Ponekad mislim da sam u \u201esvijet odraslih\u201c u\u0161la mnogo ranije, nego \u0161to je trebalo i mnogo ranije od trenutka kada sam\u00a0 zvani\u010dno postala odrasla. \u010cini mi se i da sam ranije, nego ve\u0107ina mojih vr\u0161njaka,\u00a0 poku\u0161ala da pronikem u ono o \u010demu odrasli odlu\u010duju i u svakodnevicu ome\u0111enu njihovim odlukama, gre\u0161kama\u00a0 i neodgovornostima.\u00a0 Prije nego \u0161to sam imala\u00a0 dovoljno snage da podnesem, osje\u0107ala sam, svuda oko sebe,\u00a0\u00a0 nepravdu, neravnopravnost, ograni\u010denost mogu\u0107nosti, gor\u010dinu, oskudicu optimizma i sivilo letargije.\u00a0 Nespremna sam do\u010dekala i prvi bijes zbog osje\u0107aja da nemam mo\u0107i da mijenjam, da uti\u010dem i\u00a0 da se moj glas \u010duje. \u010cinilo mi se i da to nema mnogo veze s godinama, ve\u0107 da \u017eivim u zemlji bez prilike za sre\u0107u i li\u010dnu slobodu. Upijala sam i ugra\u0111ivala u svoje stavove re\u010denice poput \u201eZa uspjeh ti treba odgvoraju\u0107a partijska \u010dlanska karta\u201c, \u201eDa bi postigla bilo \u0161ta, treba da su ti roditelji…\u201c, \u201e\u201c Ko god do\u0111e na vlast, isto je…\u201c, \u201eTreba\u0107e jo\u0161 100 godina da ovjde stvari krenu naprijed\u201c.<\/p>\n
Svaka ta re\u010denica bila je novi \u201eplus\u201c na listi \u201eZbog \u010dega oti\u0107i iz Crne Gore?\u201c. Na onoj drugoj, gdje je trebalo da \u201ebilje\u017eim\u201c razloga\u00a0 protiv \u201ebijega\u201c iz svoje zemlje bilo je samo nekoliko, tada mi se \u010dinilo, pateti\u010dnih stavki. Tako je odluka bila donesena ve\u0107 na po\u010detku\u00a0 srednje \u0161kole –\u00a0 \u017eivje\u0107u daleko od Balkana i daleko od prokletstva,\u00a0 koje taj prostor dr\u017ei stalno na rubu muke, podjela, sukoba…Bila sam odlu\u010dna da ne\u0107u\u00a0 \u017eivjeti u\u00a0 ni u jednoj\u00a0 od dr\u017eava gdje su svaki izbori \u201eistorijski\u201c , gdje ima samo\u00a0 \u201ena\u0161ih\u201c i njihovih\u201c , gdje se svakodnevno bira nova lista \u201eizdajnika\u201c i \u201eidola\u201c.\u00a0 Bila sam sigurna, ne\u0107u potro\u0161iti \u017eivot tamo gdje su sve odluke ve\u0107 u moje ime donesene i ni jedna od njih nije za moje dobro.<\/p>\n
A onda, jednog ljetnjeg dana, u malom\u00a0 kola\u0161inskom selu, grupa meni nepoznatih ljudi, za samo 30 minuta sru\u0161ila je sve moje odluke, poljuljala moje stavove, izbrisala moje nesigurnosti i pokazali mogu\u0107nosti.<\/p>\n
Sad vi\u0161e ne znam kako sam odlu\u010dila da odem na protest ljudi koji su se borili protiv izgradnje malih hidroelektrana\u00a0 na rijekama\u00a0 u svom selu. Priznajem, nije me mnogo zanimala neka rijeka u nekom meni nepoznatom selu. Tek na\u0161la sam se tamo. Pored\u00a0\u00a0 potoka\u00a0 \u010dudnog imena,\u00a0 na kraju pra\u0161njavog makadamskog strmog puta, okru\u017eeni visokim stablima, stajali su\u00a0 ljudi, obi\u010dni, ruku ogrubjelih od te\u0161kog fizi\u010dkog rada, lica izboranih od me\u0107ave i sunca.\u00a0 Sve je na njima bilo, na prvi pogled obi\u010dno, ali u njihovim o\u010dima vidjela sam ne\u0161to \u0161to se ne vi\u0111a \u010desto –\u00a0 snagu, odlu\u010dnost, ideju i smisao.\u00a0 Branili su rijeku i svoje pravo na \u017eivot, tako su rekli. \u201eNi kap\u201c, poru\u010divali su mo\u0107nicima, koji su odluke donijeli u njihovo ime.\u00a0 Govorili su jednostavnim re\u010denicama, bez rogobatnih stranih rije\u010di, govorili su onako kako se govore velike istine, koje dolaze iz du\u0161e slobodnih ljudi. Bili su ono \u0161to jesu i bili su mnogo vi\u0161e od onog \u0161to sam vidjela u ljudima koji su krojili na\u0161e sudbine, obra\u0107ali nam se iza skup\u0161tinke govornice ili iz udobnosti stolica TV studija.<\/p>\n
Na tom mjestu\u00a0 nijesu bile va\u017ene partijske knji\u017eice, nacija, vjera… Nije bilo va\u017eno koliko su razli\u010diti, va\u017eno je bilo \u0161ta im je zajedni\u010dko. \u0160tavi\u0161e, njihove razlike dale su im mo\u0107. Njihova sloboda garantovala im je pobjedu. Oni nijesu dozvolili da nijesu bitni, oni nijesu htjeli da o kvalitetu njihovih \u017eivota odlu\u010duje neko drugi, oni nijesu bili slabi da dozvole da ih dijele. Oni nijesu namjeravali da se pakuju,\u00a0 oni su birali \u017eivot u svom selu, ali \u017eivot o kojem \u0107e sami odlu\u010divati. Pobijedili su, naravno. Pobijedili su poslije godinu i po istrajnosti i neodustajanja. Poslije mnogo \u017ertvi.\u00a0 No, \u010dak i da nije bilo te pobjede potvr\u0111ene\u00a0 formalnom odulkom u nekom ministarstvu, ti ljudi su bili pobjednici ve\u0107 na samom po\u010detku borbe.<\/p>\n
Zatim, sli\u010dna borba i u drugom susjednom selu. Za rijeku, za \u017eivot,\u00a0 za pravo na odluku…\u00a0\u00a0 Svako od tih lica nosilo je mudrost koja mi je falila. Svaka od re\u010denica tih jednostavnih ljudi bila je istina, koje su me, istovremno i nadahnule\u00a0 postidjele. Dok sam ja, svojim ambicijama,\u00a0 pakovala kofere za\u00a0 put do nekog sre\u0107nijeg par\u010deta planete, oni su vojevali\u00a0 i\u00a0 moje bitke.\u00a0 Dok hiljade mojih vr\u0161njaka i malo straijih od mene kupuju avionske karte\u00a0 odlaze\u0107i iz \u201ezemlje u kojoj nema budu\u0107nosti\u201c, ti ljudi su vjerovali u budu\u0107nost koju \u0107e sami stvoriti. Vjerovali su da imaju\u00a0 snagu da mijenjaju pravila \u201evelikih i mo\u0107nih\u201c . I bli su u pravu.<\/p>\n
Re\u0107i \u0107ete, mo\u017eda, male sporadi\u010dne pobjede obi\u010dnih ljudi. Pomisli\u0107ete i da nekoliko sa\u010duvanih rijeka nije mnogo. Kaza\u0107ete da, sigurna sam, i da treba puno vi\u0161e dana, puno vi\u0161e borbi, puno vi\u0161e ljudi… Ne\u0161to od toga je istina. No, i pored toga, ali i pored va\u0161eg prava da se\u00a0 sakrijete iza uloga \u017ertvi \u201enesretnih vremena u nesretnoj zemlji\u201c, tra\u017eite opravdanja za svoje strahove, birate odstupnice i odustajanja,\u00a0 \u0107utite ili gu\u0161ite bunt, znajte da je sva snaga koja nam je porebna u nama samima. Zapitajte se jeste li poku\u0161ali ili ste unaprijed priznali poraz.<\/p>\n
Kad sam ta pitanja postavila sebi, znala sam i da sam donijela kona\u010dnu odluku \u201eOstajem\u201c. Ostajem da poku\u0161am da mijenjam. Ostajem da svaki dan svog \u017eivota nadahnem\u00a0 pravom da ba\u0161 ovdje stvorim \u201esre\u0107nije par\u010de planete\u201c. Ostajem da\u00a0 glasno ka\u017eem kako su na\u0161e aktuelne podjele besmislene i kako bestidno\u00a0 manipuli\u0161u na\u0161im identitemima. Ostajem da poka\u017eem da je\u00a0\u00a0 pro\u0161lost teren na koji \u0107u se vra\u0107ati samo kad treba da izvu\u010dem pouke, ali ne i da nalazim razloge za mr\u017enju. Ostajem da budem ponosna na bogastvo na\u0161ih razli\u010ditosti, da ru\u0161im mitove, da ka\u017eem istinu i kad boli i kad je malo onih koji \u017eele da je \u010duju. Da budem glasna, buntovna, da zahtijevam, da sprije\u010dim da moje postojanje\u00a0 svedu na statistiku.\u00a0 Ostajem, jer ne \u017eelim unapijed da priznam poraz. Ostajem, jer znam da nas jo\u0161 mnogo isto \u017eeli i da \u0107emo se jednog dana biti vidljivi i bitni.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Vasilisa MINI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340319,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340846","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340846","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340846"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340846\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340847,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340846\/revisions\/340847"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340846"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340846"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340846"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}