{"id":341598,"date":"2022-03-24T07:26:59","date_gmt":"2022-03-24T06:26:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=341598"},"modified":"2022-03-24T07:26:59","modified_gmt":"2022-03-24T06:26:59","slug":"zasto-je-nepodnosljiv-antiratni-glas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/24\/zasto-je-nepodnosljiv-antiratni-glas\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je nepodno\u0161ljiv antiratni glas?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Ka\u0161i\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

O heroinama i etici savjesti: \u201eZaustavite rat! Ne ratu! Ne vjerujte propagandi! La\u017eu vam! Rusi_kinje su protiv rata!\u201c<\/a>, stajalo je na flomasteru ispisanom transparentu Marine Ovsyannikove koja je 14. o\u017eujka 2022. godine, prije gotovo tjedan dana, upala u kadar globalno televizi\u010dnog svijeta i postala vijest.<\/strong><\/p>\n

Vijest koja je posve pomjerila odnose \u010dujnosti i mo\u0107i prvog kadra i onog drugog koji je nenajavljen nakratko zavibrirao u pozadini slike unutar ve\u010dernjeg programa vode\u0107e ruske dr\u017eavne televizije Prvi kanal<\/em>. Vijest koja se potom umna\u017eala i medijski kopirala, a njezina vi\u0161estruka \u201ekonzumacija\u201c ovih je dana, usprkos opetovanom stavu da je rije\u010d o antiratnoj poruci, <\/strong>podsredstvom zahuktalog medijsko-hijenskog pogona odjepljivala njezine rije\u010di od smisla same poruke. Isto kao \u0161to je javno sljubljivanje dvije poruke u poruci, a to je\u201cZaustavite rat!\u201c i \u201cNe vjerujte propagandi; La\u017eu vam!<\/a>[i]<\/a>\u201c, konotaciju poruke vodilo samo ka jednom smjeru, mo\u0107nom i politi\u010dki jasnom, ali i po\u017eeljnom.<\/p>\n

\u010cin hrabre \u017eene Marine O<\/strong>., novinarke i urednice te iste televizijske ustanove koja gerilskom gestom, odnosno subverzivnim performativom na tren zaustavi ratno-propagandisti\u010dki kli\u0161eiziran tekst kao mjesto podstreka Putinovoj<\/strong> neoimperijalisti\u010dkoj ratnoj nakani, zacijelo ima vi\u0161estruko zna\u010denje. Kada se zadnji premaz spektakularizacije i ideolo\u0161ki utisnutih narativa skine s njezine poruke, ona i daje odjekuje u eteru, kako onom mirovnom tako i feministi\u010dkom. U eteru drugog i druk\u010dijeg svijeta, onog u kojem \u201cNe ratu\u201c jest neprijeporno osobno kao eti\u010dko stajali\u0161te, premda funkcionira kao poop\u0107ivo, gotovo samorazumljivo semanti\u010dko tkivo poruke \u201cZaustavite rat\u201c, posebno kada se su\u010delimo s njegovim dramati\u010dno-destruktivnim posljedicama. \u201cNe ratu\u201c i \u201cZaustavite rat\u201c, unato\u010d ishodi\u0161nim polazi\u0161tima, nipo\u0161to nisu istozna\u010dnice, no u halabuci mu\u0161kih vojnoekspertnih nadmetanja i prevage kojekakvih analiza i projekcija, svjedo\u010dimo potonu\u0107u onoga \u0161to kreira diskurs mira i nenasilja, a napose njihovih nijansiranijih uvida.<\/p>\n

Za\u0161to je upravo sada va\u017eno inzistiranje na nijansiranju, na \u010dujnosti, na blizini njezinog glasa, na dohvatu smisla ogla\u0161avanja Marine O.? I unato\u010d banalizaciji i redukciji i ideolo\u0161kim sklizi\u0161tima prisutnim u razumijevanju ove poruke. Iz modusa i diskursa ovog performativnog narativa vidljivo je da nije posrijedi tek reaktivni potez protiv ratnog ubijanja i ratnih strahota izazvanih agresijom na Ukrajinu, a jo\u0161 manje hir jedne novinarke, ve\u0107 polazi\u0161te utemeljeno na govoru savjesti te odluci po savjesti. Po izlasku iz pritvora nakon ovog \u201eincidenta\u201c Ovsyannikova to potkrepljuje izjavom da je rije\u010d o svjesnoj, posve promi\u0161ljenoj odluci. Ova odluka ne samo da se\u017ee onkraj njezine ukrajinsko-ruske \u201emje\u0161avine\u201c ili podrijetla, jo\u0161 jednog kli\u0161eja kada govorimo o antiratnoj poziciji kao navodnoj nemogu\u0107nosti opredjeljenja, ve\u0107 je, arendtijanski, povezana s dubokim osje\u0107ajem odgovornosti. Odgovornosti koja se ne ti\u010de samo eti\u010dnosti ve\u0107 du\u017enosti (ne)djelovanja, odnosno nu\u017enog preuzimanja posljedica vlastitoga djelovanja ili \u010dina.<\/p>\n

Naime, usred grozote rata ona govori o posljedicama vlastitog ne\u010dinjenja u vrijeme tzv. mira<\/a>[ii]<\/a>, preciznije svom nesuprostavljanju antihumanom poretku kad je u pitanju vladavina i uloga Vladimira Putina u obmanjivanju javnosti te pretvaranju \u201cRusa u zombije\u201c, izra\u017eavaju\u0107i pritom duboko kajanje za svoje postupanje. Izabiru\u0107i antiratnu poziciju kao samorefleksivni \u010din\/odgovor koji zasijeca ratni konstrukt u njegovom bezumlju, pri \u010demu raskrinkava odgovornost ruskog vladara i u\u0161utkanih sunarodnjaka_inja, ona u javni diskurs nakratko ume\u0107e na\u010delo eti\u010dkog subjekta. Dok se besramni oligarsi jednako njegovani od doti\u010dnog ruskog mo\u0107nika (V.P) i tzv. pristojne elite Zapada posljednjih desetlje\u0107a lako \u201epre\u0161altavaju\u201c potkupljuju\u0107i i kupuju\u0107i osobnu sigurnost, dr\u017eavljanstva (evropskih i inih dr\u017eava) i svoje srodnike po \u201ekorporativno-financijskom bratstvu\u201c, bez osvrtanja na vlastitu kriminalnu pro\u0161lost, a kamoli suodgovornost, novinarka Marina O. stoji pred nama kao figura one nepodno\u0161ljive savjesti u mjeri u kojoj je i sam antiratni krik nepodno\u0161ljiv. Krik koji se usred rata \u010dini jo\u0161 nepodno\u0161ljivijim. Mo\u0107na, iskrena, jasna, s priznanjem suodgovornosti za ne\u010dinjenje, izlo\u017eena globalnom mnijenju od kojeg pri\u017eeljkuje responsivnost.<\/p>\n

Pitam se, uvijek nanovo, je li ijedan zlo\u010dinac ikada priznao odgovornost za \u010dinjenje ratnih zlodjela ili za sudjelovanje u pokretanju rata? Pitam se je li neki lider ili birokratski du\u017enosnik iz zapadnih dr\u017eava osjetio makar nelagodu ili sram, ako ne i suodgovornost za ne\u010dinjenje svih ovih godina, po\u010dev\u0161i od 2014.? Pitam se \u0161to s rije\u010dju supo\u010diniteljstvo kad su u pitanju ratne strahote koje se zbivaju navodno \u201cu ime tvoje strane\u201c, te jesu li neznanje, (samo)cenzura i strah dostatni razlozi nesuprostavljanju? A \u0161to s nama \u2013 ljudima, ljudskim dru\u0161tvima i ljudskim nakupinama \u2013 kada je rije\u010d o ratovima koji su nama (iz oportunisti\u010dkih, zapadnocentri\u010dnih ili nekih drugih razloga ili interesa) \u201enevidljivi\u201c?<\/p>\n

Jer i njima bismo se trebali usprotiviti, kako nas na to podsje\u0107a Chizuko Ueno<\/strong>, \u010duvena japanska feministkinja u Worldwide-WAN Peace Declaration of Solidarity<\/em><\/a>[iii]<\/a> objavljenoj 3. o\u017eujka 2022.godine.<\/p>\n

\u201eNe ratu\u201c biva ispisano velikim slovima na engleskom jeziku, dok je pomi\u010dni transparent bljeskao ispred o\u010diju auditorija. Jer Marina O. se tog trenutka obra\u0107ala me\u0111unarodnoj kao ljudskoj zajednici, istodobno govore\u0107i \u201esvojim\u201c ljudima koji \u201eto\u201c (strahotno \u201eto\u201c) pori\u010du ili nastoje ne znati. Dok mnogi_e u\u017easnutim i zapaljivim o\u010dima gledaju ratne strahote, a drugi_e ih \u017eive, lideri zapadnoeuropskih dr\u017eava, SADa i NATO-a susre\u0107u se i pre\u0161etavaju, a \u017eivahni proizvo\u0111a\u010di oru\u017eja i nagomilanog militaristi\u010dkog otpada vesele odli\u010dnoj poslovnoj godini, ulazi se u drugi mjesec ratovanja. S njegovim zastra\u0161uju\u0107im prtljagom, novim ubijanjima, neprijateljskim frontama, ljudskim \u017ertvama i neizmjernim ljudskim patnjama, razorenim gradovima, kolonama izbjeglih bi\u0107a prema granici, dru\u0161tvenim razvalinama. S neizvjesnim krajem i zlo\u010dina\u010dkim konstruktom u glavi jednog mo\u0107nika\u201cdrugorazinskog imperija\u201c<\/a>[iv]<\/a> \u010diji, kako gotovo prije deset godina anticipira ruska dekolonijalna teoreti\u010darka Madina Tlostanova<\/strong>, \u201c(P)rijete\u0107i kona\u010dni raspad propadaju\u0107ega biv\u0161eg imperija ne\u0107e mnogo pomo\u0107i jer imperijalna razlika ne generira ni\u0161ta obe\u0107avaju\u0107e i vodi do kaosa, krvoproli\u0107a, bijede i nedostatka ikakve smislene zajedni\u010dke budu\u0107nosti.\u201c<\/a>[v]<\/a> Sa \u0161okovitom trenutnom traumom i traumom koja \u0107e tek uslijediti. I s uvijek iznova, arhetipskom zovom koji \u017eenskost i mu\u0161kost, preciznije ta, \u017ei\u017eekovskim jezikom, zlosretna nevolja binarnosti, ustoli\u010duje i pronosi.<\/p>\n

Usprotiviti se militaristi\u010dkom ustroju i njegovim militaristi\u010dko-patrijarhalnim prohtjevima, a koji svako malo u raznim dijelovima svijeta \u201enormalizira\u201c ratno stanje, a ratne operacije progla\u0161ava \u201eizlikom\u201c za kojekakve ekonomske i geopoliti\u010dke interese te supremacisti\u010dke izvedbe mo\u0107i, \u010din je koji priziva feministi\u010dko-mirovna stajali\u0161ta. Posebno danas kada svakodnevno gledamo rat u svoj njegovoj protuljudskosti, dok militaristi\u010dko-imperijalni pogon su\u010deljava i repozicionira mo\u0107ne aktere u globalnom prostoru \u010dine\u0107i mnoge taocima svojih planova. Razlog za zabrinutost je tim ve\u0107a jer su na djelu i razli\u010diti modeli nekropolitike (koncept Achillea Mbembea<\/strong>, op. B. Ka\u0161i\u0107)<\/a>[vi]<\/a>, po\u010dev\u0161i od suvremenog ropstva, apartheida, neokolonizacije i politi\u010dkog nasilja do socijalne smrti kao iskaza politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i nad \u017eivotima ljudi. Vi\u0161estruka povezivost ratnih politika i nekropolitika uprizorena je kao \u017eivljeno iskustvo i znak suvremenog apokalipti\u010dnog vremena.<\/p>\n

Kako unutar ovih okolnosti artikulirati i otjeloviti politiku protiv proizvodnje smrti, a \u010dijim implikacijama svjedo\u010dimo? I je li to uop\u0107e izvedivo, ako nije mogu\u0107e razglobiti sustav politi\u010dko-militaristi\u010dko-ekonomske mo\u0107i, ili pak proizvodnju ratnih \u201eigra\u010daka\u201c dovesti u pitanje? \u010cije su to odgovornosti te je li nasilje jedini modus operandi<\/em> civilizacijskog dosega, a rat jedina nu\u017enost ljudskog \u017eivljenja? Ova pitanja su, uz transhistorijsku \u201enepodobnost\u201c, namjerno zakrivena \u0161to epistemi\u010dkim nasiljem, \u0161to obnevidjelo\u0161\u0107u onih koji imaju mo\u0107 da strahote rata \u201eformatiraju\u201c u sra\u010dunate projekcije broja mrtvih i svoje vojne gubitke\/dobitke, \u0161to su\u017eenom optikom humanog pogleda. Posebno je pitanje u kojoj nas mjeri izlo\u017eenost nasilju povezuje s iskustvom gubitka i ulogom \u017ealovanja, iniciraju\u0107i pritom mnoge eti\u010dke, kognitivno-afektivne reakcije i dvojbe, uklju\u010duju\u0107i i hijerarhizaciju \u017ealosti i prava na nj. Pitanja \u201c\u010ciji \u017eivoti se smatraju \u017eivotima?,\u201c i \u201c\u0160to \u010dini \u017eivot dostojan \u017ealovanja?\u201c,<\/em> koje je Judith Butler<\/strong> u svojoj knjizi Neizvjesni \u017eivot: Mo\u0107 \u017ealovanja i nasilja <\/em>[Precarious Life<\/em>: The Powers of Mourning and Violence<\/em> ]<\/a>[vii]<\/a>, postavila posve odre\u0111enim povodom, s obzirom da su nakon 11. rujna 2001. godine u svim mainstream <\/em>ameri\u010dkim medijima pre\u0161u\u0107ene \u017ertve politi\u010dkog nasilja koje se po razli\u010ditim kriterijima (etni\u010dkim, vjerskim, rodoljubnim i sl.) smatralo nepodobnima, pojavljuje se sada u izo\u0161trenom vidu. \u010ciji \u017eivoti se uop\u0107e smatraju \u017eivotima u vremenima rata, \u010diji u ovome ratu?<\/p>\n

Imenovati rat kao zlo\u010din protiv \u010dovje\u010danstva na tragu je pacifisti\u010dke ideje jo\u0161 s po\u010detka 20. stolje\u0107a<\/a>[viii]<\/a>, a zagovornice pacifisti\u010dkih i\/ili antiratnih opredjeljenja su i Berta von Suttner<\/strong><\/a>[ix]<\/a>, prva dobitnica Nobelove nagrade za mir 1905. godine i Svetlana A. Aleksijevi\u010d<\/strong><\/a>[x]<\/a>, dobitnica Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 2015. godine, kao i tisu\u0107e znanih i anonimnih \u017eena koje su pokretale antiratne inicijative i feministi\u010dka savezni\u0161tva diljem svijeta posebno se anga\u017eiraju\u0107i u zonama ili podru\u010djima konflikata. Primjeri su brojni, po\u010dev\u0161i od Jerusalem Linka<\/em><\/a>\u00a0u Izraelu i Palestini, El Taller International<\/em><\/a> (Tunis\/Indija) Women Building Bridges <\/em><\/a>u Belfastu do \u0414\u0432\u0438\u0436\u0435\u043d\u0438\u0435 \u0441\u043e\u043b\u0434\u0430\u0442\u0441\u043a\u0438\u0445 \u043c\u0430\u0442\u0435\u0440\u0435\u0439<\/em><\/a> (Pokreta majki vojnika koje se u Rusiji devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a usprotivljuju slanju njihove djece u \u010ce\u010deniju) i \u017dena u crnom <\/em><\/a>u Beogradu. Tu su i one koje djeluju u me\u0111unarodnim mirovnim organizacijama s dugom tradicijom poput War Resisters\u2019 International<\/em><\/a>, Pax Christi International<\/em><\/a>, Women\u2019s International League for Peace and Freedom<\/em><\/a>, kao i \u017eene u nas koje po\u010detkom devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a pokre\u0107u i\/ili se anga\u017eiraju u Antiratnoj kampanji Hrvatske<\/a>,<\/em> Arkzinu<\/em><\/a> i Centru za \u017eene \u017ertve rata<\/em><\/a>, me\u0111u ostalim. Artikuliraju\u0107i vlastitu politiku otpora ratu za vrijeme rata i usprkos ratu, postaju\u0107i time politi\u010dki subjekti.<\/p>\n

Iako se, uza sav napor da ih se marginalizira ili stavi u fusnotu povijesti, ne mogu pore\u0107i niti \u201eu\u0161utkati\u201c njihovi doprinosi u zalaganju za mir, ne mogu se ni odagnati novostara pitanja poput onog nepropituju\u0107eg: Za\u0161to je tako nepodno\u0161ljiv antiratni glas? Za\u0161to su pronositeljice antiratnih poruka tako neumoljivo i okrutno, a zapravo posve nerazumno i neumno, neslu\u0161ljive, proskribirane, odba\u010dene, prezrene? \u010cemu zazor spram onih koje se usude javno govoriti protiv rata ili ne ratu? \u0160to je ubita\u010dno u \u010dinu \u201cUsuditi se biti protiv rata?\u201c Ili, ako se to motri iz drugog ugla, ako se \u201eprevede\u201c na feministi\u010dko-mirotvorni jezik: \u201cNije li usuditi se biti protiv rata i aktivno se zalagati za mir \u2013 upravo herojski \u010din?\u201c<\/p>\n

M.O je odmah rekla da se ne smatra junakinjom. Protivljenje ratu, svoje antiratno ogla\u0161avanje, ona smatra vlastitom gra\u0111anskom odgovorno\u0161\u0107u. Nekoliko dana prije njezinog istupa, jedna druga \u017eena, politi\u010darka u susjednoj dr\u017eavi, usprotivila se slanju vojnika na ma\u0111arsku granicu. Rat je \u010dudesno orodnjena pri\u010da, no govor savjesti o uporabi mu\u0161kih tijela u \u201eva\u017ene\u201c vojne svrhe, uprili\u010duje i \u010dini zornim za\u010dudo \u017eena. Katarina Peovi\u0107<\/strong> bila je posve sama dok se glasalo o toj politi\u010dkoj odluci, preciznije slanju sedamdeset pripadnika Oru\u017eanih snaga Hrvatske u Ma\u0111arsku u sklopu aktivnosti \u201coja\u010dane budnosti NATO-a\u201c tijekom sljede\u0107e dvije godine. Dana 11. o\u017eujka, u Hrvatskom saboru, jedina nasuprot 118 zastupnika_ca koji su podr\u017eali_e ovu odluku. Za razliku od M.O. koja adresira gra\u0111ansku savjest otpora ratu, K. P. polazi s pozicije demilitarizacije kao matrice mirotvorstva, ideje koju dosljedno i glasno zagovara vi\u0161e od desetlje\u0107a, ukazuju\u0107i na neki drugi put i ljudski poredak, onkraj junaka i juna\u010denja<\/a>[xi]<\/a>. Ona ukazuje na ne\u0161to ljudskom svijetu prikladnije, premda posve nemislivo i \u0161tetno za ovovremenu i hitru \u201emilitaristi\u010dku budnost\u201c, a ja bih dodala i rasijalizaciju gostoprimstva na susjeci\u0161tu migranata i granica (europskih i drugih); ona zapravo skre\u0107e pozornost na ideju mirotvorne politike i solidarnosti.<\/p>\n

Dok je gorespomenuta M. O. u o\u010dima \u201cnjezinog\u201c svijeta vi\u0111ena kao huliganka i izdajnica ruske nacionalne politike i ruskog naroda; druga (K.P.) je u hrvatskom politi\u010dkom mainstreamu prokazana kao \u201eodmetnica\u201c (a mogu\u0107e i \u201esimpatizerka Kremlja\u201c i nositeljica jo\u0161 nekih zlo\u0107udnih atributa) nepristankom da hrvatski mladi\u0107i riskiraju svoje \u017eivote za fantasmagoriju \u201cbudnosti sa Zapada\u201c, evropske, militaristi\u010dkoobrambene, novoblokovske. U obrazlo\u017eenju koje je netom nakon glasanja u Saboru K. P. na svom Facebooku<\/em> napisala, stoji: \u201cMo\u017eda je va\u017enije ulagati jo\u0161 vi\u0161e u opremu, izdvajati jo\u0161 vi\u0161e novaca kako bismo simboli\u010dki prijetili, zveckali oru\u017ejem, hu\u0161kali, slali vojsku na granice NATO-a i tako stvarali svijet nove blokovske podjele \u2013 no ne i branili ljude od opasnosti, \u0161titili nuklearke od projektila i, kome to uop\u0107e pada na pamet, gradili mirotvornu, obrambenu, solidarnu, a ne napada\u010dku i hu\u0161ka\u010dku politiku.\u201c Ima ne\u0161to proro\u010danski u ovome iskazu, ne\u0161to nalik na Kass\u00e1ndrino<\/strong> ustrajno htijenje, prezir prema herojima i \u201eneposluh\u201c<\/a>[xii]<\/a>, ali i na ono ultimativno \u0161to otvara prostor nadi, kako zasjek izme\u0111u humanizacije i dehumanizacije ne bi proizveo nepremostiv krater.<\/p>\n

\n
<\/a>[i]<\/a> U medijskoj fokusaciji samo na dvije poruke iz njezinog ogla\u0161avanja, previdjela se i jedna rije\u010d kojom je M. O. imenovala zastra\u0161uju\u0107u dimenziju ovoga rata, a koja \u0107e na generacije koje slijede ostaviti nesagledive posljedice. Rije\u010d je i o bratoubila\u010dkom ratu (fratricidal war<\/em>), pri \u010demu se ova rije\u010d u izvornom tuma\u010denju odnosi na ubijanje svakog bliskog ili bli\u017enjeg koji sli\u010di srodstvu brata ili sestre.<\/h6>\n
<\/a>[ii]<\/a> Time ona ponire u samu sr\u017e javnog diskursa iskazom o smislu javnog anga\u017emana i mo\u0107i (samo)cenzure, o pozicioniranju i (ne)pristanku na lojalnost politi\u010dkim vladarima i njihovim projektima, o odgovornosti javne osobe za izgovorenu rije\u010d i djelovanje.<\/h6>\n
<\/a>[iii]<\/a> Ova Deklaracija je nastala povodom invazije Rusije na Ukrajinu, iako njezin sadr\u017eaj nadilazi ovaj neposredni razlog te je umnogo\u010demu primjer feministi\u010dko-mirovnog manifesta. Dostupno na: https:\/\/wan.or.jp\/article\/show\/9971<\/a><\/h6>\n
<\/a>[iv]<\/a> Rije\u010d je o terminu Madine Tlostanove, a koji predmnijeva vanjsku imperijalnu razliku koja ovaj imperij dijelom odre\u0111uje i spram kojeg se on odmjerava.<\/h6>\n
<\/a>[v]<\/a> Madina Tlostanova,\u201cI\u0161\u010deznuli drugi svijet, globalna kolonijalnost i dekolonijalno rodno djelovanje\u201c, Feministi\u010dke kriti\u010dke intervencije: Pogled na naslije\u0111e, dekoloniziranje, prela\u017eenja<\/em>, Centar za \u017eenske studije, Zagreb, 2012., str.54.<\/h6>\n
<\/a>[vi]<\/a> Usp. Achille Mbembe, Necropolitics<\/em>, Duke University Press, Durham, 2019.<\/h6>\n
<\/a>[vii]<\/a> Usp. Judith Butler, Neizvjesni \u017eivot: mo\u0107 \u017ealovanja i nasilja<\/em>, Centar za \u017eenske studije& Fakultet politi\u010dkih znanosti, Zagreb, 2017, str.3.<\/h6>\n
<\/a>[viii]<\/a> Rije\u010d pacifizam prvi je upotrijebio Francuz \u00c9mile Arnaud u glasilu L\u2019Ind\u00e9pendance<\/em> belge, 1901.god.<\/h6>\n
<\/a>[ix]<\/a> Bertha von Suttner 1892. godine sa Alfredom H. Friedom pokre\u0107e mirovni \u010dasopis Die Waffen Nieder<\/em>, a svoja mirovna stajali\u0161ta obrazla\u017ee u nizu knjiga i studija poput Das Maschinenzeitalter<\/em>, Krieg und Frieden: Ein Vortrag, Marthas Kinder<\/em>, Fortsetzung zu Die Waffen nieder <\/em>i dr.<\/h6>\n
<\/a>[x]<\/a> U obrazlo\u017eenju nagrade koju je dobila za roman \u0423 \u0432\u043e\u0439\u043d\u044b \u043d\u0435 \u0436\u0435\u043d\u0441\u043a\u043e\u0435 \u043b\u0438\u0446\u043e<\/em> \/U voyny ne zhenskoe litso<\/em> [Rat nema \u017eensko lice] objavljen 1985. god. pi\u0161e:\u201cza njeno polifono pisanje, spomenik patnji i hrabrosti u na\u0161em vremenu\u201d.<\/h6>\n
<\/a>[xi]<\/a> Virginia Woolf u svom kultnom antiratnom eseju Tri gvineje<\/em> (Three Guineas<\/em>) objavljenom 1938. god., u osvitu Drugog svjetskog rata, rasta fa\u0161izma i imperijalisti\u010dkih apetita (izvor: Tri gvineje,<\/em> Centar za \u017eenske studije, Zagreb, 2004.), ismijava licemjerje Zaklade za Arthurovo obrazovanje i njezin mu\u0161ki autoritet kad su posrijedi ratna pitanja. Na pitanje kako sprije\u010diti rat, ona odgovara navo\u0111enjem tri razloga zbog kojih se rat doga\u0111a, a vezana su uz konstrukt mu\u0161kosti:\u201crat je profesija; izvor sre\u0107e i uzbu\u0111enja; a isto tako i mogu\u0107nost da se izraze odlike mu\u0161kosti, bez \u010dega bi mu\u0161karci zakr\u017eljali.\u201c (nav.dj., str.11). Iako su u ratnim zbivanjima posrijedi i druge pobude i razlozi, nije zgorega podsjetiti se na ovaj aspekt pri analizi.<\/h6>\n
<\/a>[xii]<\/a> Christa Wolf, Kassandra. Erz\u00e4hlung. Mit einem Kommentar von Sonja Hilzinger<\/em>, Suhrkamp, Berlin, 2011. [1983 ].<\/h6>\n<\/blockquote>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Imenovati rat kao zlo\u010din protiv \u010dovje\u010danstva na tragu je pacifisti\u010dke ideje jo\u0161 s po\u010detka 20. stolje\u0107a, a zagovornice pacifisti\u010dkih i\/ili antiratnih opredjeljenja su i Berta von Suttner[ix], prva dobitnica Nobelove nagrade za mir 1905. godine i Svetlana A. Aleksijevi\u010d[x], dobitnica Nobelove nagrade za knji\u017eevnost 2015. godine, kao i tisu\u0107e znanih i anonimnih \u017eena koje su pokretale antiratne inicijative i feministi\u010dka savezni\u0161tva diljem svijeta posebno se anga\u017eiraju\u0107i u zonama ili podru\u010djima konflikata<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":341599,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-341598","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341598","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=341598"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341598\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":341601,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/341598\/revisions\/341601"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/341599"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=341598"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=341598"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=341598"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}