Ljubav prema svojoj rodnoj zemlji utkana je u nevidljive lance na\u0161eg bi\u0107a. Oni nas vuku kada treba da joj pomognemo u opasnosti i muci, ili kada iz zavi\u010daja odlazimo, pa nam odjednom proradi ona poznata nostalgija koje do trenutka odlaska nismo ni bili svjesni \u2013 ili smo je uporno negirali. Svoju zemlju mo\u017ee potpuno napustiti samo onaj koji mo\u017ee potpuno prekri\u017eiti pro\u0161lost i koji je pobijedio u bici sa svojim mozgom. \u010cak i da postane gra\u0111anin druge zemlje, uvijek \u0107e ga vu\u0107i rodna gruda. U to su se uvjerili mnogi koji su oti\u0161li, kao i oni koji su slu\u0161ali njihove pri\u010de.<\/p>\n
\u010cini se, me\u0111utim, da mi jo\u0161 uvijek nismo svjesni tragova koje u svojoj zemlji za sobom ostavljamo \u2013 a ba\u0161 su oni ti koji nam se u o\u010di vra\u0107aju kao bumerang, tjeraju\u0107i nas na odlazak odavde. Vrijeme je, onda, da se zapitamo \u2013 \u0160ta je to sa nama? Za\u0161to radimo protiv sebe i svoje zemlje? Jesmo li poslednji na ovome svijetu, pa nam se mo\u017ee da se bahatimo pred budu\u0107im nara\u0161tajima?<\/p>\n
Danas, kad se pitamo za\u0161to je dostina na\u0161e omladine \u2013 nezaposlena, zar nije logi\u010dno promijeniti neke stvari u poretku? Dati mladima mogu\u0107nost da na njima zaista svijet i ostane \u2013 bez obzira na godine starosti, njihovo prezime i porodi\u010dno porijeklo, ugled, jake veze sa ljudima, invaliditet (O, kad biste znali kako i koliko je ova rije\u010d neprikladna! Ne biste je nikada koristili, a pogotovo ne u propisima!) Dati mladima mogu\u0107nost da zaista poka\u017eu \u0161ta mogu i znaju, gledati ih kao potrebu, a ne kao vi\u0161ak! Ili jo\u0161 gore \u2013 kao nekoga koga zaposlimo samo na osnovu dobre veze.<\/p>\n
Osje\u0107aj crnogorstva u nama nala\u017ee nam da je najve\u0107i grijeh biti izdajica svojeg bilo \u010dega. Ali zato, kad zagusti \u2013 mnogi od nas postaju izdajice, i za to, nekim \u010dudom, uvijek na\u0111u opravdanje \u2013 makar i kroz onu \u010duvenu \u2013 Nema veze, nije bitno! I tako, s osje\u0107ajem da nam nije bitno, mi \u017eivimo \u017eivot (Da li ga \u017eivimo?!) ne osvr\u0107u\u0107i se na svoje postupke, a jo\u0161 manje na svog bli\u017enjeg.<\/p>\n
Izdajice je jedan dobro poznati stari pjesnik \u2013 kom\u0161ija sa druge obale istog mora \u2013 svrstao u deveti i naju\u017ei krug Pakla \u2013 krug najte\u017eeg grijeha i najve\u0107ih muka. Bitno je naglasiti da u cijeloj Bo\u017eanstvenoj komediji niko ne odlazi sa mjesta na kojem je smje\u0161ten, ve\u0107 samo ostaje tu. Iako je \u010ditav ovaj spjev zapravo alegorija, dobro je, upravo kroz ovo, zapitati se o odjecima svojih postupaka.<\/p>\n
Ako smo za vrijeme davnih ratova bili sposobni da se dr\u017eimo zakletvi i ne budemo izdajice svojih redova, gdje je sada to juna\u0161tvo? Sada, kada nam dr\u017eavu opkoljavaju moderne prijetnje \u2013 poput ekolo\u0161kih katastrofa i neodr\u017eivosti, slobode govora pod maskom i pod navodnicima, straha od toga \u0161ta \u0107e drugi re\u0107i i u\u010diniti ako ne radimo po njihovoj volji \u2013 a pogotovo oni koji su nam nadre\u0111eni na poslu. Sputani, a opet voljni i spremni u svakom trenutku da poslu\u0161amo nare\u0111enje nekog drugog i da postupimo po njemu.<\/p>\n
Nismo li, u krajnjem, samozvana ekolo\u0161ka dr\u017eava? Isto onako kako se car Du\u0161an Nemanji\u0107 sam proglasio za cara, pomisliv\u0161i (na trenutak!) da \u0107e osvojiti gomile teritorija i nazvati ih imenom svoje dr\u017eave? Zdrav razum nekog drugog sprije\u010dio ga je u tome, a nama, opet, stanje na terenu odaje koliko smo daleko od ekologije. Naprotiv, izgleda da je bitnije te\u017eiti ostvarivanju davne \u017eelje samozvanog cara, nego rije\u0161iti su\u0161tinske probleme, na \u010demu \u0107e nam nara\u0161taji biti zahvalni. Bavimo se sitnicama, a problemi \u2013 \u0161to su ve\u0107i, to ih vi\u0161e guramo pod tepih.<\/p>\n
Za\u0161to, posle svega re\u010denog, tra\u017eiti razlog da se ostane u svojoj zemlji, koja pritom nalazi za shodno da zabrani slobodu odabira i posjedovanja vi\u0161e dr\u017eavljanstava? Zato \u2013 jer je napu\u0161tanje svoje zemlje kukavi\u010dki \u010din, a i dokaz da ne umijemo da se izborimo za svoja prava. Za ovo poslednje \u2013 dovoljno nam je malo svijesti o svojim potrebama, ali i mnogo istrajnosti u svojim zahtjevima \u2013 strpljenja, da se sve zapo\u010deto dovede do kraja.<\/p>\n
Najlak\u0161e je, opet, napustiti svoju zemlju (koja, pritom, vi\u0161e nije ni svoja, ve\u0107 prodata strancima) \u2013 ne re\u0107i NE gospodi koja to dozvoljavaju. Zaustaviti se pred prvom ozbiljnom preprekom i \u010dekati da nam neko drugi rije\u0161i problem. Ostati \u2013 ve\u0107 du\u017ee vrijeme je alternativa koja mnogima ne dolazi u obzir.<\/p>\n
Za\u0161to onda i ja da ostajem? Nalazim se u \u017eivotnom trenutku kada intenzivno o tome razmi\u0161ljam. I prva misao je, naravno, ta da odlaskom odavde ne\u0107u dokazati ni\u0161ta drugo, osim da sam kukavica nesposobna da na\u0111e rje\u0161enje problema i da idem ka njemu. Druga, da ovdje ipak treba ostati neko posle nas, neko kome \u0107emo zaista dovoljno \u010dvrsto i trajno usaditi prave vrijednosti, koje \u0107e se jednog dana napokon primjenjivati bez izuzetka.\u00a0 Oti\u0107i \u2013 i to mi je u glavi, i znam da bih rado bila gra\u0111anka one dr\u017eave preko mora, koja mi ne\u0107e zabraniti da budem gra\u0111anka ostatka svijeta kad ja to po\u017eelim \u2013 kao \u0161to mi moja ro\u0111ena zemlja zabranjuje. Pocijepala bih rado onaj papir zvani crnogorsko dr\u017eavljanstvo, koje za sebe misli da je iznad ostalih dr\u017eavljanstava, i uzela drugo… makar se nikad vi\u0161e ne vratila u ovu zemlju. Ostati \u2013 zbog \u010dudesno plavog neba, spoja mora i planine, kr\u0161a i stijena koje zaklanjaju i \u0161tite, nestvarnih zalazaka sunca u mom gradu… Zato, \u0161to mi bilo koja ravnica na svijetu ne bi prirasla srcu niti obuzela du\u0161u kao ove na\u0161e gorostasne planine, koje \u0161tite od pogleda i opasnosti. Ostati \u2013 jer ne \u017eelim da Crna Gora ostane samo goli kr\u0161, crno slovo ili crna ta\u010dka na papiru. \u017delim da stvaram ljude koji \u0107e zakone tuma\u010diti onako kako je napisano, ne onako kako se njima svi\u0111a. U suprotnom, za\u0161to bi se Zakon zvao Zakon i imao snagu svetinje? I on pada u vodu, ako se po njemu ne postupa…<\/p>\n
Oti\u0161la odavde ili ne, poslu\u017ei\u0107u se stihom iz jedne pjesme Nevernih Beba za kraj:<\/p>\n
Gde god krenem put me vodi<\/p>\n
Na ovaj Balkan ju\u017eno od sre\u0107e…<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Emina RASTODER<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340319,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340759","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340759","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340759"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340759\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340761,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340759\/revisions\/340761"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340319"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340759"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340759"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340759"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}