U mojoj glavi postoje dvije sobe, plava i \u017euta, koje \u017eive u jednom balansu. Ne postoji\u00a0 mogu\u0107nost da \u017eivim u samo jednoj od njih jer taj disbalans izjeda iznutra. Ono \u0161to sam u\u00a0 toku odrastanja otkrila, a na \u010demu trenutno radim jeste ru\u0161enje zida izme\u0111u dvije sobe.\u00a0 Kada se zid sru\u0161i, a boje preliju, ova nova prostorija posta\u0107e jedna prelijepa nova, zelena\u00a0 stvarnost.<\/p>\n
U jednoj sobi ma\u0161tam o tom odlasku. Zapravo ja \u017eudim za njim. U toj sobi mogu samo\u00a0 da zami\u0161ljam sebe kao nekog skrivenog Tolkinovog junaka koji obilazi kontinente i\u00a0 upoznaje razli\u010dite kulture na jednoj planeti Zemlji. To je mjesto u kojem u\u010dim jezike,\u00a0 usavr\u0161avam sebe, pakujem \u017eivot u par kofera i bogatim se raznim iskustvima.<\/p>\n
U drugoj sobi postajem neko drugi. Taj svijet je specifi\u010dan, poznat ali haoti\u010dan i\u00a0 podsje\u0107a na osinjak u kojem sa svih strana zuji: \u201eMladi odlaze. Poreme\u0107en sistem\u00a0 vrijednosti. Tenzije. Nepotizam. Lo\u0161 sistem obrazovanja. Politika. Tenzije.\u00a0 Deprofesionalizacija rada. Siroma\u0161tvo. Tenzije. Nezaposlenost. Marginalizacija.\u00a0 Netorelantnost… TENZIJE. Vidi\u0161 kakvi smo? Mladi odlaze, idi i ti!\u201c Ne vrijedi za\u010depiti u\u0161i.\u00a0 Taj zvuk je toliko zarazan da prodire u moju glavu u kojoj nastavlja zujanje, \u010dak i kada je\u00a0 oko mene mirno. I u takvim situacijama, potpuno je razumljivo da po\u017eelim da pobjegnem\u00a0 u drugu sobu, a ovu zaklju\u010dam. Me\u0111utim, poenta je u tome da su oba ova svijeta dio\u00a0 mene, i ne mogu pobje\u0107i od jednog od njih. Oni \u017eive u balansu, i ako se zaklju\u010dam u samo\u00a0 jedan onda postaje nepodno\u0161ljivo. Ne mogu iz prve sobe da gledam kroz prozor u drugu\u00a0 sobu. To zujanje me proganja i budi u meni revolt i \u017eelju da uradim ne\u0161to povodom toga.\u00a0 U jednom momentu to prestaje da bude \u017eelja i postaje pitanje \u201e\u0161ta ja mogu da uradim da\u00a0 stvari budu bolje?\u201c.<\/p>\n
Mene dom asocira na toplinu, ali svjesna sam da to ne osje\u0107a svako. Naprotiv, mo\u017ee\u00a0 da asocira na prazninu, tugu, usamljenost, hladno\u0107u, pa \u010dak i ljutnju na one koji nisu\u00a0 umjeli od ku\u0107e da naprave dom. Slagala bih ako bih rekla da ja nisam bila ljuta na svoju\u00a0 domovinu \u0161to mi nije pru\u017eila ono \u0161to pojedine pru\u017eaju svojim mladima, kao \u0161to ima onih\u00a0 koji su ljuti na svoje roditelje \u0161to im nisu pru\u017eili ljubav. Me\u0111utim, vremenom se ta ljutnja\u00a0 izgubila i sad postoji samo izazov. Ako zaista prava promjena prvo po\u010dinje iznutra, ono\u00a0 \u0161to ja mislim da treba uraditi jeste da po\u010distimo svo sme\u0107e, kako ono simboli\u010dno tako i\u00a0 opipljivo, kako ono iznutra tako i ono u okru\u017eenju. Ljutnja je pro\u0161la, sad je vrijeme da\u00a0 zasu\u010demo rukave ali i opomenemo onoga ko zaga\u0111uje i gomila otpad. Dakle, \u017eelim da\u00a0 udi\u0161em svje\u017e vazduh, milujem zelenu travu, ronim u bistroj vodi, miri\u0161em lipe prolaze\u0107i\u00a0 \u010distim \u0161etali\u0161tima… Svojim primjerom uti\u010demo na druge i u ovoj misiji ne\u0107emo biti sami.<\/p>\n
Sljede\u0107e oru\u017eje u borbi da zemlju u\u010dinimo domovinom jeste u\u010denje, a svi smo mi na\u00a0 ovom svijetu umre\u017eeni izvori nekog znanja, i od svakoga pone\u0161to mo\u017eemo nau\u010diti. Na\u0161e\u00a0 znanje je na\u0161a mo\u0107, a kako ona raste, tako \u0107emo biti ja\u010di da promijenimo sebe i okolinu.\u00a0 Samo dio u\u010denja mo\u017ee biti i ta povratna karta, koja \u0107e zagarantovati da \u0107e se taj na\u0161\u00a0 oboga\u0107en izvor znanja, uliti one isu\u0161ene djelove zemlje. Na taj na\u010din ona \u0107e biti plodna,\u00a0 a novi mladi pupoljci \u0107e dobiti ono \u0161to prethodni nisu mogli imati. Kriti\u010dka misao \u0107e cvjetati,\u00a0 a ona \u0107e uticati na razvoj gra\u0111ansog dru\u0161tva koje \u0107e biti ohrabreno i osna\u017eeno da nastavi\u00a0 ovu borbu za promjenu.<\/p>\n
Za tre\u0107i cilj je najte\u017ee na\u0107i sredstvo, jer zapravo ono dolazi sa raznih strana. Ova misija\u00a0 nam je mo\u017eda i najvi\u0161e iscrpljuju\u0107a ali poslije svakog milimetarskog pomaka osje\u0107ate se kao Pandora nakon \u0161to je iz \u0107upa svog zla ovog svijeta iza\u0161la nada. Upravo taj osje\u0107aj je\u00a0 onaj koji ne mo\u017ee zamijeniti bilo kakvu kartu u jednom pravcu, osje\u0107aj koji daje ovoj borbi\u00a0 smisao, osje\u0107aj da mo\u017ee i ho\u0107e biti bolje. Ovaj cilj je tolerancija, a sredstva su razli\u010diti\u00a0 putevi, od umjetnosti, organizacija i asocijacija, individualnog aktivizma, pa sve do \u0161tampe\u00a0 i televizije. Ako izaberemo samo jedan od ovih puteva, svi zajedno u\u010dini\u0107emo ovu borbu\u00a0 i na\u0161 ostanak manje uzaludnim.<\/p>\n
Iako cijela ova pri\u010da nekima zvu\u010di kao bezvrjedna ili kao Sizifov posao, mene ipak\u00a0 podsje\u0107a na feniksa, samo \u0161to smo u ovoj pri\u010di mi mladi ti koji ustajemo iz pepela i\u00a0 gradimo novi \u017eivot, naoru\u017eani nadom, strpljenjem i \u010deli\u010dnom voljom kakava nam i prili\u010di.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Danica KOVA\u010cEVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340350,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340757","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340757","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340757"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340757\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340758,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340757\/revisions\/340758"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340350"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340757"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340757"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340757"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}