S posebnim financiranjem od 100 milijardi eura, koje je savezni kancelar preko no\u0107i izvukao iz d\u017eepa, Njema\u010dka \u0107e ove godine postati tre\u0107a na svijetu po ulaganju u naoru\u017eanje \u2013 nakon SAD-a i Kine, ali ispred Rusije i Indije. Ovo izra\u017eava prioritete semafor koalicije: 100 milijardi posebnih sredstava dodanih onima od 50,3 milijardi za obranu su \u010detverostruko vi\u0161e od onog \u0161to pripada ministarstvu zdravstva ili dvanaestostruko onoga \u0161to pripada prora\u010dunu za gospodarsku suradnju i razvoj. 100 milijardi su stostruko vi\u0161e od onoga \u0161to je ova koalicija predvidjela dvije godine nakon pandemije za bonus za njegu ili dvostruko od onoga \u0161to je predvi\u0111eno za kreditiranje \u201eklimatske za\u0161tite i digitalizacije\u201c.<\/p>\n
Da tu sumu stavimo u odnos: jedna doza BioNTech cjepiva ko\u0161ta 20 EUR \u2013 sa 100 milijardi eura bi se protiv koronavirusa moglo cijepiti 5 milijardi ljudi, dakle vi\u0161e od polovine stanovni\u0161tva Zemlje. Prema jednoj studiji Njema\u010dkog Saveznog ministarstva za gospodarsku suradnju i razvoj, do 2030. godine bi se mogla zaustaviti glad diljem svijeta kada bi industrijske zemlje u tu svrhu investirale 15 milijardi dolara godi\u0161nje. Svota koju Njema\u010dka \u017eeli godi\u0161nje izdvajati za naoru\u017eanje mogla bi pokriti gore spomenutu investiciju za sedam godina odjednom. Sa 100 milijardi eura bi se moglo 10 miliona ljudi uplatiti 10.000 eura i tako im osigurati primarnu skrb od 830 eura mjese\u010dno \u2013 moglo bi se dakle ne samo svim izbjeglicama u Europi dati azil, prihvatiti ih, smjestiti i nahraniti (izbjeglica je 417.000), nego bi se to moglo u\u010diniti tre\u0107ini svih izbjeglica na svijetu (prema UN-u na svijetu je 26,6 miliona izbjeglica). Neljudski uslovi u kampovima na Lesbosu i drugdje, utapanje u Sredozemnom moru i smrzavanje u poljskim \u0161umama bi se mogli dokraj\u010diti jednim udarcem \u2013 kada bi se to htjelo.<\/p>\n
Drugim rije\u010dima: nije to\u010dno da za sve te tobo\u017ee radikalne i naivne zahtjeve nema novca. Sve je to mogu\u0107e \u2013 i to bez strukturalnog zadiranja u ekonomiju, promjenu politi\u010dkih odnosa mo\u0107i ili spomena vrijednih promjena oporezivanja. Takve igre ra\u010dunicama nisu utilitaristi\u010dko izigravanje drugih politi\u010dkih ciljeva protiv vanjskopoliti\u010dke sigurnosti. S jedne strane, me\u0111utim, dokazuju selektivnu vidljivost globalnih problema i razli\u010ditu vrijednost ljudskih \u017eivota \u2013 pokazuju\u0107i, da se slo\u017eimo sa Judith Butler, da se samo neki \u017eivoti \u010dine vrijednima za\u0161tite, dok se drugi uop\u0107e ne percipiraju kao vrijedni sa\u017ealjenja. S druge strane to pokazuje koliko smo brzo spremni usredoto\u010diti se na vojna sredstva za rje\u0161avanje ratnih sukoba. Istodobno bi mjere protiv gladi i druga\u010dija politika prema izbjeglicama bili odr\u017eivije ulaganje u mir, jer se time u korijenu sasijecaju mnogi razlozi za rat.<\/p>\n
\nGubitnici prijelomnog trenutka<\/h2>\n<\/blockquote>\n
\u010cak i u situaciji prouzrokovanoj ruskom invazijom, zemlja poput Njema\u010dke bi mogla u\u010diniti mnogo sa svojim resursima koji bi izravno pomogli ljudima u Ukrajini i koji bi oslabili Rusiju: pored djelotvornih sankcija koje bi se usmjerile na ruske oligarhe a ne na stanovnike Rusije, pru\u017eanje humanitarne pomo\u0107i i medicinske opreme, organizacija i podr\u017eavanje izbjeglica na licu mjesta, osiguravanje sredstava za ponovnu obnovu, kao i pru\u017eanje vjerodostojnih i privla\u010dnih poticaja ruskim vojnicima da dezertiraju, npr. nu\u0111enjem EU vize i novca. Prije svega se treba raditi na ja\u010danju civilnog dru\u0161tva i antiratnog pokreta u Rusiji i raditi na formiranju snaga unutar ruskog dru\u0161tva koje mogu zaustaviti ovu agresiju iznutra. Na\u017ealost su izgledi za to trenutno jako lo\u0161i \u2013 ali ipak bolji od ideje da bi se visoko naoru\u017eana Njema\u010dka tenkovima ili borbenim zrakoplovima umije\u0161ala u sukob s Rusijom, \u0161to bi zapravo rezultiralo tre\u0107im svjetskim ratom.<\/p>\n
Militarizacija koju promi\u010de savezna vlada, a koju Olaf Scholz izmjenom ustava \u017eeli u\u010diniti nepovratnom, ima dalekose\u017ene u\u010dinke ne samo na njema\u010dko nego i na europsko dru\u0161tvo. Pokazuje se to u velikom odobravanju stranaka i medija za najve\u0107i program naoru\u017eavanja u poslijeratnoj povijesti, pateti\u010dnim govorom o njema\u010dkom \u201eprijelomnom trenutku\u201c ili o ve\u0107 goru\u0107oj temi o ponovnom uvo\u0111enju obaveznog vojnog roka (odnosno podvrgavanju sve njema\u010dke omladine militaristi\u010dki discipliniranom re\u017eimu). Naoru\u017eavanje u ovom obimu ne samo da bi uvelike pove\u0107alo ekonomsku mo\u0107 velikih njema\u010dkih kompanija za naoru\u017eanje, ve\u0107 bi i radikalno pro\u0161irilo utjecaj Savezne vojske na dru\u0161tvo, jedne institucije koja zbog svoga nu\u017enog hijerarhijskog i autoritarnog ustroja neprestano razvija desnoekstremisti\u010dke strukture. U Njema\u010dkoj \u0107e biti vi\u0161e oru\u017eja, kao i ra\u0161irenog militaristi\u010dkog mentaliteta \u2013 lako je predvidjeti tko \u0107e najvi\u0161e patiti od ovog dru\u0161tvenog rekonstruiranja. Sigurno to ne\u0107e biti Putin ili drugi autokrati, nego oni koji su ve\u0107 \u010desto \u017ertve dr\u017eavne diskriminacije i nasilja: izbjeglice, migranti, people of color.<\/p>\n
\nMir odozdo<\/h2>\n<\/blockquote>\n
U novonastalom multipolarnom svjetskom poretku u kojem autokratske zemlje poput Rusije, Kine i Indije sve vi\u0161e osporavaju SAD-u ulogu jedine svjetske sile, izgledi za vojnu silu EU kojom dominira Njema\u010dka ne predstavlja sigurnost. Jedan od ideolo\u0161kih, afektivnih, politi\u010dkih i ekonomskih temelja autoritarizma je upravo militarizam. U tom pogledu, militarizacija demokracije nije ne\u0161to suprotno autokraciji \u2013 ve\u0107 njezina zametna stanica. Na to je jo\u0161 prije 100 godina upu\u0107ivala socijalisti\u010dka disidentica Rosa Luxemburg, nakon \u0161to je SPD odobrio ratne kredite koji su doveli do Prvog svjetskog rata. Potaknuti nacionalnim \u0161ovinizmom, njema\u010dki socijaldemokrati odlu\u010dili su prihvatiti takozvanu politiku \u201eBurgfriedena\u201c, primirja politi\u010dkih stranaka uo\u010di rata. SPD je pristao na financiranje rata u parlamentu, njegovi sindikati su se uzdr\u017eavali od \u0161trajka, a njihove novine od kritiziranja vlade \u2013 jedini \u010dlan Reichstaga koji je 1914. glasao protiv financiranja rata bio je Karl Liebknecht. Alternativa koju su predlagali Luxemburg i drugi neistomi\u0161ljenici bila je rigorozni internacionalizam: \u0161irenje uvida da njema\u010dki radnici imaju mnogo vi\u0161e zajedni\u010dkog s radnicima drugih zemalja nego sa kapitalistima svoje zemlje, da bi time izgradili masovni pokret izvan nacionalnih granica.<\/p>\n
Dana\u0161nja je situacija vrlo razli\u010dita od one u Prvom svjetskom ratu iz mnogo razloga, ne samo zato \u0161to dana\u0161nja agresija o\u010dito dolazi iz imperijalisti\u010dkih ambicija Rusije. Stoga ni u kom slu\u010daju ne mo\u017ee biti rije\u010di o ubla\u017eavanju ili \u010dak zauzimaju Putinove strane. Osuda napada ne zna\u010di da su vojna sredstva prikladna ili \u010dak jedino sredstvo za odgovor na njega. Naprotiv, dugoro\u010dno, naoru\u017eanje dovodi do jo\u0161 vi\u0161e rata \u2013 i do toga da svijet vidimo samo kao konstelaciju mo\u0107i nacionalnih dr\u017eava. Od Luxemburg mo\u017eemo i dan danas nau\u010diti da svaki oblik patriotizma i nacionalizma prikriva sukobe, podjele i sukobljene interese unutar pojedinih zemalja. Mo\u0107nog proletarijata, od kojeg se Luxemburg nadala internacionalisti\u010dkoj revoluciji protiv hu\u0161ka\u010da svih zemalja, danas nema nigdje.<\/p>\n
Ipak nam ova perspektiva mo\u017ee pomo\u0107i da se uvjerimo u zajedni\u0161tvo koje presijeca nacionalne dr\u017eave. Postoje u Rusiji, Ukrajini i EU pokreti civilnog dru\u0161tva, lokalne inicijative i grupe podr\u0161ke koje se bore protiv rata i uvjeta koji dovode do rata na licu mjesta. Jedini izgledi za trajni mir ne le\u017ee u novoj utrci u naoru\u017eanju, ve\u0107 u dosljednom internacionalisti\u010dkom i antimilitaristi\u010dkom pokretu odozdo. Ako danas postoje snage koje promi\u010du mir, onda to sigurno nisu Rheinmetall, Heckler&Koch ili njema\u010dka Savezna vojska, nego inicijative koje organiziraju \u017eivot i pre\u017eivljavanje u Ukrajini, Rusiji i EU \u2013 antiratni pokreti u nastajanju, organizacije za ljudska prava, sektori za umjetnost i kulturu, izbjegli\u010dke samoorganizacije, feministi\u010dke skupine \u017eena, LGBTQ inicijative, inicijative me\u0111usobne pomo\u0107i i institucije solidarnosti.<\/p>\n