Prazna ku\u0107a i zatvoreni koferi. Stajem nekoliko trenutaka i udi\u0161em ovaj memlavi vazduh, \u010dini se po posljednji put. Kada bi se radilo istra\u017eivanje o opijatima, podgori\u010dki smog mogao bi se svrstati kao prvi na listi. \u017delim da odem, ali suze parali\u0161u koljena, dok drhtaji oblikuju ono \u0161to bih \u017eelja vikati. O\u010di gledaju kofere, ali vide svaki momenat proveden u ovoj ku\u0107i, s ovim ljudima…sve \u0161etnje pored Mora\u010de, sati provedeni na Gorici, no posebno ih dirnu put od ku\u0107e do autobuske stanice neosvjetljenom ulicom, tu\u0111e ulice ne\u0107e nikad zavoljeti moje korake, pomislih. Avion \u0107e poletjeti kroz par sati, a praznina u vazduhu osta\u0107e mojoj porodici godinama. No, eto nezavisnost je jo\u0161 jedna od prednosti koju \u0107e mi ponuditi neko tu\u0111e nebo, \u010dije \u0107e me Sunce grijati dok u meni liju ki\u0161e. Kroz prozor posmatram djecu koja se igraju, pri\u010daju mojim maternjim jezikom koji vjerovatno ne\u0107u imati prilike da \u010dujem tamo gdje odem. Ni rije\u010d. Rije\u010d koja bi dobila duplog Nobela, jer je izgovorena na najljep\u0161em jeziku i umiruje sve one koji su je \u017eeljni. Iza\u0111oh da se pozdravim sa svojim zavi\u010dajem i ka\u017eem mu koliko ga volim. Volim ga toliko da \u0107u ga kroz nekoliko sati napustiti. \u010cujem kako mi odgovara da je to osje\u0107anje obostrano, ali da on ne\u0107e biti licemjeran kao napustiteljka kako me slobodno nazva, zakle se i obe\u0107a da \u0107e se on kriti u mom srcu zauvijek, ma kuda oti\u0161la. Osu\u0111ena sam da \u017ealim za ukusom Cijevne pri samom pijuckanju vode. Nedjelju dana prije polaska ne\u0161to me natjeralo da ka\u017eem ”zbogom” svim ljepotama mjesta koje \u0107e zauvijek ostati moja jedina domovina. Na Jadranu nai\u0111oh na buru, more je bilo ljuto. Odbijalo je da odgovori na pitanja, jednostavno ono uvijek pri\u010da sa nama, a na kraju ne dobije nikakav odgovor. Nikakvu za\u0161titu, uvijek bude ugro\u017eeno. Njegov \u017eeludac nije sposoban da vari ono \u0161to mu nudimo \u2013 goriva, plastiku… Iznenada \u010duh njegove jecaje, pa mi more re\u010de ,,Ako vi odete, ko \u0107e me sa\u010duvati? \u010cujem kako jedni druge nazivate izdajnicima, a izdajice ste svi. Vi koji odlazite i oni koji ostaju zbog svojih sebi\u010dnih razloga”, a ja mu zatim objasnih da nije sebi\u010dno tra\u017eiti bolje uslove za sebe, pobje\u0107i na neko mjesto gdje je vladavina prava zagarantovana, \u017eivjeti s ljudima sa kojima dijelite sli\u010dne vrijednosti, mjesto koje nudi humanije uslove. More ne htjede da me saslu\u0161a do kraja, ve\u0107 se uznemiri pa poviknu: ,,odete li svi, ja \u0107u biti ve\u0107e nego sad, obala \u0107e biti na drugom mjestu kad do\u0111e\u0161 da pliva\u0161 mojim vodama!”, a ja se razo\u010darah \u0161to moj rastanak s morem ne mo\u017ee biti ni najmanje lijep. Po\u017eeljeh da ga zagrlim, ali udru\u017eeni talasi Boke, Bara i Ulcinja odlu\u010di\u0161e da me odgurnu. Srce se raspade u parampar\u010dad, zar da jo\u0161 odem uz osje\u0107aj krivice?<\/p>\n
Stigoh do Lov\u0107ena, ponosa nacije. Po\u017eeljeh da mu se poklonim, ali ruke planine bjehu skr\u0161tene, obrve podignute, ne \u017eeli \u010dak ni da me pogleda. Molila sam ga, da mi posljednji put dozvoli do\u0111em do najljep\u0161eg vrha svijeta, dok ga tako nazivam odlazim nekom drugu vrhu. Stepenica po stepenica, neki neobi\u010dan vazduh kovitlao se oko nogu, ne\u0161to ih je stezalo da tu ostanu uklesane, da se ne pomjere. Kroz \u0161apat rekoh: ,,Ne brini se, posje\u0107iva\u0107u te”, ali to ne bje\u0161e neka utjeha. Ta re\u010denica izgovorena je mnogo puta, la\u017ena kao i svaka nada za povratak jednom kada odemo. Lov\u0107en otvori sve svoje kapije, dok je potajno \u017eelio da ih zaklju\u010da, da sa odlaze\u0107im gra\u0111anima popri\u010da, da im ka\u017ee da ni na jednom drugom mjestu ne le\u017ei Njego\u0161. Nagovje\u0161tavao je da je Cetinje evropsko izuze\u0107e, grad koji nikada nije bio osvojen, a mi \u0107emo ga zamijeniti nekim ko zna koliko vjekova okupiranim mjestom. Ubje\u0111ivao nas je da ostanemo, ali odluka ve\u0107 bje\u0161e donesena. Mladi \u017eele da odu i o\u010dekuje se da \u0107e to najve\u0107i broj nas i uraditi. Vo\u017enja do Podgorice nikad nije bila du\u017ea, gledati Skadarsko jezero s kartom u d\u017eepu bija\u0161e bolno. Zar da godinama ne vidim mjesto svih mojih predaka? Mo\u017eda je suludo misliti da nas njihovi duhovi \u010duvaju od svih zala ba\u0161 na ovom mjestu. Uputih se ka Nik\u0161i\u0107u, da mi jo\u0161 jednom oblaci izrecituju Vitove stihove, ali ostado\u0161e nijemi. Ne \u017eelje\u0161e \u010dak ni da ka\u017eu ”zdravo”, oni oblaci \u010dije je nebo uvijek veselo izgledahu tumorno. Shvatih da nisam po\u017eeljna go\u0161\u0107a, pa nastavih ka \u017dabljaku. Durmitor mi re\u010de da njegovu milost ne\u0107u nigdje na\u0107i, te da je on navikao na napu\u0161tanja. Vra\u017eje jezero bje\u0161e ba\u0161 onakvo kakvo mu ime nala\u017ee pa mi poru\u010di da se nosim u vra\u017eju mater. Sve ove posjete objedini\u0161e se, jednoglasno reko\u0161e ,,Nezahvalnici, nikad se priroda razli\u010ditosti nije vi\u0161e pribli\u017eila. Snjegovi i talasi su samo jednom ovoliko bliski!”, a svoj buci se pridru\u017ei\u0161e Orjen i Rumija.<\/p>\n
Uve\u010de, uklju\u010dih TV da vidim najnovije vijesti. Ugledah proteste, pojavu na koju smo navikli kao dio svakodnevice. Uvijek neko protestuje, rezultati, ali i povodi su \u010desto skriveni od o\u010diju javnosti. \u010cujem neko vi\u010de ”\u0160iptari”, dok drugi dobacuju ”Usta\u0161e”, glasno se \u010du\u0161e i uzvici ”\u010cetnici”, ”Balije”, ”Komiti”… Svi jedni u druge upiru prstom, nacionalizam dose\u017ee granice nerazumnosti, a lideri umjesto da ga zaustave po\u010de\u0161e da ga potiru. Valjda se osje\u0107amo po\u017eeljniji u dru\u0161tvu sli\u010dnih ukoliko pljunemo na sve \u0161to je razli\u010dito. Crna Gora \u2013 dr\u017eava koja mo\u017ee stati na dlan, bogata vjetrovima, snjegovima, sjajem mora i najki\u0161nijim mjestima, stvorena da bude razli\u010dita. U namjeri da stvori harmoniju izme\u0111u prirode i ljudi i njih stvori ba\u0161 takve, pa Ustavom propisa da je dr\u017eava svih svojih gra\u0111ana. Mjesto na kome vlada multietni\u010dki, multinacionalni i multivjerski sklad. Izdadosmo je u njenoj namjeri. Svi do jednog. Odabrasmo put kojim je lak\u0161e hodati, zaboravljaju\u0107i da je ona kamenita i trnovita, da su na\u0161i preci zajedno gradili njene staze. Najmanje smo protestovali, dok su je najvi\u0161e povrje\u0111ivali. Njeno je srce krhko, a du\u0161a se umorila. Dok je pu\u0161tala suze za suzom Evrope, \u0107utali smo. Na sve nepravde koje su direktno pogodile nju, a nas indirektno ostali smo nijemi. Na\u0161e resurse tro\u0161e oni kojima smo dozvolili da njima upravljaju, uni\u0161tavaju jezgro ovog plavetnila. Obgrljeni zastavama, crveno-zlatnim, trobojkama, crveno-crnim, \u0161ahovnicama, \u017euto-plavim \u2013 iskopavaju na\u0161e blago. Otimaju ga od nas, dok mi protestujemo kako bi nanijeli \u0161to bolje uvrede jedni drugima. Heroji nacija, u prvim redovima kada treba pljunuti na kom\u0161iju, ali posljednji kada treba prijaviti nasilje. Naravno, prvi da osudimo \u017ertvu. Posljednji da sagledamo drugu stranu. Uvijek dokoni da sa\u010duvamo posao koji ni ne volimo za mizernu zaradu, samo da bi sa\u010duvali novac. Hrabri da osudimo, slabi da pomognemo. Ipak, sjetih se Tomasa Bernharda i njegovog odnosa prema Be\u010du ”koliko mu je oduvijek bio grozan, bio i bi\u0107e grozan grad kroz koji tr\u010di, on je za njega ipak najbolji grad \u2013 njegov najbolji Be\u010d, i da su ljudi koje je oduvijek mrzio, koje mrzi i koje \u0107e uvijek mrziti \u2013 najbolji ljudi, da ih mrzi, ali da su ipak dirljivi, da proklinje te ljude ali ih ipak voli i da mrzi taj Be\u010d, ali da ga ipak voli.” Sat pred polijetanje, otkazah let. Mnoge su borbe pred mojom domovinom, da bih je sada napustila.<\/p>\n
**************** <\/em><\/p>\n Ovaj esej objavljujemo u okviru konkursa na temu \u201cOtka\u017eite kartu, ostajem\u201d. Svaki pristigli esej objavi\u0107emo u ovoj rubrici i prenijeti u izdanjima portala PCNEN na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Eseje objavljujemo u autenti\u010dnoj formi, s tim \u0161to su prethodno lektorisani i uklonjene grube gramati\u010dke i pravopisne gre\u0161ke i propusti. Eseje objavljujemo redosljedom kojim su pristizali. Tri najbolja eseja bi\u0107e nov\u010dano nagra\u0111ena.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Lejla HAD\u017dIJUSUFOVI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":340409,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-340746","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340746","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=340746"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340746\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":340748,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/340746\/revisions\/340748"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/340409"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=340746"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=340746"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=340746"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}