{"id":341024,"date":"2022-03-16T06:41:11","date_gmt":"2022-03-16T05:41:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=341024"},"modified":"2022-03-16T06:41:11","modified_gmt":"2022-03-16T05:41:11","slug":"doso-vrag-po-svoje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/16\/doso-vrag-po-svoje\/","title":{"rendered":"Do\u0161'o vrag po svoje?"},"content":{"rendered":"

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Autor: Ladislav BABI\u0106<\/strong><\/p>\n

Sva\u0111ala se dvojica je li dva vi\u0161e dva tri ili pet. Kad im je pristupio tre\u0107i, poku\u0161av\u0161i rije\u0161iti spor ponudiv\u0161i im to\u010dno rje\u0161enje, bio je iscipelaren i jedva je spasio \u017eivu glavu. Poslije toga, spomenuta dvojica, bratski zagrljena odo\u0161e na pi\u0107e, usput komentiraju\u0107i kako ne mogu otrpjeti nekoga tko im natura rje\u0161enja i ograni\u010dava pravo \u010dovjeka na vlastito mi\u0161ljenje. Toliko o istini, njenom prihva\u0107anju, i polo\u017eaju onih koji bi da je pro\u0161ire me\u0111u ljude.<\/p>\n

Sje\u0107ate li se mogu\u0107e Malthusa<\/em>? \u0160togod, zar ne? To vam je onaj engleski ekonomista i demograf koji je krajem 18. stolje\u0107a <\/em>iznio ideju – uglavnom preuzetu od drugih \u2013 u tekstu \u201eEsej o principu stanovni\u0161tva\u201c<\/a><\/em>, da je rast stanovni\u0161tva potencijalno eksponencijalan, dok je rast opskrbe hranom i drugim resursima linearan, \u0161to na kraju smanjuje \u017eivotni standard do te mjere da pokre\u0107e odumiranje stanovni\u0161tva. Zbivanje, nazvano Maltuzijanska katastrofa<\/a><\/em>, se po\u010dinje de\u0161avati kada rast stanovni\u0161tva nadma\u0161uje poljoprivrednu proizvodnju, te ostale resurse potrebne ljudskom rodu za pre\u017eivljavanje, uzrokuju\u0107i siroma\u0161tvo, bijedu, glad, rat ili revolucije, i u kona\u010dnici depopulaciju \u2013 smanjenje broja stanovni\u0161tva – vra\u0107aju\u0107i dru\u0161tvo u stanje prije nje. Daklem su, primjerice, ratovi prirodni mehanizam regulacije dru\u0161tvene ravnote\u017ee, i kako se na prvi pogled \u010dini, vrlo pozitivni doga\u0111aji. Eto, u trenutnom stanju svjetske populacije od vi\u0161e no 7.5 milijardi<\/em> ljudskih bi\u0107a, smanjivanjem zaliha sirovina i neravnomjernom raspodjelom bogatstva<\/a> – kad je u privatnim rukama ve\u0107e bogatstvo no otpada na pola svijeta (da o drugim globalnim ugrozama, tipa zaga\u0111enja \u017eivotne sredine, izumiranju vrsta i sli\u010dnima ne govorimo), pandemija korona virusa<\/em> i rusko-ukrajinski rat<\/em>, s prijetnjom prerastanja u nuklearni holokaust, do\u0111u ba\u0161 kao naru\u010deni. Barem po Malthusu<\/em>.<\/p>\n

\u201eTime je na\u010delu stanovni\u0161tva<\/a> dano pesimisti\u010dko tuma\u010denje prijete\u0107e sile koja nije samo apstraktna mogu\u0107nost nego je i uzrok aktualnoga siroma\u0161tva. U doba zao\u0161trenih ekonomskih i socijalnih odnosa te ubrzane diferencijacije dru\u0161tva po bogatstvu i mo\u0107i, \u0161irenja nezaposlenosti i bijede radni\u010dkih slojeva, kakvo je bilo Malthusovo doba, njegova je teorija poslu\u017eila vladaju\u0107im slojevima da odgovornost za takvo stanje u dru\u0161tvu s dru\u0161tvenih institucija i oblika vladavine prebace na navodne prirodne zakone. Malthusovo na\u010delo stanovni\u0161tva povijest je opovrgnula u objema njegovim sastavnicama: niti je do\u0161lo do usporavanja rasta poljoprivredne proizvodnje, niti se stanovni\u0161tvo nastavilo razmno\u017eavati po istoj stopi. Pokazalo se da oba ta procesa znatno vi\u0161e ovise o tehnolo\u0161kim i dru\u0161tvenim uvjetima \u017eivota nego o navodnim prirodnim zakonima. Ipak, na Malthusovo se nau\u010davanje i dalje \u010desto poziva onda kada se odgovornost za stanje u dru\u0161tvu, osobito u pogledu siroma\u0161tva, nezaposlenosti i socijalne sigurnosti, \u017eeli prebaciti s vladaju\u0107ih elita na \u017ertve tih socijalnih procesa, premda se katkad uvode novi ograni\u010davaju\u0107i \u010dimbenici kao \u0161to je ograni\u010denost sirovina, energije, prostora, okoli\u0161a i sl. Pojam maltuzijanstva ostao je trajno vezan za sve poku\u0161aje da se slo\u017eeni dru\u0161tveni procesi protuma\u010de i poku\u0161aju regulirati pojednostavnjenim odnosima prirodne reprodukcije stanovni\u0161tva, bilo da je rije\u010d o izvornome Malthusovu nau\u010davanju ili o novijim poku\u0161ajima primjene sli\u010dnoga pristupa, poznatoga kao neomaltuzijanski.\u201c<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Iako je Malthusovo<\/em> u\u010denje odbijeno od mnogih autora (i od Marxa<\/em>), neprestano se poziva na nove faktore koji bi ga imali opravdati. Uop\u0107e nisam siguran da do kraha ne\u0107e do\u0107i, i to ne temeljem razloga koje izla\u017eu neomaltuzijanisti<\/em>, ve\u0107 iz mnogo jednostavnijeg. Radi rigidnog egoizma kapitala, njegovih korifeja koji spadaju me\u0111u najbogatije ljude svijeta, stekav\u0161i svoje bogatstvo na svakakav, ali ne moralno opravdan i legitimni na\u010din. Sumiraju\u0107i izvje\u0161taj za 2020. godinu<\/em>, \u201eOxfam\u201c<\/em> iznosi zabrinjavaju\u0107e podatke (ovdje<\/a> je novi izvje\u0161taj, za 2022. godinu<\/em>):<\/p>\n

\u201eEkonomska nejednakost je izmakla kontroli. Godine 2019. svjetski milijarderi, samo 2.153 ljudi, imali su vi\u0161e bogatstva od 4,6 milijardi ljudi. 22 najbogatijih mu\u0161karaca na svijetu posjeduju vi\u0161e bogatstva od svih \u017eena u Africi. Ovi ekstremi bogatstva postoje uz veliko siroma\u0161tvo. Procjene Nove Svjetske banke pokazuju da gotovo polovica svjetskog stanovni\u0161tva \u017eivi s manje od 5,50 dolara dnevno, a smanjenje stope siroma\u0161tva se prepolovilo od 2013. Ova velika podjela temelji se na pogre\u0161nom i seksisti\u010dkom ekonomskom sustavu. Ovaj pokvareni ekonomski model akumulirao je ogromno bogatstvo i mo\u0107 u ruke nekolicine bogatih, dijelom iskori\u0161tavanjem rada \u017eena i djevojke, te sustavnim kr\u0161enjem njihovih prava. Na vrhu globalne ekonomije mala elita je nezamislivo bogata. Njihovo bogatstvo raste eksponencijalno tijekom vremena, uz malo truda i neovisno o tome dodaju li vrijednost dru\u0161tvu. U me\u0111uvremenu, na dnu gospodarstva, \u017eene i djevojke, posebno \u017eene i djevojke koje \u017eive u siroma\u0161tvu i iz marginaliziranih skupina, ula\u017eu svakodnevno 12,5 milijardi sati (i mnogo vi\u0161e) besplatnog rada za njegu, za mizerne pla\u0107e. Njihov rad je neophodan za na\u0161e zajednice. One podupiru uspje\u0161ne obitelji i zdravu i produktivnu radnu snagu. Oxfam je izra\u010dunao da ovaj rad dodaje vrijednost gospodarstvu od najmanje 10.8 milijardi dolara. Ova brojka, iako je velika, je podcijenjena, i pravi broj je daleko ve\u0107i. Ipak, ve\u0107ina financijskih koristi pripada najbogatijima, od kojih su ve\u0107ina mu\u0161karci. Ovaj nepravedni sustav iskori\u0161tava i marginalizira najsiroma\u0161nije \u017eene i djevojke, istovremeno pove\u0107avaju\u0107i bogatstvo i mo\u0107 bogate elite. Bez odlu\u010dne akcije stvari \u0107e se pogor\u0161ati. Starenje stanovni\u0161tva, smanjenje javne potro\u0161nje i klimatske promjene prijete pogor\u0161anjem daljnje rodne i ekonomske nejednakosti, te poti\u010du spiralu krize za njegu i njegovatelje. Dok bogata i mo\u0107na elita mo\u017eda mo\u017ee kupiti svoj put suo\u010davaju\u0107i se s najgorom od ovih kriza, siroma\u0161ni i nemo\u0107ni to ne mogu. Vlade moraju poduzeti hrabre i odlu\u010dne mjere za izgradnju nove, ljudske ekonomije koja \u0107e slu\u017eiti svima, a ne nekolicini bogatih, ekonomije koja cijeni brigu i dobrobit iznad profita i bogatstva.\u201c<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Samoubojstvo<\/a> nije u prirodnoj biti \u010dovjeka, pa ipak se ona de\u0161avaju, a ja razumijem da poneki ljudi dolaze u toliko bezizlaznu situaciju da ih ona naprosto tjera skon\u010dati \u017eivote. Religije zabranjuju suicid, s budalastom argumentacijom da je to protiv neke misti\u010dne bo\u017eje volje, iako se ustvari radi o \u010dinu samoodr\u017eanja ugra\u0111enim u svako ljudsko bi\u0107e. Ima li samoubojstvo smisao? Ima li suicid svrhe? Je li ono (u nekim slu\u010dajevima) opravdano? Pitanja su sasvim krivo postavljena. Samoubojstva nisu ni smislena ni besmislena. Ni \u010din juna\u0161tva ili kukavi\u010dlika. Nit\u2019 imaju ili nemaju smisao. Ona se naprosto \u2013 de\u0161avaju. Zarad \u010dega ne bi i cijeloj vrsti? Velike kolonije leminga<\/a> se, primjerice, utapaju prilikom seoba, ogromna jata kitova i delfina nasukavaju se<\/a> na obalu i ugibaju \u2013 naravno zarad raznih razloga, a ne svijesnog suicida (\u0161to je pitanje rasprave<\/a> me\u0111u stru\u010dnjacima) – pa za\u0161to se i Homo sapiensi<\/em> (kao vrsta) ne bi nasukali o hridine svoje humanisti\u010dke zaostalosti, \u0161to se tako\u0111er mo\u017ee smatrati uzrokom, zar ne? Sumiramo li sve katastrofe u koje srlja \u010dovje\u010danstvo, ne znaju\u0107i ih rije\u0161iti iako su mu rje\u0161enja nadohvat ruke, sve je izglednije da juri prema, ako ne suicidu vrste (jer, ipak, \u017eivot je \u017eilaviji nego bismo pomislili) a ono barem samoubojstvu vladaju\u0107e planetarne civilizacija. Do\u0161ao je vrag po svoje, \u010dini se. Planeta postaje prenapu\u010dena<\/a>, \u0161to naro\u010dito osje\u0107aju stanovnici megalopolisa (zastra\u0161uju\u0107eg konstrukta u koji su evoluirali gradovi), struktura u kojima se sve vi\u0161e gomiljaju ljudi upravo kao i bogatstvo u rukama tek nekih sretnika, uglavnom plja\u010dka\u0161a vlastite ljudske bra\u0107e. S druge pak se strane cijela vrsta osje\u0107a osamljeno, ba\u010dena u nepreglednu jalovu pustinju kozmosa ne mare\u0107eg za na\u0161e probleme, sre\u0107e, tuge, ljubavi, patnje, nastojanja i stradavanja. Mi vri\u0161timo, a vasiona nam odgovara vri\u0161te\u0107om ti\u0161inom. \u010cuje li nas netko, a ako \u010duje \u2013 za\u0161to se ne odziva? Sto M\u00e1rquezovih \u201egodina samo\u0107e\u201c <\/em>i\u0161\u010dezava pred tisu\u0107lje\u0107ima osje\u0107aja kozmi\u010dke samo\u0107e ljudskog roda (ukoliko ne shvatimo ozbiljno nedokazane pretpostavke ufologa<\/a><\/em>). Enrico Fermi<\/em>, \u010duveni fizi\u010dar, jo\u0161 je pred desetlje\u0107a postavio tzv. \u201eFermijev paradoks\u201c<\/a><\/em>, te se zapitao, s obzirom na statisti\u010dki ogroman broj zvijezda oko kojih bismo \u2013 prema \u010duvenoj Drakeovoj formuli<\/a><\/em> \u2013 mogli o\u010dekivati inteligentni \u017eivot: \u201eWhere is everybody<\/em>?\u201c (Gdje su svi oni?<\/em>). Za\u0161to nam se ne javljaju? Niz je razli\u010ditih odgovora, od toga da smo ipak sami u svemiru, do toga da sve visokotehnolo\u0161ke civilizacije kona\u010dno zavr\u0161e u suicidu, ne umiju\u0107i vladati tehnologijom koja je prevazi\u0161la njihove moralne uzuse. Kako, nakon \u0161to smo izumili nuklearno oru\u017eje, neprestano ple\u0161emo na o\u0161trici no\u017ea \u2013 od kubanske krize<\/em> do rusko-ukrajinskog rata<\/em> koji mo\u017ee zavr\u0161iti krahom civilizacije kakvu poznajemo, vode\u0107i ra\u010duna o tome da ljudi krajnje licemjerno reagiraju, s obzirom na \u201epedigre\u201c<\/em> uzro\u010dnika kriza, \u010dini se, da ipak nije stvar u pedigreu, ve\u0107 u tome da je nasilje dio biti \u010dovjekove (barem u ovom trenutku evolucije, ako drugoga uop\u0107e budne), o \u010demu, unato\u010d besplodnih rasprava sociologa, antropologa, filozofa, humanista i evolucionista, svjedo\u010di \u010dinjenica da su ljudi, kako je netko izra\u010dunao<\/a>, u posljednjih 3400 godina<\/em> svoje povijesti, u miru proveli svega 268 godina<\/em>. Od toga, nakon svr\u0161etka najkrvavijeg \u2013 vjerojatno ne i posljednjeg \u2013 globalnog sukoba (blizu \u010dijeg praga se upravo nalazimo!), nakon 1945. godine<\/em>, svega 26 dana<\/em> bez rata!<\/p>\n

Ljudi s po\u010detka teksta, \u0161to se bratski grle ispijaju\u0107i galone \u201eopijata\u201c<\/em> koji ih prije\u010de da shvate upozorenja onih koji shva\u0107aju stanje i znaju istinu, hrle prema provaliji povle\u010de\u0107i sve nas u nju. Da se radi samo o njima, ne bih ni imao ni\u0161ta protiv, bilo bi to samopro\u010di\u0161\u0107enje ljudskog roda od korova koji se izrodio, i koji nas obuhva\u0107a svojim viticama vuku\u0107i planetu na dno. Zar nije dokaz i to \u0161to ne \u017eele trijeznim o\u010dima sagledati stvari, ve\u0107 su nau\u010dili samo cmizdriti kada po\u0111u na krivo, i to uvijek iznova pa onda ad infinitum. Mno\u017eina, primjerice, odbija vjerovati u postojanje korona virusa i vi\u0161e vjeruju u dizajnere \u0161ljemova koji kao \u0161tite glavu u ratnim okolnostima, negoli u dizajnere cjepiva koji \u0161tite od mikroorganizama. Lak\u0161e ih je navu\u010di na mobilizaciju za budala\u0161tine, negoli za cijepljenje u vlastitu i korist sviju nas. Kad uvide da u ratu ginu sve u \u0161esnaest, unato\u010d navu\u010denim kacigama, mole se bogu da okon\u010da rat (a svaki rat kad-tad zavr\u0161i), pa onda slave metafizi\u010dki konstrukt \u0161to je spasio njih i svojtu im, ne pitaju\u0107i za\u0161to bog – \u201ekriv\u201c<\/em> za kraj rata – nije kriv i za njegov po\u010detak, niti \u0161to je s poginulima. Koji se valjda nisu dovoljno iskreno i usrdno molili, te stoga nisu zavrijedili spasenje. Jasno je kako je \u010dovjek vi\u0161edimenzionalno psihi\u010dko bi\u0107e, me\u0111u inim svojstvima emocionalno i iracionalno, ali emocije te\u0161ko omogu\u0107uju izabrati pravi put, ve\u0107 se uglavnom svode na opredjeljenje izme\u0111u dvije alternative. One pak koji nude novu viziju svijeta i postupaka koji bi doveli do njega, ignoriraju i odbacuju, uglavnom im predbacuju\u0107i \u2013 \u201eili ste za nas, ili ste protiv nas!\u201c<\/em>. Pa, ipak, uvijek postoji i \u201etre\u0107i\u201c<\/em> put, \u0161to su \u2013 referiraju\u0107i se na trenuta\u010dnu svjetsku politi\u010dku situaciju \u2013 mnogi mogli nau\u010diti od Tita<\/em>:<\/p>\n

\u201cPolitika nesvstavanja<\/a> bila je, prije svega, pokazatelj da svijet ne mora funkcionirati isklju\u010divo na bipolarnosti, odnosno svrstavanju u jedan od tada postoje\u0107ih vojno-politi\u010dkih blokova. Miroljubiva i aktivna koegzistencija sugerirala je da se problemi u svijetu mogu i moraju rje\u0161avati na druga\u010diji na\u010din od onoga koji je od po\u010detka 20. stolje\u0107a postao uobi\u010dajen. Pritom nesvrstanost nije zna\u010dila neutralnost ili nezauzimanje stava. Naprotiv, Pokret nesvrstanih uvijek je nastojao dati svoje vi\u0111enje kako bi se odre\u0111eni me\u0111udr\u017eavni problemi mogli rije\u0161iti. Osim toga, nesvrstanost je sugerirala suradnju i solidarnost izme\u0111u zemalja koje \u2018do ju\u010der\u2019 nisu postojale i koje su se nakon odlaska kolonijalnih gospodara na\u0161le u te\u0161kim financijskim, gospodarskim, dru\u0161tvenim i kadrovskim problemima. Jedna mogu\u0107nost njihovog puta u budu\u0107nost bilo je priklanjanje nekom od postoje\u0107ih blokova, a druga da se udru\u017ee sa zemljama sli\u010dnog iskustva i zajedni\u010dkim snagama tra\u017ee modele razvoja\u201d, ka\u017ee Klasi\u0107.\u201c<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Osnovna na\u010dela nesvrstanosti sadr\u017eana su u zaklju\u010dcima Bandun\u0161ke konferencije<\/em> iz 1955.<\/em> i obuhva\u0107aju 10 na\u010dela<\/a> koja su se sudionice obavezale slijediti:<\/p>\n