{"id":340780,"date":"2022-03-13T08:01:53","date_gmt":"2022-03-13T07:01:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=340780"},"modified":"2022-03-13T08:01:53","modified_gmt":"2022-03-13T07:01:53","slug":"suprotstavljanje-kultura-je-ratno-huskanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2022\/03\/13\/suprotstavljanje-kultura-je-ratno-huskanje\/","title":{"rendered":"Suprotstavljanje \u2018kultura\u2019 je ratno hu\u0161kanje"},"content":{"rendered":"

Autor: Bojan Munjin<\/strong><\/p>\n

Pred nama je nova i kompleksna knjiga filozofkinje i profesorice na nekoliko evropskih i svjetskih univerziteta Rade Ivekovi\u0107<\/strong> koju je objavila zagreba\u010dka Fraktura, a govori o raznim vrstama prevo\u0111enja u prostoru dru\u0161tvenog i politi\u010dkog. Nezaobilazne autori\u010dine teme u ovoj su knjizi, kao “svakovrsne vje\u017ebe politi\u010dkog prevo\u0111enja”, dobile novi zamah: od rata prema miru, od pod\u010dinjavanja prema osloba\u0111anju, od religije do politike, od nacije prema seksualnosti, zaklju\u010duje u knjizi Rada Ivekovi\u0107. Kako u toj “podjeli uma”, slijede\u0107i problemske teme ove knjige, ostati otvoren, ili je pak najva\u017enije samo putovanje u korespondenciji s drugima?<\/p>\n

Va\u0161a knjiga nosi naslov “Politike prevo\u0111enja”, a jedan od va\u017enih pojmova u njoj je kognitivna pravda. Za\u0161to prevo\u0111enje i o kakvoj pravdi je rije\u010d?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Politi\u010dko prevo\u0111enje je posebna disciplina, a teorije mu imaju politi\u010dko-epistemolo\u0161ku dimenziju. Mi smo “odr\u017eavljeni” (\u00e9tatis\u00e9s, Pierre Bourdieu), pa trpimo hijerarhiju. Tu treba malo anarhizma (Gandhi; Catherine Malabou), ne onog teroristi\u010dkog, ve\u0107 anarhisti\u010dkog mi\u0161ljenja dru\u0161tva i kooperacije odozdo (Benedict Anderson). Samoupravljanje u radu je to imalo biti \u2013 otpor zadatom redu dr\u017eave i zakona, kao ve\u0107 instituiranih. Ravnopravnost (spolova, kasti, klasa, nacija itd.) nije postignuta mada uglavnom stoji u zakonu, i va\u017eno je mo\u0107i se na njega pozvati; no i to je ve\u0107 instituiranje. Prevo\u0111enje, s rizikom mi\u0161ljenja, zna zaobi\u0107i zadatost institucije. Politike prevo\u0111enja su na djelu i unutar istog jezika (iz jednog svjetonazora u drugi, itd.) u pregovaranju o ishodu i projektu. Pojam kognitivne pravde (Boaventura de Sousa Santos, a kod nas Radomir Konstantinovi\u0107, mada drugim rije\u010dima) uvi\u0111a nejednakost pred institucijom znanja u dru\u0161tvu i dr\u017eavi koji diktiraju \u0161ta se mo\u017ee misliti i pisati. Prevo\u0111enje sre\u0107om ne daje garancije (kao ni “filter”, Naoki Sakai) \u2013 ina\u010de bismo bili u totalitarizmu. U knjizi sam za francuske \u010ditaoce pisala o tim temama, a u pogovoru hrvatskom izdanju, “O jeziku izvan sebe”, koji je objavljen na beogradskom portalu Pe\u0161\u010danik, ima i doma\u0107ih jezi\u010dno-politi\u010dkih.<\/p>\n

Dok smo nagnuti nad va\u0161om knjigom razmi\u0161ljamo kako je na raznim krajevima svijeta dana\u0161nja mlada generacija uvjerena kako \u0107e uvijek biti potpla\u0107ena i morati raditi do smrti ne do\u010dekav\u0161i mirovinu te da je njihov glavni problem \u0161to to nemaju kome re\u0107i. Pitamo se za\u0161to se u dana\u0161njem vremenu totalne komunikacije toliko ne razumijemo?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u0160ta je totalna komunikacija, ako nije totalitarna? Zato \u0161to ne\u0107e biti penzije, moramo misliti, i zajedno ostvariti druk\u010diji svijet i epistemolo\u0161ku revoluciju. U zadatom, mnoge stvari nisu ni mislive. Prevo\u0111enje je tu posredovanje izme\u0111u instituiranja i destituiranja dr\u017eavne, pravopisne, bilo kakve vladaju\u0107e pameti.<\/p>\n

U knjizi pi\u0161ete o opasnostima svjetskog globalizma i “samoubila\u010dkog” odgovora partikularnih i retrogradnih nacionalizama, na Balkanu i drugdje. Postoji li neka ni\u0161a u kojoj bi se mogao nazrijeti i neki tre\u0107i put?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Treba tra\u017eiti srednji put izme\u0111u krajnosti. Jugoslavija je s drugima povela Pokret nesvrstanih zemalja tre\u0107im putem (Tvrtko Jakovina). Od Nesvrstanih se mora jo\u0161 u\u010diti, kao i od jugoslavenskih gre\u0161aka u istome. To je bio progresivan pokret kasnije oslabljen lo\u0161om institucionalizacijom. Bilo je nade u projektu “Novog ekonomskog poretka” i tre\u0107eg svijeta. Treba cijeniti i nepotrebnu povijest (Slobodan \u0160najder), koja skriva neostvarene ili zabranjene opcije. Me\u0111u “tre\u0107im putevima” kojih ima jo\u0161, jesu i feminizmi. To nije rat protiv mu\u0161karaca, ve\u0107 je to, u patrijarhatu, borba za emancipaciju oba spola a za prevladavanje mu\u0161ko-\u017eenskog binarizma, spolova je vi\u0161e nego dva.<\/p>\n

\n

Evropski modernitet<\/h2>\n

\u010cini se da se Evropa, kao na\u0161a “majka moderniteta” u koju smo svi dosad gledali, naro\u010dito mu\u010di da svoju ulogu danas u\u010dini vjerodostojnom. Neki ka\u017eu da se njena civilizacijska uloga ispraznila od smisla, neki pak da je razjedinjena ili se raspada. O \u010demu se zapravo radi?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ve\u0107 30 godina radimo na epistemolo\u0161koj prekretnici. Danas je pojam moderniteta relativiziran; bila su dva oblika \u2013 i unutar oba, vi\u0161e varijanti \u2013 socijalisti\u010dki i kapitalisti\u010dki modernitet, sli\u010dni i uzajamno nepotpuni. Ugled im se srozao s uvidima u represiju. Historijski modernitet je u kolonijama porobljavanje, gruba okupacija i plja\u010dka ljudi i sirovina. Ne mo\u017eemo se di\u010diti evropskim modernitetom ignoriraju\u0107i ugnjetavanje, kolonijalizam, historijski lov na “vje\u0161tice” i \u017eene, i trafikiranje Afrikanaca kao robova (Silvia Federici; Klaus Theweleit). Sve su kulture uzajamno nepotpune (De Sousa Santos), i stoga me\u0111uovisne; nema “boljih”. Evropska unija jest razjedinjena, no Putinov napad na Ukrajinu u\u010dvr\u0161\u0107uje ukrajinsku naciju, EU i NATO. NATO nije raspu\u0161ten kad je trebalo, kao Var\u0161avski pakt. U odsustvu politi\u010dkog mi\u0161ljenja, ide se za binarnim shemama \u2013 za i protiv.<\/p>\n

Smatrate da je evropska kultura oduvijek patila od veli\u010dine svog civilizacijskog modela i da je Drugi u tom modelu zapravo uvijek bio sporan ili sumnjiv. Spominjanje Tinovog “Pobratimstva lica u svemiru” u ovom slu\u010daju vjerojatno bi bilo naivno?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Evropa jo\u0161 prili\u010dno vjeruje u svoj mit, koji taji izrabljivanja osvojenih zemalja, naroda i \u017eena. Mit se uhvatio i za na\u0161e periferne zemlje koje nisu, bar daljinski, nikoga kolonizirale, no jesu, lokalno \u2013 Kosovo je bilo tome blizu; kao i “vlastite” \u017eene. Svaka je vlast\/mo\u0107 u mogu\u0107nosti kolonijalna (An\u00edbal Quijano). A za ravnopravnost se moramo boriti i na planu univerzalnog i na planu partikularnog.<\/p>\n

Pi\u0161ete o “svjetskom kaosu”. \u010cini se kao da su se taj naivni “kraj povijesti” i sve-je-u-redu filozofija odjednom pretvorili u veliku katastrofu. O kojim silama govorimo kada je rije\u010d o tom velikom neredu?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Za na\u0161e generacije, kognitivna konfuzija, a ne vanjski kaos, po\u010dinje od historijskog praga kraja hladnog rata (1945. \u2013 1989.). S obje smo strane berlinskog zida ostali bez repera. Mo\u017eda se epoha 1989. danas bli\u017ei kraju, u postsocijalisti\u010dkim gra\u0111anskim i ostalim ratovima. Nema vi\u0161e uvjerljivog trijumfalizma zapada, iako je jo\u0161 glumljen. U postsocijalisti\u010dku smo “tranziciju” u\u0161li epistemolo\u0161ki nespremni. U razumijevanju toga klju\u010dan je Radomir Konstantinovi\u0107 i njegova “Filosofija palanke”. U konfuzionisti\u010dkim “apsolutnim istinama” nema mi\u0161ljenja. Upravo se odvija povuci-potegni protiv slo\u017eenijeg multipolarnog svijeta, izme\u0111u velike-Rusije i SAD-a\/Evrope. Izvan te logike, Kina \u010deka da vidi i ima projekte. Globalni jug nemo\u0107an \u010deka.<\/p>\n

U svojoj knjizi pi\u0161ete o opasnostima nacionalisti\u010dke konstrukcije dru\u0161tva. Mogu li se na sretan na\u010din spojiti kolektivna privr\u017eenost tradiciji i patriotski osje\u0107aji prema vlastitoj zajednici i mnogostruki osobni identiteti i aspiracije u prostoru modernosti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Taj “prostor modernosti”, palanke, sru\u0161en je za nama. Suvi\u0161ni su i pojam tradicije i patriotizma jer je eufemizam za nacionalizam. U Francuskoj je svakog drugog i po dana jedna \u017eena ubijena zato \u0161to je \u017eena. Koje su statistike u na\u0161im zemljama? U staroj su Kini \u017eenama vezivali noge u ime tradicije. U Evropi i Amerikama su spaljivane kao vje\u0161tice u ime tradicije sve do u 18. stolje\u0107e, a uz njih i kolonizirani, \u0161to je ista borba (Federici; Ugre\u0161i\u0107). U Africi su osaka\u0107ivane izrezivanjem klitorisa u ime tradicije. O feminicidima u Meksiku i DR Kongu, o masovnom lovu na u\u010denice u Maliju da i ne govorimo, kao ni o silovanju “djevica” od strane sidom zara\u017eenih kako bi “ozdravili”, u Ju\u017enoj Africi. Svuda, \u017eenama je bar simboli\u010dki eksproprirana mo\u0107 ra\u0111anja u korist mu\u0161karaca. A pojam identiteta vodi homogenizaciji. Retradicionalizacija je do\u0161la s novim kapitalizmom kao repatrijarhalizacija (Lilijana Burcar). Budu\u0107nost \u0107e zavisiti od dogovornih politika prevo\u0111enja.<\/p>\n

Jedna o\u010dajni\u010dka misao: da li je stvarnost Evrope, pa i svijeta, zapravo jedan neprestani kontinuitet realpolitike mo\u0107i i strategije serije ratova, u kojem je evropsko blagostanje nakon 1945. godine, uz sve nade, trud i emancipatorske ideje, bilo tek iluzorna pauza pred ono \u0161to danas gledamo u ekonomskom, politi\u010dkom i vojnom smislu? Jesmo li i gdje smo pogrije\u0161ili u slikanju svijeta prosperitetne budu\u0107nosti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Rekla bih da nije “evropsko blagostanje nakon 1945. godine (…) bilo tek iluzorna pauza”, jer se iz njega mo\u017ee u\u010diti; a nije se u\u010dilo, jer smo se ograni\u010dili instituiranjem i nacionalnim obrazovanjem, anakronim u globalizaciji. Beneficirali smo od socijalisti\u010dkog moderniteta, i nakon Drugog svjetskog rata smo bili zemlja sa visokom stopom rasta (drugi u svijetu 1957. \u2013 1960.). Gre\u0161ke su bile i jugoslavenske, politi\u010dke, ali i sistemske, nezavisne od nas. Pojmovi kao “razvoj”, nisu se propitivali.<\/p>\n

Va\u0161a va\u017ena tema je feministi\u010dki pokret u nas i u svijetu. Kako je izgledalo njegovo pozicioniranje u 21. vijeku i \u0161to su njegovi doprinosi u posljednjih, nemirnih 20-ak godina?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Knjiga je o politici jezika i prevo\u0111enja. Tema nije feministi\u010dki pokret, nego kako misliti ono \u0161to je politi\u010dki nemislivo u datim okolnostima, a \u0161to se, osim iskosa, ne vidi u hegemonijskoj pri\u010di. To su oblici alternativne destitutivne misli, otpor zavr\u0161enoj slici svijeta, “kraju povijesti”. \u017dene su me\u0111u destituiraju\u0107im elementima. Na\u0161i su regionalni feminizmi, u otporu dr\u017eavotvornoj i nacio-tvornoj institucionalizaciji, danas najsvjetlija mjesta konstruktivnog demokratskog dru\u0161tveno-politi\u010dkog kretanja odozdo nagore. U zapadnoj je Evropi danas feminizam na\u010delno prihva\u0107en kao op\u0107i ideal. Ozakonjenje rodne kao i ostalih pravdi jeste napredak, ali posao nije zavr\u0161en. Najzanimljiviji su danas latinoameri\u010dki feminizmi, prekaljeni u diktaturi, a povezuju \u017eenske zahtjeve za nenasiljem, s ostalim politi\u010dkim temama, sa redefiniranjem brige (care) i reprodukcije \u017eivota dalje od rodne zadatosti (i od opozicije proizvodnja \u2013 reprodukcija \u017eivota), kao i sa radni\u010dkom tradicijom generalnog \u0161trajka. Danas u\u010dimo od njih, s juga prema sjeveru, vaninstitucionalno, i iz aktivizma #Black lives matter i #Me too. Svaki ozbiljan filozof danas \u010dita Judith Butler, Chantal Mouffe ili Catherine Malabou, kao i velike nove afri\u010dke filozofe, koje i koji crpe iz tih iskustava.<\/p>\n

\n

“Prestanimo ih ubijati”<\/h2>\n

U va\u0161oj knjizi va\u017eno mjesto tako\u0111er ima rasprava o seksualnosti. U razli\u010ditim vrstama borbi, u kojima (mu\u0161ka) seksualnost \u010desto predstavlja osvaja\u010dko oru\u017eje, u kojem skloni\u0161tu bi se nalazila ljubav?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Kulturno je i politi\u010dki nedopustivo da se nasilje poziva na ljubav. Rodno nasilje je i u ratu i miru nerije\u0161eno, ali nije sve-mu\u0161ko. Skandalozno je da dru\u0161tva i vlasti jo\u0161 vide nasilje nad \u017eenama kao “slu\u010dajno”. Radi se o strukturnom i konstitutivnom povijesnom nasilju. (Patrijarhalno) dru\u0161tvo i dr\u017eava po\u010divaju na njemu. Ali ovo je u javnosti patrijarhalnog dru\u0161tva “neprevodivo” zbog strukture znanja i mi\u0161ljenja. Skoro se svaki mu\u0161karac ipak osjeti pogo\u0111enim kad \u010duje kako mu\u0161karci tuku i ubijaju \u017eene. Ne tvrdi se da svi mu\u0161karci to rade, ve\u0107 samo to da (dru\u0161tveni, jezi\u010dni itd.) sistem, koji je po mu\u0161kom modelu, podr\u017eava mu\u0161karce bez obzira na to \u0161ta oni \u010dinili. Ali sistem ih se dr\u017ei iako zaista nisu svi, \u010dak ni ve\u0107ina, individualno krivi. Na jednoj feministi\u010dkoj manifestaciji u Parizu mu\u0161karci su nosili transparent “Prestanimo ih ubijati”. Taj je anga\u017eman jo\u0161 rijedak.<\/p>\n

Danas kao da gledamo u beskrajni ocean globalne ekonomske, tehnolo\u0161ke i politi\u010dke dominacije. Gdje prebivaju geta otpora?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Geto je mjesto gdje je neka grupa zatvorena od strane dominantne grupe, i ne mo\u017ee iza\u0107i me\u0111u druge ljude. Geto jeste mjesto gdje mo\u017ee nastati otpor \u2013 kao Var\u0161avski geto za vrijeme Drugog svjetskog rata \u2013 ali nije garancija pobune jer ne ispunjava uvijek uvjete. Geto se mora povezati sa saveznicima izvana, ina\u010de nema mnogo \u0161anse. Kao i \u017eene s mu\u0161karcima. Nova radikalna politi\u010dka rje\u0161enja \u0107e se ispiliti iz neo\u010dekivanih destitutivnih, nesuverenisti\u010dkih, nenacionalisti\u010dkih izvora i alijansi dru\u0161tvenih i radnih snaga, me\u0111u kojima bi morale biti i \u017eene, imigranti i nestandardni subjekti, ina\u010de ne\u0107e uspjeti.<\/p>\n

Dok gledamo dana\u0161nje divovske politi\u010dke i vojne sudare stje\u010de se izme\u0111u ostaloga dojam da meci gusto lete u borbi kultura. Da li \u0107emo ikada, da parafraziramo “san” Martina Luthera Kinga, sjediti jedni pored drugih, uva\u017eavaju\u0107i te druge daleko vi\u0161e nego sami sebe?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ho\u0107emo, i moramo. Ne radi se o borbi kultura, to je tema nacionalista! Kultura je na\u010delno otvorena i ona povezuje. Hrani se iskustvom drugih zato \u0161to je po definiciji nepotpuna. Suprotstavljanje “kultur\u00e2” je ratno hu\u0161kanje.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve su kulture uzajamno nepotpune i stoga me\u0111uovisne; nema “boljih”. Evropska unija jest razjedinjena, no Putinov napad na Ukrajinu u\u010dvr\u0161\u0107uje ukrajinsku naciju, EU i NATO. NATO nije raspu\u0161ten kad je trebalo, kao Var\u0161avski pakt. U odsustvu politi\u010dkog mi\u0161ljenja, ide se za binarnim shemama \u2013 za i protiv<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":270872,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-340780","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340780","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340780"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340780\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340781,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340780\/revisions\/340781"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/270872"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340780"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340780"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340780"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}