Misli me odavno more kao plavo more, i ka dalekim horizontima vuku, i dok razmi\u0161ljam da pod svoj crveni kaput i slobodnu ruku metnem jednu kartu, putni\u010dku i \u017eutu, sletje bijeli golub na obli\u017enju klupu, osvijetli mi misli, pa se polagano, trupom naslonih na klupu.<\/p>\n
Pokraj klupe potok, ljekovito bilje, pa me zov daljine pozva na dubine.<\/p>\n
\u0160ta te mori \u017eeno mila? \u0160ta si to usnila? Od \u010dega ide\u0161? Kome bje\u017ei\u0161?<\/p>\n
Da li ti je savjest mirna? Mo\u017ee li bez tebe tvoja divna domovina?<\/p>\n
Domovino, o moja idilo, Crna Goro vesela vilo,<\/p>\n
raznolikosti i prirode, na istinu Bogu si mila, tvoja ljepota, snaga i pjesma meni daju krila, o da odem sada, savjest mi ne bi mirna bila.<\/p>\n
Korijeni su tvoji jaki, munjom ma\u010da opaki, hrabrost im je drugo ime,<\/p>\n
razumom i saznanjem svojim, Crnoj Gori vra\u0107am ti se.<\/p>\n
Jer ti mnogo ima\u0161, jer ti mnogo zna\u0161. Tvoja brda i doline, raznog vo\u0107a, bilja i povr\u0107a, mora puna plodne plime, a i divne planine, procvjetalo rastinje, duhovna su hrana svima \u0161to ti se dive.<\/p>\n
Sjeme etni\u010dkih, religijskih, kulturolo\u0161kih razli\u010ditosti gora sije, pravo bogastvo to je najprije.<\/p>\n
Ostajem na svoje, jer tom stazom imam kome do\u0107i. Kome trebam i ne trebam, jedan za sve, svi za jedan!<\/p>\n
Zato kartu otkazujem, nju bacam dolje, a uz mir, slogu, ljubav, znanje i toleranciju na gore, branim breme, breme moje Crne Gore, da sve njene bore, budu zarad standarda i \u017eivota njenih gra\u0111ana na bolje i bolje.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Milica KA\u017dI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340434,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340852","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340852","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340852"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340852\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340853,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340852\/revisions\/340853"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340434"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340852"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340852"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340852"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}