Mladi predstavljaju korijen svake zemlje, a kada korijen nije zdrav, biljka trune. Da bi biljka rasla, biljku treba njegovati, a korijenu obezbijediti dovoljan priliv vode i hranjivih materija. Gotovo svaka zemlja na svijetu se bori sa odlaskom mladih. Razlozi za odlazak mladih su izuzetno brojni. Variraju od li\u010dnih pa do globalnih. Kad ka\u017eem globalnih, misli se na nezaposlenost, nemogu\u0107nost za stru\u010dno i obrazovno usavr\u0161avanje, lo\u0161e pla\u0107eni poslovi… Li\u010dno smatram da ubrzanju \u201ctrenda\u201d napu\u0161tanja dr\u017eave doprinosi \u0161to dr\u017eava mlade i njihov odlazak uzima \u201czdravo za gotovo\u201d i ne trudi se dovoljno da istra\u017ei i sprije\u010di taj \u201ctrend\u201d masovne migracije. Upravo ovaj konkurs dao je mogu\u0107nost da mladi ljudi iznesu svoje mi\u0161ljenje i navedu razloge zbog kojih \u017eele da ostanu u svojoj zemlji i razloge zbog kojih smatraju da njihovi vr\u0161njaci odlaze.<\/p>\n
Svakodnevno se mo\u017ee \u010duti \u201cNe odlaze mladi zato \u0161to \u017eele negdje drugo da \u017eive, ve\u0107 zato \u0161to ne mogu da \u017eive ovdje\u201d. U inostranstvo obi\u010dno odlaze mladi izme\u0111u 20 i 30 godina i naj\u010de\u0161\u0107e se odlu\u010duju za privremeni boravak zbog socijalne sigurnosti, uslova rada i mogu\u0107nosti napredovanja. Kada je rije\u010d o privremenom boravku, ono \u0161to poslednjih godina najvi\u0161e zaokupljuje mlade jeste svakako work and travel program. Mladi bivaju op\u010dinjeni mogu\u0107no\u0161\u0107u da pored dobre zarade \u201cvide svijet\u201d. Ne smijemo bukvalizovati pogled na ovaj program i pomisliti da on ima negativne posledice ali, sa druge strane, na\u0161a dr\u017eava ostaje bez radnika i biva prinu\u0111ena da tra\u017ei radnike izvan svojih granica, odnosno da tra\u017ei \u201cmigriraju\u0107u radnu snagu\u201d kakva smo i mi u toj dalekoj Americi. Upravo ovo nam name\u0107e pitanje kako dr\u017eava da nam da, kad mi ne dajemo njoj. Da bi neki sistem funkcionisao, mora postojati uzajamo davanje. Istina, na\u0161e plate su male, kod nas \u010desto radnik radi i ono \u0161to nije u opisu njegovog posla, \u010desto je \u017ertva mobinga na poslu… A da li se dovoljno zala\u017eemo da promijenimo sve to? Za\u0161to prvo pomi\u0161ljamo kako i gdje da odemo umjesto kako da u\u010dinimo da ovdje ostanemo? Aleksa \u0160anti\u0107 je rekao \u201cOstajte ovdje! Sunce tu\u0111eg neba ne\u0107e vas grijat\u2019 ko \u0161to ovo grije\u201d i svaki mladi \u010dovjek koji pro\u010dita ovu pjesmu ne mo\u017ee a da ne osjeti neku te\u017einu unutar sebe jer iskreno vjerujem da smo svi mi u dubini du\u0161e patriote i ljubitelji crnogorskog mora i kr\u0161a i da nas pore\u017ee Aleksina \u201cZa ove kr\u0161e sve vas ve\u017ee: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta\u201d.<\/p>\n
Prate\u0107i politi\u010dka de\u0161avanja u dr\u017eavi i dono\u0161enje programa \u201cEvropa sad\u201d koji je obezbijedio pove\u0107anje minimalne plate u Crnoj Gori, zar nam to ne daje odre\u0111enu satisfakciju za ostanak? Da, u pravu ste, nekoliko stotina eura ne mo\u017ee da se poredi sa nekoliko ameri\u010dkih hiljada ali ponovo vam postavljam pitanje, posmatrate li \u017eivotne standarde i njihovu razliku u odnosu na mjese\u010dnu platu ili samo posmatrate tu zara\u0111enu cifru od par hiljada? Nerijetko se de\u0161ava da mladi opijeni uslovima \u017eivota u Americi odlu\u010de da tamo trajno ostanu. Istra\u017eivanja pokazuju da naj\u010de\u0161\u0107i razlozi za ostanak mladih u Crnoj Gori jesu upravo patriotizam, odnosno osje\u0107aj pripadnosti zemlji i odnos sa prijateljima i porodicom. U \u201cdalekom svijetu\u201d mo\u017eda imamo novac, bolji posao ali nemamo osje\u0107aj pripadnosti, koliko god godina da provedemo u nekoj zemlji uvijek \u0107emo biti tu\u0111in. Kroz neka svoja putovanja uvijek mi se \u010dinilo da ljudi nigdje nijesu bliski koliko kod nas u Crnoj Gori i uvijek mi je prolazilo kroz glavu kako bi mi nedostajalo sve ono \u0161to mi tokom \u017eivota ovdje smeta. Sva ona malogra\u0111an\u0161tina koja se ogleda u \u0161irenju tra\u010deva, \u201czabadanju nosa u tu\u0111a posla\u201d, ispijanju kafe na gradskim korzoima i komentarisanje prolaznika… Dok si ovdje trudi\u0161 se da se o\u010dupa\u0161 od takvog na\u010dina \u017eivota i da sebi nametne\u0161 \u201cevropske standarde kulture\u201d a kad se na\u0111e\u0161 u toj Evropi, shvati\u0161 da nijesi navikao na \u017eivot koji sa sobom nosi formalne odnose sa ljudima i \u201cgledanje u svoj \u010danak\u201d. Virus covid-19 i trenutno ratno stanje u Ukrajini neizbje\u017eno trebaju da nas navedu da se zapitamo cvjetaju li uvijek ru\u017ee u tu\u0111ini. U svojoj zemlji zdravstveno si osiguran, u svakoj bolnici ima\u0161 neku tetku, kumu, strinu da te progura preko reda iako treba da te\u017eimo da stanemo na kraj takvoj vrsti diskriminacije. U svojoj zemlji se ne bori\u0161 za tu\u0111e interese i ne stavlja\u0161 \u201cglavu u torbu\u201d za tu\u0111i komad zemlje. Veliki je jaz izme\u0111u onih koji tvrde da novac treba da bude na poslednjem mjestu u na\u0161em \u017eivotu i onih koji smatraju da si bez novca niko i ni\u0161ta. Ne bih stala ni na stranu jednih ni na stranu drugih. Ta\u010dno je da bez novca ne mo\u017ee\u0161 ni da kupi\u0161 lijek koji \u0107e ti spasiti \u017eivot ali isto tako je ta\u010dno da novac ne mo\u017ee da kupi sre\u0107u koja ti daje razlog za taj isti \u017eivot. Sre\u0107a je porodica, sre\u0107a su prijatelji, sre\u0107a je biti na mjestu koje voli\u0161, mjestu kojem osje\u0107a\u0161 da pripada\u0161 i koje osje\u0107a\u0161 da ono tebi pripada.<\/p>\n
Na\u0161a dr\u017eava svake godine otvara razne konkurse i razne projekte kako bi omogu\u0107ila mladima da svoju budu\u0107nost vide ovdje. Stambeni krediti, bespovratni krediti za mlade preduzetnike, besplatna pomo\u0107 za parove koji ne mogu da se ostvare kao roditelji, razne stipendije za u\u010denike i studente, razne studentske razmjene, projekti stalnog i sezonskog zapo\u0161ljavanja, projekti stru\u010dne prekvalifikacije… Ne tra\u017eite u svakom dobru zlo ve\u0107 tra\u017eite u svakom zlu dobro.<\/p>\n
Ja uskoro pakujem svoje kofere da odem u Rim, da odem na to tako dugo \u010dekano putovanje za mene. Par dana i eto me, na\u0161oj majki Crnoj Gori. Svi koferi u mojoj ku\u0107i su mali, moja budu\u0107nost je ispod ovog najplavljeg neba i sve karte tokom mojih \u017eivotnih putovanja bi\u0107e povratne, nikad u jednom pravcu.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Sanja DUBLJEVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340840","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340840","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340840"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340840\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340841,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340840\/revisions\/340841"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340840"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340840"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340840"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}