu, vi\u0161e ne pojavljuju. Preokret u retorici bio bi, dakle, s promjenom govornika u svakom slu\u010daju mogu\u0107.<\/p>\n

Autor je \u0161ef katedre za slavisti\u010dku znanost o knji\u017eevnosti na LMU M\u00fcnchen. Njegova su podru\u010dja istra\u017eivanja retorika, poetika znanja, avanturisti\u010dka knji\u017eevnost i alternativna povijest. Jedan je od urednika \u010dasopisa \u201eWiener Slawistischer Almanach\u201c.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U \u010duvenoj trijadi \u201elogos\u201c, \u201eethos\u201c i \u201epathos\u201c posljednji se pojam odnosi na argumentaciju koja se usmjerava na pobu\u0111ivanje afekata kod slu\u0161ateljstva.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-341857","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341857","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=341857"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341857\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":341858,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341857\/revisions\/341858"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=341857"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=341857"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=341857"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}