Odlaze iz dana u dan, odlaze za ne\u010dim “boljim” pravdaju\u0107i to kao razlog za\u0161to odlaze iz svoje rodne zemlje.\u00a0 Odlaze, ostavljaju\u0107i ono sto ne znaju da imaju, ne mare\u0107i toliko. Problem je oduvek tu, takozvani odliv mozgova, prostire se tako godinama, ali ko ce stati tome na kraj?<\/p>\n
Oduvek je bilo lak\u0161e pobje\u0107i od problema, ali da budemo iskreni, ja u na\u0161oj zemlji ne vidim problem, vidim prilike, a u mladima ne vidim tu \u017eelju da iskoriste to. Lak\u0161e je pobje\u0107i, zar ne? Mislite da sami ne mo\u017eete promijeniti situaciju, mislite da ovde nema prilika, mislite da ako vi ostanete, sami ne\u0107ete ni\u0161ta promijeniti. Moram re\u0107i, grije\u0161ite, sve po\u010dinje od vas samih, za\u0161to \u010dekati druge misle\u0107i da ne\u0107ete sami promijeniti dru\u0161tvo i rutinski odlazak mladih, zasto? Ako ostane\u0161, bude\u0161 glasan i ustane\u0161, ti \u0107e\u0161 biti nosioc promjena u ovom dru\u0161tvu, tek kasnije, uvidje\u0107e\u0161 da nisi sam. Sada \u0107e\u0161 pomisliti da si mala stvar, ali upamti male stvari \u010dine velike razlike. Aerodromi su puni, \u010dekaju na tebe, pitanje je da li \u0107e\u0161 im se predati, da li \u0107e\u0161 pokleknuti i ostaviti ovo svoje sto imas. Buka sa aerdroma te uznemirava, ostavlja\u0161 svoju porodicu, svoje voljene, o\u010di pune suza i odlazak ne\u0107e ni\u0161ta promijeniti, ali ho\u0107e\u0161 ti, ba\u0161 ti koji \u0107e\u0161 u tom trenutku razmi\u0161ljati kako bi trebao po\u017euriti, ali dvije strane u glavi se bore govore\u0107i ako ode\u0161, ovo dru\u0161tvo ostaje isto, a ti, ima\u0107e\u0161 visoku platu, visoke standarde \u017eivota, radi\u0107e\u0161 iz dana u dan, a ovamo \u0107e\u0161 do\u0107i na nekoliko dana, jer ti toliko taj \u017eivot i dozvoljava, vidjeti svoje i opet ih ostaviti u suzama, a zemlju istu. Razumijem i ja da svi vape za tim visokim platama van na\u0161e zemlje, ali onda shvatite da je samo stvar visokih standarda dr\u017eave koje iziskuju te visoke plate i onda na kraju ne vidi\u0161 svrhu u tome i shvati\u0161 da si tamo samo jedan stranac vi\u0161e, a ovde, ovde znas ko si, kuda si krenuo, ko i \u0161ta te \u010deka.<\/p>\n
“Ovdje vas svako poznaje i voli,<\/p>\n
a tamo niko poznati vas ne\u0107e;<\/p>\n
Bolji su svoji i kr\u0161evi goli<\/p>\n
no cvijetna polja kud se tu\u0111in kre\u0107e.”<\/p>\n
Kada sve poslo\u017eimo na kraju, zar mir u du\u0161i nije najkra\u0107a pri\u010da o sre\u0107i, a tu pri\u010du \u0107e te vi napisati. To je ono \u0161to vam domovina donosi, mir, va\u0161e voljene blizu srca, prilike.<\/p>\n
Prilike da se pokrenete, da vi budete taj o kojem \u0107e se pri\u010dati, jer samo vi to mo\u017eete, gdje ce te ponosno re\u0107i “Otka\u017eite kartu, ostajem!”, ostajem jer znam da imam prilika, jer znam da mogu, jer znam da je ova zemlja ono \u0161to \u017eelim.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Elma NURKOVI\u0106 <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340319,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340762","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340762","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340762"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340762\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340763,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340762\/revisions\/340763"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340762"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340762"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340762"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}